U današnjem misnom ulomku iz knjige proroka Daniela (Dn 3,14-20.24-25,28) nalazimo kako se vjernik mora ponašati u državi gdje su na vlasti protivnici njegove vjere.
Tri mladića o kojima je riječ spretno su postigli dobre službe na dvoru kralja Nabukodonozora u zemlji kamo su odvedeni u ropstvo. Kralj je želio imati blizu sposobne mladiće iz raznih naroda, i oni su to vješto prihvatili. Učili su pod nadzorom dvorskih stručnjaka sve što je trebalo znati za službe koje im je kralj namijenio. Bili su spremni biti dobri i sposobni službenici.Upoznali su razne jezike tog velikog carstva, proučili su i što ti ljudi vjeruju i što o svojim bogovima pripovjedaju.
U umjetničkim djelima, pjesmama i pričama tih naroda mogli su i oni pronaći neka nadahnuća. Ali svoje se vjere u jedinoga Boga Jahvu nisu odricali - dapače su u duhu te vjere shvaćali što je u drugim predajama bilo dobro.Poslije toga babilonskog progonstva pisci novijih knjiga Svetoga pisma obilato će se i mudro poslužiti u znanjima i slikama iz tih susjednih predaja. Zato se u Bibliji nalaze i prikazi iz drugih baština, što Izraelovu vjeru nije razvodnjavalo nego ju je obogatilo darovima koji su se našli na mnogo širem području Bliskoga istoka. Mladi Daniel s kolegama to je već dobro shvaćao.
Ali, dođe nalog da se svi građani moraju klanjati pred novim carevim kipom kao pred božanstvom. To Jahvin vjernik ne smije činiti. Jer sva je njegova snaga u vjeri u Jedinoga. Mirno rekoše kralju: “Bog naš kome služimo može nas izbaviti iz užarene peći i od ruku tvojih... No ako toga ne učini, znaj, o kralju, mi nećemo služiti tvojemu bogu...”
Kralj ih bijesan dade baciti u užarenu peć, no oni su po žaru zanosno hodali i Jahvu slavili. Oganj im nije naudio. Ali dobro su predvidjeli da će mnogi Božji svjedoci mučenici izginuti ne odričući se vjere u Jedinoga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....