Samo je jedan Diego, preziva se Forlan

Kao što mi je vrlo teško pao “rastanak s Diegom Maradonom”, iako sam svim srcem navijao za Njemačku, u utorak mi se srce stisnulo kada sam vidio da Diego Forlan, moj jedini i istinski heroj na ovom prvenstvu, odlazi u - povijest!

Možda griješim, ali Forlan je najveći igrač ovog prvenstva, iako će Franz Beckenbauer s visine jednog “Kaizera” reći da je to Bastian Schweinsteiger, latinski mediji veličaju Davida Villu, koji je zabio većinu golova za Španjolsku i u drugi plan izgurao Fernanda Torresa. Kao što sav objektivni svijet u Sneijderu i Robbenu vidi kandidate za “Zlatnu loptu”, svoju zlatnu loptu, koja je samo simpatija, dodijelio bih Diegu Forlanu.

Nakon što je ostao sam kao Robinson Crusoe, znao sam da mu se šanse za proboj u finale vrte oko Kelvinove nule. Znao sam da Fucile, Cavani i Abreu ne mogu nadomjestiti Luisa Suareza, čiji me se nogomet također duboko dojmio, da će nizozemska hobotnica oviti krakove oko Forlana i to će biti kraj jedne lijepe priče. Ipak, u jednom času im se otrgnuo kontroli i zabio rijetko viđen gol. I ovaj, kao i svi njegovi golovi bili su za - izložbu!

Diego Forlan je 19. svibnja zašao u 32. godinu i ovo mu je sasvim sigurno posljednje svjetsko prvenstvo. Njegov nastup u subotu na Nelson Mandela Bayu u Port Elizabethu, gdje će se Urugvaj boriti za treće mjesto, bit će i posljednjih 90 minuta na svjetskoj sceni. Ostat će u Atleticu Madrid, makar ga je prefrigani Harry Redknapp zvao u London. Ne pada mu na pamet.

- Ne zanima me niti jedan klub iz Premier lige, dvije godine sam uzalud protratio u Manchester Unitedu. Nikad više u Englesku - rekao je prkosni Urugvajac, iz jedne male zemlje, po broju stanovnika slične Hrvatskoj, ali bogatije po svjetskim trofejima. Dvaput su bili svjetski prvaci, a 1970. godine su izgubili utakmicu za treće mjesto protiv Njemačke (0-1).

Na utakmicu za svjetsku nogometnu broncu potrošit ću više emocija nego na finale na “Soccer Cityju”, ma koliko mi Arjen Robben bio drag i koliko sam suosjećao s njegovim ozljedama, koje su zamalo uništile njegov talent. Na ovom prvenstvu ostao sam bez dva Diega, čiji nogomet sam obožavao.

Prvi, Maradona, razočarao me, jer, kao igrač je bio genij, kao trener - šarlatan. Drugi, Forlan, ostat će mi u jednako dragoj uspomeni kao “pijanac” George Best, kao vječiti buntovnik Johan Cruyff, kao danski “ludi pas” Elkjaer, kao “doctor” Socrates, kao “klaun” Paul Gascoigne i kao Robert Prosinečki, Davor Šuker i Alen Bokšić!