Nema razloga za opoziv Luke Bebića, vratili smo ga na pravi put - kaže Andrija Hebrang o javnom otkazivanju poslušnosti predsjednika Sabora Jadranki Kosor. Dok je premijerka na sjednici Sabora, bijesna zbog SDP-ovih provokacija, iz klupe protestirala: opomena, opomena!, Bebić se s mjesta predsjedavajućeg na te direktive oglušio, tvrdeći da je riječ o političkom stavu. Dobio je pljesak opozicije, što mu u redovima vlastite stranke sigurno nije pomoglo. Njegovo soliranje otkrilo je da “nikad jedinstveniji HDZ“ počinje pucati po šavovima.
Demokratski iskorak
Bebićev demokratski iskorak, novu pojavu u HDZ-ovim redovima, mnogi vide tek kao vraćanje Jadranki Kosor milog za drago: ona ga je, kao Sanaderova prijatelja, u stranci potpuno marginalizirala, on je svemoćnu šeficu javno ponizio, implicite njene zahtjeve tretirajući kao nedemokratske. Ali nije riječ samo o inatu.
Predsjednik Sabora trenutno brine o vlastitom imidžu i svome mjestu u povijesti: s istekom mandata, za godinu dana, ide u mirovinu, u stranci na njega više ne računaju, pa je odlučio da mu finale ostane zapamćeno po demokratskom stavu, širini i toleranciji, HDZ-u usprkos.
Malo je neočekivano da se Bebić sada pojavljuje na braniku demokracije, kontra HDZ-ovih talibana, ali, eto, čuda su ipak moguća. Premda HDZ-ovi šefovi neposlušnost ne praštaju - sve može, samo to ne može - predsjednik Sabora neće letjeti iz stranke. Zavrtat će mu ruku, ali Kosor sebi ne može dopustiti otvaranje još jednog skandala. Ako je Damir Polančec iz stranke izbrisan zbog verbalnog delikta, loše bi odjeknulo da Bebića sada šutnu zbog delikta demokracije. Usto, za njegovu smjenu podršku koalicijskih partnera ne mogu dobiti.
Jadranka Kosor neće smijeniti ni ministra financija Ivana Šukera, premda zna da bi to u javnosti dobro odjeknulo. Svojim svjedočenjem o Ini on je Vladi i stranci napravio golemu štetu. Usto, u Vladinu je kabinetu valjda šampion nepopularnosti. Dobro, ministri financija obično - osim možda u sretnim vremenima - ne mogu računati na omiljenost u narodu. Ali Šuker se za svoj nizak rejting i osobno jako potrudio. Nitko mu ne vjeruje jer je tvrdoglavo odbijao pogledati činjenicama u oči. Beskrajno je lažirao stvarnost. Kad su svi u državi već naveliko vikali: kriza, kriza!, on je ignorantski tvrdio: nas neće dotaći. Državne financije nije pripremio na mršave godine. Javnost ga smatra kraljem zaduživanja.
Bahato i svadljivo
Zbog ekonomskog se posrtanja države ne uzbuđuje, ali u svakoj debati s opozicijom eksplodira. Bahato i svadljivo odbija i najmanju primjedbu. Ali Kosor ga se ipak neće odreći, jer za njegovo grbavo mjesto nema kandidata, nitko se za njim ne bi polakomio. Zamjensko je rješenje teško izmisliti. HDZ-ov je kadrovski bazen vrlo plitak: stranka se po brojnosti čini moćnom armijom, ali bez generala. To je cijena kulta ličnosti HDZ-ovih šefova: kraj velikih vođa samo za kepece ima mjesta. Kad Vladi treba neko jako ime, osoba od autoriteta i ugleda, mora se tražiti izvan HDZ-a.
Jadranka Kosor ne može otpisati ni Vladimira Šeksa, unatoč učestalim informacijama koje ga denunciraju kao njenog potencijalnog rušitelja. Možda bi u tome i bilo istine kad bi kreator HDZ-ovih vladara, kako Šeks sam sebe voli predstavljati, mogao pronaći dobrog kandidata za Kosoričinu poziciju.
Ali, neovisno o svojim ambicijama, kojima je, kažu, samo nebo granica, on zna da u tom pogledu na sebe ne može računati, jer ga javnost ne voli, a ni potencijalne mu akvizicije ne stoje baš najbolje.
U svakom slučaju, slijepu lojalnost, kakvu Kosor zahtijeva i kakvu joj, navodno, pružaju ministri poput Jandrokovića, od njega ne treba očekivati. Kako je premijerkin rejting krenuo nizbrdo, tako je Šeks sebi počeo dozvoljavati da prema šefici pokazuje odstupanje. Možda i namjerno demonstrira razliku. Ovoga tjedna u Saboru više je puta objašnjavao da su pokretači radničkog referenduma potpisnike mamili predstavljajući ga kao izjašnjavanje protiv Vlade.
Neformalna moć
Kako to shvatiti nego kao priznanje da je odijum prema Vladi veći od gnjeva zbog zatiranja radničkih prava?!
Šeks vjerojatno neće rušiti Jadranku Kosor, ali njegov je cilj povratak na mjesto šefa Sabora. Usto, fokusiran je na osvajanje što veće neformalne moći. Šefici čast, ali dobar dio vlasti zadržao bi u vlastitim rukama. Također, voli naglasiti svoj status HDZ-ove sive eminencije. Neka se zna da baš on u pozadini povlači sve konce.
Istina, Jadranki Kosor njegova je pomoć u ovladavanju Vladom i strankom bila presudna. Bez njegova iskustva i osobne prefriganosti veliko je pitanje bi li preživjela pokušaj Sanaderova povratka. Usto, Šeks je superioran svim njenim suradnicima. Jedini on zna osmisliti nekakvu političku taktiku i upravljati događajima. Ali s njim nikad ne znaš stavlja li vlastite sposobnosti na dispoziciju šefovima ili teži tome da i njih pretvori u svoje lutke na koncu.
Iritantna kopija
Jadranka Kosor morala bi, a neće ili ne može smijeniti tri ključna čovjeka svoje vlasti - Bebića koji se oteo kontroli i prkosi, Šukera koji djeluje poput slona zapletenog u kučine, Šeksa koji gradi i demolira svoje šefove. Ali ni u drugom ešalonu nema sreće ni pouzdanog oslonca: od ministra Kalmete koji je, kao šipak, pun afera, razbacanog Milinovića, koji premijerki pjeva laude i istodobno vreba zauzimanje njene pozicije, do nedavno instaliranog ministra Popijača koji je uspio da se u rekordnom roku iz pristojnog poduzetnika pretvori u iritantnu Šukerovu kopiju...