PODMUKLA BOLEST KOJA ČESTO NE POKAZUJE SIMPTOME Gotovo polovica oboljelih Hrvata ni ne zna da je ima, a polovica od onih koji znaju - ne liječi se!

U Hrvatskoj je oko 37% osoba s hipertenzijom - znači svaki treći odrasli ima vrijednosti arterijskog tlaka 140/90 mmHg i više. Nažalost, gotovo 50% osoba s hipertenzijom ne zna da ima povišeni krvni tlak, a polovica onih koji znaju za svoj povišeni tlak ne liječe se niti mijenjaju štetne životne navike. U brojkama: u Hrvatskoj je samo 58,6% stanovnika svjesno svoje arterijske hipertenzije, od njih se liječi 48,4%, a samo 14,8% ima kontrolirani tlak. Uobičava se reći kako je učestalost hipertenzije i uspjeh kontrole liječenja osoba s povišenim arterijskim tlakom barometar zdravstvene prosvijećenosti nacije.

Kako to poboljšati?

Prof. dr. sc. Bojan Jelaković, predsjednik Hrvatskog društva za hipertenziju, Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, KBC Zagreb, ističe 4 ključne točke zašto liječenje nije učinkovitije i što bi se moglo poboljšati.

Iako je posljednjih godina smanjen broj kardiovaskularnih smrti, ističe dr. Jelaković, to se vjerojatno može uglavnom pripisati boljoj organizaciji sekundarne i tercijarne skrbi, primarno odlično organiziranoj mreži za zbrinjavanje akutnoga koronarnog sindroma, a ne, nažalost, smanjenju prevalencije ili boljem liječenju hipertenzije. Kako to promijeniti?

1. Velika učestalost pretilosti, premalo tjelesne aktivnosti, prekomjeran unos kuhinjske soli, neobuzdano korištenje alkohola i pušenje temelj su poremećaja i početak hipertenzije, ali i metaboličkog sindroma, šećerne bolesti i bubrežnog oštećenja.

No, nažalost, ljudi teško mijenjaju loše navike i vrlo je malen uspjeh postignut dosadašnjim pokušajima i programima provođenja mjera primarne prevencije. Ipak, u posljednjih deset godina napravljeni su značajni koraci u nastojanjima da se smanji prekomjeran unos kuhinjske soli.

Hrvatsko društvo za hipertenziju i Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju KBC-a Zagreb, koji je i Referentni centar za hipertenziju Ministarstva zdravstva i Europski centar izvrsnosti za hipertenziju, pokrenuli su aktivnosti koje su u konačnici rezultirale donošenjem Strateškog plana za smanjivanje prekomjernog unosa kuhinjske soli.

Priključili su se prehrambena industrija, primarno pekarska, ali i mesna, pa će tako unos kuhinjske soli biti smanjen i neovisno o volji pojedinca da promijeni svoje navike. Naime, više od 75% kuhinjske soli koju dnevno unesemo u organizam dolazi iz gotove i polugotove hrane, napose iz kruha i pekarskih proizvoda.

2. Drugi razlog loše kontrole hipertenzije je slaba ustrajnost. Gotovo jedna trećina hipertoničara nikada ne uzme ni jedan propisani lijek, a oni koji počnu s liječenjem, kako vrijeme odmiče, sve češće propuštaju uzeti terapiju. To se može objasniti samom naravi bolesti koja je uglavnom bez tegoba, bolova, smetnji. Hrvatsko društvo za hipertenziju i Referentni centar za hipertenziju pokrenuli su niz aktivnosti kako bi se ustrajnost povećala - od razrade edukativne aplikacije s podsjetnikom za mobilne telefone do uključivanja ljekarnika koji bi mogli biti važna karika u budućnosti.

3. Sljedeći problem je inercija liječnika u postupku liječenja, tj. nevoljkost da se doza lijeka povisi zbog, najvećim dijelom, neopravdanog straha od nuspojava, ustrajnost propisivanja iste terapije uz nedovoljnu učinkovitost, rijetko korištenje fiksnih kombinacija, ali i neprovođenje trajne edukacije bolesnika o nužnosti redovitog uzimanja lijekova i pridržavanja preporuka o zdravom načinu života. U Hrvatskoj su dostupni svi lijekovi za liječenje arterijske hipertenzije, pa i suvremene intervencijske metode kao što je npr. renalna denervacija.

4. Arterijsku hipertenziju nije lako liječiti. Potrebno je razmotriti sve čimbenike rizika, već prisutna oštećenja ciljnih organa i onda individualno odrediti terapijski pristup. Nužan je multidisciplinarni i timski rad, suradnja liječnika obiteljske medicine, specijalista, medicinskih sestara i bolesnika, koji moraju biti svjesni rizika i svoje odgovornosti za vlastito zdravlje.

(Tekst je originalno objavljen u Doktoru u kući br. 241. u veljači 2018.)