Sada više nema dileme. Istanbulska konvencija će proći rafitikaciju u Saboru, a na njenoj implementaciji u hrvatski pravni sustav neće se raskoliti Vlada niti HDZ. Ovu je rundu dobio Andrej Plenković, premijer i predsjednik HDZ-a. Njegovi su oponenti zadali dosta udaraca, nešto više su ih primili, ali nisu na koljenima. Borba će se nastaviti, ali od Istanbulske pa nadalje promijenila su se pravila i sada se igra otvorenih karata.
Svi Plenkovićevi oponenti u Predsjedništvu HDZ-a i u redovima saborskih zastupnika pokazali su lica. Posve je jasno tko ga u HDZ-u trpi iz nužde, a tko će mu zaljuljati stolicu čim se ukaže prilika. Ali nije u tome poanta. Ovaj unutarstranački sukob u HDZ-u ostat će upamćen po nečem drugom. Prvi put u povijesti hrvatskog višestranačja Crkva se izravno uplela u razračunavanja unutar jedne političke stranke. S tim da sukobi u HDZ-u kojima svjedočimo ovih dana nemaju puno veze s Istanbulskom konvencijom i njenim sadržajem, već su im okidač pitanja vlasti i moći. Konvencija je tu poslužila samo kao povod i izgovor.
Istim se motivima rukovodi i Crkva. Doduše, ona se uvijek svim silama trudila utjecati na politiku. Ali do sada se maksimum koji bi si biskupi dopuštali iscrpljivao u uskrsnim i božićnim čestitkama kada bi prozivali vlade i uime puka na nos im nabijali loše stanje u zemlji. Svećenstvo je, pak, raspoređeno po svojim župama, svakoj predizbornoj kampanji dalo svoj doprinos odašiljući s oltara poruke za koga valja glasati.
No, sada je Crkva prekoračila granicu pred kojom bi se inače zaustavljala. Na propovjedima se tvrdilo kako Istanbulska konvencija nije ono što jest - akt Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, nego se vjernicima serviralo da je posrijedi rodna ideologija (svjesni da malo tko među njima uopće zna što to znači). Povrh svega toga svećenici su vjernike pozvali na subotnje prosvjedno okupljanje ispred HDZ-a.
Pritom je iznimno važna informacija da je Zagrebačka nadbiskupija tome pozivu na prosvjed dala “zeleno svjetlo”. Tako su barem dobri poznavatelji Crkve i načina na koji ona komunicira rastumačili izjavu Kaptola o trostrukoj ulozi svećeničke službe “koja se očituje u naučiteljskoj, prosvjetiteljskoj i službi upravljanja. U tom smislu svećenici su kao pastiri dužni vjernicima trajno naviještati nauk Crkve, upozoravati na pogrešne tendencije u društvu i osobnom životu pojedinca te poticati vjernike na odgovornosti za dobro zajednice u kojoj žive”. Izjava je dana kao komentar da svećenici pozivaju vjernike na prosvjed ispred HDZ-a.
Na sceni je aktivizam kakvim se Crkva do sada nije bavila, a dobio je podršku samog crkvenog vrha. Doduše, i svećenici imaju pravo organizirati javni prosvjed protiv ratifikacije dokumenta s kojim se ne slažu, ali je vrlo dvojbeno ako se time izravno upleću u političke odluke i daju si učešća u razračunavanjima unutar jedne stranke koja je, k tome, na vlasti.
A ne treba biti previše mudar i pronicljiv za zaključak kako se radi baš o tome - nastojanju Crkve da utječe na politike, pa i vodstvo HDZ-a. Dovoljno je bilo poslušati govor koji je prije nekoliko dana održao Drago Krpina na 28. obljetnici osnutka HDZ-a u Benkovcu. Cijelo njegovo izlaganje bilo je fokusirano na Istanbulsku konvenciju koja mu je poslužila kao platforma da se obruši na aktualnog stranačkog šefa Andreja Plenkovića. Svako malo Krpina se tijekom poduljeg govora pozvao na biskupe, a onda zaključio da neće pristati da se HDZ ogluši o njihove stavove. - Hrvatski biskupi stoljećima su bili na braniku hrvatskog nacionalnog identiteta, oni su to i danas. Ne pristajem da se njihova stajališta ignoriraju i da im jedna Dubravka Šuica govori da će im neke stvari pojasniti - izjavio je Krpina.
Njegov nastup u Benkovcu u potpunoj je sinergiji s aktivnostima Crkve te stopljen u istom političkom cilju, a to je protresti aktualno vodstvo HDZ-a, natjerati ga da se povuče i glavnu riječ o svim ideološkim pitanjima prepusti Crkvi. Organiziranjem prosvjeda pred HDZ-om Crkva želi Plenkoviću demonstrirati svoju moć. Dođe li, što je vrlo vjerojatno, do masovnog odaziva vjernika na prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, Crkva će Plenkoviću podastrijeti širinu i dubinu svog utjecaja i upozoriti ga na razmjere u kojima kreira stavove birača HDZ-a.
U državi koja je po svome Ustavu sekularna (članak 41. Ustava kaže da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države) Crkva je ovime napisala i potpisala izjavu da izlazi na političku scenu. Nije jasno je li svjesna da time otvara pitanja oko kojih do sada nije bilo prijepora i da nameće nove teme, među prvima pitanja svoje pozicije u društvu. Za sada samo jedna parlamentarna stranka u svome programu ima reviziju Vatikanskih ugovora, no odnosom Crkve i države relativno brzo bi se mogle baviti i sve druge stranke, a može se očekivati i veća aktivnost nevladinih udruga.