Obračun koji se trenutno odvija u HDZ-u, a pratimo ga kroz dva paralelna događaja - istragu protiv bivšeg policajca Franje Varge i organizacije prosvjeda u Vukovaru - ima, čini se, potencijal da se izrodi u grand finale nakon kojega bi Andrej Plenković mogao i stvarno preuzeti vlast u stranci.
Bude li se istraga protiv Varge doista odvijala u najavljenim pravcima i potvrdila da su se bivši predsjednik stranke Tomislav Karamarko i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić služili falsificiranom SMS korespondencijom i drugim krivotvorinama za unutarstranačke obračune, Plenkoviću će se otvoriti veliki prostor za provjetravanje HDZ-a.
Tim prije ako se preko Varge otvore veze između bivšeg vodstva HDZ-a sa Zdravkom Mamićem, a posebno ako se pokaže da su se u istoj kuhinji pripremali lažni SMS-ovi između Plenkovića i bivše ministrice gospodarstva Martine Dalić koji su trebali kompromitirati cijelu operaciju oko spašavanja Agrokora.
U toj varijanti Plenković bi doista mogao širom otvoriti vrata i napraviti propuh u HDZ-u. Tim prije što su već sada bitno smanjene šanse da se prosvjed koji je za 13. listopada najavio gradonačelnik Vukovara Ivan Penava izrežira u događanje naroda. HVIDRA je konačno odlučila da na njemu neće sudjelovati, a za kompromitaciju prosvjeda pobrinuo se i Branimir Glavaš uperivši prst u Milijana Brkića optužbom da on dirigira cijelim procesom.
Time je prosvjed definitivno stavljen u politički kontekst, a Brkić de facto označen kao pučist. Premda nema ništa što bi ga kompromitiralo u kaznenopravnom smislu, oko Brkića se steže obruč. Njegovo poznanstvo s Vargom nije upitno, ali je neugodno i sumnjivo ako su se čuli dan prije nego što je Vargi javljeno da je pod istragom, tim prije što mu je to dojavio Brkićev kum i vozač ministra Tomislava Tolušića.
No, kako to već bude u unutarstranačkim bitkama i previranjima, ne treba isključiti još iznenađenja i obrata.
Ipak, ako USKOK napravi dobar posao i potvrdi početne teze, Plenković bi morao poentirati. Vrag je, međutim, u tome što se ništa bitno neće promijeniti taman da Plenković izađe iz okršaja kao apsolutni pobjednik. Pregazilo ga je vrijeme. Zadnji trenutak u kojemu je Plenkovićevo ovladavanje HDZ-om moglo rezultirati pozitivnim promjenama stranačke politike iscurilo je proljetos. Da tada nije ustuknuo pod pritiscima zbog afere hotmail, nego raspisao prijevremene izbore, dao bi si šansu da mu vlast počiva na lojalnijoj saborskoj većini i da formira novu Vladu sa sposobnijim ministrima.
Sada su okolnosti drugačije. Prošla je polovica mandata, a na površini je niz pojedinosti koje su HDZ jako udaljile od umjerene, pristojne, demokršćanske stranke.
Dok se iscrpljivao u partnerstvu, pa razlazu s Mostom, mučio s kolapsom Agrokora, odbijao nasrtaje klerikalne desnice i izvlačio klinove koje mu je zabijao Ured predsjednice, Plenkoviću je puno toga prošlo kroz prste.
Ideološke pukotine u društvu još su se produbile, a prostor društvenih nepravdi sve je širi. Povlaštena braniteljska kasta uzela si je toliko maha da ih čak i Branimir Glavaš naziva SUBNOR-om. Dok je pravo na zdravstvenu zaštitu običnom čovjeku sve imaginarniji pojam, Tomislav Merčep tijekom odsluženja zatvorske kazne uživa braniteljske privilegije i rehabilitira se u Krapinskim toplicama. Osuđene ratne zločince Plenkovićevi ministri tretiraju kao počasne građane.
Dok nam pod egidom mirovinske reforme prijeti ukidanje 2. mirovinskog stupa i otimanje osobne štednje, a vrijeme odlaska u mirovinu pomiče u sve dublju starost, povlaštene mirovine nitko ne dira.
Da nije tragično, bilo bi komično slušati kako ministru branitelja Tomi Medvedu nije sporno što je 22.000 kuna sa stavke nestalih i zatočenih branitelja spiskao na harmoniku. Kupio je, kaže, djetetu branitelja. Pa, što će? Mali je jako želio svirati! Drugi pajdo iz BiH je jako želio živjeti u centru Zagreba, pa mu je Medved bez ikakve pravne osnove dao 80 kvadrata u Petrinjskoj ulici u Zagrebu! Zbog takvih stvari inače se preispituje ima li zlouporabe položaja i ovlasti, no u Plenkovićevim ušima to što Medved radi zvuči kao dobar dan.
Politički smjer europskih pučana u koji se Plenković zaklinjao također je postao upitan. HDZ-ovi europarlamentarci podržali su Viktora Orbána, mađarskog premijera koji gazi vladavinu prava, guši slobodu medija, ne dopušta akademske slobode i ne poštuje prava migranata i tražitelja azila.
Uostalom, izvješće UNHCR-a, nevladinih udruga i svakodnevni primjeri, među kojima je i nedavno odvajanje Sirijca od njegove petogodišnje kćeri Allse, govore da se hrvatska i mađarska politika ne razlikuju mnogo. Policija izbjeglicama uskraćuje pravo na podnošenje zahtjeva za azil, a ljude uhvaćene u ilegalnom prijelazu granice premlaćuje, uništava im mobitele, uzima novac i potom ih deportira u BiH.
Predsjednik HDZ-a Plenković u aktualnom unutarstranačkom okršaju vjerojatno može ovladati strankom, ali će teško vratiti u šaku sve što mu je u dvije godine iscurilo kroz prste.