Što hoće biskupi?

Hrvatski katolički biskupi sa svog zasjedanja u Lovranu od 19. do 21. listopada uputiše javnosti prigodnu poruku (Glas Koncila za 31. listopada). No, treba li ih ozbiljno shvaćati, kad ugledni komentator u ovim novinama jučer poručuje da nam za upoznavanje volje Božje “nije potrebna neka licemjerna institucija kao posrednik”? Nameće se misao da misli na Crkvu kao “licemjernog posrednika”.

Dobro da se sjetimo kako Crkva nije “institucija kao posrednik”. Jer, Biblija uči da je Posrednik samo jedan: Isus Krist. Crkva bi trebala biti samo zajednica ljudi koji mu se priključuju. U njoj jesu raspoređene službe i odgovornosti, ali ne da Posrednika zamijene. Nažalost, svaka zajednica može se izopačiti, može postati i licemjerna, pa joj i prave kritike dobro dolaze. Ali da nema te zajednice biblijske baštine, otkud bi i komentator saznao sve što ipak o Bogu zna?

Biskupska poruka iz Lovrana ovaj je put sasvim jednostavna i jasna. Obraća se svima koji će je pročitati da se slože za dobro svoje domovine. Bez obzira na nacionalno podrijetlo, na pripadnost ovoj ili onoj političkoj stranci, ovoj ili onoj vjerskoj zajednici, ovom ili onom svjetonazoru. “Može se”, ističu biskupi, “o vlastitoj domovini govoriti na različite načine, ali se ne bi smjela zanijekati istina.

A istina o temeljima suvremene Hrvatske u sebi nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost a ne očaj... Bolno je vidjeti vrtnju u krugu sterilnih i samodopadnih političkih poigravanja koja ozbiljne teme i zbiljske nacionalne interese pretvara u neukusno zabavište kratkoga daha...

Ako smo pred najvećim prijetnjama znali prepoznati i živjeti dubinu koja je raspršila nevjerodostojnu sliku o Hrvatskoj, možemo to i sada.”

U cijeloj poruci ni traga licemjernom posredovanju. Samo poziv na slogu za zajedničko dobro. Ne znači da u povijesti nije bilo i drugačijih crkvenih poruka. Ali i Crkva napreduje prema svome jednome Isusu, za dobro svih ljudi.