Točno je 311 dana otkada je dio branitelja počeo prosvjed pred resornim ministarstvom u Savskoj ulici u Zagrebu. U tih 311 dana prosvjednici nisu, svojim javnim protestom i akcijama, od kojih su mnoge bile daleko izvan zakonskih granica, uspjeli ostvariti niti jedan od zadataka koje su si postavili kao cilj kada su se tog 20. listopada prvi put okupili ispred Ministarstva branitelja. Točnije, ni jedan od ciljeva koje su javno promovirali kao razloge svojeg nezadovoljstva, a koje ih je, kako tvrde, natjeralo da izađu na ulicu i nekoliko minuta od središta Zagreba podignu nelegalni šator.
Predrag Matić i dalje je ministar branitelja, a Bojan Glavašević i Vesna Nađ njegovi pomoćnici. Problemi 100-postotnih ratnih invalida HVO-a i dalje nisu riješeni jer su upravo šatoraši tražili povlačenje iz procedure izmjene Zakona koje su trebale osigurati da i dalje imaju sva prava bez obzira na to što nemaju status branitelja. Čak ni HDZ, kristalno je jasno, nije spreman udovoljiti njihovim traženjima da Zakon o pravima branitelja postane ustavni pa ga niti jedna buduća Vlada više ne bi mogla mijenjati. Jer da HDZ zaista želi braniteljima dati sve u što se javno zaklinju i to im zacementirati i za idućih 10 ili 20 godina, pa valjda bi takav prijedlog uputili u saborsku proceduru. Međutim, od HDZ-ova zakona, niti ustavnog niti običnog, još nema niti “z”.
A novi zakon po mjeri i željama samih prosvjednika, koji aktivno sudjeluju u njegovoj izradi, ni nakon sedam mjeseci nije ugledao svjetlo dana. Nismo vidjeli čak niti nacrt zakona, a kamoli nešto više. Ništa neobično. Jer još u prvim danima prosvjeda bilo je jasno da njihov pravi cilj nije poboljšanje statusa branitelja i stradalnika Domovinskog rata, već kampanja u službi politike. Konkretno, jedne političke stranke. Pa nije bez vraga na šatoru postavljen natpis – “1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena” te “Oba su pala, oba će pasti”. I jedan je u ovih 311 dana zaista pao.
Na Pantovčaku više ne sjedi Ivo Josipović već Kolinda Grabar Kitarović. Međutim i ona ih je brzo zaboravila. Dok je vodila izbornu kampanju, itekako je rado odlazila u Savsku. Upravo je braniteljski šator prvi posjetila u u noći svoje izborne pobjede, a za savjetnika za branitelje uzela je jednog od njih. Najavljivala je da će ih, bude li potrebno, svaki dan pozivati na razgovor dok se ne nađe rješenje njihovih problema. Na Pantovčaku ih je primila jednom i to je bilo to. Zadnjih par mjeseci niti predsjednica više ne mari za Savsku. Odrekao ih se i HDZ. Nakon Markova trga na kojem su branitelji-prosvjednici otvoreno pokazali da radi ostvarenja svojih ciljeva ne prezaju ni od napada na policiju niti od kršenja zakona, a građanima su zaprijetili plinskim bocama, i Tomislav Karamarko shvatio je da je “vrag odnio šalu” i da su se Josip Klemm i Đuro Glogoški oteli i kontroli HDZ-a.
Ni sastanak s premijerom Milanovićem, koji su mjesecima zazivali, nije im donio željene rezultate. Milanović je pokazao da ih je spreman saslušati i pomoći u okviru financijskih mogućnosti države, ali da im neće dozvoliti da vode državnu politiku. Kad su shvatili da ni tu za njih nema kruha, ponovno su prekinuli daljnje pregovore s Vladom odnosno resornim ministarstvom. Jer valjalo je sačuvati argumente zašto je šator i dalje u Savskoj. U međuvremenu su potpuno pogrešnu procjenu donijeli i kada su odbili sudjelovati u vojnom mimohodu povodom 20. obljetnice Oluje.
Umjesto toga otišli su u Knin gdje su ponovno opleli po premijeru kukavici koji nije bilo u ratu i vlasti koja nije željela Hrvatsku. No, ovoga puta njihove poruke više nikoga nisu previše zanimale. Kao što malo koga danas zanima šator. Prođe dan da se u njemu okupi svega nekoliko najupornijih prosvjednika, a rijetko svraćaju i Glogoški i Klemm.
Nije stoga čudno što posljednjih dana puštaju najave da šator odlazi. - Prijedlog je da se šator makne kada se raspišu izbori kako javnost ne bi shvatila da smo na strani bilo koje političke opcije, a ne želimo niti da se branitelje zloupotrebljava u dnevno-političke svrhe. Nas zanimaju isključivo prava branitelja na koja upozoravamo više od 300 dana - tim je riječima razloge mogućeg micanja šatora objasnio Klemm. I možda bi netko ovakve izjave smatrao iskrenim da u proteklih 311 dana javnost nije svjedočila toj “neutralnosti” šatora kojom se hvali Klemm.
Prava istina je upravo suprotna - šator je itekako bio korišten u dnevno-političke svrhe, a prava branitelja i dostojanstvo Domovinskog rata bile su samo alibi koji tako dobro zvuči za široku javnost. Sad kad su ostali bez ikakve podrške javnosti, kad ih više ne podržavaju niti njihovi politički pokrovitelji i kad je postalo jasno da svojim nezakonitim prosvjedom nisu uspjeli izboriti ništa, e sad najavljuju da se povlače jer se ne žele petljati u politiku. Kao da ništa od svega što su činili proteklih deset mjeseci nije imalo nikakve veze s politikom iako su, podsjetimo, u vojnim odorama odlazili pred Milanovićev dom, a svako njihovo obraćanje javnosti bilo je okrenuto samo jednom cilju - upornom ponavljanju da imamo nenarodnu vlast koja ne poštuje branitelje niti Domovinski rat. Konačno su, nakon 300 dana, priznali da njih zanima jedino politika.
Najavili su, naime, izlazak na parlamentarne izbore i tako jasno iskazali svoje političke ambicije. A njih ne bi trebali imati problema ostvariti. Jer ako ih podržava, kako tvrde, većina od pola milijuna branitelja, izborni uspjeh im je zagarantiran. Neće biti ni prva, a vjerojatno niti zadnja braniteljska stranka koja je svoju snagu odlučila izmjeriti na biralištima. Do danas niti jedna nije uspjela osvojiti više od par stotina glasova, a kamoli prijeći izborni prag. Svjesni su toga zasigurno i u šatoru. I zato njihove priče o tome kako ne žele da ih se zloupotrebljava u političke svrhe te najave o izlasku na izbore treba shvatiti kao traženje razloga za prekid prosvjeda jer prave razloge za podizanje šatora, kršenje zakona, sukobe s policijom i prijetnje, ionako nikad nisu ni imali.