Nakon
Elle
Dvornik, redakcija showbiz magazina Nove TV “Red Carpet” dobila je još jednu suradnicu poznatog prezimena. Naime,
Marija
Tomčić, najmlađa kći bivšeg predsjednika Sabora
Zlatka Tomčića, nedavno je uplovila u novinarske vode. Sa 25-godišnjom grafičkom dizajericom pred diplomom, Mare, kako je zovu svi koje poznaje, razgovarali smo o poslu na Novoj TV, poznatoj obitelji, ali i teškoj bolesti s kojom se suočila.
- Moj prvi novinarski zadatak za ‘Red Carpet’ bio je njihov obljetnički party za 300. emisiju. Srela sam tamo puno ljudi koje nisam poznavala i o kojima nisam previše znala pa dva dana prije toga nisam spavala kako me ne bi ulovili u neznanju, ali sve je na kraju jako dobro ispalo, čak su mi i roditelji bili zadovoljni.
• Završavate grafički dizajn, kako to da ste sada počeli raditi kao novinarka?
- S nekih 18 godina razmišljala sam što upisati. Imala sam dvije, tri opcije. Prva je bila dizajn, druga novinarstvo, a treća psihologija. Odustala sam tada od novinarstva zato što sam u tom momentu željela više kreativno stvarati svojim rukama, bilo to crtanje ili rad na kompjutoru, grafika. Dizajn mi se svidio, ali nikada do kraja nisam odustala od novinarstva. Godinu dana radila sam u jednoj reklamnoj agenciji. Posao mi ipak nije bio dovoljno kreativan jer se u velikim agencijama uvijek rade adaptacije reklama. Svi su mi govorili: bit će ti preteško, nećeš to moći izdržati, ali meni nije bilo preteško, bilo mi je prelagano. A ako mi je nešto prelagano, ne osjećam se dobro. Kada navečer legnem u krevet, želim znati da sam nešto stvorila. Ipak, uskoro ću imati diplomu, a s njom se uvijek se mogu vratiti.
• Koji su prvi dojmovi?
- Jako mi se sviđa rad na televiziji i mislim da ću neko vrijeme sigurno ostati u tome.
• Prvo ste dali intervju Elli Dvornik, koja radi serijal s djecom poznatih, a na kraju ste i vi završili iza kamere.
- Nas dvije se znamo preko njezina bivšeg dečka, koji je moj prijatelj. Nazvala me i pitala bih li joj mogla pomoći jer je tek počela raditi.
U prvi mah nisam željela, jer gotovo cijeli svoj život izbjegavam novinare zato što me uvijek žele pitati nešto o mom ocu. No, pristala sam na kraju pomoći joj, dala svoj prvi intervju u životu, a onda sam i sama poželjela vidjeti kako je i iza kamere i svidjelo mi se. Razgovaralo se hoću li raditi u ‘Red Carpetu’ ili ‘In magazinu’, i ispunila mi se želja da to bude ‘Red Carpet’, koji gledam svake nedjelje. Uvijek se okupi društvo navečer, kokice, kao da da je filmska večer. Bez ‘Red Carpeta’ jedno se vrijeme nije moglo živjeti.
• Je li showbiz tematika koja vas stvarno privlači?
- Da, jako me zanimaju društvena događanja. Volim izlaziti, upoznavati ljude i volim tračeve, što je, naravno, vrlo relativno, ovisno je li ta glasina istinita ili lažna. Na meni je sada da saznam je li trač istinit i napravim od toga priču.
• ‘Red Carpet’ poprilično zadire u privatan život poznatih, obrađujući teme ponekad vrlo sarkastično. Imate li problem s postavljanjem pitanja tipa ‘je li istina, kao što se priča, da je ovo vaša ljubavnica, ljubavnik...’?
- Baš nikakvog problema nemam s tim. Mislim da je tu najvažniji stav novinara i, ako normalno pristupiš, da će ti i osoba odgovoriti na takvo pitanje. Naravno, našu emisiju zanimaju samo poznati, a oni su svjesni činjenice da svoj privatni život ne mogu odmaknuti od javnosti. Na njima je da odgovore ili ne. Ne namjeravam izvlačiti neku prljavštinu na površinu koja ne postoji. Dobar dio hrvatskih zvijezda sam to potencira. U korist i im ide da se o njima priča, a toga ima poprilično. Meni je to zabavno, ljudima koji to gledaju je zabavno. Jer televizija je proizvod, emisija je proizvod, i svi sretni i zadovoljni.
• Vidite li sebe u novinarstvu u nekoj duljoj perspektivi?
- Definitivno. Mislim da ne bih mogla raditi ovo što radim, ovako mlada i ovako neiskusna, da ne vjerujem u svoju budućnost. Dobro sam razmislila o svemu tome, jer ipak sam ‘control freak’, ali naravno da ne mogu znati kako će sve do kraja ići. Jer put je trnovit.
• Imate problema s izgovorom slova ‘R’. Čujem da ste krenuli na govorne vježbe zbog toga?
- Već idem na govorne vježbe na Novoj TV, no tu radimo na dikciji. A govorne vježbe kako bi ispravila svoje ‘r’ održavaju se u SUVAG-u i uskoro ću krenuti i na njih.
• Prije niste željeli ispraviti svoje ‘r’?
- Palo mi je to i prije na pamet. Mama me nikad nije tjerala, nego mi je rekla: ako te smeta što te u školi zezaju ‘riba ribi grize rep’, naravno da možeš otići. Ali mene to nije ni najmanje smetalo, već sam im odgovorala ‘som somu papa guzu’ ili ignorirala. No, sada bih morala to ispraviti radi posla. Nekako nisam baš sretna što ću djelomično promijeniti svoj identitet, jer me ljudi poznaju kao takvu, ali mislim da ću zadržati svoje ‘r’ u privatnom životu, a pred kamerama se više truditi da ga popravim.
• Je li lakše ili teže probiti se u poslu zbog poznate obitelji?
- Ja sam zmajica, tako sam odgojena i ništa od toga me ne smeta. Ipak, kao mlađu me znala zasmetati pozornost medija zbog mog prezimena, a ne zbog onoga tko sam ja i što radim. Moje seke su već imale svoje karijere, a ja sam mogla samo reći da idem u srednju školu. No, svi smo našli svoj put.
• Kako je reagirala vaša obitelj kada ste ju obavijestili da krećete u novinarstvo?
- Da ne ostavljam dizajn, ha, ha, ha. Novac je, naravno, važan kada je riječ o egzistencijalnim pitanjima, ali noću, kada legnem u krevet, želim znati da sam nešto napravila, nešto što drugi ljudi mogu vidjeti. No, nisu me čak zafrkavali. Pitali su me jesam li sigurna i jesam li dobro razmislila, ali kako sam se relativno nedavno osamostalila, vidjeli su da se mogu brinuti sama za sebe i da donosim dobre odluke. Kada su vidjeli moj prvi prilog, bili su oduševljeni i odmah su me nazvali iako nikada nisu tako kasno budni. Ne sviđa im se, naravno, ta tematika jer su moji roditelji jako konzervativni, ipak je to malo i sraz generacija, ali smatraju da sam novinarski to dobro odradila.
• A vaša sestra Martina, koja je poznata po svom britkom jeziku?
- Bila je oduševljena. Ona je britka na jeziku samo kada je njezina struka u pitanju. Kad su moje odluke u pitanju, tu je vrlo ležerna i imam njezinu podršku.
• Posjedujete li i vi tu britkost?
- Mislim da nam je to obiteljska crta.
• Iako ste mladi, iza vas je, što je manje poznato, jedna teška životna bitka?
- Sada sam odlično. Imala sam rak štitnjače, kažu da sam tipični černobilski primjer. Do toga je vjerojatno došlo indirektnim utjecajem, kroz zemlju, zrak, hranu, iako je mama stvarno pazila gdje će sušiti robicu, što će skuhati. Ali i sami liječnici kažu: slijepo crijevo više nije ‘in’, nego štitnjača. Nevjerojatan broj mladih djevojaka, mojih godina, ima problema sa štitnjačom, kažu čak svaka četvrta. Meni se rak, nažalost, počeo širiti na limfne čvorove, zato je rez na vratu veliki, ali glavno je da smo to otkrili na vrijeme. I tata mi je operirao štitnjaču prije pet godina, imao je strumu, sada je sve u redu i ovisan je, isto kao i ja, o hormonima - njih kao nadomjestak moramo piti svaki dan. Ali, nekako ne razmišljam o tome. Što me ne ubije, to me ojača, vjerujem u to, a da ne pijem te tablete, pila bih vjerovatno neke druge. Kao što svako jutro stavljam leće u oči, nije mi problem popiti jednu malu tabletu. U svibnju opet idem u bolnicu pet dana na zračenje radioaktivnim jodom, što baš i nije veselo, s obzirom na to da vas zatvore u sobu jer zračite.
• Kako ste otkrili bolest?
- Imala sam neku manju kvržicu. Uvijek sam provjeravala hormone štitnjače zbog svoje genetike. S mojim hormonima je sve uvijek bilo u redu, a rak se nalijepio na samu štitnjaču i nikako se nije drugačije mogao otkriti osim ultrazvukom. I eto, na prvom ultrazvuku mi je rečeno da je zloćudni tumor.
• Kako ste se suočili s lošim vijestima?
- U tom momentu stvarno nisam mogla vjerovati. Da me je netko godinu dana prije pitao kako bih regirala da doznam da imam zloćudni tumor, vjerojatno bih rekla vrlo negativno. No, nevjerojatno sam snažno reagirala i to prebrodila. Mislim da u takvim situacijama imate dvije opcije. Čovjek se može potpuno deprimirati i stvoriti si dodatni problem ili ići glavom kroz to, biti snažniji i što više se orijentirati na sebe i ljude oko sebe. Tako sam i napravila. Imam drugačiji stav o životu nakon toga, cijenim svaki dan, cijenim više sebe. Možda je i preseljenje i promjena posla utjecala na mene, ali nakon ovog se više ničega ne bojim.
• Rekli ste da ste svojedobno zbog oca izbjegavali medije, a sada eto vas ponovno u njima, samo s one druge strane.
- Istina, i ponovno pokušavam izbjeći ta pitanja, ali ovdje to nekako ide u rok službe. Naravno da ljude zanima, jer mi je prezime zvučno, uvijek će me pitati za tatu, ali on je za mene ponajprije otac, a ne političar. O politici ne znam puno, nikada nisam bila ni u jednoj stranci, nemam političko opredjeljenje i nemam pojma o tome. Tata me nikad nije gnjavio svojim poslom i uvijek je pokušavao držati daleko posao od obitelji, što mislim da je i uspio.
Tina Premec
- Moj prvi novinarski zadatak za ‘Red Carpet’ bio je njihov obljetnički party za 300. emisiju. Srela sam tamo puno ljudi koje nisam poznavala i o kojima nisam previše znala pa dva dana prije toga nisam spavala kako me ne bi ulovili u neznanju, ali sve je na kraju jako dobro ispalo, čak su mi i roditelji bili zadovoljni.
• Završavate grafički dizajn, kako to da ste sada počeli raditi kao novinarka?
- Dok je bila mlađa, kaže, često ju je smetala pozornost medija zbog prezimena, a ne zbog nje
- Sa 24 godine Mariji Tomčić dijagnosticiran je rak štitnjače, koji je nedavno pobijedila
- Iako se prilično angažirala u novinarstvu, ne namjerava zapustiti studij grafičkog dizajna
| Uspjeh
|
• Koji su prvi dojmovi?
- Jako mi se sviđa rad na televiziji i mislim da ću neko vrijeme sigurno ostati u tome.
• Prvo ste dali intervju Elli Dvornik, koja radi serijal s djecom poznatih, a na kraju ste i vi završili iza kamere.
- Nas dvije se znamo preko njezina bivšeg dečka, koji je moj prijatelj. Nazvala me i pitala bih li joj mogla pomoći jer je tek počela raditi.
U prvi mah nisam željela, jer gotovo cijeli svoj život izbjegavam novinare zato što me uvijek žele pitati nešto o mom ocu. No, pristala sam na kraju pomoći joj, dala svoj prvi intervju u životu, a onda sam i sama poželjela vidjeti kako je i iza kamere i svidjelo mi se. Razgovaralo se hoću li raditi u ‘Red Carpetu’ ili ‘In magazinu’, i ispunila mi se želja da to bude ‘Red Carpet’, koji gledam svake nedjelje. Uvijek se okupi društvo navečer, kokice, kao da da je filmska večer. Bez ‘Red Carpeta’ jedno se vrijeme nije moglo živjeti.
• Je li showbiz tematika koja vas stvarno privlači?
- Da, jako me zanimaju društvena događanja. Volim izlaziti, upoznavati ljude i volim tračeve, što je, naravno, vrlo relativno, ovisno je li ta glasina istinita ili lažna. Na meni je sada da saznam je li trač istinit i napravim od toga priču.
• ‘Red Carpet’ poprilično zadire u privatan život poznatih, obrađujući teme ponekad vrlo sarkastično. Imate li problem s postavljanjem pitanja tipa ‘je li istina, kao što se priča, da je ovo vaša ljubavnica, ljubavnik...’?
- Baš nikakvog problema nemam s tim. Mislim da je tu najvažniji stav novinara i, ako normalno pristupiš, da će ti i osoba odgovoriti na takvo pitanje. Naravno, našu emisiju zanimaju samo poznati, a oni su svjesni činjenice da svoj privatni život ne mogu odmaknuti od javnosti. Na njima je da odgovore ili ne. Ne namjeravam izvlačiti neku prljavštinu na površinu koja ne postoji. Dobar dio hrvatskih zvijezda sam to potencira. U korist i im ide da se o njima priča, a toga ima poprilično. Meni je to zabavno, ljudima koji to gledaju je zabavno. Jer televizija je proizvod, emisija je proizvod, i svi sretni i zadovoljni.
• Vidite li sebe u novinarstvu u nekoj duljoj perspektivi?
- Definitivno. Mislim da ne bih mogla raditi ovo što radim, ovako mlada i ovako neiskusna, da ne vjerujem u svoju budućnost. Dobro sam razmislila o svemu tome, jer ipak sam ‘control freak’, ali naravno da ne mogu znati kako će sve do kraja ići. Jer put je trnovit.
• Imate problema s izgovorom slova ‘R’. Čujem da ste krenuli na govorne vježbe zbog toga?
- Već idem na govorne vježbe na Novoj TV, no tu radimo na dikciji. A govorne vježbe kako bi ispravila svoje ‘r’ održavaju se u SUVAG-u i uskoro ću krenuti i na njih.
• Prije niste željeli ispraviti svoje ‘r’?
- Palo mi je to i prije na pamet. Mama me nikad nije tjerala, nego mi je rekla: ako te smeta što te u školi zezaju ‘riba ribi grize rep’, naravno da možeš otići. Ali mene to nije ni najmanje smetalo, već sam im odgovorala ‘som somu papa guzu’ ili ignorirala. No, sada bih morala to ispraviti radi posla. Nekako nisam baš sretna što ću djelomično promijeniti svoj identitet, jer me ljudi poznaju kao takvu, ali mislim da ću zadržati svoje ‘r’ u privatnom životu, a pred kamerama se više truditi da ga popravim.
• Je li lakše ili teže probiti se u poslu zbog poznate obitelji?
- Ja sam zmajica, tako sam odgojena i ništa od toga me ne smeta. Ipak, kao mlađu me znala zasmetati pozornost medija zbog mog prezimena, a ne zbog onoga tko sam ja i što radim. Moje seke su već imale svoje karijere, a ja sam mogla samo reći da idem u srednju školu. No, svi smo našli svoj put.
• Kako je reagirala vaša obitelj kada ste ju obavijestili da krećete u novinarstvo?
- Da ne ostavljam dizajn, ha, ha, ha. Novac je, naravno, važan kada je riječ o egzistencijalnim pitanjima, ali noću, kada legnem u krevet, želim znati da sam nešto napravila, nešto što drugi ljudi mogu vidjeti. No, nisu me čak zafrkavali. Pitali su me jesam li sigurna i jesam li dobro razmislila, ali kako sam se relativno nedavno osamostalila, vidjeli su da se mogu brinuti sama za sebe i da donosim dobre odluke. Kada su vidjeli moj prvi prilog, bili su oduševljeni i odmah su me nazvali iako nikada nisu tako kasno budni. Ne sviđa im se, naravno, ta tematika jer su moji roditelji jako konzervativni, ipak je to malo i sraz generacija, ali smatraju da sam novinarski to dobro odradila.
• A vaša sestra Martina, koja je poznata po svom britkom jeziku?
- Bila je oduševljena. Ona je britka na jeziku samo kada je njezina struka u pitanju. Kad su moje odluke u pitanju, tu je vrlo ležerna i imam njezinu podršku.
• Posjedujete li i vi tu britkost?
- Mislim da nam je to obiteljska crta.
• Iako ste mladi, iza vas je, što je manje poznato, jedna teška životna bitka?
- Sada sam odlično. Imala sam rak štitnjače, kažu da sam tipični černobilski primjer. Do toga je vjerojatno došlo indirektnim utjecajem, kroz zemlju, zrak, hranu, iako je mama stvarno pazila gdje će sušiti robicu, što će skuhati. Ali i sami liječnici kažu: slijepo crijevo više nije ‘in’, nego štitnjača. Nevjerojatan broj mladih djevojaka, mojih godina, ima problema sa štitnjačom, kažu čak svaka četvrta. Meni se rak, nažalost, počeo širiti na limfne čvorove, zato je rez na vratu veliki, ali glavno je da smo to otkrili na vrijeme. I tata mi je operirao štitnjaču prije pet godina, imao je strumu, sada je sve u redu i ovisan je, isto kao i ja, o hormonima - njih kao nadomjestak moramo piti svaki dan. Ali, nekako ne razmišljam o tome. Što me ne ubije, to me ojača, vjerujem u to, a da ne pijem te tablete, pila bih vjerovatno neke druge. Kao što svako jutro stavljam leće u oči, nije mi problem popiti jednu malu tabletu. U svibnju opet idem u bolnicu pet dana na zračenje radioaktivnim jodom, što baš i nije veselo, s obzirom na to da vas zatvore u sobu jer zračite.
• Kako ste otkrili bolest?
- Imala sam neku manju kvržicu. Uvijek sam provjeravala hormone štitnjače zbog svoje genetike. S mojim hormonima je sve uvijek bilo u redu, a rak se nalijepio na samu štitnjaču i nikako se nije drugačije mogao otkriti osim ultrazvukom. I eto, na prvom ultrazvuku mi je rečeno da je zloćudni tumor.
• Kako ste se suočili s lošim vijestima?
- U tom momentu stvarno nisam mogla vjerovati. Da me je netko godinu dana prije pitao kako bih regirala da doznam da imam zloćudni tumor, vjerojatno bih rekla vrlo negativno. No, nevjerojatno sam snažno reagirala i to prebrodila. Mislim da u takvim situacijama imate dvije opcije. Čovjek se može potpuno deprimirati i stvoriti si dodatni problem ili ići glavom kroz to, biti snažniji i što više se orijentirati na sebe i ljude oko sebe. Tako sam i napravila. Imam drugačiji stav o životu nakon toga, cijenim svaki dan, cijenim više sebe. Možda je i preseljenje i promjena posla utjecala na mene, ali nakon ovog se više ničega ne bojim.
• Rekli ste da ste svojedobno zbog oca izbjegavali medije, a sada eto vas ponovno u njima, samo s one druge strane.
- Istina, i ponovno pokušavam izbjeći ta pitanja, ali ovdje to nekako ide u rok službe. Naravno da ljude zanima, jer mi je prezime zvučno, uvijek će me pitati za tatu, ali on je za mene ponajprije otac, a ne političar. O politici ne znam puno, nikada nisam bila ni u jednoj stranci, nemam političko opredjeljenje i nemam pojma o tome. Tata me nikad nije gnjavio svojim poslom i uvijek je pokušavao držati daleko posao od obitelji, što mislim da je i uspio.
|
Nema
m politički stav
|
Tina Premec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....