Prostitucija je zadovoljavanje tuđih spolnih prohtjeva za novac. Spominje se kao “najstariji zanat”, ali se čini da je politika starija (zamjena teza). Spominje se već u Babilonu i Šumeru, u obliku tzv. hramske prostitucije. U antičkoj Grčkoj je oporezovani zanat; Solon je u VI st. pr. Kr. osnovao javne kuće i od njihova prihoda sagradio hram božici trgovine. U Pompejima je nađeno više lupanara (javnih kuća) nego pekara.
Isus osuđuje blud ali ne i bludnicu te sprečava njeno kamenovanje, Augustin i Toma Aquinski vide prostituciju kao manje zlo i zaštitu čednih. U Parizu se oko 1830. prostitucijom bavilo 5 posto žena između 15 i 25 godina, u New Yorku 1790.-1920. 10-15 posto mladih žena (HE).
U Hrvatskoj se prostituiranje kažnjava prekršajno, podvođenje kazneno, a korištenje prostitucije je zakonski tolerirano; u Švedskoj je kažnjivo korištenje i podvođenje, a prostituiranje je zakonski tolerirano.
Prostitucija je oblik ugnjetavanja žene i nekih spolnih manjina, a prisilna i dječja prostitucija su oblik ropstva.
Društvo negativno obilježava prostitutku, pa i nazivima bilo sažalnima (bludnica, tal. traviata), bilo pogrdnima (djevojčura, kurva, ***, flundra itd.), bilo podrugljivima (uličarka, peripatetičarka, kamenjarka itd.).
“Prostituiranje kulture”, “politička kurva” i slični frazemi sugeriraju beščašće, nedostojnost i sl.
“Prostitucija” je u hrvatskome latinizam, postverbal glagola “prostituere” = izložiti (robu).