'Nisam te zaboravila, Harvey. Moje tijelo te nije zaboravilo', napisala je Rose McGowan na Twitteru. U međuvremenu se javila još jedna. Žena koje javno optužuju Harveyja Weinsteina ima osamdesetak, i tko zna koliko još.
To mi je bilo kao nož u srce, vijest da se tridesetak žena nagodilo s Harveyjom Weinsteinom za 25 milijuna dolara odštete. Vijest je bila plasirana bombastično - on ne mora priznati ništa, ne mora se ispričati, ne mora čak ni platiti iz svog džepa, milijune će platiti osiguravateljske kuće njegovog Miramaxa. Nije valjda priča o bezočnom holivudskom producentu tako jeftino završila?
Ne. Ništa nije gotovo, tek počinje. 2020. će biti dobra godina, počet će suđenjem Harveyju Weinsteinu. Tarantinovom producentu u New Yorku 6. siječnja počinje suđenje za dva slučaja, za silovanje iz 2013. i za prisilu na oralni seks iz 2006. Do kraja godine trebalo bi mu početi suđenje i u Los Angelesu, među ostalim, za silovanje talijanske glumice u hotelu u Beverly Hillsu 2013.
Nije on nikoga ubio i rok zastare je kraći. Da, jedna skupina žena se nagodila s njim, neke su prihvatile novac da bi odustale od procesa. Nagodile su se glumice kojima drugo nije preostalo jer im slučaj ide u zastaru. Ali to ne znači da je slučaj Weinstein zaključen. Ne, nije ih sve kupio.
Harvey Weinstein je fakat velik čovjek, i to ne zbog 'Pulp Fictiona', nego zbog sistema koji se preko njega razotkriva. Čovjek je to radio godinama, gotovo pa otvoreno, sve se znalo, ali je stvar prestala tek kad je uredništvo The New York Timesa odlučilo da je to važna stvar i dvjema novinarkama dalo šest mjeseci da istraže priču. Jodi Kantor i Megan Twohey o pozadini svog teksta objavljenog u listopadu 2017. nedavno su objavile knjigu pod naslovom 'She Said' (Ona je rekla).
Objavljivanje priče o moćnom producentu koji ucjenjuje i maltretira glumice, stvarajući i uništavajući karijere kako mu se digne, bio je signalni pucanj za desetke i stotine sličnih iz show biznisa, medija, financija, iz hotela i fast food kuhinja. Za čitav #MeToo pokret koji je skrenuo pažnju javnosti na pitanje obiteljskog nasilja, silovanja, šikaniranja žena na ulici i u javnom prijevozu, na internetu i radnom mjestu. To je lavina koja se zakotrljala i neće stati tako skoro, pa čak i da se nekim čudom objavi da je Weinstein nevin i da su sve te žene baš sve izmislile. Ili da je opet normalno ono nenormalno što je bilo normalno desetljećima, da moćnik poput njega otvoreno ucjenjuje seksom, ponižava i vrijeđa, svjestan da mu nitko ništa ne može, jer ako se neka i usudi izaći u javnost, većina će biti na njegovoj strani, optužujući kurvu da si je za sve sama kriva.
Ne više.
'Nikad neću zaboraviti kad si mi rekao da jako griješim, a ja sam ti odgovorila da nikad neću biti takva cura', napisala je Patricia Arquette. 'Nikad neću zaboraviti kad si mi rekao: ‘Pogledaj što sam učinio za karijeru jedne dobitnice Oskara’ (laž). Nikad neću zaboraviti strah i duboku traumu u glasu Annabele Sciora, koju si ti silovao', napisala je glumica na Twitteru.
Redateljica Sarah Kernochan objavila je da je Weinstein 1998. kupio prava na njezin film. Obećao je da će ga prikazati u 2000 kina širom SAD, ali je film umjesto toga bio kratko prikazan u 133 kina. Samo ga je premontirao i pokopao. Ona sumnja da se Weinstein samo htio približiti mladim glumicama iz filma. I usput joj je pokopao karijeru.
Kako bi izgledao Hollywood bez Weinsteina i njemu sličnih, ne možemo ni sanjati. Većina glumica, redateljica i scenaristica i danas šuti. Kako bi izgledao svijet u kojem uspjeh žene ovisi isključivo o njenom radu, a ne o milosti i nemilosti Weinsteinova, to već lakše mogu predočiti. To je svijet u kojem se srami kradljivac, a ne pokradeni. To je svijet u kojem vi prestajete govoriti da su glumice to same tražile. U kojem prestajete držati nasilnikovu stranu.