Tko bi rekao da će jedna Amerikanka koja ne želi iskoristiti cijeli porodiljni dopust izazvati niz polemičnih reakcija, ne samo u svojoj zemlji, nego i šire? Doduše, ne radi se o bilo kojoj ženi, nego o moćnoj šefici Yahooa, Marissi Mayer. Naime, ona je nedavno obznanila da se nakon dva tjedna namjerava vratiti na posao. Zanimljivo je da su njenu odluku kritizirali s vrlo različitih pozicija.
Jedni tumače kako Mayer daje ženama loš primjer jer u SAD ionako imaju premalo dopusta - do 12 tjedana, i to neplaćenog. Zbog toga nije u redu kad jedna moćna žena koja je probila “stakleni strop” i vinula se u sam vrh biznisa, propusti šansu da iskoristi cijeli porodiljni i posluži ostalima kao model. Kritičari zaboravljaju da je ona osobno u svojoj kompaniji udvostručila trajanje plaćenog roditeljskog dopusta: majkama s 8 na 16, a očevima 8 tjedana, uz dodatak od 500 $ za pomoć u prvo vrijeme. Kad se govori o šefici Yahooa, ovo bi trebalo biti najvažnije.
Oni drugi, od kojih bi neki najradije da žene ostanu u kuhinji (Küche) i rađaju (Kinder) a nedjeljom idu u crkvu (Kirche), kritiziraju je jer tako devalorizira važnost majke. Majka treba s novorođenim djetetom provesti više vremena (iako nije jasno koliko). Marissino ponašanje ispada još skandaloznije jer se radi o blizankama pa je njezin grijeh valjda dvostruko veći. Čovjeku koji čita ove komentare dođe da se rasplače nad tužnom sudbinom blizanki koje mama, eto, napušta već nakon dva tjedna. Mizogini pristup otkriva se u činjenici da se otac djece uopće ne spominje, ne znamo na primjer hoće li možda on uzeti roditeljski dopust ne bi li blizankama ublažio šok odlaska majke na posao? Jednako tako ne spominje se dilema oko dužine dopusta kada je riječ o očevima na tako odgovornom položaju.
Miješaju se argumenti i nivoi, majčinstvo i profesionalnost na primjer. Neki tvrde kako se u spomenutom slučaju radi o lošoj majci zato jer ne ostaje s djecom dovoljno dugo, drugi tvrde da to upućuje na njezinu nestručnost i nesposobnost. Po toj logici sve imućnije žene koje brigu prepuštaju drugima također su loše, a one imućne i zaposlene su najgore. Da ne spominjemo kako nisu sve majke brižne, što u svojim knjigama otkriva Elisabeth Badinter. Opisujući kako ideal suvremenog majčinstva ugrožava ženu, piše i o onim ženama koje žale da su to uopće postale.
Ne bi trebalo miješati odnos prema majčinstvu Marisse Mayer s njenom poslovnom kompetencijom, odnosno argumentom da ako je loša majka, mora da je i loša šefica. Te dvije zadaće naprosto nisu usporedive. Recimo, ona svojim zaposlenicima ne mijenja pelene, ne doji ih, ne šeta s njima niti im pjeva uspavanke. Kad govorimo o vođenju kompanije, zašto prozivati samo žene? Ima muškaraca koji su sasvim sigurno loši očevi, ali njihovu kvalitetu rukovođenja kompanijom nitko nikada ne dovodi u pitanje. Ili je možda prisustvo majke za djecu toliko važnije od očevog da se ni ne treba truditi oko uvođenja roditeljskog dopusta? Stručne i sposobne žene su takve bez obzira na to kakve su majke - njihovo majčinstvo spada u sasvim drugu vrstu sposobnosti i u sasvim drugu sferu.
Ima i retrogradnih glasova koja sugeriraju da bi za žene bilo bolje da ne rade kako bi se mogle više posvetiti djeci. Ovaj jednostavni obrazac patrijarhalnog razmišljanja se, međutim, kosi sa zahtjevima za ženskom radnom snagom, bez obzira o kome se političkom sistemu radi. Na stranu da bez mogućnosti zapošljavanja nikada ne bi postale financijski neovisne, što je uvjet ravnopravnosti. Rađanje nije samo osobna stvar nego i potreba društva, koje gradi infrastrukturu i tako olakšava roditeljstvo. I u tome se razlikuju SAD i evropske zemlje, gdje je ženski pokret uspio da se u zakone, bez obzira na sve manjkavosti, ugradi puno više prava.
Slučaj Marisse i njenih “jadnih” beba zanimljiv je jer pokazuje nešto sasvim drugo. Jednostavno, Mayer ima na raspolaganju puno više mogućnosti da sebi olakša majčinstvo pa to i čini. Mayer ne uzima porodiljni jer to ne mora. Zašto? Jer je bogata i može platiti druge da joj se brinu za djecu.
Prigovarati joj zbog toga bilo bi kao reći britanskoj kraljici da se nije dobro brinula za svoju djecu zato jer je - kraljevala. Ili bilo kojoj obitelji koja si može priuštiti pomoć. Ili ženama koje svoju djecu ostavljaju na čuvanje bakama. Ili onima koje svakog jutra vode u vrtić. Jer sve je to isto, za tu se djecu, jednako kao ni za blizanke Mayer, ne brine samo majka. Naravno da većina žena uopće ne bi mogla raditi kad ne bi bilo baka ili vrtića ili dadilja, rođaka, susjeda - ukratko, pomoći. A danas je sve više i više očeva kojima je normalno pomagati oko bebe. Slučaj Marisse Mayer je ipak relevantan za USA jer je istina da tamo zaposleni imaju malo godišnjeg odmora a roditelji premalo porodiljnog dopusta. Ali ona nije dobar primjer u smislu uzora drugim ženama, nego tek povod za tematiziranje roditeljske situacije. Naime, šefica Yahooa je izuzetak jer si može priuštiti pomoć. Nema nikakve usporedbe između nje i tzv. običnih žena. Pa iako je riječ o ženskom pitanju, njena klasna pripadnost u ovom slučaju daleko je važnija.