Trebale su mi godine, ali uz pomoć mrgodne face i pogleda koji ledi krv u žilama, nekako sam prodavačice u omiljenim mi trgovinama uspjela navesti da me prestanu ispitivati imam li njihovu loyalty karticu.
Ukratko - nemam, ne želim, nisam je izgubila niti su mi je ukrali.
Živim “loyalty program free” i napokon se osjećam dobro, posebno otkako sam prestala kampirati ispred Konzuma kako bih prije agresivnih djedica i baka prva uletjela u dućan i kupila zubnu pastu na akciji.
I tako, slobodna k’o ptica, stojim ja neki dan u redu u DM-u, stvari iz košarice pomičem na pokretnu traku i sa smiješkom na licu promatram nesretnicu ispred mene koja je došla u mjesečni šoping.
“Želite li maskaru na akciji? Za cijenu jedne dobivate dvije...” govori joj prodavačica, a ja osjećam kako mi se već počela ježiti koža na rukama jer samo me djelić sekunde dijeli od onog kriznog trenutka kad će joj spomenuti bodovnu karticu, a meni para početi kipjeti iz ušiju.
Kao i obično kad su u pitanju te proklete kartice, sigurno će joj faliti nešto bodova do popusta pa će, razočarana i ponižena, radije platiti punu cijenu pretrpane košarice umjesto da doživi sudbinu “Sofijina izbora” pa ispred blagajnice i kupaca u redovima odabire artikle koje će ostaviti iza skenera.
“Oh, pa vama nedostaje desetak bodova do 15 posto popusta!” poviče joj prodavačica, a meni na površinu izbiju sve potisnute traume i vizuali naljepnica koje su mi bile posljednja prepreka do nabave novog keramičkog posuđa.
Taman što se ohrabrim da ću joj uputiti sućutni pogled, planove će mi poremetiti vesela blagajnica.
“Ma znate kaj, dat ćemo mi vama tih deset bodova unaprijed pa ćemo ih prebiti s nekom od sljedećih kupovina. Izvolite vaš popust. Hvala i dođite nam opet”, bezbrižno je izgovorila pa se okrenula kako bi mi pomogla donju vilicu odlijepiti s poda.
Eto - dok sam ja pripremala cijeli pokret otpora prema bodovnim karticama, ispod radara mi je prošla činjenica da su trgovački lanci, teška srca priznajem, programe vjernosti doista počeli prilagođavati kupcima.
U Drogeriemarktu pritom nerado otkrivaju detalje ove prakse, navodeći da ona nije propisana te se uglavnom svodi na slobodnu procjenu prodavačica.
“Ako član Svijeta prednosti želi ostvariti određenu pogodnost, a za nju nema dovoljno bodova, kolegice i kolege u prodavaonicama kupcu mogu izaći u susret te mu odobriti korištenje samo onog iznosa bodova koji će kupac prikupiti tom aktualnom kupnjom”, odgovara na upit Jutarnjeg lista menadžerica za marketing i odnose s javnošću DM-a Dubravka Štefanac Vinovrški.
Ukratko - prikupite li trenutnom kupnjom one bodove koji vam nedostaju i lijepo pogledate prodavačicu, velike su vam šanse da će vam unaprijed odobriti popust i uljepšati dan nešto ranije nego što bi to formalno-pravno trebala.
Praksa je zasad ograničena isključivo na trgovine DM-a, dok se pojam vjernosti u ostalim trgovinama i dalje shvaća nešto malo manje rastezljivo.
“Ne, ne dopuštamo da se ide u minus s bodovima”, poručili su iz Multiplus Carda, što je samo po sebi i logično.
Da bi kupac ovdje ostvario popust, prethodno na kućnu adresu nakon ispunjenja svih propisa mora primiti knjižicu s kuponima, čime je Konzumovim prodavačicama oduzeta mogućnost da izlaze u susret doista vjernim kupcima.
Istu praksu podržavaju i u Bipi, u kojoj je prikupljene bodove moguće trošiti isključivo po tromjesečjima i nakon ostvarivanja punog iznosa bodova, a isti odgovor dobili smo i u Emmezeta klubu.
Ništa manji formalisti neće biti niti u Sportininu klubu, u kojem se popust odobrava automatski i tek nakon punog iznosa prikupljenih bodova.
Vjernost je jedno, a pare posve drugo.
I uglavnom ne idu ruku po ruku.
Imate prijedlog za Veliku škrticu? Pišite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.