LABIRINT POLITIKE

Politička odgovornost u Hrvatskoj metafizički je pojam

Iako riječ je o načinu ponašanja koji postoji dvjesto godina, u nas se tek treba detektirati što politička odgovornost jest
Gabrijela Žalac
 Damir Krajač / CROPIX

Jako žalim zbog svega, ali ne osjećam se odgovornom. Imam puno posla i jednostavno sam zaboravila produljiti vozačku dozvolu, a propisanu kaznu platila sam na licu mjesta, lakonski se ministrica europskih fondova Gabrijela Žalac ekskulpirala od političke odgovornosti, nakon što je bez valjane dozvole, vozeći auto u Vinkovcima, ozlijedila djevojčicu. “Naravno da se nije razgovaralo o ostavci, riječ je o nesreći kakva se svakome može dogoditi”, ubrzo je stigla i, pomalo uvrijeđena, reakcija Banskih dvora, uz dodatno objašnjenje da je premijer Andrej Plenković telefonski razgovarao s ministricom u svojoj Vladi i da su se složili kako je to što je vozila bez dozvole “prekršaj koji nema veze sa samom nesrećom”.

Iako prometni stručnjaci upozoravaju da je u slučaju Gabrijele Žalac riječ o brojnim teškim prekršajima i nemaru, vlasti su odlučile ignorirati upozorenja stručnjaka. OK, sve se dogodilo u nezgodno vrijeme, dan prije izbora u Lici, za koje je Plenković mobilizirao čitav HDZ, a još u četvrtak u Gospiću obećao Ličanima da im “Gabrijela donosi projekte od 900 milijuna kuna” i samo mu sada treba ostavka tako bliske suradnice. I, kao za vraga, baš ona se našla u prekršaju.

Samo što je u proteklih pola godine bilo previše primjera koji dokazuju da je slučaj Gabrijela Žalac pravilo, a ne izuzetak.

Zbog smrti mladića prošlog kolovoza na cesti u Zaprešiću, jer je zakasnila Hitna pomoć, ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je da se ne smatra odgovornim, ali da će dati ostavku prepozna li igdje da je odgovoran za to “što zasad ne prepoznaje”.

Kad je nedavno pomahnitali otac na Pagu bacio s balkona četvero djece, iako je bilo očito da socijalne službe nisu radile svoj posao, ministrica Nada Murganić javno je pustila suzu, ali nije joj palo na pamet priznati da je odgovorna jer ne funkcionira sustav kojem je na čelu.

- Moje odgovornosti nema. Moja je odgovornost da smo ja i MORH-ov tim učinili sve da Hrvatska na međunarodnom natječaju dobije avion koji treba Hrvatskoj - vehementno je odbrusio obrambeni ministar Damir Krstičević kad je propala nabava izraelskih zrakoplova F-15 Barak, iako je prešutio da je Amerika odavno upozorila kako od spomenutog posla neće biti ništa.

Ukratko, politička odgovornost je nepoznanica. Otprilike kao da je riječ o metafizičkom pojmu, čije značenje tek treba detektirati, a ne o načinu ponašanja koje postoji dvjesto godina, i može se pronaći u Hrvatskoj enciklopediji u kojoj lijepo piše kako se “u engleskoj parlamentarnoj praksi s kraja XVIII. i početka XIX. st. uvriježilo i prethodno podnošenje ostavke, čime je stvorena politička odgovornost za svrsishodnost određenoga postupka, bio njime povrijeđen neki propis ili ne”.

Nažalost, ono što je u Engleskoj bilo normalno u 18. stoljeću, u Hrvatskoj nije ni u dvadeset i prvom. Dodatni je problem jeftina demagogija koju šire ovdašnji političari pa će bivši Milanovićev ministar Mirando Mrsić apelirati kako ministrica Gabrijela Žalac treba odmah podnijeti ostavku jer je to jedini ispravan način preuzimanja odgovornosti za svoje postupke. Ali kad je Radimir Čačić u vožnji usmrtio dvoje ljudi i unatoč tome dvije godine sjedio u zajedničkoj Vladi, tada Mrsić nije ni zucnuo, a kamoli javno zahtijevao Čačićev odstup.

Svima su puna usta odgovornosti, ali ne onda kada su u pitanju “njihovi”. Tada se to “svakome može dogoditi”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. siječanj 2023 01:12