Ministri financija Eurogrupe prihvatili su u petak program za Grčku vrijedan do 86 milijardi eura, koji su prije toga ispregovarali tehnički timovi i prihvatio grčki parlament. Nakon što program prihvate i parlamenti nekolicine zemalja članica, Grčka će već u četvrtak dobiti 13 milijardi eura da podmiri dospjele dugove.
No, premda je sudjelovao u pregovorima, u novom sporazumu s Grčkom više nema Međunarodnog monetarnog fonda, uz Europsku komisiju i Europsku centralnu banku trećeg člana “trojke” koja je “spašavala” Grčku od bankrota i kojemu Grčka duguje 20 milijardi eura. Uloga MMF-a ovaj put je ostala visjeti u zraku. Zašto?
Što se to događa u odnosima EU-a i MMF-a? Po svemu sudeći, MMF sada pokušava sprati sa sebe ljagu koju si je priskrbio sudjelovanjem u prva dva plana za Grčku, dva programa koja su se pokazala potpuno promašenima i katastrofalnima ne samo za Grčku nego i za EU i cijeli svijet.
Prema Euractivu od subote, izvršna direktorica MMF-a Christine Lagarde u telefonskom je razgovoru rekla ministrima Eurogrupe da se MMF ne može obvezati na sudjelovanje u novom programu za Grčku dok njegov Upravni odbor najesen ne razmotri situaciju.
“Ostajem čvrsto pri stavu da je grčki dug postao neodrživ i da Grčka ne može obnoviti održivost svojega duga samo kroz vlastite aktivnosti”, citira Euractiv direktoricu Lagarde.
Prema New York Timesu od srijede, MMF je kao jedan od grčkih kreditora sudjelovao u izradi nacrta sporazuma s Grčkom od utorka navečer, “ali je odmah rekao da neće sudjelovati ni u kakvom sporazumu koji neće sadržavati rasterećivanje Grčke od duga”.
“Rasterećivanje” bi značilo daljnji otpis dijela grčkoga javnog duga, no na njega Eurogrupa ne pristaje. Najviše što je Eurogrupa ponudila Grčkoj je ekstremno produljenje rokova otplate, a i to tek kada se uvjeri da Grčka doista provodi najnoviji sporazum.
Zašto onda MMF inzistira na otpisu dijela grčkoga duga i otkud tako tvrd stav Eurogrupe kada je u drugom pokušaju izvlačenja Grčke iz krize toj zemlji već bilo otpisano sto milijardi eura duga?
U listopadu 2011. Grčkoj je otpisana polovica duga, ali duga PRIVATNIM kreditorima. U međuvremenu je najveći dio grčkoga javnog duga preuzela Europska centralna banka, a otpis tog duga nije dopustiv ni pravno moguć zbog načina na koji je konstruirana eurozona.
ECB, naime, emitira eure otkupom državnih obveznica zemalja članica Eurogrupe, a pritom mora obveznice svih članica tretirati jednako. To, pak, znači da niti jedna zemlja članica ne može proglasiti ogluhu prema svojim obveznicama jer bi u tom slučaju gubitak pao na teret ECB-ova kapitala, a morale bi ga nadoknaditi ostale zemlje članice. Drugim riječima, svatko tko prihvati euro, automatski prihvati i tu njegovu konstrukciju i striktno pravilo da nema ogluhe.
Rješenje bi moglo biti da obveznice zemalja u poteškoćama ECB prihvaća s diskontom, prema njihovu međunarodnom rejtingu. Ali, tada se javlja apsurd: međunarodne bonitetne agencije i određuju rejting državnim obveznicama eurozone prema tome po kojoj ih je cijeni ECB spreman otkupiti kao “krajnji kupac u nevolji” ili kao “posljednje utočište”.
MMF je, pak, riskirajući 20 milijardi eura svojih 188 država dioničara pristao sudjelovati u programima izvlačenja Grčke iz dužničke krize jer su oni bili zamišljeni da u Grčkoj pokrenu rast (povećaju BDP), smanje relativnu zaduženost (omjer duga i BDP-a), pokrenu zapošljavanje. Dogodilo se, međutim, suprotno.
Grčka je u krizi kumulativno izgubila 135 posto svog BDP-a iz 2009. (478 milijardi eura!), javni dug je sa 113 posto BDP-a skočio na 177 posto, priljev investicijskog kapitala je potpuno stao, potrošački krediti su se smanjili 34 posto, a bankovni su se depoziti prepolovili. Stopa nezaposlenosti se učetverostručila! Nakon toga MMF se našao na meti razornih kritika koje su dovele u pitanje ne samo inteligenciju njegova vodstva, nego i sam smisao njegova postojanja.
Vrlo utjecajni komentator Telegrapha Ambrose Evans-Pritchard napisao je 5. lipnja da je MMF “izdao svoju zadaću u Grčkoj”, da se ponio “kao imperijalistički lakaj” Eurogrupe i da je glavni krivac za šest godina grčke depresije, 60 posto nezaposlenih i masovni egzodus mladih Grka. “To je prvorazredni javni skandal.”
“MMF-ova je zadaća da spašava zemlje, a ne valute ili banke, i on sigurno ne bi smio obavljati prljave poslove za bogate valutne unije koje su posve sposobne raščistiti vlastite probleme, ali to odbijaju učiniti iz političkih razloga”, napisao je Evans-Pritchard.
Ashoka Mody, bivši MMF-ov zamjenik direktora odjela za istraživanja i za europske poslove, danas profesor na Princetonu, napisao je da je MMF prema Grčkoj postupio kao liječnik hitne pomoći kojemu je doveden ranjenik s obilatim krvarenjem, a on ga je, prije nego što će mu zaustaviti krvarenje, poslao da prvo optrči nekoliko krugova oko bolnice.
Mody je pokazao kako je MMF u slučaju Grčke postupio suprotno svim preporukama svojih vlastitih znanstvenih studija i svih vlastitih principa formuliranih na temelju iskustava stečenih u brojnim ranijim istovrsnim krizama.
Čini se da je kritika polučila učinak, no što će biti dalje, nije jasno.
Čelnici Eurogrupe pozvali su MMF da im se pridruži u novoj, trećoj rundi izvlačenja Grčke iz ekonomskog i socijalnog ambisa, shvaćajući da bi im MMF-ovo znanje i iskustvo bili dragocjeni. No, da bi se to dogodilo, morali bi to znanje i iskustvo i sami prihvatiti, kao što ga je napokon prihvatila i MMF-ova operativa na čelu s direktoricom Christine Lagarde.