Agencijska vijest kaže da je iranska boksačica Sadaf Khadem pobijedila u amaterskoj borbi u Francuskoj, ali se ne usuđuje vratiti u domovinu. Tamo je gotovo sigurno čeka zatvor jer je nastupila u kratkoj majici i hlačicama, bez hidžaba, a u Iranu, vidite, nijedna djevojčica starija od devet godina ne smije izaći u javnost bez hidžaba. Zemaljski namjesnici milostivog i blagog Alaha, redom namrgođeni muškarci u tamnim haljinama, ne odustaju od toga strogog propisa ni kad je riječ o boksačicama, koliko je god apsurdna zamisao da bi netko zamotane glave i pokriven do gležnjeva skakutao u ringu.
Obratite, međutim, pozornost na dobnu granicu. Već s devet godina djevojčice se u Iranu pretvaraju u prepredene, proračunate kokete koje valja natjerati da se pokriju neprovidnom tkaninom, da svojom ljepotom ne bi izazivale muškarce. A muškarci su, naravno, savršeno nedužni. Časni muslimani ne smatraju da je nekakav problem u njima ako ne mogu podnijeti pogled na gologlavo dijete u suknjici do koljena. Nitko im neće kazati da su psihički bolesni, da možda upravo njih ne treba bez nadzora puštati na ulicu ako ih seksualno uzbuđuju devetogodišnjakinje.
Ne, žena je, već nakon što krene u treći razred osnovne, u svim slučajevima kriva. Ako i ne zna dobro sva slova ni brojati do sto, već je svladala sotonsko umijeće zavođenja, svojim će tjelesnim dražima smotati muškarca kao palačinku. U do jednoj svetoj knjizi, muslimanskoj, kršćanskoj ili židovskoj, bez razlike, podmukle namiguše vabe na grijeh jadne, neoprezne muškarce. “Ne zaustavljaj pogleda ni pred čijom ljepotom i ne sjedaj sa ženama. Jer iz odijela izlazi moljac, a od žena ženska zloća”, upozorava se u Bibliji, u Knjizi Sirahovoj, a nešto dalje Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”.
Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje?
Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku, samo pet kilometara od Međugorja, da je nekoliko djevojaka, nekadašnjih štićenica katoličkog doma za djecu bez roditeljske skrbi, optužilo franjevca Kornelija Kordića, osnivača i voditelja ustanove, da im je prije spavanja ulazio u sobe i zavlačio ruke ispod pidžama, dirao ih kad bi došle na ispovijed i postajao sve grublji ako bi se otimale. U tjedniku Novosti prošlog su tjedna izišla mučna svjedočenja njih pet, zatim su se odvažile javiti još dvije, a jedna od njih podsjetila nas je na šerijatski propis u Iranu. Čini se da je ona dobna granica, koliko god se nekome možda činila čudna, ustvari razumno postavljena: fra Kornelijeva žrtva pamti da je zlostavljanje počelo upravo kad je imala devet godina. Božje namjesnike na zemlji, namrgođene muškarce u tamnim haljinama, bilo da su muslimanski teolozi u Teheranu ili katolički redovnici u Čitluku, po svemu sudeći spopadaju slične nastrane žudnje za malim curicama.
Recentni hercegovački slučaj osobito je gnjusan jer se seksualni grabežljivac okomio na izrazito ranjive, curice iz doma, koje su sirote same, nemaju oca i majku kojima bi se požalili i koji bi ih zaštitili. To bi u boljim okolnostima, u nekoj poštenijoj zemlji neke pristojnije ljude potaklo da sve ispitaju obazrivo i nježno, s velikom pomnjom. Ali, ovo ovdje, nažalost, nije takva zemlja niti smo mi takvi ljudi. Ovdje je, naprotiv, činjenica da su djevojčice iz ustanove za nezbrinute dokaz njihove izopačenosti. Ako iz razorenih obitelji, od pijanaca, narkomana, razvratnika i nasilnika, djeca zacijelo nisu bez grijeha. Tko zna što je tu sve bilo, konta naš svijet.
I, pogađate, žene su opet krive. Prljave grešnice, pokvarene Evine kćeri, bludnice babilonske, Jahve ih prokleo da im uvene rodnica i da im se utroba nadme, da se poslužimo jednom od živopisnijih kletvi iz Svetog pisma, sve su izmislile, a nije isključeno ni da su one same pokušale zavesti svećenika. Nakon teksta u Novostima u nizu medija počela je usklađena akcija reporterskog pješaštva i komentatorskog topništva kako su nevaljalice, vođene pohlepom, ili možda bez ikakvog materijalnog interesa, već iz čiste zloće, a znate kako žene mogu biti zle, ocrnile jednog krasnog dobročinitelja, pobožnog, čednog i dragog muškarca, koji bi ih s vremena na vrijeme možda samo po tjemenu pomazio.
Matematička vjerojatnost da bi se negdje našlo čak sedam patoloških lažljivica, koje su izmislile sedam sličnih, podudarnih, dosljednih priča, bez ijednog proturječja, zapravo je beznačajna, ali našem narodu naprosto nema pomoći. Ako je fratar, on ne može biti loš. Tamna haljina povezana bijelim konopčićem pedofila automatski pretvaraju u progonjenog pravednika i svetog čovjeka. Bože oprosti, kao da je sam blaženi Stepinac ustao iz groba.
Tako vam je u to u Čitluku i okolici. Da su djevojčice uzrujano dotrčale vičući kako su na brdu čuvale ovce, kad im u bijeloj svjetlosti ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta, u sve, do zadnje riječi povjerovali, ali kad djevojčice kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina.
Sretan vam Uskrs, dragi Hercegovci.