Ima sada već više od deset godina kako sam se kao istraživač detaljnije susreo s meni tada relativno novim područjem, označenim skraćenicom STEM. Ovaj engleski akronim sadrži u hrvatskoj terminologiji pojmove znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika, a u nešto slobodnoj formi rekli bismo pojmove prirodoslovlja, inženjerstva i tehnologije.
I kako to biva, trebalo je proći čak desetljeće da zajedno sa svojim istraživačkim timom pretvorim taj inicijalni interes u jedan zaokružen istraživački projekt. JOBSTEM istraživački projekt u kojem smo okupili solidnu međunarodnu ekipu, te vjerujemo, u kojem se bavimo za sveukupno područje STEM-a važnim pitanjima. U Hrvatskoj je to prvi, znanstveno recenzirani i prihvaćeni projekt u STEM području.
Nisam iskreno očekivao da će proći tako malo vremena od početka našeg istraživačkog projekta u 2015. godini do činjenice da predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović imenuje svoga posebnog savjetnika za "digitalno društvo i STEM". Također, da će brojni, u javnosti relativno poznati pojedinci biti spremni mijenjati svoje profilne slike na Facebooku i izjašnjavati se da se zalažu za "STEM revoluciju". Prije toga, baš ti pojedinci ili u najmanju ruku habitusom njima slični, u značajnoj mjeri su donirali vlastiti novac za provođenje jednog dobrog programa unutar škola, koji spada u STEM područje.
Mislim da je vrijedno spomenuti i još jednu zanimljivu posebnost. Brojni kritičari predloženih "cjelovitih" kurikularnih reformi, u koje istine radi i sam spadam, ali zbog sasvim drugih argumenata, kao jedan od krunskih argumenata zbog čega treba odbaciti sve ili većinu iznesenih prijedloga, navode upravo zapostavljenost STEM područja. Tim je krunskim "dokazom" da u prijedlozima manjka STEM-a, kao područja koje osposobljava učenike da mogu osmišljavati i kreirati odgovore na kompleksne izazove, da imaju prigodu razviti kritične STEM vještine nužne za izazovnu budućnost kako pojedinaca tako i društava, od strane brojnih istraživača pompozno odbačen "najveći i iskren pokušaj" promjene obrazovanja. Pokušaj koji je na sva oglašena zvona kanio "osposobiti učenika za razmišljanje i kritičko mišljenje".
Promatrajući u nedavnu subotu dobro osmišljene i efektno prezentirane mogućnosti unutar STEM područja u sklopu otvorenih dana koji su organizirani u Uredu predsjednice, u osnovi razgledajući ponuđeno, najviše sam razmišljao što bi trebalo učiniti da se ne uništi i ova šansa.
Razvoj STEM područja treba shvatiti kao opću misaonu paradigmu i razvojni model promjena ukupnog obrazovanja. Ono treba biti novi pokušaj da se obrazovanju pristupi na moderan, poslovno racionalan i svrhovit način. Da se obrazovni sustav približi potrebama onih kojima služi - učenika, njihovih roditelja, poslodavaca, zajednice u kojoj se nalazi. Ili pak kao zadnju, super prigodu da se obrazovanje konačno makne iz vizure socijalističke pedagogije i tradicionalnih pedagoških "velikih riječi" lišenih sadržaja.
Za početak, mislim da je bitno da STEM paradigmu treba najmanje shvatiti kao skup aktivnosti usmjeren na usku skupinu učenika koji zauzimaju krajnji desni kraj distribucije interesa za STEM područjima: ili pak iz priče aktera koji bi to pretvorili u usko specifičnu, pomalo fahovski zatvorenu priču. Ako se u tome uspije, to je već dosta. Potrebno je shvatiti da su to druge priče, uskih specijalista koji se u ukupnom sustavu nalaze na tematskoj margini i tamo će uvijek biti. I da STEM priča ne treba biti priča mentalnih, krajnjih istomišljenika.
STEM model donosi modernost, dinamičnost i otvorenost. Nudi kulturu 21. stoljeća i pruža nadu. Učenicima pruža osjećaj budućnosti, a od nastavnika traži aktualnost, posvećenost i puni angažman. I to sve kroz prirodna i svima bliska stanja, emocije i ponašanja. Znatiželju, radost i otkrivanje.
Stoga, za sada je više nego važno da smo otkrili i imamo u Hrvatskoj STEM. Ono što želimo i čim prije tako nasušno u obrazovanju trebamo kako bismo krenuli gore jest siSTEM. I da ga prati sistematičnost.