Put od sedam godina robije do deset milijuna eura prosječan Hrvat, priznat ćete, prevaljuje jedino uz upaljen DVD, u društvu Vita Corleonea ili Tonyja Soprana. Ali Siniša Šošo ni po čemu ne ulazi u kategoriju prosječnih Hrvata i iz prve ruke može posvjedočiti da se tako zahtjevnu stazu može svladati i bez konzultiranja literature.
Šošin je životopis filmski bogat. Ovaj korpulentni Sinjanin kao mladić je zaglavio iza rešetaka, dobio je 11 godina nakon što je u rodnom gradu hicima iz pištolja usmrtio sugrađanina. Odležao je sedam godina, ali ga se nakon izlaska iz zatvora nastavilo povezivati s podzemljem. Bio je osumnjičen da je zajedno s Miljenkom Žajom Krojfom pokušao reketariti jednog Splićanina nastanjenog u Rogoznici, a upravo ovih dana Šošo se sudski brani od optužbe da je u društvu Novice Petrača premlatio Damira Rovišana, poznatog kao bombaša iz britanske ambasade.
Međutim, posljednjih pet ili šest godina prezime Šošo sve češće sa stupaca novinske crne kronike seli se na stranice sportske rubrike. Naš sugovornik zaplivao je vodama nogometnog menadžerstva i, blago rečeno, smiješi mu se lijepa budućnost. Danas brine o karijeri Ante Rukavine, našeg najpotentnijeg igrača koji će, po svemu sudeći, srušiti sve transferne rekorde na ovim prostorima. Sa Šošom smo razgovarali na tribinama Doma sportova, promatrajući ekshibicijski dvoboj Kutije šibica.
• Jeste li ikada igrali nogomet?
- Jesam, u sinjskom Junaku. Bio sam libero.
• Pretpostavljam, britak kao žilet, uvijek spreman udariti "nisko po koljenima"?
- Ma neee... Nisam vam ja tako opasan kako izgledam. Ja sam dobar čovjek, majke mi, dobar, ali neke su mi se stvari u životu tako poklopile. Crnu sliku o meni u javnosti stvorili ste vi novinari.
• Niste ni vi odmagali novinarima u toj misiji. Zar niste već godinama dio miljea čiji su glavni protagonisti iza rešetaka?
- Ja znam da sam u životu uvijek u pravu. Nažalost, imam taj svoj križ i nosim ga. Ne postoji nikakav kriminalni milje, konstruiralo ga je nekoliko novinara.
• Petrači ili braća Momčilović nisu osuđeni zato što su tako odlučili novinari?
- Pa dobro... Ma pusti bolje te razgovore o suđenjima, kakav je to uopće sud?! Napiši samo da su to sve moji dragi prijatelji.
• Dobro. Recite onda kako ste uopće ušli u menadžerski biznis?
- U nogomet me je uveo Josip Kuže, moj veliki prijatelj. Prvi transfer koji sam odradio bio je onaj Mirka Hrgovića u Japan prije otprilike šest godina. Hrgovića su tada ismijavali, a mi smo ga prepoznali i danas je klasa, ponajbolji igrač Hajduka i reprezentativac BiH, što mi je veća satisfakcija od zarade. Kužea, inače, poznajem od 1989. godine. On je tada bio Dinamov trener, a ja sam stanovao u Maksimiru i dolazio na treninge.
• Koje ste transfere "skuhali" u međuvremenu?
- Nakon Hrgovića pojavila su se još dva igrača iz Sinja. Prvi je Goran Sablić koji se prodao u Dinamo Kijev, drugi je Stipe Lapić kojeg sam doveo u Dinamo, ali se nije nametnuo. Gdje je sada? Mislim da igra u Moldaviji. Ne brinem više o njegovoj karijeri, sporazumno smo prekinuli suradnju.
• Možete li nam približiti priču oko agencije Faros?
- Ja sam vanjski suradnik agencije koju vodi licencirani menadžer Hrvoje Bojanić. Imam svoje dionice u njoj, suvlasnik sam. Agencija je inače vrlo profesionalno ustrojena. O našim igračima brine cijeli stručni stožer stručnjaka. Od kondicijskog trenera, preko liječnika do psihologa. Upravo smo odradili Miladinov transfer u Grčku.
• Spekuliralo se da ovim nogometnim projektom zapravo upravlja Hrvoje Petrač?
- Petrači su moji prijatelji. Znam da im je danas teško, ali oni nemaju veze s agencijom.
• Onog trenutka kada ste privezali Antu Rukavinu uz agenciju upecali ste zlatnu ribicu. Kako ste ga uopće prepoznali?
- Preporučio mi ga je Dean Računica. Prvi put sam ga išao gledati u Kužeovu društvu, bilo je to u svibnju protiv Sesveta, i on se već nakon pola sata oduševio Rukavinom. Rekao je "u ovom malom ima nešto što već godinama nisam vidio" i odmah ga je preporučio Dinamu, ali u klubu ga nisu htjeli slušati. Danas mi je drago što Rukavina nije završio u Maksimiru.
• Zato što ste hajdukovac?
- Jesam hajdukovac, ali živim u Zagrebu. Ovdje mi se rodilo dijete, tu ide u školu. Kada kažem da mi je drago što Rukavina neće u Dinamo, onda to prvenstveno govorim zbog Kužea i nepravde koja mu je nanesena. On je neponovljiv, najveći hrvatski stručnjak bez konkurencije, samo lani je u Dinamu stvorio trojicu hrvatskih reprezentativaca. Svaki put kada sam s njim gledao utakmicu točno je procijenio igrača. Nije se jednom dogodilo da se ja zagrijem za igrača, a on kaže da je dečko "truba" i kasnije se pokaže da je bio u pravu. I obratno, prepozna potencijal tamo gdje ga nitko drugi ne vidi. Nažalost, moralo ga se maknuti jer je postao opasan za Dinamo. Bio je previše popularan među navijačima.
• Kakav ugovor imate s Rukavinom? Do zaključenja transfera ili...
- Dogovorili smo suradnju do kraja karijere.
• Mislite li zaista da su realne svote koje se posljednjih dana pojavljuju u novinama? Vrijedi li igrač zaista 10 milijuna eura?
- Za mene vrijedi i puno više, samo daj Bože zdravlja pa da se nastavi razvijati ovakvim tempom. O konkretnim iznosima neću razgovarati, ali mogu reći da je već sada sigurno da će Rukavinin transfer biti jači od svih dosadašnjih u Hrvatskoj.
• Rukavina će već ove zime prema Poljudu?
- Hajduk je u ovoj priči neizbježan, a na Splićanima je da odluče kada će ga pustiti van. Da danas dođe ponuda od 100 milijuna eura, Rukavina svejedno mora na Poljud! Dakle, ne postoji ponuda koja može srušiti posao. Činjenica je da u Hajduku žele da Rukavina zaigra za njih, a dečko s druge strane želi što prije u Hajduk. Što se tiče nas u agenciji Faros, mi nismo opterećeni parama. Cilj nam je da se igrač nastavi razvijati i u inozemstvo ode kao gotov proizvod i reprezentativac. Doduše, on je prema mojim procjenama već sada gotov igrač, ali nisam ja tu da donosim stručne prosudbe...
• Tko vam pomaže u lovu na mlade talente?
- Imamo Kužea, Predraga Jurića, Računicu, Pudara... Neki imaju, drugi nemaju interes u toj priči, ali surađuju s nama. Imam i nekolicinu svojih Sinjana koji gledaju utakmice za nas. Radimo uglavnom s dečkima iz dalmatinskog bazena. Osim Rukavine, držimo malog Budimira iz Šibenika za kojim će se kroz pola godine polakomiti veliki klubovi. Naši su Miladin, pa Runje iz Hajduka koji je trenutačno na posudbi u Imotskom.
- ...Nije nikakva zajeba....a! Išao sam tada u Kinu i zvao sam tog igrača (Obilinović, op.) da ide sa mnom. Zvao sam ga da mu pomognem, a on je iskoristio moju dobrotu i snimao razgovore. Dobro, ljudima je na kraju ispalo smiješno, mi se u društvu zezamo na taj način, ali više se ne osvrćem na to.
Dražen Krušelj
Šošin je životopis filmski bogat. Ovaj korpulentni Sinjanin kao mladić je zaglavio iza rešetaka, dobio je 11 godina nakon što je u rodnom gradu hicima iz pištolja usmrtio sugrađanina. Odležao je sedam godina, ali ga se nakon izlaska iz zatvora nastavilo povezivati s podzemljem. Bio je osumnjičen da je zajedno s Miljenkom Žajom Krojfom pokušao reketariti jednog Splićanina nastanjenog u Rogoznici, a upravo ovih dana Šošo se sudski brani od optužbe da je u društvu Novice Petrača premlatio Damira Rovišana, poznatog kao bombaša iz britanske ambasade.
Međutim, posljednjih pet ili šest godina prezime Šošo sve češće sa stupaca novinske crne kronike seli se na stranice sportske rubrike. Naš sugovornik zaplivao je vodama nogometnog menadžerstva i, blago rečeno, smiješi mu se lijepa budućnost. Danas brine o karijeri Ante Rukavine, našeg najpotentnijeg igrača koji će, po svemu sudeći, srušiti sve transferne rekorde na ovim prostorima. Sa Šošom smo razgovarali na tribinama Doma sportova, promatrajući ekshibicijski dvoboj Kutije šibica.
• Jeste li ikada igrali nogomet?
- Jesam, u sinjskom Junaku. Bio sam libero.
• Pretpostavljam, britak kao žilet, uvijek spreman udariti "nisko po koljenima"?
- Ma neee... Nisam vam ja tako opasan kako izgledam. Ja sam dobar čovjek, majke mi, dobar, ali neke su mi se stvari u životu tako poklopile. Crnu sliku o meni u javnosti stvorili ste vi novinari.
• Niste ni vi odmagali novinarima u toj misiji. Zar niste već godinama dio miljea čiji su glavni protagonisti iza rešetaka?
- Ja znam da sam u životu uvijek u pravu. Nažalost, imam taj svoj križ i nosim ga. Ne postoji nikakav kriminalni milje, konstruiralo ga je nekoliko novinara.
• Petrači ili braća Momčilović nisu osuđeni zato što su tako odlučili novinari?
- Pa dobro... Ma pusti bolje te razgovore o suđenjima, kakav je to uopće sud?! Napiši samo da su to sve moji dragi prijatelji.
• Dobro. Recite onda kako ste uopće ušli u menadžerski biznis?
- U nogomet me je uveo Josip Kuže, moj veliki prijatelj. Prvi transfer koji sam odradio bio je onaj Mirka Hrgovića u Japan prije otprilike šest godina. Hrgovića su tada ismijavali, a mi smo ga prepoznali i danas je klasa, ponajbolji igrač Hajduka i reprezentativac BiH, što mi je veća satisfakcija od zarade. Kužea, inače, poznajem od 1989. godine. On je tada bio Dinamov trener, a ja sam stanovao u Maksimiru i dolazio na treninge.
• Koje ste transfere "skuhali" u međuvremenu?
- Nakon Hrgovića pojavila su se još dva igrača iz Sinja. Prvi je Goran Sablić koji se prodao u Dinamo Kijev, drugi je Stipe Lapić kojeg sam doveo u Dinamo, ali se nije nametnuo. Gdje je sada? Mislim da igra u Moldaviji. Ne brinem više o njegovoj karijeri, sporazumno smo prekinuli suradnju.
• Možete li nam približiti priču oko agencije Faros?
- Ja sam vanjski suradnik agencije koju vodi licencirani menadžer Hrvoje Bojanić. Imam svoje dionice u njoj, suvlasnik sam. Agencija je inače vrlo profesionalno ustrojena. O našim igračima brine cijeli stručni stožer stručnjaka. Od kondicijskog trenera, preko liječnika do psihologa. Upravo smo odradili Miladinov transfer u Grčku.
• Spekuliralo se da ovim nogometnim projektom zapravo upravlja Hrvoje Petrač?
- Petrači su moji prijatelji. Znam da im je danas teško, ali oni nemaju veze s agencijom.
• Onog trenutka kada ste privezali Antu Rukavinu uz agenciju upecali ste zlatnu ribicu. Kako ste ga uopće prepoznali?
- Preporučio mi ga je Dean Računica. Prvi put sam ga išao gledati u Kužeovu društvu, bilo je to u svibnju protiv Sesveta, i on se već nakon pola sata oduševio Rukavinom. Rekao je "u ovom malom ima nešto što već godinama nisam vidio" i odmah ga je preporučio Dinamu, ali u klubu ga nisu htjeli slušati. Danas mi je drago što Rukavina nije završio u Maksimiru.
• Zato što ste hajdukovac?
- Jesam hajdukovac, ali živim u Zagrebu. Ovdje mi se rodilo dijete, tu ide u školu. Kada kažem da mi je drago što Rukavina neće u Dinamo, onda to prvenstveno govorim zbog Kužea i nepravde koja mu je nanesena. On je neponovljiv, najveći hrvatski stručnjak bez konkurencije, samo lani je u Dinamu stvorio trojicu hrvatskih reprezentativaca. Svaki put kada sam s njim gledao utakmicu točno je procijenio igrača. Nije se jednom dogodilo da se ja zagrijem za igrača, a on kaže da je dečko "truba" i kasnije se pokaže da je bio u pravu. I obratno, prepozna potencijal tamo gdje ga nitko drugi ne vidi. Nažalost, moralo ga se maknuti jer je postao opasan za Dinamo. Bio je previše popularan među navijačima.
• Kakav ugovor imate s Rukavinom? Do zaključenja transfera ili...
- Dogovorili smo suradnju do kraja karijere.
• Mislite li zaista da su realne svote koje se posljednjih dana pojavljuju u novinama? Vrijedi li igrač zaista 10 milijuna eura?
- Za mene vrijedi i puno više, samo daj Bože zdravlja pa da se nastavi razvijati ovakvim tempom. O konkretnim iznosima neću razgovarati, ali mogu reći da je već sada sigurno da će Rukavinin transfer biti jači od svih dosadašnjih u Hrvatskoj.
• Rukavina će već ove zime prema Poljudu?
- Hajduk je u ovoj priči neizbježan, a na Splićanima je da odluče kada će ga pustiti van. Da danas dođe ponuda od 100 milijuna eura, Rukavina svejedno mora na Poljud! Dakle, ne postoji ponuda koja može srušiti posao. Činjenica je da u Hajduku žele da Rukavina zaigra za njih, a dečko s druge strane želi što prije u Hajduk. Što se tiče nas u agenciji Faros, mi nismo opterećeni parama. Cilj nam je da se igrač nastavi razvijati i u inozemstvo ode kao gotov proizvod i reprezentativac. Doduše, on je prema mojim procjenama već sada gotov igrač, ali nisam ja tu da donosim stručne prosudbe...
• Tko vam pomaže u lovu na mlade talente?
- Imamo Kužea, Predraga Jurića, Računicu, Pudara... Neki imaju, drugi nemaju interes u toj priči, ali surađuju s nama. Imam i nekolicinu svojih Sinjana koji gledaju utakmice za nas. Radimo uglavnom s dečkima iz dalmatinskog bazena. Osim Rukavine, držimo malog Budimira iz Šibenika za kojim će se kroz pola godine polakomiti veliki klubovi. Naši su Miladin, pa Runje iz Hajduka koji je trenutačno na posudbi u Imotskom.
- ...Nije nikakva zajeba....a! Išao sam tada u Kinu i zvao sam tog igrača (Obilinović, op.) da ide sa mnom. Zvao sam ga da mu pomognem, a on je iskoristio moju dobrotu i snimao razgovore. Dobro, ljudima je na kraju ispalo smiješno, mi se u društvu zezamo na taj način, ali više se ne osvrćem na to.
Transkript razgovora nije namještenFamozni transkripti vaših razgovora o transferima dobro su nas nasmijali. Je li to sve bila vaša interna zabava...
|
Dražen Krušelj
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....