PIŠE IVANKA TOMA Ministrice Divjak, ne prebacujte odgovornost na roditelje! Vi ste plaćeni da donosite odluke!

Da se ne bi nikome zamjerila, a još prije da ne bi bila odgovorna ako stvari pođu po zlu, ministrica obrazovanja Blaženka Divjak domislila se da odluku o povratku djece u školske klupe prepusti roditeljima.

Dakle, oni roditelji koji se boje da bi im se dijete iz škole moglo vratiti s koronavirusom mogli bi odlučiti da će školsku godinu završiti doma, s nastavom na daljinu kao do sada. Oni kojima se opcija da djeca odu u školu čini spasonosnom jer moraju na posao ili im je iz nekog drugog razloga preteško učenje na daljinu jedva čekaju otvaranje škola.

Ministrici je jasno da nekim roditeljima više odgovara prva, a nekima druga opcija, i da će, neovisno što odluči, dio njih na nju biti bijesan. Pa je zaključila kako je najbolje da svatko radi po svome. Neka ljudi biraju što im više paše!

Dakle, da ne bi radila ono što joj je posao, a to je donošenje odluka, gospođa Divjak bi problem prelomila preko leđa djece i učitelja. Je li razmislila kako će izgledati nastava u prvom razredu sa 27 djece, od kojih će 15 dolaziti u školu, a njih 12 neće? Njihov učitelj, ili učiteljica, morat će svakog dana od 8 ujutro biti u razredu i održati im nastavu.

A što će za to vrijeme raditi djeca koja su ostala kod kuće? Vjerojatno će uz pomoć roditelja rješavati zadatke iz knjiga i radnih bilježnica. Učitelji će se morati pripremati za nastavu koju će održavati u školi i neće imati vremena za istodobno prilagođavanje nastave djeci koja će biti doma. Uostalom, ionako će se morati nakon škole pregledavati što su napravili oni kod kuće.

Hoće li djeca u takvom sustavu biti ravnopravna? Hoće li dijete koje će ići u školu i biti u neposrednom kontaktu s učiteljem imati jednako kvalitetnu poduku kao i ono koje će za kuhinjskim stolom rješavati zadatke iz knjige dok mu majka kuha ručak? Kako će se djeca koja će do kraja školske godine biti izolirana prilagoditi ponovnom odlasku u školu kada jednom dođe taj dan? Razmišlja li netko kakve će probleme imati sa socijalizacijom?

Ministričin naum da odgovornost za odlazak djece u školu i rizik od širenja zaraze Covidom 19 prebaci na roditelje je kukavički potez. Djeca imaju pravo na jednake uvjete za obrazovanje. Ako se škole otvaraju, onda se moraju otvoriti za sve, a Vlada mora na sebe preuzeti odgovornost za rizik od širenja epidemije.

Procijeni li da je taj rizik prevelik, onda mora odlučiti da se nastava i dalje održava na daljinu, te vidjeti kako pomoći roditeljima male djece da ispunjavaju svoje radne obaveze. Treba, dakle, obavezati poslodavce da im omogući rad od kuće, ako postoji smjenski rad, da im se prilagode smjene, a ako se nikako ne može organizirati rad roditelja manje školske djece, da im se omogući plaćeni dopust za koji će država snositi trošak.

Umjesto da razmišlja kako pobjeći od odgovornosti i izbjeći donošenje odluka, ministrica bi mogla razmisliti zašto su pretrpani razredi, zašto u zemlji u kojoj je sve manje djece u razredu ne bude maksimalno 15 učenika, zašto se djecu i dalje opterećuje s gomilom sadržaja koji moraju biflati napamet, i zašto ne odustaje od sustava u kojemu je sve podređeno ocjenama umjesto znanju?

U izvanrednim okolnostima izazvanim pandemijom koronavirusa učitelji i nastavnici pokazali su da su se u stanju brzo prilagoditi novim okolnostima. Ministarstvo nije.