Dok se oporba nabacuje papirnatim aviončićima, dijeli igračke članovima Vlade i nemilice nabacuje uvredama i provokacijama, a vladajući provalama bijesa i nasilnih ispada upotpunjuju političku grotesku, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić “dela”.
Upravo brusi pismo premijeru Andreju Plenkoviću u kojemu će mu pobrojati pet projekata koje bi Vlada trebala poduprijeti (čitaj financirati iz državnog proračuna), a sve za boljitak građana Zagreba, ali i cijele nam Hrvatske. Prozivke za političku korupciju Bandić je otresao kao mrvicu s revera i, dok premijer Andrej Plenković u Saboru juriša prema mostovcu Nikoli Grmoji, Bandić juriša prema državnom proračunu.
Dječja bolnica u Blatu, Imunološki zavod, Zagreb na Savi, niskopodni tramvaji, tračnička pruga sa zračnom lukom - pet je tema s vrha Bandićeve liste projekata kojima će pritisnuti premijera. Pa tko bi normalan imao nešto protiv Bandićeva popisa? Hoće li roditelji naći nešto sporno u tome da se u glavnom gradu izgradi centralna dječja bolnica? Kome može smetati manevar da se napokon spasi Imunološki zavod? Ili da se zračna luka javnim prijevozom poveže s gradom? Uostalom, zar ne djeluje vrlo logično da se u tim projektima isprsi i država?
Bandiću se mora priznati da je godinama državni pravak u vještini političke manipulacije. Hrpetinu neostvarenih predizbornih obećanja, pa i onih za koja su se (poput žičare na Sljemenu) predviđala sredstva u gradskom proračunu, Bandić upravo pakira u kutiju koju je već skoro napunio i u utorak će ju isporučiti Plenkoviću. Unaprijed zna da od velike većine (barem za sada) neće biti ništa. Ali nema veze. Već samim sastavljanjem popisa projekata i njegovim guranjem prema Vladi Bandić je ostvario cilj. Stvar je u percepciji, a ona treba biti takva da za nagomilane probleme u Zagrebu neće biti odgovoran samo gradonačelnik, nego i Vlada. Pa tako kad čovjek pošizi jer ne zna kako bi s aerodroma, osim skupim taksijem, došao do Zagreba, sjetit će se Plenkovićeve, a ne samo Bandićeve mame.
S listom projekata za premijera, Bandić nastoji relativizirati cijelu seriju predizbornih obećanja koja nikada nije ni pokušao ostvariti, poput metroa, sveučilišnog kampusa, tunela kroz Medvednicu... S druge strane, naći će opravdanje za gomilanje zastupnika u svome Klubu zbog kojega je optužen za političku korupciju i, sudeći po padu rejtinga, prezren kod birača. Reći će da mu treba jak Klub jer je to način da i na državnoj razini “dela” u interesu, kako stanovnika glavnoga grada, tako i svih stanovnika Hrvatske.
A mogli bismo se kladiti da će od svega s popisa Bandić najviše zapeti da se projekt majki odgojiteljica, koji je uveo u Zagrebu, a za koji iz gradskog proračuna treba izdvojiti 200 milijuna kuna, prihvati na nivou cijele države. Tako bi Bandić, što mu je uspjelo s besplatnim udžbenicima, projekt koji je obećao Zagrepčanima prebacio na državu. Ispalo bi da je izvršio preuzetu obavezu, a ona se ne bi plaćala iz gradske, nego iz državne blagajne. Tako bi Zagrepčani, koji plaćaju najveći prirez u državi, dva puta (najprije kroz prirez, a onda kroz proračun) financirali žene koje su odlučile rađati, a ne raditi. I još bi pritom bili zahvalni Bandiću.
Vladajući HDZ tvrdit će da ih Bandić nije ucijenio, ali će mu popustiti jer im treba za većinu u Saboru. A sve je to, uključujući gnjusne scene iz Sabora, ceh koji plaćamo vlasti koja nije proizašla iz volje birača, nego je rezultat političke trgovine.