Međunarodni monetarni fond uhvaćen je okrvavljenih ruku kako planira “kreditni događaj” s kojim bi prisilio Grčku da zakorači na sam rub bankrota. – Tako je ugledni britanski publicist Paul Mason na portalu Social Europe interpretirao razgovor dvoje MMF-ovih čelnika za Europu Poula Thomsena i Delije Velkouleskou, koji je prvih dana travnja procurio u javnost kad ga je objavio WikiLeaks.
“Ne, to nije scenarij za sljedeći film o Jamesu Bondu”, nastavlja Mason. “MMF-ov ‘događaj’ znači izazivanje financijske krize koja dovodi Grčku pred propast. Baš kao i prošle godine kada su se banke zatvorile, a milijuni ljudi su se suočili s ekonomskom i psihološkom katastrofom. MMF kuje zavjeru da na čitavu Europu udari doktrinom šoka.” Ni mnogi drugi autori nisu birali riječi. “Jutros smo dobili još jedan dokaz kako supranacionalne organizacije ‘planiraju’ europske krize da bi bile bliže ostvarenju svojih ciljeva”, napisao je i osebujni bloger Tyler Durden na portalu Zero Hedge.
Ni službene reakcije nisu izostale. Već sutradan nakon WikiLeaksove objave, makar je bila subota, grčki premijer Alexis Tsipras sazvao je svoj uži kabinet na izvanrednu sjednicu. Nakon sjednice Vladin glasnogovornik rekao je da “grčka Vlada neće dopustiti nikakve igre koje bi bile na štetu Grčke…” A čime su to šef MMF-ova Odjela za Europu Poul Thomsen i voditeljica MMF-ove delegacije u Grčkoj Delia Velkouleskou izazvali bijes velikog dijela svjetske javnosti i samih Grka?
Prvih dana travnja u Ateni su se sastali predstavnici Europske komisije, Europske centralne banke i MMF-a (“trojke”) s dužnosnicima grčke Vlade kako bi ocijenili provodi li Grčka sporazum na temelju kojeg joj je EU lani odobrila spasonosni kredit od 86 milijardi eura. Pozitivna ocjena je uvjet za isplatu Grčkoj sljedeće tranše pomoći od pet milijardi eura. Naime, u srpnju ove godine Grčka mora platiti tri i pol milijarde ECB-u i MMF-u te podmiriti dospjele domaće račune, a Grčka za to (opet) nema novca. U četvrtak 7. travnja pregovarači su se razišli, a da nisu uspjeli usuglasiti nikakvu odluku. Kako piše Ekathimerini od petka, glavni kamen spoticanja bio je iznos neoporezivog dijela dohotka koji bi Grčka morala smanjiti kako bi postigla jedan posto BDP-a veći primarni suficit, da bi bila u stanju otplaćivati golemi dug europskim državnim kreditorima.
EU je naime prognozirao da bi Grčka i bez novog povećanja poreza mogla postići potrebnih 3,5 posto BDP-a primarnog suficita, a MMF-ovci su dokazivali da je to nerealno, da će suficit biti oko 1,5 posto BDP-a, što nije dovoljno za otplatu i što grčki javni dug čini “neodrživim”.
MMF je zato tražio snižavanje neoporezivog dijela dohotka do iznosa na koji Grčka nije pristala. Na to je EK iznijela kompromisni prijedlog, ali ni njega Grčka nije prihvatila. I tada su se pregovarači razišli s dogovorom da se opet okupe nakon proljetnog zasjedanja Svjetske banke i MMF-a… Pored izbjegličke krize na Bliskom istoku, terorističkih napada na europske gradove, usporavanja Kine, drastično niske cijene nafte i sličnih tema grčka je dužnička kriza zadnjih mjeseci potonula ispod radara svjetskih medija. Široj javnosti ostalo je nepoznato koliko su se u međuvremenu još smanjili izgledi Grčke za skori izlazak iz duboke krize.
Jedan od glavnih ciljeva spašavanja Grčke bio je snižavanje grčkoga javnog duga prema 120 posto BDP-a do 2020. godine. No prema podacima portala FocusEconomicsa, koji objavljuje analize i predviđanja vodećih svjetskih ekonomista, javni dug Grčke porastao je sa 179 posto BDP-a u 2014. na 188 posto u 2015., a 2016. će iznositi 194 posto.
Umjesto primarnog suficita, grčki će proračun 2016. imati deficit od 1,9 posto, a u 2017. od 1,6 posto BDP-a. Grčka će uz Cipar biti jedina članica EU-a kojoj će 2016. BDP pasti (0,7 posto), nezaposlenost će ostati na gotovo 26 posto, a nezaposlenost mladih blizu 50 posto.
U takvim okolnostima, u telefonskom razgovoru s Delijom Velkouleskou, čiji je transkript procurio preko WikiLeaksa, Poul Thomsen se pita: “Što bi Grke moglo dovesti do točke da donesu odluku? Ranije je postojao samo jedan trenutak u kojem je odluka donesena, a to je kada im je ozbiljno zaprijetilo da će ostati bez novca i bankrotirati.”
“Diskusija o mjerama i o zaduženosti može potrajati vječno… sve dok se ne suoče sa srpanjskim plaćanjem… Ne postoji ništa drugo što bi ih moglo natjerati na kompromis. Zar ne?” No promatrače je posebno uznemirilo što je MMF-ov šef za Europu naglas razmišljao i o tome kako bi MMF mogao Grke dovesti pred zid.
Prvu dobru priliku vidio je u britanskom referendumu o istupanju iz Unije “jer mjesec dana prije Brexita Europljani očito neće htjeti sudjelovati ni u kakvim diskusijama”, a drugu u izbjegličkoj krizi. No pravo rješenje za Thomsena bilo bi da MMF ucijeni Angelu Merkel prijetnjom da će istupiti iz pregovora, pa da ona pristane na otpis dugova Grčkoj. “Što bi vam rekao Bundestag, gospođo Merkel, ako bi se MMF povukao?”
MMF već dugo uvjerava europske partnere da Grčkoj moraju otpisati najveći dio svojih potraživanja jer dug od 200 posto BDP-a nitko ne može vratiti, i posve je iracionalno tako nešto očekivati. Prema postojećem sporazumu, Grčkoj bi samo kamata do 2022. narasla na 24,4 milijarde eura! Ali Nijemci za to ne žele ni čuti. Unatoč brutalnoj iskrenosti i premda je šokirao mnoge, MMF-ov šef za Europu Poul Thomsen ima pravo: malo koji političar će poduzeti nužne ekonomske mjere prije nego što bude doveden pred zid ili ucijenjen. Radije nego da prizna svoje neznanje i pogreške pustit će narod da trpi beskonačno.