STOCKHOLM - Čovjek koji je sebe nazivao Thomas Quick, a čije pravo ime je Sture Ragnar Bergwall, priznao je više od 30 neriješenih ubojstava, a osuđen je za njih osam.
Godinama je bio poznat kao “najveći švedski serijski ubojica”. Sada se, međutim, ispostavilo da Bergwall nikoga nije ubio, već da je lažno priznao da je počinio najteže zločine samo zato da bi bio primjećen, važan i slavan.
Bergwall, danas 62-godišnjak, već 20 godina boravi u psihijatrijskoj bolnici najvišeg stupnja sigurnosti u blizini Stockholma.
Nazivan je “švedskim Hannibalom Lecterom”, a njegovo lice s naočalama bilo je u svim novinama i na TV ekranima.
Za njegov slučaj se 2008. godine zainteresirao i Hanes Restam, jedan od najuglednijih švedskih snimatelja dokumentarnih filmova, koji je svoja saznanja kasnije objavio u knjizi: “Thomas Quick: prozvodnja serijskog ubojice”.
Posjetio je Bergwalla na klinici, pročešljao 50.000 stranica sudske dokumentacije i, na svoje zaprepaštenje, zaključio da za presude izrečene Bergwallu ne postoji ni jedan jedini dokaz.
Nema tragova DNK. Nema oružja kojim su ubojstva izvršena. Nema svjedoka, a tijela žrtava nisu nađena tamo gde je Bergval tvrdio da ih je zakopao ili sakrio.
Osim toga, u ubojstvima koja je priznao nema modela, tipičnog za sve serijske ubice. "Ubijao” je muškarce, žene i djecu, u selu i u gradu, a u Norveškoj i Švedskoj, “silovao” ih je i “jeo” - drugim riječima, izmišljao je bez granica.
Sljedeći tragove, Restam je ustanovio da je Bergwall, na osnovu podataka koje je tokom saslušanja i terapijskih seansi dobijao od policajaca i psihijatara, uspijevao smisliti koliko-toliko smislena priznanja.
Zbog čega bi netko priznao najgnusnije zločine koje nije počinio, a koji za sobom povlače tešku kaznu? Istražujući, Restam je našao odgovor i na to pitanje.
U mentalnoj ustanovi, okružen prestupnicima i kriminalcima raznih vrsta, psihički nestablini, ali inteligentni Bergwall je uočio da najveću pažnju i “ugled” uživaju upravo oni čiji su prestupi najteži.
U međuvremenu, Bergwall je u ponovljenim suđenjima oslobođen za pet od osam ubojstava za koja je osuđen.
Revizija preostalih procesa tek predstoji, kao i traženje odgovora na pitanje: šta je sa pravim krivcima za ova zlodjela?