Račan vs. Bandić: Račan treba Bandića da bi opet bio premijer

Pojedinci u našim redovima osjetili su privlačnu moć vlasti. Važno je pokazati i dokazati da vlast ne koristimo za osobne probitke… SDP-u su potrebni jaki demokratični ljudi koji vode i predstavljaju stranku, oni koji svoju organizaciju ne tretiraju kao pukog izvršitelja vlastitih naloga. Ne može funkcionirati spoj demokratske stranke i autoritarnog samovoljnog vođe... Za SDP je neprihvatljiva praksa stvaranja kruga "svojih ljudi" od strane stranačkih čelnika ili dužnosnika u izvršnoj vlasti... Moramo se suočiti i sa zatvaranjem pojedinih organizacija od cjeline stranke. Riječ je čak katkada i o federalizaciji stranke... Podupiremo demokratske vođe, ne autokrate. Inzistiramo da socijaldemokratski političari budu demokrati i kada se nekima čini da to nije dovoljno efikasno i odlučno". Ovih nekoliko ključnih poruka, među 36 teza koje je prije tjedan dana predsjednik SDP-a Ivica Račan odaslao na 25 tisuća adresa članova SDP-a, nazivajući ih SDP-ovom Biblijom, mnogi su politički analitičari, mediji pa i dio vodećih SDP-ovaca protumačili kao uvod u novi Račanov pokušaj demontaže samovlasti zagrebačkog gradonačelnika i šefa ZG-SDP-ovaca Milana Bandića.



JESEN 1989. GODINE



Potpuno krivo! Sam Račan, i prije negoli su te teze iscurile u javnost, potrudio se objasniti kako mu nije na kraj pameti obračunavati se s Bandićem. "Demokraciju u stranku neću uvoditi nedemokratskim metodama", poručio je Račan odgovarajući na pitanje kako će sankcionirati one, a jasno je iz aviona da se to prije svega odnosi na Bandića, koji neće udovoljavati apostrofiranim kriterijima iz "Biblije". I u jednoj od svojih 36 teza Račan sasvim jasno odgovara na pitanje na kome je u SDP-u da rješava problem Bandića pa tako ističe: "U demokratskoj stranci, poput SDP-a postoje demokratska tijela i demokratski način odlučivanja. S pojedincima koji ih opstruiraju, organizacije SDP-a, ako su demokratske, moraju se uspješno nositi". Problem Bandića, dakle, prema Račanovom mišljenju, treba riješiti ista ona zagrebačka organizacija koju je sam Bandić, stvarajući od 1993. godine jedan po jedan mjesni ogranak SDP-a do brojke od 218 koliko ih sada ima, iskadrovirao gotovo do posljednjeg člana!

 

Račanova biografija



Bandićeva biografija



Objašnjavajući tako kako će stranka, prigrli li nakon široke unutarstranačke rasprave "36 Račanovih zapovjedi" kao svoju Bibliju, preuzeti na sebe odgovornost da sankcionira "mangupe" u vlastitim redovima, Račan ne poručuje ništa drugo nego da u svom "političkom testamentu" nasljednicima u SDP-u u nasljeđe ostavlja i - Milana Bandića. Ivica Račan i Milan Bandić upoznali su se jedne jesenjske večeri 1989. godine u Gradskom komitetu u Zagrebu. Račan nikada javno nije objavio od kojega se trenutka sjeća Bandića, ali je zato Bandiću, tada stručno-političkom radniku u Općinskom komitetu SKH Peščenica, prvi susret s Račanom ostao živo urezan u pamćenje. "Bila je kasna jesen, Sava je bila nabujala... U Gradskom komitetu održavao se sastanak zbog najavljenog "Mitinga istine" kosovskih Srba u Ljubljani. Svi smo bili zabrinuti. Do tada sam samo dva puta bio u zagradi CK SKH i to kad sam nosio poštu", ispričao je 1998. godine u intervjuu Globusu tadašnji "Račanov adut protiv Canjuge", nova zvijezda u nastajanju na političkom nebu Zagreba, Milan Bandić.



ZAGREBAČKI KADAR



Neki politički komentatori primijetit će da je vrh SDP-a na čelu s Račanom odlučio Bandiću u ruke prepustiti Zagreb još ranih 90-tih kada su na pismo nekadašnje šefice SDP-a Vesne Vešligaj, u kojemu ih upozorava na Bandićeve metode kadroviranja, odgovorili kako "Bandić iznimno pridonosi omasovljenju SDP-a u Zagrebu". Od 1993. godine, kada postaje glavni tajnik zagrebačkog SDP-a, vrh stranke Bandiću daje mandat da stvara zagrebačke mjesne ogranke, na čemu on marljivo i neometano radi sve dok ga 1997. godine ljudi koje je doveo u stranku ne izabiru za šefa zagrebačkog SDP-a. Način na koji je Bandić 2000. godine zapaprio Canjugi i izazvao izvanredne lokalne izbore, onima koji to još ne znaju, daje naslutiti da se radi o vrhunskom meštru političke dosjetljivosti: ostavke na koje je nagovorio HDZ-ove vijećnike Marinkovića i Šuteja, Bandić daje u noćno tiskanje Narodnih novina sa subote na nedjelju, tako da ih Canjuga ne stiže osporiti na vrijeme. U koaliciji s HNS-om prvi put postaje gradonačelnik, a do tada poslušni Bandić pokazuje zube vrhu stranke ni pet mjeseci nakon što je konačno zasjeo u neku vladajuću fotelju. U listopadu 2000. donosi, naime, protuzakonitu odluku o priključivanju vode bespravno sagrađenim objektima. Njegov najžešći zagrebački stranački kritičar Boris Šprem tada gubi prvu bitku s Bandićem jer Banski dvori, u kojima tada već stoluje premijer Račan, nakon par mjeseci zakonskim izmjenama legaliziraju Bandićevu odluku. No, kako se bliži stranačka izborna konvencija, a s njom i Bandićeve najave da će se kandidirati za potpredsjednika stranke, odnosi na relaciji Bandić - Račan gube na sjaju i temperaturi.



ČUVAR VRHA STRANKE



Račanu kao "kec na desetku" stiže u studenom 2000. neoprezan Bandićev pismeni poziv svim SDP-ovcima koje treba na bilo koji način zbrinuti da se jave njegovoj tajnici. Šef stranke oštro osuđuje Bandićevo pismo, a na izbornoj konvenciji u prosincu još poručuje kako se "može izgubiti vlast, ali ne i obraz". Pametnome dosta, Bandić odustaje od kandidature. Poslije će se pokazati da je Račan uglavnom spreman ozbiljnije zaprijetiti Bandiću uglavnom onda kada ovome padne na pamet da iz gradskih sfera posegne za stranačkim vrhom. Na sličan način, osuđujući javno Bandićevo lobiranje na izbornoj konvenciji SDP-a polovicom 2004. godine, tražeći od delegata da ne daju podršku onima koji trguju glasovima i poručujući kako se treba boriti "protiv onih u našim redovima koji vlast koriste za osobni probitak", Račan je spriječio novi Bandićev pokušaj penetracije u vrh stranke - zagrebački bos gubi izbore za zamjenika predsjednika od Željke Antunović, njegova frakcija doživljava potop.   Nikakva ili slabašna reakcija iz vrha SDP-a obilježila je i Bandićeve gafove iz 2001. godine s nelegalno sagrađenom vikendicom i dodjelom pola milijuna kuna za obnovu pet obiteljskih kuća u Derventi. Zatišje traje do, za Bandića, gotovo kobnoga 5. siječnja 2002. godine kada ga zagrebačka policijska ophodnja jedva zaustavlja nakon što je s 1,6 promila alkohola u krvi udario u drugi auto i nastavio vožnju kao da se ništa nije dogodilo.



SAMO OPOMENE



U trenutku kada čitava javnost, koalicijski partneri i dio vrha stranke predvođen Antunovićkom traži Bandićevu smjenu, Račan puna dva tjedna taktizira. Tek kad je pritisak postao prejak Račan odlučuje da Bandić definitivno mora otići, a objavu smjene prati riječima "Bio je dobar gradonačelnik ..." Politička priča o Bandiću tu ne završava. Bandić ostaje šef zagrebačkog SDP-a, a ni mjesec dana poslije postaje i zagrebački dogradonačelnik! Za "šeficu" Bandiću, Račan postavlja politički potpuno anonimnu i slabu Vlastu Pavić i tako mu omogućava da nastavi vladati Zagrebom. Prvi na liniji obrane Bandića tijekom afere "pijanac za volanom" bio je prof. Zdravko Tomac, kod kojega je Bandić inače 1978. diplomirao na temu o komunalijama, a koji u Bandiću vidi svog pulena u obračunu s Račanom. Međutim, učenik Bandić ne uzvraća ulugu svome mentoru: kada Račan nešto kasnije poručuje Tomcu da "putuje iz SDP-a", od Milana Bandića nije bilo ni glasa.

 



Relativno zatišje vlada sve do travnja 2004. godine, kada Račan odlučuje progledati Bandiću kroz prste i na drugoj najvećoj aferi - aferi "Zagrepčanka". Zbog optužbi da je oštetio zagrebačke porezne obveznike na kupnji hipotekama već opterećenog zemljišta "Zagrepčanke", Bandić gubi živce. Prvo na sjednici Gradske skupštine, tvrdi Vlasta Pavić, psuje svojoj stranačkoj kolegici i šefici majku, a potom objavljuje i plaćeni oglas "Istina je" u kojem propisno ogadi Općinski sud u Zagrebu zbog presude koja mu ne ide u korist. Iako na izbornoj konvenciji napada Bandića, Račan kasnije ne dopušta njegovu potpunu političku egzekuciju. Bandić se i ovaj put provlači samo s "opomenom pred isključenje" .



ŽMIRE I PARTIJA I BIRAČI



Već drugog dana Bandić prognozira: "Strasti će se smiriti, vrijeme će riješiti sve probleme...". Željki Antunović, koja se od osoba iz vrha stranke najčešće i najžešće sukobljavala s Bandićem, Račan ne daje potporu niti u prosincu 2004. godine prilikom afere "Sveti Duh" kada ona tvrdi kako Bandić smjenjuje ravnatelja te bolnice u maniri Andrije Hebranga. Od tada Antunović više ne komentira javno niti jedan Bandićev potez, a šef zagrebačkih SDP-ovaca, mjesec dana poslije, nakon prve skijaške FIS utrke na Sljemenu poručuje: "Jači sam nego ikad prije!". Početkom 2005. godine bez ikakve suvisle reakcije vrha SDP-a prolaze optužbe zagrebačke oporbe da je Bandić svom kumu na dotjerivanju Sljemena namjestio poslove vrijedne 96 milijuna kuna, prolazi priča da se 1996. godine fiktivno razveo od supruge kako bi ona mogla pod povoljnijim uvjetima kupiti denacionalizirani stan svoje bake u Preradovićevoj ulici.



U ožujku 2005. godine uz Račanovu nazočnost Gradski odbor SDP-a odlučuje da će Bandić biti kandidat za gradonačelnika. Na sve Bandićeve marifetluke zažmirio nije samo SDP nego i birači - na lokalnim izborima koje je obilježila velika apstinencija, osvaja više od 40 posto glasova i postaje po treći put zagrebačkim gradonačelnikom. Upravo njegov veliki uspjeh na izborima i rečenica "Ako mu opraštaju birači, zašto ne bi i stranka" SDP-ovcima postaje najčešći argument kada redom odbijaju komentirati brojne kontroverzne Bandićeve poteze i izjave: od one da se proglasi jedinim članom skupštine 23 gradska poduzeća, pa kad novinare izbaci sa sjednica Poglavarstva uz neviđenu seksističku napomenu kako mu "novinarke ometaju članove Poglavarstva", preko izjave kako "rad oslobađa, a nacisti nisu bili skroz blesavi", pa sve do posljednjeg nedavnog napada i prijetnji novinaru Večernjaka kojemu je poručio kako "ima i većih muda od njegovih". 



Četrnaest godina isto mislimo. Ako je šef SDP-a ikada ozbiljno i razmišljao o konačnom obračunu s Bandićem, što, dakle, djelima nije pokazao, vjerojatnost da bi prijetnje o smjeni Bandića Račan mogao ispuniti do kraja ovog svog, kako je najavio, posljednjeg mandata na čelu SDP-a ravna je nuli. Prije svega, Račan se nije usudio ići u raščišćavanje s Bandićem ni 2002. nakon afere "pijana vožnja, bijeg od policije" kada je Bandić u zagrebačkom SDP-u bio puno manje moćan i nedodirljiv negoli danas i kada su i unutar zagrebačkog SDP-a i unutar središnjice stranke postojali vrlo utjecajni pojedinci, otvoreno zainteresirani za smjenu Bandića. Budući da je Račan tada, a i unekoliko navrata poslije toga, okrenuo leđa Bandićevim neistomišljenicima, šef SDP-a više ne može računati na jake saveznike protiv Bandića ni u zagrebačkom ni u središnjem SDP-u. Znakovito, i Šprem i Antunović odbili su govoriti o Bandiću u pripremi ovog teksta. No šef SDP-a ne samo da ne može u ovom trenutku smijeniti Bandića nego to niti ne želi. Ne postane li Ivica Račan na sljedećim parlamentarnim izborima ponovno hrvatski premijer, njegova, politička karijera bit će završena. Ako izgubi izbore, Račan se mora povući s vrha stranke, ne samo stoga što je to u bezbroj navrata već najavio nego i zbog toga što nakon gubitka čak dva izborna ciklusa, nema nijednog argumenta da ponovno zatraži predsjednički mandat.



Produžetak Račanove političke egzistencije može osigurati samo neosporan uspjeh na parlamentarnim izborima 2007. godine, a on je, pak, nezamisliv u situaciji sukoba i stranačkog raskola u jednom od najčvršćih SDP-ovih uporišta - gradu Zagrebu. Milan Bandić to vrlo dobro zna i zato ovih dana bezbrižno putuje po američkom kontinentu dok ga Račan u Zagrebu čeka da održe sastanak o stanju u zagrebačkoj organizaciji. Bandić je to procijenio još prije godinu i pol dana.

- Moji odnosi s Račanom su uvijek isti. Kad su strateške stvari u pitanju, u 14 godina koliko se poznajemo, uvijek smo mislili isto. Račan mi je uvijek davao potporu, zbog toga sam i ja njemu svih ovih godina bilo lojalan. Sve vrijeme smo se nadopunjavali i razumijevali. Zagrebački SDP je perjanica stranke koja će pomoći Račanu da za tri i pol godine preuzme kormilo Hrvatske - izjavio je Milan Bandić u svibnju 2004. godine, u jeku afere "Zagrepčanka", prvo u intervjuu Globusu, a potom i na televizijskim ekranima u emsiji "2 u 9".

Nataša Božić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2021 19:30