Sanaderova banana Hrvatska

U banani smo - rekao je premijer Ivo Sanader na zatvorenom sastanku sindikatima, pokušavajući ih uvjeriti da pristanu na zamrzavanje plaća. Katastrofičnu retoriku u Saboru je kompletirao izjavom da visimo na tankoj niti. Premda će neki reći da šef Vlade lomeći sindikate situaciju namjerno predstavlja crnjom nego što jest, prije će biti da je istinski uplašen onim što se iza globalnoga brda valja. Čini se posve šokiran činjenicom da je slavina vanjskih kredita presušila, uspaničen što dugovi dolaze na naplatu. Kako je bilo moguće da premijer praktično posljednji sazna razmjere drame - jesu li mu podatke skrivali ili ih je on samouvjereno ignorirao?



Da je Hrvatska u banani potvrđuje i Sanaderova odluka o formiranju Savjetodavnog odbora ekonomista, u koji je nominirao vrijedne stručnjake. Baš kao što je u pravosuđu i policiji pomoć nedavno našao u kompetentnim i stranački neuvezanim ljudima, tako premijer sada i u ekonomskoj politici spas traži izvan svoje stranke. Što je posredno priznanje jadnog stanja HDZ-ovih ljudskih resursa. Ozbiljne zemlje i pametni premijeri takav gremij ekonomskih mudraca ne formiraju tek kad se nađu u katastrofi. Hrvatska vlada savjete dosad nije trebala ni tražila, možda i zato jer je artikuliranje bilo kakve gospodarske politike smatrala nepotrebnim. Ekonomskim se temama bavila neobavezno i periferno. 

Najintrigantniji je svakako Sanaderov poziv Ljubi Jurčiću, SDP-ovu ekonomskom strategu. Angažiranje u premijerovu Ekonomskom savjetu predstavlja svojevrsnu Jurčićevu rehabilitaciju. Jer, još prije nekoliko mjeseci Sanader ga je ismijavao kao preživjelog socijalističkog aparatčika, koji iza sebe nema nikakve rezultate. Reafirmaciju doživljava i njegov gospodarski program, za koji je premijer tvrdio da predstavlja recikliranje davno odbačenih rješenja. Državni intervencionizam - svisoka proglašavan socijalističkim reliktom - danas se smatra spasom liberalnih ekonomija. Slično je i s Jurčićevim prijedlogom oporezivanja kapitalne dobiti. Nakon propasti Sanaderova “narodnog kapitalizma”, ideja o uvođenju poreza na imovinu i dobit na burzama više se ne može otpisivati kao deplasirano plašenje naroda uvođenjem novih poreza. Znači li uvrštenje Ljube Jurčića u Sanaderov savjetnički tim da je HDZ-ov premijer spreman prihvatiti SDP-ov koncept mjera za preživljavanje ekonomske krize, možda i dugoročnu gospodarsku strategiju? 

Jurčić nema problema sa svojim sudjelovanjem u premijerovu Ekonomskom savjetu. Smatra se čovjekom bez specifičnih političkih uvjerenja, prvenstveno stručnjakom a ne političarem. Stranke vidi kao sredstvo za ostvarenje svojih projekata. Ulazak u SDP svojedobno je uvjetovao prihvaćanjem svoga ekonomskog programa i svojim kandidiranjem za premijera. Ako su u HDZ-u otvoreni za njegove usluge, bivši premijerski kandidat SDP-a stavit će se na dispoziciju konkurentskoj stranci. Ali možda njegova odluka da sudjeluje u HDZ-ovu timu za spašavanje države nije vođena samo uvjerenjem da je, kako je rekao novinarima, “Sanader i moj premijer”. Nije prvi put da se upušta u kombinacije koje se mogu shvatiti kao kontriranje vlastitoj stranci. Njegovo angažiranje u HDZ-ovoj vlasti za SDP je objektivno vrlo delikatno.