Teško mi se uživjeti u borbu za prevlast u SDP-u. Milanović je, naravno, nešto najgore za stranku, ali ona to možda i zaslužuje. No, njegovo liderstvo nepodnošljivo je za društvo. Najavio je da će opstruirati demokratski proces i “stvoriti pakao” za novu Vladu dok bude pokušavala otkloniti barem dio štete koju su on i njegova ekipa načinili u posljednje četiri godine. Znači, nastojat će minirati izbor ustavnih sudaca i blokirati legalni proces. Ne priznaje Vladu jer je stvorena “na prevaru” i sastavljena je od lopova, ustaša i klerikalaca. Ne priznaje predsjednicu, s kojom se jedva rukovao. Ostane li na čelu SDP-a, opozicija će, znači, djelovati izvaninstitucionalno. Poticat će nerede, otvarati sva moguća divizivna pitanja, provocirati. On sam previše je komotan da digne šator na Markovu trgu i u njemu protestira, a nije ni od onih koji bi se upustili u atentate i terorizam - da je krvožedan, bio bi se prijavio u vojsku za vrijeme rata, a ne bi hvatao krivinu po fakultetu dok se nije uvalio u diplomaciju. Ostaje, znači, intrigiranje, “puštanje buva” u novine, kako bi rekli braća Srbi, te davanje neodgovornih izjava za tabloide i dubokoumnih intervjua Bagi, koji ga zaljubljeno gleda i upija njegovu mudrost… Sve to nije tako strašno opasno, ali sigurno ne vodi unapređenju mizerne hrvatske demokracije. Da se ona istinski uspostavi, nije potrebno “nacionalno jedinstvo”, koje se stalno zaziva - jedinstvo u gluposti nije kvaliteta, bolja je svaka druga dijalektika… Svatko, dakle, treba držati svoju stranu, ali stajališta mora zastupati u Saboru i u saborskim odborima, a ne na cesti i u petparačkim novinama.
Razgovor o tome kako bi trebao izgledati parlamentarni politički proces potpuno su izlišne u državi u kojoj šef opozicije otvoreno bagatelizira trijadu vlasti i osporava joj legitimitet. Nema, dakle, sumnje kako je Zo Milanović vraški neprikladna osoba da vodi opoziciju (ili kravu na pašu), ali to nam neće omiliti protukandidate, koje bismo morali upitati - lijepo, a gdje ste bili dok je on uništavao vašu stranku, kako sada (sasvim ispravno) konstatirate - a usput i državu i sve nas koji smo bili kolateral toga krimena počinjenog sa zločinačkim nehatom? No, pustimo sad to, koncentrirajmo se na tzv. manje zlo, a umjesto na ljude, na ideje i opcije.
Naravno, SDP bi se trebao promijeniti tako da promijeni stil vodstva i personu vođe, koji je svojim neponovljivim liderskim stilom kontaminirao političku scenu. Pritom je stranku vodio iz poraza u poraz (pet uzastopno izgubljenih izbora), a HDZ dvaput doveo na vlast. Jednom HDZ s već provaljenim “kontroverznim” Sanaderom na čelu (ne znam što se još od presuda drži, pa ga ovako oprezno kvalificiram), a drugi put HDZ predvođen indisponiranim Tomom Karamarkom. Njemu su kritično nedostajala upravo ona svojstva beskrupuloznog političkog operativca koja su mu uspjeli pripisati i ocrniti ga medijskim inženjeringom, uz pomoć blog-mašine koju je Vlada financirala preko Ministarstva kulture. Ispalo je da šef opozicije ima moć u tajnoj sferi koju zapravo ima jedino premijer. On preko svojih ljudi u ministarstvima može zloupotrebljavati policiju i obavještajnu službu, što se sve pokazalo u aferama prilikom smjene Linića, u sukobu s Josipovićem (afera Watergate) pa sve do zadnjeg slučaja nadzora dr. Bože Petrova… Milanović se silno izvještio u medijskim manipulacijama. Neće ga biti lako maknuti. Kako bi tu trebalo postupiti? Što bi, primjerice, rekao Alex Braun da ga sada umjesto Milanovića angažiraju ova trojica vođa esdepeovske alternative ( Komadina, Ostojić, Bernardić). Ako mu objasne svoje ideje, kako bi on to upakirao u kampanju?
Mislim da bi Alex ovako prozborio:
“Ne smijete biti kritizeri, a pogotovo ne smijete samo navlačiti na staro. Sve asocijacije na Račanov period su okej, ali to ne smije biti sadržaj kampanje. Tu se prešao i Tomo, jer osim asocijacija na Tuđmana nije ponudio bogzna kaj i jedva je prošao!
Dakle, ključ kampanje su PROMJENE! Promjene mogu biti samo: novi ljudi ili nove ideje!
Komadina nije kadrovska promjena, on je samo zamjena. Ako može kao takav poslužiti da se makne ovog tipa kojemu sam i ja - Bože mi oprosti - pomagao da zamalo pobijedi, dobro. Ali Komadina sam nije agens promjene i ne asocira na promjene kad se pojavi u javnosti...
Dakle, preostaje vam da naglasak stavite na nove ideje. O stranci i o državi. Što članstvo u svakoj stranci najviše želi, uz sinekure? Jakog vođu, ali i više demokracije.
Vi morate igrati na više demokracije jer vas je jaki vođa upravo koštao gubitka izbora i sinekura.
Novi demokratski standard koji ste uveli bio je “jedan čovjek jedan glas” prilikom izbora predsjednika stranke, a sada to doista treba biti obećanje da ćete uvesti frakcije, kako ste i zamislili - to treba biti glavno. To je korak dalje. Očito je da autokratski način vladavine nije dao željene rezultate i zato ga treba mijenjati. U prednosti ste jer ni Vlada Domoljubne koalicije neće imati autokratskog vođu pa se Zo neće imati s kim svađati i na tome graditi rejting.
Pozivanje na formiranje frakcija puno bolje zvuči od zahtjeva za povratak Linića jer to onda nije tek povratak na staro - nego promjena! Ozbiljan projekt, važan za demokraciju, a ne samo za okupljanje antimilanovićevskih snaga...
U tom bi slučaju u zelenoj frakciji bilo mjesta za Holy, u nekoj drugoj za Aleksandru Kolarić… Zašto ne biste imali gej frakciju? Frakciju radničke fronte, zašto ne? Skretanje ulijevo je fluidno i nitko ne zna na što se pod tim misli ako se formulira apstraktno, vujićevski, u filozofskom diskursu iz bifea Blato, ali stvaranje stranačkih frakcija vrlo je konkretna stvar i automatski otvara pitanje demokracije u SDP-u, u čemu je Zo najranjiviji.
Ključna je stvar uvođenje stranačkih predizbora za sve kandidate za izvršne funkcije. Vidim da je za to najviše zapeo Komadina - tko bi to rekao? On želi predizbore za načelnike općina, gradonačelnike, župane, predsjednika države i premijera. Otvaranje prave unutarstranačke konkurencije, u kojoj kandidatura ovisi o sposobnostima i talentu, a ne o poslušnosti, jedini je način da konačno u strankama šansu dobiju kvalitetni kadrovi. Budući da ti isti ljudi kasnije upravljaju državom ako stranka osvoji vlast, to je za društvo od presudne važnosti. Primjera kako to funkcionira bezbroj je u socijaldemokratskim strankama Europe, od talijanskog PD-a do britanskih laburista i francuskih socijalista…
Karta na koju će Zo zaigrati je karta jakog vođe. On, doduše, nije jak - prije je politički slabić - a nije ni vođa, nego berserker, ali to tako ne izgleda u medijima. Treba upozoravati kako se pod njegovim vodstvom SDP počeo pretvarati u HDZ. Unutarstranačke demokracije bilo je sve manje, važne odluke donosile su se u privatnim stanovima, kod Kotromanovića u kuhinji, a ne u stranačkim forumima. Vladao je kult vođe. U kampanji je Milanović - na moj savjet - inzistirao na domoljublju kao da je hadezeovac. Otvorio je mogućnost koaliranja s Glavašem, a na kraju je potpisao i koaliciju s HDZ-om! Ima li jačeg dokaza da SDP pod Milanovićem gubi i demokratičnost i vlastiti identitet? Ukratko, pretvara se u lijevu frakciju HDZ-a. On je sam kopist Sanadera - i mene je angažirao jer je isto takvog eksperta imao Sanader na izborima na kojima su se njih dvojica sučelili, pa je splitski blefer porazio zagrebačkog. Poslije je Zo sve više oponašao Sanadera, ali bez Ivina šarma i Ivine neograničene smionosti u raspolaganju javnim fondovima.
Ne treba se vraćati na staro jer to nije pobjednička ideja, nego kapitulantska i ziheraška. Mora se ići dalje, u novo, osim u temeljnim političkim idejama i idologemima. Slobodno se vratite na ono što Zo nije napravio jer se povukao zbog otpora desnih i konzervativnih snaga, a to su građanski odgoj u školama, vjeronauk i revizija Vatikanskih ugovora. Udrite po tome bez straha i uzmite mu tu temu pa pokažite da se ponio kao kukavica na ključnim temama iz idejne platforme.
Kritizirajte Milanovića zbog rasta javnog duga, a istodobno slobodno recite da ćete se protiviti rasprodaji obiteljskog srebra započne li Vlada Domoljubne koalicije sveopću privatizaciju. Kritizirajte gubitak 80 ili 100 tisuća radnih mjesta, ali recite da ćete biti protiv masovnih otpuštanja i ukidanja radničkih prava. To se od vas i očekuje. Zastupajte to u parlamentu, a ne na ulici i u tabloidima. Prinudite li ga na ozbiljan razgovor o ozbiljnim temama - gotov je.”
Ove bi sugestije Alex Braun formulirao na temelju inputa trojice izazivača koji su se ujedinili protiv šampiona s Iblerova trga. Šampion je dobio po njonji, pa se klati, ali još se drži za konopce… Gledatelji u stranci su podijeljeni, ali dva potpredsjednika i šef zagrebačke organizacije dobivaju otvorenu podršku splitskoga gradonačenika, manje nametljivu Piculinu, a još diskretniju od samoga neustrašivog Leke koji je spreman uskočiti u borbu dođe li do cipelarenja. Dakle, ujedinile su se riječka, zagrebačka, splitska i briselska baza, vuk i lija, pa čak i ovca, koji se inače boje ježa, strašnoga lovca… Da imam stari, tabloidni Globus, pridružio bih se sveopćoj tarapani velikim naslovom na prvoj stranici - iznad fotografije koja prikazuje kako Zo, Emil Tedeschi i Boris Vujčić skaču na glavu u more, pisalo bi krupnim Aachen fontom: DOK SE SOCIJALDEMOKRATSKI PREMIJER KUPAO S MLADIM TAJKUNOM I GUVERNEROM CENTRALNE BANKE, 100.000 RADNIKA OSTALO JE BEZ POSLA! U nadnaslovu bi se objasnilo da je na kupanje na privatni otok došao policijskim brodom vjerojatno iz Bakarićeve vile na Hvaru, gdje se nalazi ljetna rezidencija predsjednika Vlade. Da, tu bi bila i crna pločica prilijepljena na naslov - SKANDALOZNO! - malo nakrivljena, kao šestinski šeširić na glavi zagorskoga veseljaka…