Ne u moje ime! Ne u moje ime seksualno uznemiravanje, zlostavljanje, ne u moje ime licemjerstvo, šutnja i odobravanje seksizma, poručio je banjalučki novinar i kolumnist Dragan Bursać. Uskoro mu je trebala biti objavljena knjiga u izdanju sarajevskog Buybooka, najcjenjenije izdavačke kuće u BiH. Buybook je više od toga, njihova knjižara u centru Sarajeva mjesto je druženja, promocija i tribina, gdje se odvija veliki dio kulturnog života Sarajeva. Onog manje uštogljenog, živog, otvorenog žanrovski, generacijski i regionalno.
Bursać je objavio da njegova knjiga neće biti objavljena u Buybooku. Isto je odlučila Lejla Kalamujić, iako je koji dan prije vodila promociju u Buybooku. “Ja sam potpuno svjesna da to jednom velikom izdavaču ništa ne znači. Jedna knjiga manje, jedna autorica manje. Ali moje je da se povučem. Naprosto nije moguće pisati jedno, a raditi drugo. Ne želim stati uz osobu koja sebi daje za pravo da seksualno uznemirava bilo koga”, istaknula je sarajevska književnica. Ja ne pišem ZA takve. Ja pišem PROTIV takvih, poručuje.
Nije to sad tko zna kakav skandal, puno veća imena u BiH šute. Ali je važno. Bursać i Kalamujić reagirali su na to što je pisac i suvlasnik Buybooka Goran Samardžić u privatnoj poruci novinarki Jeleni Kalinić ponudio da će joj on “malo onog izmusti u fildžan i zamrznuti zlu ne trebalo”. Ako ništa, imalo bi lijepe noge i pamet na tebe, napisao je. Jelena je to objavila. Kad su krenule reakcije, Samardžić je izašao na Facebooku s polu-isprikom, gdje tvrdi da podržava “objavljivanje literature koja afirmira ženska ljudska prava” te se zalaže za “afirmiranje istospolne ljubavi u književnosti”. A? Znam da sam svojim nepromišljenim komentarom najviše uvrijedio feminističke i LBGT aktivistice, napisao je, te se pohvalio svojim “cjeloživotnim angažmanom” na obrani LBGT prava. A da spašava napuštene mačke, to ništa?
Sarajevo se sprda na račun fildžana, puno žena i muškaraca stalo je na Samardžićevu stranu. Ali onih zgroženih seksističkim ispadom bilo je dovoljno da Samardžić prvo izbriše taj post, a onda ugasi profil na Facebooku.
Je li to zbilja jako smiješno, nuditi ženi fildžan sperme, uz poruku kako je bez toga “nepotpuna”? Bi li bilo jednako smiješno da je Samardžić to napisao nekom Zoranu ili Ahmedu? Bi li i tada pisci Abdulah Sidran ili Ahmed Burić ustali u njegovu obranu?
Odbijam da mi to bude smiješno, poručuje sarajevska novinarka i aktivistica Maša Durkalić u tekstu koji je prenijelo više portala. Oni glavni mediji se ne oglašavaju, seksizam je u BiH tako svakodnevna stvar kao… kao naprimjer u Hrvatskoj.
Tzv. #metoo pokret je u potpunosti zaobišao Bosnu i Hercegovinu, jer sistem podrške nasilnika i zlostavljača u BiH funkcionira savršeno, a to pokazuje i epizoda sa Goranom Samardžićem, objašnjava Maša Durkalić.
Sistem podrške seksistima u našem društvu je zastrašujući, ističe, on omogućava nasilnicima, kao i potencijalnim nasilnicima, da svoje prakse nastavljaju, jer su ugledni članovi društva, jer su poduzetnici, jer su kulturni radnici… U prevodu: jer su muškarci. “Kako je moguće da je čovjek, ugledan poduzetnik, suprug/partner, otac, napisao ovakvu gadost u nečiji inbox, i da se na njegovom statusu ‘izvinjenja’ to opravdava?
Evo zašto je to moguće. Zato što smo svi mi na određeni način omogućili i omogućile ovakvu situaciju”, optužuje Maša Durkalić. I poručuje: Ja ne želim više biti dijelom kulture omogućivanja seksualnog nasilja i uznemiravanja. Sljedeći put kad to doživim, o tome ću javno govoriti.
Sljedeći put kad neko ispriča seksističku šalu, neću se iznervirati i početi objašnjavati zašto je to pogrešno, nego ću tražiti od te osobe da mi objasni zašto je to smiješno, piše Maša. I citira Cynthiu Enloe: “Odlučiti da se ne smiješ seksističkoj šali je politički čin.”
Ja sam odlučila da mi ništa od ovoga više nije smiješno, ističe Maša: “Tko mi može objasniti zašto je ok da ugledni članovi našeg društva ženama nude spermu u inbox, neka mi se slobodno javi”. I meni, hvala.