Budući da predsjednik Republike nema direktni utjecaj na ekonomiju, ne treba previše podsjećati na to da je Zoran Milanović bio jedan od najneuspješnijih europskih premijera u zadnjih tridesetak godina. Trebamo se nadati da niti on sam, Zoran Milanović, neće zaboraviti koliko je bio neuspješan kao premijer: kumulativni pad BDP-a, rezanje rejtinga, rast nezaposlenosti, odsutnost gospodarskih reformi, dizanje PDV-a i stvaranje antipoduzetničke klime bila su ključna obilježja ‘gospodarskih uspjeha’ 2011. – 2016. godine.
Zoran Milanović doima se kao inteligentan čovjek koji bi mogao razumjeti kako bi bilo bolje da se s Pantovčaka što manje miješa u vođenje ekonomske politike zemlje te prvenstveno brine o daljnjem rezanju velikih troškova Ureda predsjednika.
Što se tiče širih liberalnih reformi koje je Milanović gurao kao premijer, radilo se zapravo o postavljanju suvremenih civilizacijskih standarda, pa se čini kako će novi predsjednik Republike pomoći premijeru Andreju Plenkoviću u održavanju političkog balansa sa sve radikalnijim zahtjevima desnice, uključivši i dio HDZ-a. Ako će Milanović na sebe navlačiti neke nove bjesove na priče kao što su za njegova premijerskog mandata bile potpomognuta oplodnja, zdravstveno obrazovanje u školama ili istospolni brakovi, Pantovčak će služiti kao politički vjetrobran Banskim dvorima. Vladi će tako biti lakše ostati na centru te ignorirati razne javne inicijative kojima su najčešći zajednički nazivnici populizam i primitivizam.
Premijeru Plenkoviću bit će pak jednostavnije sa Zoranom Milanovićem u Banskim dvorima, nego što mu je bilo s Kolindom Grabar-Kitarović. Sa Zoranom Milanovićem će voditi otvoreni politički rat. Pucat će na njega iz sveg oružja. S Kolindom Grabar-Kitarović, koja je povremeno funkcionirala kao predstavnica agresivne ultradesne oporbe, premijer nije mogao ulaziti u frontalni sukob. Nakon poraza na predsjedničkim izborima u HDZ-u se mogu očekivati previranja, ali je u ovom trenutku teško procijeniti hoće li doći do ozbiljne eskalacije sukoba na desnici. Rušenje vlastite Vlade isključivo zbog osobnih probitaka, bio bi neočekivan scenarij.
Nadalje, Zoran Milanović trebao bi se barem djelomično kloniti i vanjske politike, iako je upravo vanjska politika u temeljnom opisu posla predsjednika Republike. Još su svježa u sjećanju njegova vanjskopolitička premijerska posrtanja. Čini se da je Plenković u vanjskoj politici puno snalažljiviji te izaziva manje negativnih reakcija, što je za Hrvatsku jako bitno. Kolike su šanse da se Milanović i Plenković barem nadopunjuju u vanjskoj politici po pitanju različitih europskih političkih obitelji? Teško je procijeniti. Normalni ljudi koji vole svoju zemlju tu bi se lako dogovorili. U prethodnoj rečenici naglasak je na prve dvije riječi.
Potpuno je otvoreno pitanje što pobjeda Zorana Milanovića znači za SDP. Ta stranka još nije oporavila od posljedica ere tog istog Zorana Milanovića. Predsjednik SDP-a, Davor Bernardić, glorificirat će, naravno, veliki trijumf Zorana Milanovića, ali pitanje je li taj isti Zoran Milanović na Pantovčaku čovjek Davora Bernardića, ili njegov novi unutarstranački problem.
Situacija u SDP-u je pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima postala toliko komplicirana da jako rastu šanse za prijevremene parlamentarne izbore. Razlog za to je jednostavan: Andrej Plenković može se riješiti svoje prijeteće unutarstranačke oporbe tako da na parlamentarnim izborima pomete stranku u procesu nestajanja i konfuzije - SDP. Ne postoji koncept socijaldemokracije koji nudi SDP. Ne vidi se niti izdanci bilo kakvog strateškog djelovanja. Ako Plenković daruje SDP-u vrijeme za konsolidaciju i mobilizaciju, bit će u ozbiljnijim problemima nego što je već sada.
S obzirom na to da je premijer barem jednako inteligentan čovjek kao novi predsjednik, treba očekivati parlamentarne izbore do Uskrsa.