Političko-medijska hajka kojoj su izloženi Zlatko Hasanbegović i Hrvoje Zekanović jer su osigurali HDZ-u kvorum i omogućili izglasavanje izmjena Zakona o privatizaciji Ine potpuno je promašena. U pozadini nema novog odnosa njihovih stranaka s HDZ-om, a da zakon nije izglasan u srijedu, bio bi, kako kaže Hasanbegović, izglasan u petak.
Ni sam zakon nije revolucija jer samo formalizira realno stanje u Ini, a to je da Hrvatska odavno ne upravlja glavnim procesima u toj kompaniji. MOL je dobio upravljačka prava, a sad mu se omogućava da i formalno postane većinski vlasnik. Pravo je pitanje što je sve Vlada učinila ispod žita, i što je ispregovarano s mađarskom stranom da bi se izmjenama Zakona o privatizaciji Ine de facto zaokružio proces potpune predaje Ine u ruke MOL-a što ga je započeo bivši premijer Ivo Sanader.
Vlada Andreja Plenkovića već se iskazala u netransparentnom donošenju krupnih odluka s dalekosežnim posljedicama u slučaju takozvanog lex Agrokor. Uporno se skrivalo tko izrađuje zakon, a sve da bi se prikrilo kako su isti eksperti kreirali propis na temelju kojega su potom dobro zarađivali u istom tom Agrokoru.
Po istom političkom obrascu sada se skrivaju odluke i dogovori vezani za Inu. Vlada uporno tvrdi da nije odustala od namjere otkupa MOL-ova udjela u Ini, premda je jasno kao dan da od toga neće biti ništa. Prošlo je više od dvije godine otkako je premijer Plenković najavio otkup dionica Ine, a da ni jedan konkretan korak u tome pravcu nije učinjen.
U međuvremenu je Vlada, također u tišini, odustala od rafinerije u Sisku. Ta je rafinerija neisplativa, ali nije jasno pod kojim se uvjetima od nje odustalo i je li to povezano s modernizacijom one u Rijeci.
Pokraj priče o Ini odvijala se još i ona o dokapitalizaciji Petrokemije iz Kutine u kojoj su u najvećoj mjeri sudjelovale Ina i PPD - firma koja je svojedobno kreditirala HDZ. Je li Vlada radila ustupke u Ini da bi spašavala Petrokemiju? Moguće je da je tako, što samo za sebe ne mora biti loše, ali je nedopustivo da se to ne zna. Nadalje, Mađarska nam je blokirala ulaz u OECD i Schengen. Oko OECD-a su popustili, a valja očekivati da će tako biti i sa Schengenom. Jesu li samo tako spustili ručnu, ili je Mađarska za to dobila neku protuuslugu? Možemo samo nagađati.
No, kruna je tajming u kojemu je većina Andreja Plenkovića odlučila izglasati izmjene Zakona o privatizaciji Ine. Zakon se usklađuje s direktivama EU i trebala ga je donijeti još Vlada Zorana Milanovića. Dakle, da nije izglasan sada, vjerojatno bi se donio u drugoj polovici godine ili u idućoj, i ne bi bilo nikakve drame da se prebacio na jesen. Ali zašto baš sada? Zašto u hitnoj proceduri?
Nema odgovora, ali nešto bode u oči. Viktor Orban, kao i vodstvo MOL-a, mnogo je puta pokazalo da ga najviše žulja kazneni postupak koji se vodi protiv predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, optuženog da je bivšega premijera Ivu Sanadera podmitio sa 10 milijuna eura ne bi li MOL izmjenom dioničkog ugovora dobio upravljačka prava u Ini. Suđenje Sanaderu i Hernadiju je pri kraju i vidi se da ne prolazi taktika obrane i da sutkinja neće dopustiti da padne u zastaru.
No, Sanaderov sljednik na čelu Vlade i HDZ-a Plenković donio je zakon po kojemu MOL dobiva upravljanje Inom, što cijeli sudski postupak koji traje gotovo desetljeće čini besmislenim, i to pred sam njegov završetak.