Umro je Galiano Pahor, prvak Drame riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Odnio ga je rak želuca u 53. godini života. Dugo se borio s bolešću, optimističan, duhovit, ali i s trunkom bespomoćne jeze u glasu.
Znao je, naime, da umire, ali nije se dao. Vratio se nakon prve operacije na scenu i odigrao svoju posljednju veliku ulogu, Ignjata Glembaya, u Brezovčevoj režiji Krležina klasika "Gospoda Glembajevi".
U toj je predstavi najdojmljiviji drugi čin, dramatičan i, na koncu, terminalan razgovor između oca i sina, starog i mladog Glembaya, Ignjata i Leonea, koji je redatelj, u općem metežu grande produkcije, jednostavno prepustio glumcima. Leonea je (u alternaciji s Alenom Liverićem) igrao Mislav Čavajda, mladi zagrebački glumac iznimnoga talenta. Između njega i Pahora uspostavio se vrlo plodan, dirljiv, umjetnički odnos.
Doista su djelovali kao otac i sin, i oni su taj, naoko odviše retoričan i preopširan Krležin dijalog, dali u svoj njegovoj reljefnosti te u njemu pronašli nekoliko snažnih emotivnih prevrata, mnogo tuge, kukavičluka i bespomoćne agresije, ali i ljubavi. Oživjeli su snažno i točno, najintimniju stranu Krležina talenta: njegovu antitetičku vrtešku otac - sin.
Nakon te, sa Čavajdom premijerne predstave, u podrumskom je kafiću riječkoga HNK Galiano sjedio nekoliko minuta. Izljubio se sa Severinom Vučković (s kojom je, također,
zdušno igrao) i sa Čavajdom. Rekao mi je: "Porasli su mi markeri, umoran sam jako od ovoga, bolest se vraća". Nije htio reći da je predstava za to kriva. Zapravo, tješio se mišlju da je umjetnik i da, dok umjetnikuje, ne može umrijeti. A vječnost ima svoju cijenu.
Vidio sam ga ovo ljeto posljednji put, na balkonu riječkoga HNK. Bio je proziran kao list papira, malko nervozan, doimao se izgubljeno. Imao je pogled čovjeka koji je od nečega odustao. Shvatio sam da više neće glumiti.
Bio je preslab za to. Nisam mu ništa rekao, jer u takvim situacijama ne znam lagati. Otišao sam odmah nakon njega, osjetivši da sam mu ostao dužan i da taj dug neću nikada vratiti.
Galiano Pahor bio je najbolji glumac riječkoga HNK, bio je veseljak i tužni klaun. Njegov praskav, a opet voluminozan tenor, mogao je pokriti gadnu viku negativca u drami i tiho treperenje preplašenoga dobrice u komediji.
Ne znam je li važno, ali što se više bližio smrti, glumio je sve izvrsnije, bez maske, ali i mimo svake banalnosti privatnoga.
Galiano Pahor rođen je 1955. u Puli. Školovao se u glumačkoj školi Istituto di studi per lo spettacolo u Rimu.
Član glumačkog ansambla Talijanske drame riječkog HNK postao je 1976., a 1986. prešao je u ansambl Hrvatske drame.
Od 2003. bio je v.d. ravnatelja Hrvatske drame riječkog kazališta. Odigrao je više desetaka uloga u riječkoj Talijanskoj drami, u Hrvatskoj drami i u Operi. Bio je angažiran u mnogim kazalištima, a glumio je i u filmovima i tv dramama.
Dobio je mnogobrojne nagrade: nagradu Vladimir Nazor za 2007. za ulogu u predstavi "Kazimir i Karolina", Orlanda na 45. Dubrovačkim ljetnim igrama za ulogu Fortinbrasa u "Poslije Hamleta" i druge. (H)
SEVERINA, pjevačica i glumica:
Jako sam žalosna jer je on bio spreman za povratak. On me doslovno uveo u kazalište, bodrio, volio i stajao uz mene, kao što je uvijek stajao iza ljudi. Lucidan, duhovit do bola, ali prije svega veliki prijatelj koji je najviše od svega volio scenu. Publika ga je obožavala, postao je kultna osoba u Rijeci.
MANI GOTOVAC, bivša intendantica riječkog HNK:
U Pahorovoj igri neprestano je prisutna otvorenost prema svim pitanjima kazališta i života. Galiano Pahor je građanski glumac; on se odlikuje građanskim manirima, ali ih istodobno uvijek dovodi u pitanje i pokazuje njihove podvale i laži. Smrću Galiana Pahora Hrvatska gubi velikoga glumca, a grad Rijeka dio vlastitog identiteta.
MISLAV ČAVAJDA, glumac:
Nikada me nitko nije u tako kratkom vremenu tako dotaknuo kao što je to učinio Galiano, i kao čovjek i kao kolega i kao prijatelj, što smo na kraju i postali. Iako mi je drago što je njegova patnja prestala, ipak sam se do zadnjeg trenutka nadao da će se čudo dogoditi. Kao glumac bio je nevjerojatno svestran, a kao čovjek bio je pun života i duha.
OLIVERA BALJAK, glumica riječkog HNK:
Galiano Pahor bio je veliko ime hrvatskoga glumišta. Iza njega će ostati velika praznina jer je bio glumac, pjevač, plesač i komičar, a takva je svestranost zaista rijetka. (J. Đ., M. S.)
Tomislav Čadež
Znao je, naime, da umire, ali nije se dao. Vratio se nakon prve operacije na scenu i odigrao svoju posljednju veliku ulogu, Ignjata Glembaya, u Brezovčevoj režiji Krležina klasika "Gospoda Glembajevi".
U toj je predstavi najdojmljiviji drugi čin, dramatičan i, na koncu, terminalan razgovor između oca i sina, starog i mladog Glembaya, Ignjata i Leonea, koji je redatelj, u općem metežu grande produkcije, jednostavno prepustio glumcima. Leonea je (u alternaciji s Alenom Liverićem) igrao Mislav Čavajda, mladi zagrebački glumac iznimnoga talenta. Između njega i Pahora uspostavio se vrlo plodan, dirljiv, umjetnički odnos.
Doista su djelovali kao otac i sin, i oni su taj, naoko odviše retoričan i preopširan Krležin dijalog, dali u svoj njegovoj reljefnosti te u njemu pronašli nekoliko snažnih emotivnih prevrata, mnogo tuge, kukavičluka i bespomoćne agresije, ali i ljubavi. Oživjeli su snažno i točno, najintimniju stranu Krležina talenta: njegovu antitetičku vrtešku otac - sin.
Nakon te, sa Čavajdom premijerne predstave, u podrumskom je kafiću riječkoga HNK Galiano sjedio nekoliko minuta. Izljubio se sa Severinom Vučković (s kojom je, također,
zdušno igrao) i sa Čavajdom. Rekao mi je: "Porasli su mi markeri, umoran sam jako od ovoga, bolest se vraća". Nije htio reći da je predstava za to kriva. Zapravo, tješio se mišlju da je umjetnik i da, dok umjetnikuje, ne može umrijeti. A vječnost ima svoju cijenu.
Vidio sam ga ovo ljeto posljednji put, na balkonu riječkoga HNK. Bio je proziran kao list papira, malko nervozan, doimao se izgubljeno. Imao je pogled čovjeka koji je od nečega odustao. Shvatio sam da više neće glumiti.
Bio je preslab za to. Nisam mu ništa rekao, jer u takvim situacijama ne znam lagati. Otišao sam odmah nakon njega, osjetivši da sam mu ostao dužan i da taj dug neću nikada vratiti.
Galiano Pahor bio je najbolji glumac riječkoga HNK, bio je veseljak i tužni klaun. Njegov praskav, a opet voluminozan tenor, mogao je pokriti gadnu viku negativca u drami i tiho treperenje preplašenoga dobrice u komediji.
Ne znam je li važno, ali što se više bližio smrti, glumio je sve izvrsnije, bez maske, ali i mimo svake banalnosti privatnoga.
Galiano Pahor rođen je 1955. u Puli. Školovao se u glumačkoj školi Istituto di studi per lo spettacolo u Rimu.
Član glumačkog ansambla Talijanske drame riječkog HNK postao je 1976., a 1986. prešao je u ansambl Hrvatske drame.
Od 2003. bio je v.d. ravnatelja Hrvatske drame riječkog kazališta. Odigrao je više desetaka uloga u riječkoj Talijanskoj drami, u Hrvatskoj drami i u Operi. Bio je angažiran u mnogim kazalištima, a glumio je i u filmovima i tv dramama.
Dobio je mnogobrojne nagrade: nagradu Vladimir Nazor za 2007. za ulogu u predstavi "Kazimir i Karolina", Orlanda na 45. Dubrovačkim ljetnim igrama za ulogu Fortinbrasa u "Poslije Hamleta" i druge. (H)
|
Biografija
|
SEVERINA, pjevačica i glumica:
Jako sam žalosna jer je on bio spreman za povratak. On me doslovno uveo u kazalište, bodrio, volio i stajao uz mene, kao što je uvijek stajao iza ljudi. Lucidan, duhovit do bola, ali prije svega veliki prijatelj koji je najviše od svega volio scenu. Publika ga je obožavala, postao je kultna osoba u Rijeci.
MANI GOTOVAC, bivša intendantica riječkog HNK:
U Pahorovoj igri neprestano je prisutna otvorenost prema svim pitanjima kazališta i života. Galiano Pahor je građanski glumac; on se odlikuje građanskim manirima, ali ih istodobno uvijek dovodi u pitanje i pokazuje njihove podvale i laži. Smrću Galiana Pahora Hrvatska gubi velikoga glumca, a grad Rijeka dio vlastitog identiteta.
MISLAV ČAVAJDA, glumac:
Nikada me nitko nije u tako kratkom vremenu tako dotaknuo kao što je to učinio Galiano, i kao čovjek i kao kolega i kao prijatelj, što smo na kraju i postali. Iako mi je drago što je njegova patnja prestala, ipak sam se do zadnjeg trenutka nadao da će se čudo dogoditi. Kao glumac bio je nevjerojatno svestran, a kao čovjek bio je pun života i duha.
OLIVERA BALJAK, glumica riječkog HNK:
Galiano Pahor bio je veliko ime hrvatskoga glumišta. Iza njega će ostati velika praznina jer je bio glumac, pjevač, plesač i komičar, a takva je svestranost zaista rijetka. (J. Đ., M. S.)
|
Sestrani glumac, duhovit do bola, kultna figura Rijeke...
|
Tomislav Čadež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....