Tri četvrtine primatelja socijalne pomoći u Obrovcu, dvije trećine u Gračacu i trećina u Kninu - dakle, u najsiromašnijim dijelovima zemlje - bili su prevaranti.
Može se to zaključiti iz rezultata lanjske revizije Ministarstva socijalne politike koja je, otkrićem velikog broja onih koji protuzakonito primaju socijalnu pomoć, naglo zaustavila kontinuirani rast broja primatelja socijalne pomoći i smanjila je broj primatelja za desetak posto.
Nema nikakve sumnje da raskrinkane osobe, prema zakonskim odredbama, nisu imale pravo na socijalnu pomoć. Revizori Ministarstva profesionalno su provjeravali jesu li ispunjeni propisani uvjeti. Međutim, teško će ijedan od njih reći da osobe koje su ostale bez pomoći aisu - siromašne. Bilo je i muljatora, kažu nam revizori, ali takvi su bili u manjini.
- Naši su uvjeti jednostavno prerigorozni. Uzimali smo pomoć obitelji kojima je kći srednjoškolka zaradila nešto preko ljeta, ljudima koji imaju oranicu koje se jednostavno ne mogu odreći... - pričaju nam.
Hrvatski zakon propisuje da socijalnu pomoć - koja iznosi 800 kuna za samca, 480 kuna za drugog odraslog člana i 320 kuna za dijete - čovjek može dobiti tek kad državi dokaže da je propao i da nema nikakve šanse da se ikada oporavi. On ne smije posjedovati ništa osim kuće u kojoj živi.
Prije nego što mu država pomogne, on mora potrošiti sve što se može. Kad osoba ostane bez posla, prvo će potrošiti svaku lipu štednje koju je eventualno imao. Prije nego što može zatražiti socijalnu pomoć da nekako prebrodi krizu i preživi, dok još uvijek s entuzijazmom traži posao, mora početi rasprodaju. Prvo prodaje vikendicu, vinograd ili klet, ma kakvi bili. Kad na preživljavanje potroši i taj novac, mora prodati auto. Na kraju - i vrt ili njivu. Kad ostane baš bez svega - može mirno ušetati u centar za socijalnu skrb i dobiti socijalnu pomoć od - 800 kuna mjesečno. Ako slučajno zaradi koju kunu, odbit će mu se od tog iznosa. Ako zaradi više od 800 kuna - koliko bi mu trebalo biti dovoljno za život - ostaje bez pomoći. A ako prešuti Centru da je nešto zaradio i Centar to sazna - onda je prevarant i na određeno vrijeme ne može podnijeti zahtjev za pomoć.
A ključ socijalnog rada trebao bi biti precizno prepoznavanje trenutka u kojem čovjek počne padati i pružiti mu pomoć prije nego što se strovali - čim izgubi posao, čim počinje tonuti u ovisnost, čim prekine srednjoškolsko obrazovanje, nakon prvog prekršajnog djela. Raditi s osobom treba prije nego što ostane bez ičega, potpuno obeshrabrena, skršena i u vlastitim očima nevrijedna bilo čega drugog osim milodara. Jer ona više nema nikakvih kapaciteta da se izvuče: u sustavu ostaje doživotno.