Ah, konačno. Pojavio se netko koga mogu pitati sve, od toga koliko dugo treba nositi kapu da se prikrije ona rupa od samošišanja, ako je plava strana maske za van, je li bijela za po doma, ulazi li i zračenje 5G kroz rupu za dimnjak ili samo koronavirus i otrovna kiša iz Černobila, pa do toga hoće li biti ljeta na Savi ili bih mogao tamo osnovati OPG za biznis. Ili sam opet džabe dao 18 posto prireza? Pojavio se Andrija. Koliko se može shvatiti, Andrija je neki frend one trojice iz Vodnjana što su napravili Infobip, Silvija, Izabela i Roberta. Sad radi za Beroša, Markotić, Capaka i Božinovića. Sve lijepo kaže na WhatsAppu.
Ja: Andrija?
Andrija: Da?
Ja: Bog Andrija…
Andrija: Bok, možeš me zvati samo Andrija, nisam bog.
Ja: To sam te pozdravio.
Andrija: I ja tebe, bok. Tako se pozdravlja. Bog je za crkvu. I antičke mitove, ali tamo nema Andrije.
Ja: E, baš kad si to spomenuo. Ima onaj svećenik…
Andrija: Ne možemo sada o njemu, to pitaj specijaliste, postoje jako dobri liječnici.
Ja: Ma ne taj, nego onaj Englez, onaj, kako li se zove, Derby, Darby…
Andrija: Darcy, Mark Darcy, glumio ga je Colin Firth, ali to ti je Bridget Jones, mogao bi napredovati malo.
Ja: Ma, čekaj. Nije taj, nego onaj drugi, što okupi po 1500 ljudi na misi, svećenik.
Andrija: Bravo, misliš na Justina Welbyja, nadbiskupa.
Ja: E, taj. Znao sam da nije Timberlake. Uglavnom Justin Welby je održao misu na iPadu iz kuhinje i rekao da se sada moramo kao društvo i svijet zamisliti hoćemo li dopustiti da izađemo s podjelama, hoće li svijet voditi ekonomija ili odnosi prema ljudima…
Andrija: Znam, pametan čovjek. Rekao je da smo svi u stanju šoka, nesigurnosti zbog zaposlenja, nesigurnosti zbog hrane, odvojenosti od onih koje volimo, da su svi ljudi na svijetu u stanju depresije, straha, nesigurnosti i izolacije, ali i da ne smijemo dopustiti da taj strah prevladava. Rekao je da ovisimo jedni o drugima na najosnovnijoj razini i da moramo poštivati one koji se žrtvuju za nas. Što si htio s njim?
Ja: Pa, to sam mislio, kako sada on širi vjeru ako su crkve zatvorene.
Andrija: Isuse, nisu crkve zatvorene. Lijepo je rekao nadbiskup Welby da su samo zgrade zatvorene, ali da je crkva otvorenija i zaposlenija nego ikada. Znaš, dobra Crkva brine se o ljudima.
Ja: A don Mladen Parlov, dekan splitskog Katoličnog bogoslovnog fakulteta? Taj je rekao da nema što Crkva reći da se neće slaviti sveta misa i da nije važno hoće li čovjek umrijeti sa 75, 80 ili 90 godina nego da je pomiren s Bogom kad umire.
Andrija: Vjerojatno je lijepo umrijeti u miru, a sasvim je sigurno da će prije izdahnuti s dekanom nego kanterberijskim nadbiskupom. Jedan igra pogođen-potopljen s ljudima, drugi brine kako da ih što više i što sigurnije izvede iz ove zaraze.
Ja: A don Delaš sa Sirobuje? Taj drži mise pod zaštitom onih ustašoidnih klinaca i vjeruje da je papa masonski proizvod. Je li sigurno ići na mise kod njega? Pitam za frenda…
Andrija: Da, znao sam da se ne trebam navući. Dečke s ustaškim šalom će riješiti policija i sudstvo, a za sve dalje morate nazvati drugi broj, postoje divni specijalisti. Ja imam ozbiljan zadatak, pomažem da se što više ljudi izvuče iz ovoga, a to se sigurno neće dogoditi ako će se okupljati zbog misa. Postoji ona paklena ideja đavla, uvjeriti ljude da ga nikad nije ni bilo ovdje, a kamoli da ih je on okupio u crkvi.
Ja: Kako ti to znaš?
Andrija: Ti misliš da On nije na WhatsAppu?