SDP-ov prijedlog za pokretanje povjerenja Vladi u političkom smislu ne znači baš ništa. Radi se o puštanju dimne zavjese kako bi se prikrilo da im je stranka bezidejna, da nitko ništa ozbiljno ne radi, i da je glavni problem SDP-a nesposobnost za nalaženje puta kojim bi izašli iz krize vlastitog vodstva.
Čak i sami SDP-ovci priznaju da su pokrenuli proceduru opoziva Vlade samo zato da bi Andreja Plenkovića prisilili da protegne noge s jedne do druge strane Markova trga. Žele da se pojavi u Saboru i odgovori im na set neugodnih pitanja vezanih za Agrokor. Žele čuti sve - od povijesti nastanka odnosa izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka i američkih fondova koji su sudjelovali u kreditiranju posrnulog koncerna, sve o detaljima roll-up kredita, odnosima između vjerovnika, dobavljača i pojedinih firmi unutar koncerna, sve o lovu na pozicije najstarijeg dužnika, okolnostima u kojima je sklopljen lipanjski kredit čija je stavka i zabrana smjenjivanja izvanrednog povjerenika Ramljaka, i još takvih pojedinosti.
SDP-ov zahtjev za opoziv Plenkovića i cijele njegove Vlade postavljen je na način kao da je Agrokor državno, a ne privatno poduzeće, i kao da nije Ante Ramljak izvanredni povjerenik koji u koncernu ima ulogu sličnu stečajnom upravitelju, nego je to Andrej Plenković osobno. Poanta, dakako, nije u tome što bi SDP-ovce stvarno zanimali odgovori na pitanja koja su pobrojali u zahtjevu za rušenje Vlade, nego se svjesno režira predstava na pogrešnim postavkama kako bi se s jedne strane Vladi natovarila odgovnost i za ono za što ju objektivno nema, a s druge strane stvorio dojam da SDP danonoćno strepi nad sudbinom svakog zaposlenika i kooperanta kompanije Ivice Todorića.
Pritom se zanemaruje da o svim pitanjima koja su SDP-ovci naveli kao argumente za rušenje Vlade daleko više od Plenkovića zna njihov Zvonimir Mršić. Govorimo o uglednom i utjecajnom SDP-ovcu kojega su proljetos u stranci molili i kumili da se vrati u aktivnu politiku i u slučaju izvanrednih parlamentarnih izbora spasi stranku tako što bi bio SDP-ov kandidat za premijera. No, kako je HDZ nakon razlaza s Mostom našao novog koalicijskog partnera u HNS-u, a u SDP-u postalo bjelodano da su trajno nezadovoljni s vlastitim izborom Davora Bernardića za šefa stranke, ali jednako nesposobni da ga smijene, tako je Zvonimir Mršić odlučio krenuti svojim putem. U lipnju, što vremenski koincidira s Ramljakovim potpisivanjem ugovora s američkim fondom Knightead i drugim kreditorima, SDP-ovac Mršić se ukrcao u postavu koja vodi plovidbu Agrokora nakon Todorićeva sloma. Dana 6. lipnja objavljeno je da je postao savjetnik izvanrednog Vladina povjerenika Ante Ramljaka za poslovnu grupu hrana u Agrokoru.
Dakle, ako Mršić nije savjetovao Ramljaka dok je dogovarao kredit s američkim strvinarskim fondom i ostalim kreditorima, sigurno ponešto zna o okolnostima u kojima je do njega došlo, dok nema dvojbe da je apsolutno kompetentan za sva pitanja koja se tiču interesa dobavljača, vjerovnika, stjecanja statusa najstarijeg dužnika i ostalo.
No, u SDP-u se prave da ova činjenica ne postoji i bacaju dimne bombe jer je to jedini način da si rejting održe na 20-ak posto. Shvatili su da im je pitanje opstanka skinuti s novinskih stranica, portala i televizijskih informativnih programa vijesti o unutarstranačkim sukobima i zapuniti taj prostor tobožnjim radom u oporbi. Budući da Bernardić gleda na SDP s oglavom - štitnicima koji sprječavaju da pogled odluta u širinu, uvjeren je da povijest stranke počinje s njim i da je pred njim široko otvoreno polje.
Ali nije to baš tako. Kada govorimo o povijesti odnosa Agrokora i Ivice Todorića osobno s političkim strankama, onda jednako treba preispitivati SDP-ove, kao i HDZ-ove linkove i ustupke prema Gazdi. Ako ćemo pošteno, Plenković je tu na začelju kolone. Njegova se politička odgovornost, ali isto tako i politička sudbina, sažima u odlukama donesenima u nekoliko mjeseci početkom godine.
Jedna razina Plenkovićeve odgovornosti je odluka da donese posebni Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Potencijalni problem toga zakona sadržan je u činjenici da je država intervenirala u privatno poduzeće i porezne obveznike dovela u rizik da jednog dana plaćaju Todorićeve dugove, poslovne promašaje i eventualno krive poteze Vladina izvanrednog povjerenika. Druga razina Plenkovićeve odgovornosti odnosi se na kadroviranje, odnosno izbor Ante Ramljaka za povjerenika u Agrokoru. Stoga, ako će se Plenković poskliznuti na Agrokoru, to neće biti na pitanjima koja su SDP-ovci pobrojali u zahtjevu za opoziv Vlade, već zbog jedne od ove dvije stvari.
Kad je riječ o SDP-u, bilo bi dobro da prije nego što buše Vladu na Agrokoru, jasno iznesu kako bi oni riješili probleme u kojima se našao. Koji je to model bolji, efikasniji i pošteniji od Plenkovićeva? Drugo, ako su Ramljakovi potezi kao izvanrednog povjerenika suspektni (a to ne znamo i teško ćemo moći suditi dok proces restrukturiranja ne završi), opravdano je pitanje ima li u njima kakvu ulogu i njegov savjetnik, SDP-ovac Mršić?