Jeste li čuli onaj kad je prva momčad Sloge iz Orešja krenula na gostovanje, sjela u kombi pa umjesto na utakmici 1. županijske lige u Jaski ili u Bregani osvanula u dnevnom boravku Diega Maradone? Dobro, malo pretjerujem, ne baš u Diegovu dnevnom boravku, ali u njegovu susjedstvu svakako, jer Maradona ih je četiri dana držao na oku s vrha zgrade u Quartieri Spagnoli. Dečki su, naime, odsjeli u staroj napuljskoj jezgri, u apartmanu stotinjak metara udaljenom od čuvenog Maradonina murala koji kao važan motiv zadnjih tridesetak godina krasi gradske razglednice.
- I na odlasku smo za nagradu dobili jedno besplatno noćenje kada sljedeći put dođemo jer je Napoli pobijedio Juventus - smije se Slogin vratar i ideolog akcije Zeno Gudžević.
Ako je uvod u ovaj tekst upakiran kao vic, to je zahvaljujući Sinanu Gudževiću i njegovu daru da gotovo svaku ljudsku interakciju predstavi ako ne kao vic, onda barem kao dobru zabavu ili zgodnu anegdotu. O jednoj takvoj anegdoti, kad je shvatio da je njegov sin Zeno ‘podvojena ličnost’, kroz tjedan student strojarstva, a vikendom golman u amaterskom klubu iz Orešja, Sinan je već obavijestio svoje čitatelje u Novostima, a ovdje priču osvježavamo radi konteksta.
Dakle, nakon jednog hakla u balonu na Krugama naš je zajednički suigrač Vedran Marjanović Dunga nekog ponedjeljka prije pet ili šest godina pitao Sinana da tko mu je onaj Gudžević kojeg već neko vrijeme pronalazi na stranicama Sportskih novosti kako čuva mrežu Sloge iz Orešja. “Meni sigurno nitko”, samouvjereno je odmahnuo glavom naš golgeter, “jer poznajem sve Gudževiće u Hrvatskoj i šire, a oni koji su igrali nogomet odreda su bili samo napadači.”
“Znaš, Vedrane, ono što si me pitao prošli put?” nevoljko je Sinan pokrenuo priču nakon sljedeće naše utakmice. “Taj Gudžević je moj Zeno. Ja ga već duže vrijeme gledam i pitam - sine, otkud te ogrebotine i kraste na tvojim koljenima? A on se pravda da je s ekipom iz kvarta igrao na školskom...”
Da skratim, kada se Zeno, što bi popularno rekli, ‘outao’, kada je priznao da je golman i da uživa u toj ulozi, Sinan je postao njegov najveći navijač i abonent Sloginih utakmica, ne samo na domaćem terenu u Orešju. Ali za ovu priču važnije je da je naš vratar prije izvjesnog vremena došao na ideju da sa suigračima skokne na stadion San Paolo, gdje je krajem devedesetih, dok je obitelj živjela u Napulju, kao dječarac svakodnevno pohađao sportsku školu i rastao uz bajke o Maradoni.
- Dvojici suigrača predložio sam da odemo na Napoli vs. Juve, ali brzo su se za ideju zagrijala još trojica. Na kraju smo nas sedmorica sjeli u monovolumen, do aerodroma u Trevisu pa let za Napulj. Kako smo financijski prošli? Tako da smo jedva osjetili. Avionska karta 240 kuna po glavi. Benzin, cestarine i parking još 140 kuna po osobi. Smještaj smo našli preko booking.coma, za četiri noćenja svaki je platio po 300 kuna.
Prekid igre!
Okidač za ovu kolumnu bio je odličan dokumentarac Asifa Kapadije o Diegu Maradoni, koji se upravo zavrtio u kinima, a o Maradoni (o čemu bi drugom) u zagrijavanju za utakmicu Napolija i Juventusa razgovaralo se i u napuljskom kampu nogometnih turista iz Orešja. Je li najveći svih vremena? Zar ga nije Messi nadmašio? Prilikom ovakvih mudrovanja posljednjih je sezona postalo popularno priču začiniti pitanjem - a može li taj genijalac briljirati hladne kišne večeri u Stokeu? Maradona je mogao. Na YouTubeu ćete pronaći klip s humanitarne utakmice u Acerri 1984. godine gdje se Diego zagrijava među autima na parkiralištu, a poslije se valja na oranici od igrališta. I, naravno, u blatu do koljena predribla sve igrače prije nego što zabije gol.
Na gostovanje u Breganu pa preko Trevisa do Napulja na kraju su se otisnuli Tomislav Vučur (trener-igrač), Mate Crnjac (kapetan), Zvonimir Franjčević, Marko Malečić i Zeno Gudžević, društvo koje danas čini okosnicu Slogine momčadi, a s njima su na put krenuli i nekadašnji suigrači Matej Kostić i Marko Tkalčević. Svi su zaposleni i na poslu su morali tražiti poneki slobodan dan koji će spojiti s vikendom. Netko će možda reći - pa što, milijuni ljudi danas jeftino putuju, u čemu je kvaka? U tome, kažem ja (i pomalo Vaha Halilhodžić), što se Sloga iz Orešja prije godinu ili dvije našla na pragu gašenja. Poput desetaka sličnih amaterskih klubova diljem zemlje, ostali su bez prebijenog cvonjka, nisu imali za bus i deterdžent, ali ljubav prema igri bila je prejaka da bi tek tako kapitulirali. Predsjednikova zaručnica u tom je kriznom trenutku postala oružar, najbolji igrač Vučur je bez naknade pristao biti trener. A za benzin će se uvijek skucati, ne možeš tek tako odustati. Onda se iz takve borbe na kraju rode najveća i najiskrenija drugarstva. I najbolji izleti.
- Momčad se nije promijenila već sedam ili osam godina. Tu i tamo netko odustane zbog ozljede ili zato što su ga stisle obiteljske obveze, ali većina je i dalje na okupu. A kako nemamo klasične pripreme, izlet u Napulj je došao kao idealan team building do početka proljetnog dijela prvenstva. Na jednoj ovakvoj utakmici napuniš baterije za sljedećih šest mjeseci - otkriva Gudžević junior.
Talijani su već određeno vrijeme rigorozni kad je posrijedi režim bivanja na nogometnim stadionima. Da bi navijač kluba iz Serie A uopće dobio priliku kupiti ulaznicu, prvo mora izvaditi ‘tesseru’, godišnju člansku iskaznicu. Nakon toga može stati u red, što nije nikakva povlastica ako znate da se cijena ulaznice za tekmu poput ove Napoli vs. Juve kreće između 45 i 70 eura. Orešje ‘on tour’ ušlo je na San Paolo zahvaljujući dobrim vezama.
- Naš je Crnjac išao u školu s Domagojem Antolićem, koji je nazvao Marka Roga, a onda nam je Rog preko suigrača Maksimovića dostavio ulaznice. Mi smo ih uredno platili, nismo tražili privilegije, ali u svakom slučaju dužni smo veliko hvala Antoliću što se potrudio. Danas su profi igrači često lijeni uopće odgovoriti na poziv...
Premda se predstavljaju kao Sloga, u stvarnosti tim iz Orešja na stadionu uopće nije bio složan. Trojica među sedmoricom putnika bili su ‘juventini’, jedan od njih baš žestok navijač. Izgleda da u Hrvatskoj postoji cijela kabala Juventusovih navijača, jer ovom su zgodom u gostujućem kavezu bila šestorica hrvatskih fanova s kojima je naše društvo tijekom dana bilo u kontaktu.
Utakmica nije očarala kvalitetom, jedan Ronaldov bijeg ‘kao na motoru’ impresionirao je goste iz Hrvatske više od golova, ali bit će zapamćena po posebnom koloritu. Navijači su se, naime, nakon bojkota vratili na Sektor A i Sektor B, dvije raspjevane tribine, tako da su pretvorili stadion u vulkansko grotlo. Nakon utakmice su im igrači otišli zahvaliti na podršci, ali povukli su se s atletske staze prije nego što su zaplesali jer je navijačka pjesma odmah prerasla u prozivku kontroverznog predsjednika De Laurentisa. Oprostili bi mu ‘partenopei’ što nije od njihove sorte, on je filmski magnat s rimskom adresom, no ne mogu prijeći preko igranja sa simbolima. De Laurentis je nedavno kupio Bari, koji u Napulju doživljavaju važnim rivalom. De Laurentis je nedavno rekao da je Maradona učinio medvjeđu uslugu gradu kad ga je navikao na scudetta i spektakle, jer taj grad nosi stigmu sirotinjske kuće i ne može se boriti s bogatima. De Laurentis je počinio blasfemiju i nema za njega budućnosti na San Paolu. Na tom se mjestu ekipa iz Orešja osjećala kao da gleda utakmicu na Maksimiru. “To je odnos kao između ‘boysa’ i Mamića”, kaže naš sugovornik.