O svojim ambicijama nakon parlamentarnih izbora progovorio je još jedan od takmaca u skoroj izbornoj utrci. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić poručuje: “Bez mene neće moći formirati vlast. Spreman sam biti i premijer”.
I lijeva i desna koalicija, čitaj SDP-ova i HDZ-ova, kaže zagrebački gradonačelnik, potrošile su se, vrte se oko vlasti kao mačke oko vruće kaše.
- Izlizali su se jer samo dijele fotelje i uhljebljuju se - postavlja im “dijagnozu” čovjek koji je i sam sebi već dodijelio fotelju, i to onu predsjednika Vlade, i koji smatra da ga, za razliku od Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, za premijersko mjesto kvalificira to što je gradonačelnik Zagreba već peti mandat.
Ništa od Bandića nismo čuli o tome kako bi, primjerice, smanjio nezaposlenost, doveo investitore, riješio problem blokiranih ili, recimo, smanjio PDV, povećao prihode gradova i općina, razmišlja li možda o rasterećenju plaća ili promjenama u financiranju zdravstva...
Ništa od toga.
Znamo da je spreman biti premijer, ali ne i kako bi vodio državu.
I ne bi to ni bio neki poseban problem, jer teško da će Bandić postati prvi čovjek Vlade. No, problem je što od istog sindroma pate i oni koji imaju puno veće šanse od njega za nekoliko mjeseci početi obnašati vlast te svojim odlukama i postupcima određivati kako ćemo ubuduće živjeti mi obični smrtnici.
Čuli smo već, recimo, i od bivšeg predsjednika Ive Josipovića da je spreman biti premijer, Radimir Čačić se, naravno, vidi u Vladi bez obzira na to tko je u konačnici sastavljao, Tomislava Karamarka samo što njegovi u HDZ-u već nisu počeli oslovljavati s - da, premijeru, šef HSS-a Branko Hrg rado bi bio predsjednik Sabora, ali može i on u Vladu “ako bude trebalo”, a već su isplanirali da će imati i ministra poljoprivrede kojem bi pripojili i resor zaštite okoliša, HSLS također već mjesecima promovira svog čovjeka za Banske dvore, i to za jednu od najvažnijih pozicija - onu ministra gospodarstva, HDZ je i HSP-u AS navodno već obećao mjesto potpredsjednika Vlade, Hrast (još jedan HDZ-ov koalicijski partner) pak želi se dočepati Sabora i zastupničkog kluba jer kao izvanparlamentarna stranka teško da i dalje može opstati, frka je i u HNS-u jer što ako ministrica Anka Mrak Taritaš ne prođe u Sabor zbog preniskog mjesta na listi, a narodnjaci odu u oporbu...
Mogli bismo reći - puno ambicija, a premalo pozicija.
I ono ključno - premalo čujemo o tome kako nas i kamo svi ti ljudi koji se vide na državnim pozicijama misle voditi jer njihove programe niti vidimo, a bogme niti puno čujemo o njima.
Kod lijeve koalicije karte su ponešto otvorenije, ali ne zato što smo čuli njihov program za iduće četiri godine već zato jer oni trenutno obnašaju vlast pa možemo lakše pretpostaviti kojim bi putem vodili državu i iduće četiri godine. Osim toga, već sada, kao dio neformalne izborne kampanje, SDP-ovi i HNS-ovi ministri, od kojih će velik dio biti i u novoj Vladi ako uspiju na izborima, najavljuju mjere za iduću godinu.
Doduše, iskustvo njihova Plana 21 otprije četiri godine pokazuje da se baš nisu skloni držati onoga što su potpisali i najavili. Pa i sam je Milanović priznao da je Plan 21 odavno mrtav.
No, u HDZ-u je potpuni mrak. Partneri iz Karamarkove Domoljubne koalicije obvezali su se na predizbornu i postizbornu vjernost HDZ-u gotovo naslijepo. To ih, međutim, nije spriječilo da ispregovaraju broj mjesta na listama, kao, uostalom, i njihovi rivali na lijevoj strani, i da maštaju o ministarskim funkcijama.
A programa nigdje.
Svi o njemu pričaju, a malo ih ga je vidjelo, još manje ih zna nešto o njemu.
Kao da ga predsjednik HDZ-a čuva u nekom tajnom sefu iz kojega će ga, poput vrijedne relikvije, slavodobitno iznijeti kad bude znao datum izbora.
I što ako onda HSS, primjerice, shvati da treba smanjiti poljoprivredne poticaje, ako HSP AS dozna da neće biti osnovano ministarstvo useljeništva na kojem oni inzistiraju, a HSLS pročita da neće biti ništa od ozbiljnih reformi za koje se oni zalažu još od prošle izborne kampanje?
Kada je, podsjetimo, njihov gospodarski strateg Josip Budimir javno progovorio o tome da su nužni rezovi u zdravstvenom i mirovinskom sustavu, odmah ga je poklopio HDZ-ov Ivan Šuker poručujući da su to sve “reklamni štosovi pojedinaca”.
Vjerojatno su za HDZ reklami štosovi i zalaganje HSLS-a za ukidanje županija i uvođenje regija te uvođenje poreza na nekretnine. Jer, Karamarko je još prije nekoliko mjeseci rekao jasno ne - i jednom i drugom.
Pa kad to konačno bude zapisano crno na bijelo u programu na temelju kojeg bi HDZ-ova koalicija, ako dođe u priliku, vodila državu, hoće li liberali reći: “A ne, ne! Mi ne želimo ostati u toj koaliciji jer neke od najvažnijih stvari za koje se zalažemo i smatramo da mogu izvući državu iz krize ne želite provesti”. Hoće li ako ne bude ništa od smanjenja PDV-a na hranu, jer su stručnjaci iz IFO instituta koji su sudjelovali u izradi HDZ-ova gospodarskog programa procijenili da proračun ne bi podnio takvo smanjenje prihoda, Branko Hrg izvesti svoj HSS iz takve koalicije?
Pa, naravno da neće.
Jer, fotelje su podijeljene, stranački kadrovi već se vide, ako ne kao ministri, onda barem kao pomoćnici ili članovi nadzornih odbora javnih poduzeća. Još četiri godine u oporbi nikako nije opcija ili, još gore, da (p)ostanu izvanparlamentarna stranka, jer to znači potpuni nestanak.
I zato je možda bio najpošteniji predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić koji je još lani listopadu priznao da u koaliciju s HDZ-om ulaze kako bi uspjeli ući u Sabor, jer to sami ne mogu ostvariti. Priznao je da su im mnoge stvari koje je HDZ činio neprihvatljive, poput predaje generala, promicanja korupcije ... Ali...
- Ako se HDZ nastavi tako ponašati, izaći ćemo iz njihove koalicije... Ali ostat ćemo parlamentarna stranka i bit ćemo i dalje prisutni u medijima - objasnio je Ilčić i time samo priznao istinu o kojoj svi šute: javno govore o programima, a ustvari dijele fotelje.