Šeherezada je ime glavne junakinje okvirne priče indijsko-perzijsko-arapske zbirke 1001 noć, koja je najpoznatije djelo orijentalne literature na Zapadu, uključujući i Hrvatsku. Šeherezada je i ime glavne junakinje turske sapunice 1001 noć, koja je stekla silnu popularnost u Hrvatskoj.
U izvornoj 1001 noći perzijski šah Šahrijar, ogorčen što ga je žena prevarila, uzima svaki dan novu djevicu za ženu, a sljedeće jutro je zadatak njegova vezira (kao ime se spominje Džafar) dati gospođi odsjeći glavu, pa je tako manijak na prijestolju siguran da joj je bio jedini u životu. Pošto je tako dao smaći tisuću glava, u Perziji je ponestalo djevica (one bistrije su, naime, utekle). Na raspolaganju su vezirove kćeri, dakako djevice. Iako je otac odvraća, javlja se kao dragovoljka starija, Šeherezada, načitana, umna, ljupka itd.
Ona sebi zadaje zadaću kroćenja mahnita cara snagom literature. I tako, poslije konzumiranja braka ona moli Šahrijara da joj dopusti da mlađoj voljenoj sestri Dunjazadi posljednji put ispripovijeda priču prije spavanja. Manijak je odobrio, Šeherezada je počela pripovijedati, prekinuvši u napetom trenutku.
Šahrijar je zahtijevao da nastavi, ali je Šeherezada objasnila da je zora, nije više doba, pa joj je šah poštedio život do večeri, da čuje nastavak - i tako još sljedećih 1000 noći.
“Šeherezada” (kako se uobičajilo u hrvatskome, gdje je 1001 noć prevođena s njemačkog prijevoda), odnosno “Šeherzada” (u bosanskome), u arapskome je “Šahrazad”, a “Šahrzad” u perzijskome (preko kojega je indijska jezgra došla u Bagdad).
Po istraživačima, lik Šeherazade djelimice je građen na legendarnoj perzijskoj kraljici Homaj, kćeri podjednako legendarnog kralja Bahmana. Njezin je nadimak bio “Čehrazad”, što znači “plemenita lika”.