Evo, danas je prošlo točno tjedan dana otkako je posljednja brojačica hrvatskih otoka rekla da ih je popisala 1246, a Hrvatska turistička zajednica (HTZ) i Ministarstvo turizma i dalje koriste broj 1244. Što da čovjek kaže, osim da ponovi ono što je rekla znanstvenica Tea Duplančić Leder: “Nije mi jasno zašto je nekome teško zapamtiti taj broj”.
Uz dodatak zašto je nekome teško promijeniti taj broj. Ili tko je taj netko tko bi trebao promijeniti broj? Ima još takvih jednostavnih pitanja, ali odgovor nikoga ne zanima. Lova za jumbo plakate, spotove i kataloge je podijeljena. Tko bi se sada penjao na lojtre ili trčao do oglašivača da promijeni jedan broj. Jedan za dva.
Otok sim-tam, vrit-mimo, vamo-namo, vako-nako, manje-više, kao da je to bitno. Mogu ta dva otoka biti i pusta, ali zar nije čudno da se nitko nije sjetio da ta dva otoka mogu biti i Brač i Hvar. Možda ih je netko prodao, a da to zna samo HTZ. Stvarno je zanimljiv taj naš iznimni (č)mar prema nacionalnom bogatstvu zbog kojeg smo i zapali u takvo siromaštvo. No, broj otoka nije jedini imbecilni broj u ovogodišnjem nabrajanju naših turističkih bisera. Uz velike muke i pomoć matematičara pokušao sam proniknuti u tajnu drugog broja koji bi trebao namamiti naivne turiste. Nema šanse. Što to znači 2786 sunčanih sati? Koji je pametnjaković točno u sat, bez obzira na ciklonu i anticiklonu, monsune i vulkane, bure i tramuntane, izračunao da imamo točno 2786 sunčanih sati? Najjednostavnija računica kaže da godišnje ima 8760 sati, ako uzmemo da bi barem pola mogla biti noć, onda je to 4380 sati. E, sad, moramo uzeti u obzir i godišnja doba. A što reći za lipanj i ove najdulje dane kada je od zore do sumraka i više od 16 sati? Možda ta brojka funkcionira kao navlakuša za skandinavske turiste izluđene polarnim noćima i danima. Tko će znati nego stari prijatelj koji je završio faks s brojevima, pa mu sada to i ispada iz džepova, a ne kao meni slova i zarezi.
- Ne pomažu tu nikakve derivacije. To znaju ovi što računaju dane za uvođenje solarne energije, pitaj njih, pošalje mi SMS odjebenicu. Da se ne bi raspitivao, a i jednostavnije je - što bi na to odgovorio Google? I, evo ga, klik-klak... Izračuni za minimalnu isplativost solarnog sustava su barem 2000 sati godišnje.
‘Croatia sunny day’ top-lista je slijedeća: najsunčaniji je Hvar, a to kaže i TZ Hvar, sa 2726 sunčanih sati, a najsunčaniji hvarski dan je 18. srpnja s prosječnih 12 sati, 27 minuta i 36 sekundi sunca. (Ako za ovu godinu Pjerino Bebić nije donio drugu odluku.) Slijede; Korčula i Lastovo (2700), pa Vis (2665), Dubrovnik (2629), Dugi Otok-Sali (2650), Stankovci (2625), Istra je tek na 2388 sati...
Dakle, nigdje tih 2786 s plakata. Osim, ako... Pa tako je! Gdje mi je bila pamet? Djelatnici HTZ-a na tajnom sastanku s upravom MedILS-a došli su do tog broja nakon niza tajnih sastanaka. Zbog tog broja, zna to tek nekoliko biranih ljudi iz Bilderberg grupe, došlo je do nedavnog velikog prijepora u splitskom znanstvenom kokošinjcu. Zbog njega su se počupala dva glavna pijetlića, a preživio je samo jedan. Francuski akademik Miroslav Radman. Njegova teza da svakoga dana živimo šest sati dulje, možemo to slobodno otkriti, dovela je do ovog broja sunčanih sati na našoj obali. Računica je jednostavna do te mjere da je ne treba posebno ni predstavljati. Uglavnom, svi koji su shvatili da dnevno žive šest sati dulje već ubiru plodove te spoznaje. Polazim od sebe. Otkako imam 30 sati na raspolaganju dnevno nigdje se ne žurim, nigdje nisam zakasnio, a u svakom pogledu napredujem.
Već ujutro mogu odabrati je li podne ili nije, a poslijepodne ponekad znam razbacati do ponoći. O produktivnosti na poslu da i ne govorim. Neizmjerna je sreća što značaj Radmanovih šest sati dnevno viška još nisu prepoznali poslodavci pa su tako popustljivi u pregovorima oko kolektivnih ugovora. No, naši vrijedni turistički radnici na vrijeme su se pripremili na ovo novo računanje vremena. Broj sunčanih sati je tek početak.
Za sljedeću godinu turistički master plan je naprosto maestralan. Temelji se na dva Radmanova otkrića. Ovih šest dodatnih sati plus meduze, kao nositeljice tajne vječnog života. Ako smo dosad bježali od meduza, nema nikakvog razloga da zbog njih, već sljedećeg ljeta, na našu obalu ne pohrle milijuni novih turista. Tu neće ni broj biti problem. Može se čak i koristiti ovaj iz referenduma: ‘Hrvatska, raj na zemlji sa 449.523 meduze na 31.067 kvadratnih kilometara mora s Piranskim zaljevom i dimnjakom kod dva zaboravljena otoka’.