Mogu vam preporučiti dobrog psihijatra, kažem. Tom tipu koji ženi javno poručuje da joj može preporučiti dobrog stručnjaka za mršavljenje. Sigurno imate problema s erekcijom, pitam, i tu bih vam mogla preporučiti…
Dobro odgojen gospodin srednjih godina, on samo želi biti pristojan, ništa više. Ja također. Zašto se onda naljutio? Zašto bi bilo normalno nepoznatoj ženi preporučiti stručnjaka za mršavljenje, a uvredljivo nepoznatom muškarcu preporučiti dobrog psihijatra? Iskusnog urologa za probleme s potencijom? U čemu je stvar?
Žena bi trebala biti zahvalna za ono što muškarca vrijeđa. Smjerno se nasmiješiti, zatreptati i plaho poniknuti pogledom punim divljenja prema frajeru koji ju je udostojio pažnje. Oh, hvala vam, spasitelju moj, kud bi ja bez tebe tako pametnoga? Jer, poznato je, žene nemaju Google, ma nemaju ni mozak, a kamoli dozvolu za korištenje. Očajne sjede i mlataraju rukama u prazno, bespomoćno čekajući da se pojavi On.
Tip s kojim sam se ovih dana ufino poklala na Facebooku jedan je od pristojnijih koji su komentirali status profesorice ekonomije Vedrane Pribičević, koja je odlučila izaći u javnost sa zlostavljanjem kojemu je izložena. U srijedu je podijelila fotografiju s par komentara na tekst sa njenom slikom, koji je bio podijeljen na stranici fakulteta na kojem predaje, Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment.
Vjerojatno budući ekonomisti natječu se u izrugivanju njenom izgledu. Vedrana je, naime, debela. Profesorica je u statusu progovorila o online harassmentu s kojim se susreće svaki dan, o stotinama idiota koji joj privatno šalju uvredljive poruke, vrijeđaju je preko službenog maila, čak pišu pisma na adresu njezinog faksa.
“Ovo je još mila majka što su mi ljudi pisali, počevši od toga da im je drago što mi je majka umrla i da im je drago da ja svojom debljinom idem prema istome cilju, do toga da mi žele da od dijabetesa dobijem gangrene i da mi amputiraju noge te da živim kao invalid”, napisala je Vedrana Pribičević dan prije nego što je o tome objavila tekst u Jutarnjem. I kako pristojni ljudi reagiraju na takav post profesorice ekonomije? Više njih krenulo je davati savjete o tome kako smršaviti. Kao da je maloumna.
Vedrana Pribičević prva se u hrvatskoj javnosti odlučila javno usprotiviti fat shamingu, vrijeđanju i zlostavljanju osoba zbog viška kilograma. Meta izrugivanja većinom su žene, i djeca. Ne radi se samo o anonimnim komentarima na internetu. Bože vas sačuvaj krenuti u osnovnu s par kila viška: Ratko Mladić u Haagu sigurno ima bolji tretman od takvog djeteta.
Znam kakav je to pakao, krenula sam u prvi osnovne okrugla i s naočalama, i već u trećem držala prvu dijetu. Godinama sam se izgladnjivala, svaka debela osoba majstor je u tome. Tko želi biti debeo u društvu koje iznad svega cijeni mršavost?
Koliko tisuća dječaka i djevojčica danas prolazi ono o čemu je pisala Vedrana? Kroz isti taj beskonačni lanac poniženja i patnje, koji ju je natjerao da razmišlja o samoubojstvu. To su djeca kojima je dobro došla korona da ne moraju u školu, iza zaslona računala lakše sakriju kile. I bol od uvreda. “Jedem burek, nazovi me kasnije”, piše na WhatsApp profilu 11-godišnjaka kojeg volim. Rijetko se javlja na telefon. I ne želi natrag u školu.
Negdje je normalno da djevojčicama sijeku klitorise, kod nas je normalno vrijeđanje ljudi zbog izgleda. Otvoreno, ili upakirano u brigu za zdravlje debele osobe. Ma ne obaziri se, kažu dobronamjerni. Da? Mogu li ja vama slupati auto, i onda vam nježno savjetovati da se ne obazirete? Ili je problem kad razbijete auto, a nije problem razbiti čovjeka? Da, znam da je tako, ali onda to recite naglas: važnije mi je auto od čovjeka, tako sam odgajan, tako odgajam svoju djecu. Živim u Hrvatskoj, tako vam je to kod nas.