Bura u čaši vode - tako se može opisati informacija da članovi Hrasta odlaze sa svih pozicija u vladajućoj strukturi - Hrvoje Zekanović više neće biti dio HDZ-ove parlamentarne većine, Ladislav Ilčić odlazi iz Ministarstva kulture, gdje je bio savjetnik, a Hrvoje Šlezak napušta Ministarstvo obrazovanja. U načelu, njihove odluke su vjerodostojne jer Zekanović, Ilčić i Šlezak pripadaju miljeu konzervativnih katolika kojima je Istanbulska konvencija bogohulna, no u stvarnosti se radi o ekipi koja bez HDZ-a ne bi mogla primirisati u Sabor i ministarstva.
Kada je na parlamentarne izbore 2015. izišla lista udruge U ime obitelji, pod nazivom “Projekt domovina”, u jednoj izbornoj jedinici dobili su 1,49 posto glasova, a u drugima još manje, i već iduće godine nisu išli na sljedeće izbore jer su shvatili da hrvatski birači ipak nisu skloni glasati za inkviziciju. Pitanje je, međutim, koliko se situacija promijenila u ovih dvadesetak mjeseci i mogu li Andrej Plenković i vladajuća koalicija pretrpjeti značajniju štetu od aktualnog razvoda s krajnjom desnicom i većim dijelom Katoličke crkve. Odgovor na spomenuto pitanje ipak je nijansiraniji.
To znači da je Plenković u problemima?
Oko toga nema zbora, ali sam je odgovoran. Premijer je dulje od godinu dana koketirao s korifejima konzervativne revolucije, njihove vodeće članove imenovao na važna mjesta, Zekanoviću omogućio saborski mandat, odbijao presjeći priču s ustaškim insignijama na javnim mjestima. Tko se igra vatrom, na kraju se mora opeći i sada je Plenković pod istim pritiscima kao što je bio Zoran Milanović.
Čak je slična retorika protiv njih - Glas Koncila i desnica Milanovićevu Vladu su optuživali da je “protunarodna i anacionalna”, a ovih dana Krešimir Miletić, jedan od najistaknutijih aktivista iz U ime obitelji, Plenkovićevu Vladu naziva “protuprirodnom, anacionalnom i sluganskom”. Lako je dok ovakve uvrede stižu izvana, ali što ako u HDZ-u ojačaju oni koji slično razmišljaju, iako za sada Plenković ima kontrolu nad vlastitom strankom.