Od svih pitanja u slučaju ljetnikovca ministra državne imovine Gorana Marića na koja ministar nije dao nikakav, ili makar suvisao, odgovor, bitno je samo jedno - zašto mu ga je poduzetnik Zvonko Šarić prodao debelo ispod cijene?
Novouređeno zdanje koje se nalazi neposredno uz more, ima dvije etaže ukupne površine 245 metara četvornih, vlastiti parking i de facto privatnu plažu Marić je platio manje od 110.000 eura!
Može ministar pričati koliko želi da je ljetnikovac kupio 2012. godine kada su cijene nekretnina bile niže nego danas, a tržište daleko neaktivnije, te da Živogošće nije bilo “in” destinacija, no nikome neće prodati priču da je cijena od niti 550 eura po kvadratu takvog atraktivnog zdanja realna. Za 550 eura po kvadratu, i to u vrijeme krize, teško bi bilo kupiti i građevinsko zemljište na samoj morskoj obali.
Uostalom, Marić kao ministar državne imovine po toj cijeni ne prodaje čak ni kvadrat pljesnivih podruma u okolici Zagreba.
Logika i zdrav razum govore da bi dotjerano zdanje na samoj morskoj obali netko prodao za sitniš samo u slučaju da se našao u iznimno teškoj financijskoj situaciji, da mu doslovce gori pod nogama i da pod hitno mora unovčiti bilo što od onoga što posjeduje. A koliko je poznato, poduzetnik Šarić, kao ni njegova tvrtka H.B. Inženjering nisu imali nikakvih financijskih problema. Čak ni činjenica da je Šarićeva firma u jednom trenutku došla pod povećalo DORH-a u sklopu istrage najveće korupcijske afere Fimi-Medije, u kojoj je na optuženičku klupu izveden i HDZ, nije se negativno odrazila na njegovo poslovanje.
Pitanje je, dakle, zašto je poduzetnik Zvonko Šarić, koji očito zna poslovati, baš s utjecajnim HDZ-ovcem Goranom Marićem svjesno sklopio po sebe nepovoljan posao?
A na to pitanje, sudeći po dosadašnjoj praksi ministara u Vladi Andreja Plenkovića, nećemo dobiti odgovor. Ni od ministrice Gabrijele Žalac nikada nismo čuli suvisla objašnjenja zašto je u njenom dvorištu bio parkiran Mercedes E klase vrijedan 50.000 eura u vlasništvu rent-a-car tvrtke poduzetnika Josipa Stojanovića Jollyja.
Nakon niza kontradiktornih izjava ispalo je da je Jolly Mercedes rentao ministričinoj mami koja vozi tri autmobila, pri čemu za najam trećeg mjesečno plaća 7000 kuna, a da tata pritom vozi svoj auto. Iz cijele afere o prometnoj nesreći, vozačkoj dozvoli i voznom parku ministrice Žalac na kraju nije izašlo ništa suvislo i jasno, osim podatka da joj je ministarska pozicija čvrsta, a da poduzetnik Jolly, koji je već jako dobar prijatelj s ministrom financija Zdravkom Marićem, razvija dobre odnose i s ministricom Žalac i članovima njene obitelji.
Realno je stoga očekivati da će i u slučaju ministra Gorana Marića, koji je još 2001. sa suprugom kupovao nekretnine od Šarića (dva apartmana u mjestu Turanj), na kraju jedini zaključak biti kako su im se životni putevi sasvim slučajno više puta sreli. Malo je Marić kupovao nekretnine od Šarića, da bi potom, kada je Marić postao ministar državne imovine, Šarić kupovao državnu imovinu od Marića.
Svako potpitanje, a u slučaju Marićeva ljetnikovca ima ih podosta - od toga zašto u kupoprodajnom ugovoru nije bio naveden cijeli objekt koji je već bio upisan u zemljišne knjige do toga zašto u imovinskoj kartici nije naveo njegovu stvarnu vrijednost koja se procjenjuje na 3,5 milijuna kuna, završit će ministrovim optužbama da mu se podmeće, i to samo zato jer je čvrsto na braniku interesa i imovine Republike Hrvatske.