Borut Šeparović i njegovi prijatelji okupljeni pod legendarnom egidom Montažstroj napravili su opušten, pametan i ludičan performance u Teatru &td. "Kazalište vaše i naše mladosti" direktna je, lako razumljiva i posve nepredvidiva scenska akcija.
Počinje groznom "klasičnom" predstavom na velikoj pozornici, na kojoj šestero glumaca izvodi neki doista pretenciozan i neuvjerljiv komad Davida Harea, no koju redari i odnekud pristiglo umjetničko osoblje brzo razjure pa se pojavi Sven Medvešek koji publiku natjera da ili napuste dvoranu ili potpišu pristupnicu, pošalju SMS te plate dalje izvođenje.
Ništa nisam htio platiti ni potpisati, a protiv krupnih redara ne može se ništa. U predvorju stoji Vili Matula, koji, posve suprotno, dijeli novac svakome tko hoće pogledati nastavak iz svoje nove perspektive.
Opet nisam "pristupio" ali sam ilegalno ušao u malu, polukružnu dvoranu, šmugnuvši u nju prije redara. Kad su pristupnice podijeljene, pristigla je tu i ona izbačena publika te Vili Matula s rudarskom svjetiljkom na glavi, koji je, okružen mrakom, stao recitirati egzistencijalističku prozu, a zatim je na mini stolu zaigrao ping-pong.
Htio sam i ja, ali su me redari izbacili jer je Matula shvatio da nisam primio novac i da nemam pristupnicu. Što se događalo u velikoj dvorani, znaju samo oni koji su u njoj bili. Naknadno se ući nije moglo.
No dobro, u predvorju je neki pomalo sumanuti Djed Mraz puštao mjuzu, bilo je piva, mogla se prolistati knjiga. Teatar &td, najkazališniji prostor u metropoli, disao je punim plućima.
Lijepo je bilo vidjeti mnogo studenata i različitih mladih urbanih faca na performansu, Montažstroj je očito trade mark i za neke nove klince, koji se ne sjećaju njegovih predstava iz kasnih osamdesetih, ali neugodno me iznenadila činjenica da su predstavu bojkotirali redatelji, glumci, kazališni profesionalci.
Tomislav Čadež
Počinje groznom "klasičnom" predstavom na velikoj pozornici, na kojoj šestero glumaca izvodi neki doista pretenciozan i neuvjerljiv komad Davida Harea, no koju redari i odnekud pristiglo umjetničko osoblje brzo razjure pa se pojavi Sven Medvešek koji publiku natjera da ili napuste dvoranu ili potpišu pristupnicu, pošalju SMS te plate dalje izvođenje.
Ništa nisam htio platiti ni potpisati, a protiv krupnih redara ne može se ništa. U predvorju stoji Vili Matula, koji, posve suprotno, dijeli novac svakome tko hoće pogledati nastavak iz svoje nove perspektive.
Opet nisam "pristupio" ali sam ilegalno ušao u malu, polukružnu dvoranu, šmugnuvši u nju prije redara. Kad su pristupnice podijeljene, pristigla je tu i ona izbačena publika te Vili Matula s rudarskom svjetiljkom na glavi, koji je, okružen mrakom, stao recitirati egzistencijalističku prozu, a zatim je na mini stolu zaigrao ping-pong.
Htio sam i ja, ali su me redari izbacili jer je Matula shvatio da nisam primio novac i da nemam pristupnicu. Što se događalo u velikoj dvorani, znaju samo oni koji su u njoj bili. Naknadno se ući nije moglo.
No dobro, u predvorju je neki pomalo sumanuti Djed Mraz puštao mjuzu, bilo je piva, mogla se prolistati knjiga. Teatar &td, najkazališniji prostor u metropoli, disao je punim plućima.
Lijepo je bilo vidjeti mnogo studenata i različitih mladih urbanih faca na performansu, Montažstroj je očito trade mark i za neke nove klince, koji se ne sjećaju njegovih predstava iz kasnih osamdesetih, ali neugodno me iznenadila činjenica da su predstavu bojkotirali redatelji, glumci, kazališni profesionalci.
Tomislav Čadež