Premijer Plenković odlučio je vlastoručno “zadaviti” Povjerenstvo za sukob interesa. Kad je shvatio da ne ide drukčije, nakanio se s njim obračunati tako da mu osobno uskrati dotok kisika - dokumente potrebne za donošenje odluka. I zatim unedogled uvjeravati javnost da Povjerenstvo nerazumnim zahtjevima prekoračuje svoje ovlasti, vjerujući valjda da će sto puta ponovljena neistina napokon biti prihvaćena kao istina.
A tu je neistinu ponovio i jučer, na aktualnom saborskom prijepodnevu, odgovarajući na pitanje Davora Bernardića. Sa saborske je govornice pokušao dedramatizirati sukob s Povjerenstvom poručujući da on “jako dobro zna koje su ovlasti Vlade, a koje Povjerenstva, što je normalno i logično, a što nije”.
Pustimo sada na stranu pokušaje lidera SDP-a da na Plenkovićevu brutalnom i ne odveć pametnom ratu s Povjerenstvom zaradi pokoji politički bod. Jer, sjetimo se da i u Bernardićevu slučaju Povjerenstvo već gotovo dvije godine muku muči pokušavajući pribaviti dokumente na temelju kojih bi moglo raščistiti sumnju da je od visoke poslovne škole, Cotrugli Business School, primio nedopušteni dar težak 263.000 kuna u obliku stipendije.
Vratimo se premijeru i onome što je njemu “normalno i logično”. A, premijeru je “normalno i logično” uskratiti Povjerenstvu račune koji bi Nataši Novaković i suradnicima omogućili da razjasne koji je dio troškova lanjskog puta visoke delegacije HDZ-a na kongres europskih pučana u Helsinkiju plaćen iz državnog proračuna, a koji dio iz HDZ-ove blagajne. Premijeru je “normalno i logično” tražiti od Povjerenstva da njemu i njegovim sadašnjim i donedavnim ministrima (među kojima ima i onih koje istražuje USKOK) vjeruje na riječ i odluku donese na temelju njihovih pukih izjava koje nisu potkrijepljene niti jednim jedinim računom.
Premijeru je “normalno i logično” grubo kršiti Zakon o sprečavanju sukoba interesa čiji je članak 39 jasan da jasniji ne može biti - tijela vlasti su na zahtjev Povjerenstva dužna dostaviti tražene dokumente, i to bez odgode. Premijeru je “normalno i logično” da uskratom dokumenata blokira rad Povjerenstva, antikorupcijskog tijela koje je izabrao Sabor. “Normalno mu je i logično” da s moćne premijerske pozicije šalje arogantnu poruku da Povjerenstvo može dobiti samo ono što on smatra da treba dobiti.
“Normalno je i logično” da takvom neodgovornom porukom ohrabruje armiju lokalnih šerifa i drugih dužnosnika da i oni, kada to Povjerenstvo sutra od njih zatraži umjesto dokumenta, Nataši Novaković pokažu - srednji prst. A zašto i ne bi ako premijer glavom i bradom kaže da je to nerazumno tijelo koje prekoračuje svoje ovlasti?
I sve to čini predsjednik stranke koja se još nalazi na sudu zbog optužbe da je novac iz javnih tvrtki pretakala u svoju stranačku blagajnu. Čiji je bivši lider (i bivši premijer) pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog korupcije. Premijer koji je u minule tri godine pod pritiskom javnosti morao smijeniti nekoliko ministara zbog ozbiljnih sumnji u korupciju.
Plenković i njegova stranka i Vlada jednostavno ne podnose Povjerenstvo, ali ga se ne usude ukinuti. Jer tada svoje europske partnere ne bi mogli uvjeravati da je ova Vlada odana borbi protiv korupcije. Ovdje, kod kuće, ionako malo koga u to više mogu uvjeriti.