Zašto bi Mariju Plenkoviću trebao status professora emeritusa? Mario Plenković, profesor komunikologije, prije nekoliko je godina otišao u mirovinu s Fakulteta političkih znanosti, a nakon toga nastavio predavati u Mariboru. Sada bi ga rektor Damir Boras htio staviti u red professora emeritusa. Super. Osim što je Boras u zoni interesa, suprotno od sukoba. Taj isti vrag smeta Mariju Plenkoviću da u miru uživa u prijedlogu i činjenici da će najesen dobiti uglednu titulu. I njegovu sinu, Andreju Plenkoviću.
Andrej Plenković je, nekako prilično važno za ovu priču, premijer. On umnogome odlučuje o tome kako će živjeti sveučilište koje vodi Damir Boras. Komentirajući prijedlog rektora Borasa, premijer Plenković je rekao da on ne vidi nikakvu poveznicu i čestita svima koji vide da je dodjela statusa njegovu ocu povezana s njime. To je cijela zemlja. Damiru Borasu, naime, uvelike koristi ako ima naklonost premijera. Damir Boras sigurno će dobiti naklonost premijera ako njegovu ocu priskrbi status professora emeritusa.
Tu je taj interes. Interes je i u činjenici da je rektor kritizirao Ministarstvo znanosti, s kojim Sveučilište nije potpisalo programski ugovor. Možda Mario Plenković nije nikada razmišljao o toj mogućnosti. Imao je brojne interese vezane uz novinarstvo, želi biti prisutan i sudjelovati u svemu pametnom, ali biti professor emeritus, nije najčešća ideja profesora. Možda je rektor Boras od prvoga dana svojeg mandata namjeravao predložiti Marija Plenkovića za professora emeritusa, ali nije stigao sve do danas. Imao je nekog drugog posla.
Prošle je godine, recimo, predložio i dodijelio počasni doktorat Draganu Čoviću. Ispao je skandal. Iako je Senat potvrdio prijedlog rektora, javila se profesorica sa savješću i rekla da je to velika sramota. Đurđica Čilić tada je rekla da Dragan Čović nije zaslužio taj doktorat i da Sveučilište nije zaslužilo dobiti Čovića. Čović je, da ne promakne, bosanskohercegovački političar iz Mostara, predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine. Tijekom rata bio je i generalni direktor tvrtke Soko. Što je tada radio?
Koristio ratne zarobljenike za rad u tvornici. Doista sramotno. Zagovarao je i izmišljenu državu Herceg Bosnu, koja je čak i na Haaškom sudu obilježena kao tvorevina zbog koje je Hrvatska prozivana da dijeli Bosnu i Hercegovinu. I to je sramno, na razini povijesti koju će svi pamtiti i zbog koje će svi zamjerati Hrvatskoj. Ipak, dobio je doktorat zagrebačkog sveučilišta. Nije to bila nepoznanica rektoru, ali je ipak u Draganu Čoviću našao onoga koji je taj doktorat zaslužio. Na svečanu dodjelu došao je dobar dio Vlade s premijerom Andrejem Plenkovićem.
Dragan Čović je, nedugo nakon što je dobio svečani doktorat, otišao na proslavu Dana Republike Srpske, kada je svečano odlikovan časnik JNA koji je u Hrvatskoj osuđen za topnički napad na Šibenik. Onda je, nedavno, rektor oduševljeno stao iza prijedloga počasnog doktorata zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Milan Bandić se ne bavi znanošću. Nije se bavio otkako je davno diplomirao. Ne stigne. Na tome je sve stalo. U dan od 24 sata Bandić utrpa još dva, a ne potroši ih na znanost. Ali je kao gradonačelnik financirao zgradu Muzičke akademije.
E, sada će Boras zadužiti i premijera. Njegovu će ocu dati laskavu titulu. To nitko ne može odbiti, pa neće ni obitelj Plenković. U svemu nema nikakve formalne greške, osim što će professora emeritusa dječurlija iz kvarta zezati da je dobio titulu zbog sina. To je ono kada ti rektor daje nešto počasno, svi okrenu glavu od stida.