Zemlje Srednje i Istočne Europe (CEE) nervozno motre vanjskopolitičke poteze predsjednika Donalda Trumpa. A politika čekanja odluka Washingtona neće biti dostatna da se učvrsti položaj glavnih gradova CEE-a u strateškim računicama nove Bijele kuće. Te zemlje ne smiju dopustiti da budu pasivni promatrači, nego se moraju profilirati kao aktivni pridonositelji interesima saveznika i Amerikanaca. Tijekom predsjedničke kampanje kandidat Trump je doveo u pitanje NATO, financijske obveze saveznika za zajedničku obranu i europsku ovisnost o SAD-u. Kao odgovor, male i srednje velike zemlje, koje čine pola Europe, moraju se redefinirati ili suočiti s opasnošću da budu ostavljene po strani kad je riječ o ambicijama velikih sila. Također moraju nanovo utvrditi svoju važnost za Ameriku.
Povijesno, strateški i ekonomski velik komad teritorija između Baltika, Jadrana i Crnog mora vitalan je za europsku sigurnost. Dva svjetska rata izbila su u ovoj regiji, uvlačeći Ameriku u razarajuće sukobe. Više je krvi proliveno u CEE-u u 20. stoljeću, nego u bilo kojoj drugoj regiji u povijesti. Milijuni Amerikanaca potječu iz Srednje i Istočne Europe i zabrinuti su za budućnost zemalja svog podrijetla. Od pada komunizma i rušenja sovjetskog bloka svaka je vlada pomogla obrani američkih sigurnosnih interesa i nacionalnih vrijednosti. To je bilo vidljivo u njihovoj vojnoj participaciji pod američkim vodstvom u operacijama u Iraku i Afganistanu u kojima su mnoge zapadnoeuropske zemlje odbile sudjelovati. Za razliku od Rusije, svaka zemlja CEE-a pouzdan je saveznik i partner i nije konkurent SAD-u za teritorij, utjecaj ili resurse. Uzevši u obzir Trumpov stav "Prvo Amerika", glavni gradovi CEE-a moraju demonstrirati da je njihova sigurnost vitalna za američke interese i u tom nastojanju mogu ostvariti minimalne i maksimalne ciljeve. Na minimalnoj razini ključni je prioritet osigurati nastavak američke politike prema regiji. To podrazumijeva da ne dođe do promjena jačanja prisutnosti NATO-a kao odgovor na ruski revizionizam i postupno raspoređivanje američkih snaga na prvim linijama u Poljskoj i baltičkim zemljama. Na maksimalnoj razini lideri CEE-a trebali bi nastojati uvjeriti Washington da prihvati oštriji diplomatski stav prema ruskoj subverziji regije "mekom silom". Bijela kuća mora shvatiti da je moskovska regionalna politika smišljena da zamijeni proameričke vlade i potkopa interese SAD-a. Dužnosnici CEE-a moraju objasniti zašto će režim oštrijih sankcija i pokazivanje mišića vjerojatnije obuzdati ambicije Moskve nego slabljenje pritiska. Konačni je cilj CEE-a onemogućiti bilo kakav veliki dogovor između Washingtona i Moskve preko njihovih leđa, čime bi se potkopala njihova sigurnost i usporio njihov razvoj. To će zahtijevati jače djelovanje svake vlade kako bi i riječju i djelom pokazala da regija ostaje važna Sjedinjenim Državama.
Trump je na prvo mjesto stavio nacionalnu neovisnost svake države i hvalio Brexit. Ovaj se princip može primijeniti na zemlje CEE-a; ne, jasno, u smislu napuštanja EU, nego u osiguravanju njihove otpornosti na ruske provokacije, subverzije i intervencije. Washington treba biti osjetljiv na strahove i aspiracije svake nacije kako bi izbjegao spiralu regionalnog konflikta ili drugog mogućeg rata.
Na ekonomskom planu europski je Istok veće i razvijenije tržište nego Rusija i ukupno ima oko 170 milijuna potrošača. Trump je naglasio važnost poslovnih veza u razvijanju bilateralnih odnosa i CEE ima priliku demonstrirati svoju privlačnost za nove američke investicije. Kad je riječ o sigurnosti, svaka zemlja CEE-a mora iskazati trostranu predanost NATO-u i bilateralnim vezama sa SAD-om. Prvo, obavezno odvojiti najmanje dva posto BDP-a za obranu kako je utvrđeno sporazumima NATO-a. Trenutačno samo Poljska i Estonija zadovoljavaju te standarde, iako su druge zemlje, uključujući Rumunjsku, Latviju i Litvu, obećale da će povećati svoju potrošnju sljedećih godina. Proces mora biti ubrzan kako se regiju ne bi doživjelo samo kao korisnika sigurnosti. Drugo, treba se snažnije usredotočiti na izgradnju domaćeg sustava odvraćanja vanjske agresije tako da regija CEE-a ne bude tumačena kao slabić koji čeka pomoć izvana. To uključuje razvoj učinkovite teritorijalne obrambene sile, vojnu modernizaciju i ciljanu obrambenu potrošnju koja služi zajedničkim savezničkim interesima. I treće, ojačana regionalna sigurnosna suradnja je esencijalna kad treba uspostaviti zajednička sredstva odvraćanja kako bi se suprotstavili vanjskim agresorima. To može uključivati vojne jedinice, obavještajnu razmjenu, zajedničku protuzračnu obranu i mnogo drugih inicijativa. Regionalna obrana ohrabrit će veću predanost SAD-a boljoj zaštiti granica te zračnog i morskog prostora zemalja Istočnog boka.
Nestabilna Europa, koja je iznutra razmrvljena i čije su granice pod pritiskom ratoborne Rusije, mogla bi predstavljati veliku vanjskopolitičku katastrofu za Ameriku, poništavajući napredak koji su učinili svi predsjednici od Ronalda Reagana. U najgorem scenariju, to bi moglo uvući Ameriku u novi skup rat kako bi obranila svoje saveznike. Regija CEE-a ključna je poveznica američkih i europskih interesa i naglašava da zajednički mir djeluje kroz kolektivnu snagu.