Predsjednik Ivo Josipović svojom izjavom kako su sve susjedne države vodile pogrešne politike spram BiH odlučio je iz temelja promijeniti ključne odrednice hrvatske politike. Taj njegov istup nije bio ishitren, u pitanju je posve nova politička strategija koja ima cilj nametnuti ga kao najvažnijeg političara u regiji. Zbog toga je morao osuditi sve nekadašnje politike te pozvati na okretanje budućnosti.
Rezignirani poduzetnici
I dok će to pridonijeti stabiliziranju odnosa u regiji, veliko je pitanje što će taj opasni zaokret značiti za političke odnose u Hrvatskoj te kako će se odraziti na ozračje u državi. Bojimo se, ne dobro. Doći će do novih podjela, obnovit će se stari sukobi, odvući će se pozornost s puno važnijih ekonomskih pitanje, komentirali su za Jutarnji list u nedjelju bivši dužnosnici koji su s premijerkom Jadrankom Kosor analizirali izjave predsjednika Josipovića u Sarajevu.
Nisu željeli da se spominju njihova imena tvrdeći da se više ne žele baviti politikom niti im kao poslovnim ljudima trebaju javne polemike. No smatraju svojom obvezom upozoriti na, kako su istaknuli, nedorečenosti i olako izrečene ocjene predsjednika Josipovića koje će imati loše posljedice po Hrvatsku.
“Svi smo mi ušli u politiku početkom devedesetih da pomognemo u obrani od srpske agresije, da spriječimo Slobodana Miloševića u njegovu zločinačkom naumu. Stoga se ne možemo složiti s relativiziranjem njegove krivnje, što je učinio Josipović tvrdeći da su svi na ovim prostorima griješili. Nikako ne možemo prihvatiti ocjenu da je Hrvatska jednako odgovorna za stradanja Bosne kao i srpska politika.
Upravo smo mi dali najveći doprinos prekidu sukoba Hrvata i Bošnjaka u BiH, zatvaranju logora za Muslimane, za uspostavu mira i suradnje između dva naroda. Ne sporimo da su Gojko Šušak i Mate Boban bili kreatori drugačije politike, no Šušak se na kraju priklonio politici Washingtona spram BiH. Stoga bi bilo primjerenije da je predsjednik Josipović rekao da je jedno vrijeme griješio dio hrvatskih političara te da je istaknuo da je ipak uzročnik svih nesreća i tragedija na prostoru bivše Jugoslavije Slobodan Milošević. Uostalom, Stipe Mesić uvijek kada je kritizirao Franju Tuđmana upozoravao je upravo na to: da je Milošević bio agresor na Hrvatsku i BiH te da je soldateska pod njegovim vodstvom počinila najgore zločine.”
Sugovornici Jadranke Kosor objašnjavaju da su se odazvali premijerkinom pozivu te da bi se odazvali i predsjedniku Josipoviću da ih je kojim slučajem pozvao.
Radikalni zaokret
“Nije ni čudno što je izjava Josipovića o pogrešnim politikama spram BiH odmah pozdravljena u EU i SAD-u. Upravo su, naime, u Washingtonu i Bruxellesu formulirali politiku po kojoj su Hrvati i Srbi podjednako krivi za ono što se događalo u BiH. No, nažalost, poslije su te optužbe još i proširili te su obijedili Hrvate da su podjednako krivi kao i Srbi za ono što se događalo Hrvatskoj.
Nije teško zaključiti da su na taj Josipovićev radikalni zaokret bitno utjecali njegovi savjetnici Dejan Jović i Joško Paro. Obojica su, naime, godinama živjela u Velikoj Britaniji. Odnosno, Jović još predaje na fakultetu u Škotskoj, dok je Paro dugo godina bio hrvatski veleposlanik u Londonu. Nema sumnje da je britansko gledanje na rat u BiH ostavilo traga i na njihovim političkim procjenama. Pitanje je međutim cijene koju će za to platiti Hrvatska. U svakom slučaju, bit će previsoka i nepotrebna“, istaknuli su sugovornici Jutarnjeg lista upozoravajući:
“Nismo sigurni da takav radikalni zaokret ide na ruku SDP-u. Uostalom, Ivica Račan bio je idejni začetnik Deklaracije u Saboru u kojoj je potvrđeno da Hrvatska nije bila agresor na BiH. HDZ će, naime, sada inzistirati na tezi da je Josipović pogriješio. To će za HDZ biti krunski dokaz da ljevičari ne drže puno do nacionalnih interesa te da su oni jedini koji su spremni i koji znaju dosljedno braniti Hrvatsku. To će radikalizirati i gurnuti HDZ prema nacionalističkoj retorici, što bi im se moglo isplatiti na sljedećim izborima. To, dakako, neće biti dobro za Hrvatsku, ali će pomoći HDZ-u da povrati izgubljeno povjerenje građana“, zaključili su nekadašnji državni dužnosnici.
Na Pantovčaku ne žele polemizirati, no neslužbeno kažu kako prevladava uvjerenje da hajka protiv predsjednika ima cilj odvratiti pozornost od teške ekonomske situacije. Suradnici predsjednika su uvjereni da bivši premijeri i ministri ne brane tadašnju politiku prema BiH zbog istine i Hrvatske, nego zbog vlastite poziciju. Da priznaju da je Zagreb vodio i pogrešnu politiku spram BiH, priznali bi i vlastite pogreške. A time bi ujedno preuzeli na sebe dio odgovornosti za ono što se tamo događalo. A uz cijeli niz pozitivnih stvari, događalo se i puno toga strašnoga. Predsjednik Franjo Tuđman bio je opsjednut podjelom BiH: objašnjavao je da se BiH mora podijeliti jer ako opstane, svijet će tvrditi na na ovim prostorima različiti narodi ipak mogu živjeti zajedno. Tumačio je također, davno prije početka oružanih sukoba, da Bošnjaci kao narod ne postoje, da su oni najvećim brojem Hrvati, a tek manjim dijelom Srbi te da će se, nakon podjele BiH, tako i opredjeljivati. O zločinima poput onih u Ahmićima, o više od dvadeset i pet koncentracijskih logora u koje su pripadnici HVO-a i političke elite Herceg Bosne koje su bile pod kontrolom Zagreba trpali Bošnjake, o vojnoj suradnji sa Srbima protiv Muslimana, kažu, bolje da i ne govore.
Svi su složni u ocjeni
A što se pak tiče optužbi da su predsjednikovi savjetnici krivi za izraženo žaljenje Josipovića, smatraju da se nekadašnji Tuđmanovi suradnici i dalje ponašaju u stilu da svakoga tko se s njima ne slaže optuže da je strani špijun. Uostalom, Ivo Josipović je u predizbornoj kampanji i nastupnom govoru, prije nego što je Paru i Jovića angažirao kao savjetnike, najavio upravo ono što je učinio u Sarajevu. Dakle, da će staviti točku na povijesne razdore među susjedima te pomoći da se Hrvatska i regija napokon okrenu budućnosti.
Obje su strane ipak suglasne u jednom. Najnoviji spor neće prekinuti suradnju Pantovčaka i Banskih dvora.
Predsjednik Josipović i premijerka Kosor zajednički moraju donositi cijeli niz važnih odluka pa su naprosto upućeni jedno na drugo. Kao odgovorni političari oni će to činiti i dalje. Bez obzira na to što će oboje ostati kod svojih temeljnih stajališta koja se bitno razlikuju.