Sve što znam o Internetu...

Telekom 2008 - IPTV

Kažu da je to glavna stvar za sve telekome koji žele opstati na tržištu. Nije neka sreća i ima još uvijek problema ali neke mogućnosti koje nudi IPTV su jednostavno predobre da ih ljudi ne bi poželjeli kad ih jednom otkriju.



Puno toga se sprema i kotrlja u vezi IPTV-a za 2008 godinu pa evo nekoliko indikativnih vijesti.



U Njemačkoj ne T-Com spojio 100.000 korisnika IPTV-a. Neloše...



Deutsche Telekom's consumer division T-Home has won the 100,000th customer for its IPTV service Entertain. At the same time T-Home announced that it will start offering the Bundesliga matches for the remainder of this football season for free. Currently more than 17 million households in Germany can order the IPTV services either via ADSL2+ (750 cities) or VDSL (27 cities). During 2008, Deutsche Telekom will expand its VDSL network to another 23 cities.



U stvari sama brojka je nebitna u nije bitna u ovoj vijesti, ono što je bitno je dio rečenice koji kaže  da će T-Com pokriti još 23 grada sa VDSL-om umjesto kilavim ADSL2+. Htjeli-nehtjeli svi polako shvaćaju da se bez optike neće moći nikamo i da ljudi jednostavno ne žele polovična riješenja bazirana na staroj bakrenoj infrastrukturi. Čudno je to, do prije samo nekoliko godina brzine od nekoliko megabita u sekundi su bile nešto fenomenalno pa čak i danas ja na odmoru zavidim sretnicima koji surfaju na ADSL2+ brzinama jer sam ja n nekih 46,6 K ali vremena se mijenjanu i sad više nekih 5 Mbps koliko je potrebno za koliko-toliko solidni video streaming jedva da zadovoljava ljude koji s pravom očekuju od IPTV-a nove mogućnosti i funkcionalnost, a ne puko streamanje TV programa jer, hehe, pa to može i kabelska.



Ali nije sve baš tako čisto. Da bi privukao korisnike moraš im nešto dati, a najlakše je spustiti cijene. E sad, da se ne bi cijene spuštale svima i da te antimonopol agenicje ne bi gnjavile napraviš akciju i dijeliš free minute. Barem je to tako zamislio DT u Slovačkoj...



Slovakia's competition authority has fined incumbent Slovak Telekom SKK 526 million (EUR 16 million) for abuse of its dominant market position. According to a report from AFP, the fine was for a special offer of free call minutes proposed by the company in 2004 and 2005, which had weakened the position of other operators in the market and limited competition. Slovak Telekom is controlled by Deutsche Telekom.



... ali im nije usljelo. Ili možda je? Ako se malo bolje pogledaju te "kazne" koje određuju antimonopol agencije nije teško izračunati da je takva kazna u stvari kalkulirani rizik. Čisti trošak koji je još  uvijek manji od onoga što se takvom akcijom u stvari dobije. To je jasno svima i naravno da nikome ne pada na pamet da određuje kazne prema onome što je neka firma stavarno zaradila nekom takvom akcijom. No svejedno, kad vidim što si sve Deutsche Telekom dopušta u Njemačkoj tj. kako i koliko prkosi uredu Viviane Reding skupa sa cijelom vladom koja ne želi mijenjati zakon samo zato što to netko iz Europe želi, ja se ne mogu ne zapitati kog vraga se Sanader toliko plašljivo dodvorava Europi sa ZERP-om. Možda te dvije stvari i nemaju dodirnih točaka ali ako Njemačka može mrtvo hladno reći NE cijeloj Europi ja stvarno ne vidim zašto bi Hrvatska stalno morala okretati stražnju stranu prema Europi u položaju za primanje svega što iz Europe pošalje neki senilni i zločesti tim starčeka.



Ali to sve neće zaustaviti IPTV u pohodu na kućanstva i spriječiti telekome da preuzmu dobar dio kolača u distribuciji video sadržaja. Evo otprilike što bi to bilo bitno i različito i što bi to trebalo utjecati da ljudi manje "gledaju" klasičnu televiziju, a sve više i više IPTV. Po meni su 3 razloga glavni "drajveri".



1. Nelinearno gledanje



Ja želim gledati TV kad meni paše i želim gledati ono što meni paše. Ne želim se opterećivati sa vremenom emitiranja epizode neke serije ili nekog filma. Ako je na TV bilo u zadnjih 24 sata (ili više) želim to moći pogledati. OK, to sam možda samo ja ali nekako imam osjećaj da će se takav način gledanja svidjeti i drugima i bitno promijenioti način gledanja TV-a. U stvari pretpostavljam da e toliko promijeniti način gledanja da će pregledavanje programa i planiranje kad će netko nešto gledati biti smatrano totalno arhaičnim pristupom osim u slučaju live evenata kao što su utakmice. No tu IPTV mora još malo poraditi da se ne bi dešavalo da netko gleda tekmu na IPTV i minutu prije gola čuje petarde u gradu.... nekako, kajjaznam, nije fora znati niti minutu unaprijed da će pasti gol, a IPTV voli imati kašnjenje.



2. HDTV



To vam ne mogu opisati to se jednostavno treba vidjeti. Full HD 1080p ili kako li se to već zove, zahtijeva puno veću propusnost mreže čak i od teoretskog maksimuma ADSL2+ ali isplati se. U stvari toliko se isplati da je to jedan od glavnih generatora rasta u IPTV industriji, naravno, tamo gdje se tako nešto može pustiti, a to je FTTH ili barem VDSL, no jednom kad se pogleda slika oštrija i kvalitetnija od DVD-a sve ostalo će biti samo blijeda kopija koju ćemo možda pogledati ako bude... besplatno. Možda zvuči pretjerao ali nije to tako daleko...



3. User generated content



Neka vrsta YouTube servisa, zatvorenog ili otvorenog za korisnike neke IPTV mreže. To je jednostavno jasno ko dan. Ljudi žele svakojake stvari stavljati na mrežu svih mreža i pokazivati drugima, ako neće moći preko IPTV-a koristit će već nešto ali ako im se to omogući na jednostavan način, recimo uključivanjem nekog USB-a i postojeći SetTopBox i jednostavnu manipulaciju video sadržajima (malo rezuckanja i montaže) eto nove platfotrme za gledanje nekih novih (ili onih starih) Severina, Paris, Pamela i onih anonimnih wanabe Parsi-Severina-Pamela, a svima drugima veselje i dobra zezancija.



Ima tu još razloga zašto će IPTV osvojiti svijet i nisu svi vezani za korisnike, imaju i telekomi tu svojih planova i načina da omoguće korisnicima više zabave, a sebi veću zaradu. Bit će tu još svega, i besplatnog umrežavanje stanova, i plazmi na poklon kod potpisivanja ugovora na 24 mjeseca ali će biti i kreiranja vlastitih sadržaja, neka vrsta telekom TV-a. Bit će i lokaliziranih usluga i lokaliziranih televizija, paltforma je upravo idealna za projekte kao što je bila Dugavska televizija prije puno, puno godina ali i neke školske televizije kao što su nekad bile školske novine. Sve što vam treba danas više ne košta tako puno, a IPTV platforma je tu pa... eto... meni ne nedostaje ideja, samo para da se to sve izvede. ;-)

Skupa Vam 2008.

Umjesto dobrih želja u kojima se zaziva sreća i blagostanje i priželjkuju zdravlje i obilje ja se ne želim baviti nerealnim željama i obećanjima jer nisam političar pa vam mogu poželjeti vrlo realnu i poprilično skupu 2008. godinu. Jedino dobro u 2008. je činjenica da će 2009. biti još i skuplja.



Počelo je sa najavama jednog pametnog lika koji se kuži u te stvari, a i na takvom je položaju pa i vidi ono što drugi baš i ne vide. Taj lik je predvidio inflaciju za 2008. veću od 5%. Pošto nije baš dobro tempirao svoju izjavu i smjestio ju je u vrijeme same izborno-predizborne trke i općeg grabljenja za vlast, istog trenutka su se javili političari, oni koji se bave obećanjima, a ne realnošću, i ustvrdili da to nije tako i da neće biti neke bitne inflacije. Neki su išli čak tako daleko da su servirali svim novinarima koji su htjeli (ili morali) prenjeti i neka nategnuta predviđanja o manjoj inflaciji od ovogodišnje.



E, i onda je počelo. Samo par dana nakon što je završio predizborni i počeo postizborni cirkus počeli su pregovori o dizanju cijena. Cijena plina, struje, vode, prijevoza, smještaja u staračke domove. Uvođenje kojekakvih dodatnih nameta i naknada. Da ne nabrajamo sad ono što svi već znaju, kratka konstatacija glasi da će poskupiti sve, ali baš sve. Hrana, energija, usluge... baš sve. Naravno da je tako nešto neizdrživo u zemlji koja se hvali da ide nekamo naprijed i sa Vladom koja uporno trabunja kako standard njenih građana nezadrživo raste. Htjeli oni to ili ne, plaće će morati porasti. Milom ili silom. Bilo bi lijepo kad bi to išlo milom i na osnovu povećanja troškova života ali to nikad tako ne ide već se čeka da se silom odradi povećanje plaća. Tako se dobije na vremenu ali i održava privid demokracije u kojoj kao zaposlenici imaju kao pravo na kao neki štrajk ili tako nešto. Naravno da u toj igri sudjeluju i sindikati, kakvi god da jesu, rascjepkani na tisuće sitnih sindikata i oni imaju svoju ulogu u demokratskom cirkusu jer netko mora zakočiti štrajkove na par mjeseci da se poskupljenjem generira željena zarada, a ne da plaće već prvi mjesec pokriju poskupljenja i da nitko ne zaradi na dizanju cijena. Koliko čujme sindikati spominju ožujak. Hm, ne kužim kakve veze ima ožujak sa siječanjskim poskupljenjima ali kao što rekoh, moraju zakočiti možebitne štrajkove barem na par mjeseci, a i hladno je za izaći na ulicu u siječnju... veljači...



Ali ako sam dobro izračunao jedna stvar neće poskupiti, a to su naše telekomunikacijske usluge. Jedini razlog zbog kojeg će sve poskupiti, a telekom usluge neće je u činjenici da je telekom tržište neorganizirano i da se igrači na terenu ne mogu dogovoriti o tako nečem. A i ulozi su preveliki jer je 2008. godina za većinu njih biti ili ne biti pa je svako zadiranje u cijene poprilično opasna taktika. Tako je to kad je tržište liberalizirano ali i neorganizirano. Za razliku od drugih koji su ili u monopolističkom statusu (gradski holding i slični) ili su u jako dobro organiziranom okruženju (pekari, voće-povrće guys, građevinci i sl.). Ako se neće dizati cijene za pretpostaviti je da se neće dizati niti plaće jer su i tu igrači, ovaj put zaposlenici, totalno neorganizirani (čast izuzecima). U stvari da se naslutiti da bi se plaće mogle čak i smanjivati u nekim telekomima, ali to mi je nekako za nevjerovati jer je to pak siguran put prema gašenju ali... hej, ja ne odlučujem, a nekad i nema baš nekog izbora.



No na stranu poskupljenja, u 2008. će biti šopinga bez obzira na poskupljenja. Doduše neće se toliko kupovati kruh i mlijeko koliko će sekupovati i prodavati firme. Okrenut će se rekordni iznosi potrošeni na kupovine pa će i promijene vlasničkih struktura odraditi svoj dio posla u korekciji broja zaposlenih i visine plaća. E to će tak biti interesantno, a za one pogođene tim promijenama i poprilično bolno jer, hej, da se vratim na prethodni pasus, igrači (zaposlenici) su neorganizirani pa je teško očekivati bilo kakve otpremnine kakve su bile u HT-u ili ove za koje se grabe u TLM-u. Takve otpremnine se dobiju samo sa jakim kolektivnim ugovorom i sindikatom, ne padaju takve otpremnine s neba. Naravno, nije ni sindikat garancija ali ipak... kad dođe do promjene vlasničke strukture dolazi i do drugih promjena. Ako ne vjerujete pitajte zaposlenike HT-a kako im se život promijenio nakon ulaska DT-a u vlasničku strukturu. Učite se na tuđim iskustvima, oni su imali nekakav sindikat i nekakve kolektive ugovore pa svejedno nisu odlazili bez suza, sad si zamislite kako će se to odraditi bez sindikata kad krene šoping i kad krenu preuzimanja.



A čitam i o poskupljenju kredita koje spremaju naše-njihove banke. Sve u svemu kad se zbroji i oduzme teško da će 2008. godina biti nešto jako sretna, a niti 09. ili 10. ne obećavaju baš previše. Oni koji su se ogrebli za vlast su sad na vlasti i nemaju više razloga glumiti da rade nešto u korist građana barem prve tri godine i tek će možda u četvrtoj godini potegnuti malo u nadi da će osvojiti i slijedeći mandat. Ljudi su izabrali točno ono što će im se i desiti. Istina, nije baš dvotrećinska većina ali sasvim dovoljno da se stvari počnu dešavati upravo ovako kako se dešavaju. Ljudi su glasali za one koji su nas tu i doveli vrlo vjerojatno i zato što "oni drugi" nisu pokazali baš ništa konkretno što bi ih uvjerilo da se išta može promijeniti. U stvari, na vlast je konačno došla apatija. Konačno smo sami sebi priznali da smo ofce za šišanje i da nam je u stvari sasvim dobro ovako kako je.



Čujem da će poskupiti i mlada otočka janjetina. Doduše za to ćemo ipak pričekati od sindikata najavljeni ožujak.



Kruh, mlijeko i telekomunikacije

Udruge za zaštitu potrošača u Velikoj Britaniji već se mjesecima bore za ukidanje svojevrsnog lažnog oglašavanja koje prakticiraju pojedini operatori oglašavanjem brzina kao "DO XY Mbps" umjesto oglašavanja stvarnih brzina koje mogu ponuditi korisnicima. A kod nas?



Kod nas još uvijek prolazi sve i svašta i to ne samo u telekomunikacijama ali meni su baš telekomunikacije zgodne za potegnut neku priču. Eto, kad smo kod oglašavanja brzina "DO XY Mbps" pokušajmo to ovako zamisliti. Recimo da u pekari kupujete kruh i kruh uvijek košta 9,99 kuna. I sad recimo da na kruhu piše da je "DO 1 kg". Super, vi dođete u pekaru i kupite jedan kruh i dobijete kruščić veličine žemlje po cijeni koja je istaknuta u cjeniku, dakle 9,99 kuna. Da li bi vas to naljutilo? Ne? Ili recimo da na tetrapaku mlijeka piše "DO 1 litre" ali nakon kupnje vi lijepo otkrijete da u tetrapaku ima samo pola litre mlijeka. Da li bi vas to naljutilo? E pa ista vam je stvar kad od operatora "kupite" uslugu koja vam obećava "DO XY megabita u sekundi" i dobijete svega polovicu ili čak manje od onih deklariranih XY.



Prije par godina to je bilo sasvim normalno. Kad ste od HT-a uzeli ADSL priključak brzine 2 Mbps niti u najboljem slučaju niste mogli "skidati" nešto s neta brzinom većom od 1,7 Mbps. Iz T-Coma su uredno objašnjavali da je to zbog gubitaka izazvanih samim protokolom gdje dobar dio prometa otpada na enkapsulaciju ali... hej, zar nije to kao da vam u pekari kašu da kruh od kile izgubi određeni dio vlage u pečenju i da je sasvim normalno da kruh od kile u stvari teži 850 grama? Nije? Razmislite malo.



I što se desilo kao posljedica takve prakse koju nitko nije osuđivao niti se previše bunio zbog toga? Pa posljedicu vidimo danas u deklariranju brzina "DO 24 Mbps" kao krajnje drsku laž jer će vam svatko tko se makar površno bavi broadband tehnologijama reći da je to nemoguće osim teoretski i samo na uktra kratkoj parici ali opet uz onaj isti gubitak zbog enkapsulacije ali i smetnji i svega ostaloga. Nitko nije reagirao prije pa su sad stvari još i gore. Svi operatori vrlo rado reklamiraju brzine za koje znaju da ih ne mogu isporučiti ali sad su stvari takve da reklamiraju i nekoliko puta veće brzine od onih koje mogu isporučiti. Da, ispod svakog cjenika uredno piše "* Ukoliko operator nije u mogućnosti isporučiti deklariranu brzinu, isporučit će najveću moguču zavisno o kvalitetei parice" ili tako neki discalmer. A ja se pitam kako bi bilo da na tetrapaku piše da je unutra 1 litra mlijeka ali sa sitnim slovima ispod "* Osim ukoliko nije manje od 1 ltre mlijeka." Hehe...



Ali nisu samo brzine te koje me vesele niti su telekomi baš jedini koji se služe sumnjivim taktikama. Baš nešto gledam zadnja poskupljenja svega i svačega pa sam tako došao eto baš to kruha i mlijeka. Doduše opet zaobilazno i preko telekomunikacija jer sam otkrio da su se mobilni operatori dosjetili dići naknade za neke svoje usluge koje se prvenstveno tiču ekipe koja organizira one razne nagradne igre ili bilo što sa takozvanim "Brojevima s dodanom vrijednošću" (čitaj oni skupi SMS-ovi i 060 brojevi). Ekipa iz T-Mobilea i VIP se očito sjela i dogovorila oko cijene i odlučila ju podići. Odmah su skočili na noge oni koji najviše rade s tim brojevima i uslugama i zaprijetili tužbama prozivajući čak i Hrvatsku Agenciju za Telekomunikacije. Da, takvi ugovori/dogovori između telekoma se nazivaju kartelnim ugovorima i mada ih je jako teško dokazati postoje, pa makar i u nepisanom obliku. No jedna stvar me je malo iznenadila.



Kako to da se diže tolika buka oko cijene telefoniranja, a kad poskupe mlijeko i kruh nikom ništa ili skoro pa ništa. Kako to da kad se operatori dogovore dizati cijene odmah skaču neki čudni likovi koji zarađuju na jako čudan način, ali kad se dogovore pekari ili proizvođači mlijeka nikome ništa. Da bi ukinuli monopol Hrvatskih Telekomunikacija donesen je zakon, osnovana Agencija, pritisci su na sve strane. Ali nitko se ne buni na recimo one toplanu koja naplaćuje svejedno grijali-negrijali i pri tome ne mislim na ljeto/zima period nego da ne griju u nekim stanovima na zadnjim katovima niti zimi. Ali račune bez srama ispostavljaju. Naknade za uključenje struje su paprene, to znaju svi koji su ikad pokušali izgraditi kuću, ali koliki je napon i kolike su oscilacije to drugove (znam zašto pišem "drugove") iz Elektre baš i ne zanima. I što ćemo s Bandićevim taksijanerima kojima je monopol osiguran od samog Bandića? Nikom ništa, pojeo vuk magare, tko je jamio jamio je...



Ne znam, valjda je ljudima ipak važnije da imaju fency mobitel nego za kruh i mlijeko i više ih brine cijena surfanja po internetu nego koliko će ih odrati taksijaner za vožnju s kraja na kraj grada. I to je dobro, to znači da se cijene mogu i dizati... ono, zakon ponude i potražnje. Sve što treba je svesti broj telekoma na svega tri ili četiri i oni se trebaju sjesti za stol. Da, baš kao što to rade pekare i mljekare. Jednostavno i efikasno.



Inače, u 2007 godini su Amerikanci potrošili više za mobilno telefoniranje nego za fiksnu telefoniju. U Americi to i nije čudno, ali znate kako to ide. Ove godine tamo za godinu ili dvije i kod nas. Do sad je radilo bez greške. Ljudi napuštaju fiksne telefone i oslanjaju se sve više isključivo na mobilne telefone. Baš zato je pomalo nejasno zašto operatori reklamiraju neke nepostojeće brzine, pa zadnja stvar koja im sad treba je da naljute korisnike. Optika je vrlo, vrlo blizu i kad jednom dođe nema više nikakvog razloga za posjedovanjem telefonske linije, mislim one fiksne. Možda jedino VoIP ali... eh... možda.

Rasplesana Vlada

Sigurno ste i vi dobili čestitku u vidu linka na kojem vaši rođaci, susjedi, prijatelji ili kolege s posla veselo skakuću u elfovskim odjelcima. Niste? Bez brige. dobit ćete i ovog Božića baš kao i prošlog.



Evo, i ja sam dobio veselu čestitku u kojoj mi sister želi sve najbolje i sa šogijem i dva cucka veselo skakuće u elfovskom odjelcu i prugastim čarapicama. Prva reakcija je bila hahaha... guba, baš kao i prošle godine. Druga reakcija je bila izvući neku fotkicu i napraviti kopiju tih elfića ali sa svojom slikom i prilikom. Treća reakcija je bila da je to bilo fora prošle godine i da bi trebalo napraviti nešto novo.



E četvrta pomisao je bila, ajmo mi to malo doraditi i obraditi sa programima za snimanje prezenacija. Hm, koga da stavimo u koje odjelce? U stvari tražeći po netu što i kako s tim patuljcima i kako ih uredno preraditi i obraditi naletio sam na još jednu verziju ali ovaj puta sa Ebenezer Scrooge . Hm, a tko bi to mogao biti Scrooge ove godine? Moj izbor je pao na izbore i Scroogea koji će svima zascroogeati ovu novu godinu kako stvari stoje. Pa kad je tako napravih jednog Scroogea



Kad sam dovršio "njega" počeo sam razmišljati o sastavljanju "Tima" koji će "Ići dalje" pa sam počeo mozgati o tome koga da stavim u koju opciju i s kime i kako i ... ma odustao sam i napravio dvije "opcije". Opciju 1 i Opciju 2 ali mi ni to nije baš bilo nešto originalno pa sam odlučio to sve izmiksati u ... hehe... ovo...





Slobodno se poigrajte. Bilo je fora prošle godine, nije loša fora ni ove godine. :-)



http://www.scroogeyourself.com/

http://www.elfyourself.com/

Katastrofalno dobro





Kako se percepcija može razlikovati od viđenja totalne katastrofe do zanemarivog problema, odlično se može vidjeti u famoznom SZK, točnije u odjelu zvanom "Briga za korisnike". Nekome je 0,5% greške zanemarivo, a nekome to znači 1000 ljutih korisnika i tjedni ispravljanja pogrešaka.



Čitajući godinama komentare korisnika po forumima i news grupama navikao sam na bijesne komentare korisnika, psovke i slično. Ma ne samo da sam se navikao nego i sam povremeno "puknem" i ispsujem sve redom, i telekome i uprave, ali i politiku i političare i banke i ... ma sve redom. Dođe to tako čovjeku kad se suoči sa zidom i ima osjećaj da ga netko ignorira. I to je OK, to je tako otkad postoje usluge, oni koji ih pružaju i oni koji ih koriste i plaćaju, bez obzira radi li se o famoznim "majstorima" koji vam nešto popravljaju po kući ili o bankama ili telekomima ili ... pa o bilo čemu.



Uvijek će biti fušeraja i grešaka, uvijek će biti ljutitih korisnika i tu nema previše pomoći. Sve te usluge odrađuju neki ljudi koji po defaultu (ako su ljudi) rade i greške, neki su pametni, neki nisu, neki su sposobni, neki nisu, neki su nenaspavani, neki su živčani... a imaju svi nekih problema koje ne mogu uvijek ostaviti doma pa se događa svašta. I to je sasvim normalno i shvatljivo i tako je kako je ali... e sad dolazi jedan veliki 'ali'.



 Svaka se greška može popraviti, svaki ljutiti korisnik može naći svoje uho za slušanje, nekog svojeg osobnog savjetnika, ispovjednika, rame za plakanje. To su ljudi koji rade u nekom odjelu brige za korisnike, poznatiji kao služba za korisnike ili kraće SZK.
Postoji način da se problem riješi. Svaka se greška može popraviti, svaki ljutiti korisnik može naći svoje uho za slušanje, nekog svojeg osobnog savjetnika/ispovjednika/rame za plakanje. To su ljudi koji rade u nekom odjelu brige za korisnike, poznatiji kao služba za korisnike ili kraće SZK. Ti ljudi se stvarno naslušaju svega i svačega tokom svog radnog dana i gotovo da im je važniji dio posla smiriti nekoga nego se upuštati u komplicirane postupke rješavanja nekog problema.



OK, poneki jednostavniji problem može se odraditi i na tom nivou, ali je najbitniji onaj prvi kontakt u komunikaciji kad korisnik shvati (trebao bi shvatiti) da ga ipak netko u toj firmi, od koje uzima nekakve usluge, sluša i želi mu pomoći. Naravno da je bitan i onaj korak poslije u kojem se problem stvarno i riješiti, ali to je već pitanje jednog drugog odjela unutar firme ili nekoliko odjela koji rješavaju probleme, famozni "Back Office", koji bi trebao koordinirati taskove potrebne da se neki problem riješi i komunicirati s ostatkom firme i svim drugim odjelima. Ali to je već neka druga priča.



Cijeli je taj proces od ogromne važnosti za bilo koju firmu koja želi napredovati, dobiti nove korisnike i zadržati stare, ali postoji jedan veliki problem u rješavanju problema, a tiče se percepcije ljudi koji rade na njegovom rješavanju. Gledano iz perspektive SZK pred njima je more problema i nezadovoljnih korisnika. Svaka greška završava prvo kod njih jer, hej, pa nitko ne zove kad je sve u redu; zovu uglavnom samo oni koji imaju problema. Iz njihove perspektive stvar izgleda katastrofično.



Kao da se svijet raspada i kao da baš ništa u toj firmi ne radi kako treba. Iz njihove perspektive problemi se rješavaju sporo jer ako ih korisnik nazove nekoliko puta s istim problemom koji "još" nije riješen, to je strašno. Strašno za korisnika, a i zvuči strašno. Zapravo, iz perspektive nekoga tko radi u SZK stvari izgledaju jako tmurno i depresivno i nije čudo da je prosječni "expire date" ili očekivano vrijeme koje će netko odraditi u SZK negdje oko 6-10 mjeseci.



A opet postoji i drugi dio tima za rješavanje problema. Ekipa sastavljena iz raznih odjela ovisno o tipu problema koji je nastao. Oni isto imaju svoju percepciju i neke tablice po kojima prate što se zbiva. Iz njihove perspektive stvar je skoro pa idilična. Postotak greške je ispod 1%, a, budimo realni, to znači da je 99% sve u savršenom redu. Iz njihove perspektive radi se o sporadičnim slučajevima proizašlim iz tko zna kojih razloga i nema uopće razloga za uzbunu. A razloga ima. Pogledajte ilustraciju "sante leda" koja prikazuje što se zapravo skriva iza prijava grešaka i što znači samo jedan jedini nezadovoljni korisnik.



I sad se ja pitam: kad će netko konačno shvatiti da je pružanje usluga nešto u čemu je jedino važno da korisnik bude zadovoljan. Pišem već godinama o tome, ali tek prije godinu ili dvije najveći su počeli uviđati da je to jedino važno. Mali se još uvijek furaju na alternativnost i traže izgovore u tome kako ih veliki tlače, ali... hm... neće to ljudi vječno tolerirati pa sve i da je HT stvarno najveći krivac za sve, ljudima to jednostavno dosadi. Možda HT i igra na tu kartu?



Tužna vijest, pojeftinit će internet i telefon

Vjerovali ili ne ali od 1. 1. 2008. godine cijene interneta idu dolje, a smanjenje cijena nastavit će se kroz cijelu 2008. godinu. Informacija je iz prve ruke i potvrdili su ju Vlada i HNB. Kako? Pa evo ovako.



Dok sve cijene idu u nebo, internet i telefon će ostati zabetonirani pritiskom liberalizacije jer ni jedan operator ne želi biti prvi koji će povisiti cijene kao što to složno i po dogovoru rade ostale grane. Telekom operatori trenutno posluju u neoligopolnom okružju jer se tržište još formira i svi love svoju poziciju dok HT radi sve da zadrži postojeći broj korisnika.



U takvom okružju još nema mjesta za dogovore između telekoma o nekom pragu sniženja koji se ne bi smio preći. Rat cijenama koji je obilježio 2007. teško da će se nastaviti u 2008., tj. ako se i nastavi bit će u okvirima nekakvih marketinških akcija usmjerenih prema povećanju broja korisnika i sa ograničenim trajanjem pogodnosti koje će se nuditi. Bit će jeftinih i besplatnih stvari, FlatRate paketa interneta i telefonije ali sve će biti ograničeno uglavnom na nove korisnike i ograničeno vremenom.





E sad kako će doći do pojeftinjenja? Kako je inflacija nekih 5%, to znači da kuna gubi svoju vrijednost 5% u odnosu na ono što smo mogli kupiti prije i što možemo za istu količinu kuna kupiti danas. Logično je zaključiti da ako kuna manje vrijedi da je isti račun u stvari sad jeftiniji za platiti.



Dakle, ukoliko cijene ostanu zabetonirane na današnjim vrijednostima svaki mjesec ćemo plaćati cca 0,5% (ili više) jeftiniji internet i telefon, a u konačnici tj. na kraju godine pojeftinjenje će biti nekih 5% - 6%... kolika je inflacija. Simpatično, zar ne? Kako će se to odraziti na vaš standard nemam pojma i hoćete li uopće osjetiti to pojeftinjenje kad vas izrešetaju na kraju mjeseca sa skupljom hranom, gorivom, strujom koji će rezultirati poskupljenjem hrane, struje i goriva i tako u krug. Jedino znam kako će se odraziti na moj standard... loše. :-)



Kad se sve zbroji i oduzme, nekako mi se čini da je danas pametnije zaploviti u neke druge vode od ovih telekomunikacijskih. Sad ili to ili će telekomi morati sjesti za stol i dogovoriti, točno onako kako to rade proizvođači kruha ili mlijeka ili HEP ili bilo tko drugi. Eh, a kad se telekomi počnu međusobno dogovarati... hm... ali ako se političari mogu dogovarati, zašto ne bi i telekomi.



Baš super, imat ćemo lijepu dogovornu ekonomiju podržanu od dogovorne politike. Dogovor kuću gradi... ili inflaciju. Svejedno. Netko od političara reče da je protiv novih poreza aludirajući na porez na kapitalnu dobit. Pa lijepo, sad imamo inflaciju koja je porez na sve. Valjda zato toliko rastežu sastavljanje vlade, da nitko ne bude kriv za ova poskupljenja jer će ispasti da su se dogodila kad još kao Vlada nije bila formirana. Kao, omaklo im se, slučajno.



Evo baš mi javljaju iz moje banke kako su mi povisili ratu kredita. Odlično, to sam čekao i tome sam se veselio. Sreća u nesreći je da sam kredit uzeo u švicarcima prije nekih 3 godine pa sad kad vidim da mi je i ovako uvećana rata (u francima) manja od prvih nekoliko rata (u kunama) dok franci nisu poskočili nekako mi je ipak lakše.



Još uvijek sam nekako u plusu, nekakvom, imaginarnom i mogu se veseliti kako sam dobro izračunao da će mi se isplatiti kredit u švicarcima više od kredita vezanog za euro. Ali svejedno, koja je to sića, niti 50 kuna mjesečno. No pitanje je kad će inflacija pojesti i to malo sitno zadovoljstvo i kad ću nastaviti plaćati kao i na početku kredita ili možda čak i više. Ah, banke, neš ti njih... one su se odavno dogovorile.





U stvari sad kad malo bacim brojke u excelicu ispada mi da mi je najveća stavka u računima (relativno) struja. Kad zbrojim sve potrošače u mom malom IT ormaru skupi se toga podosta, a i oni silni ispravljači punili-ne punili gutaju struju. Već vidim kako će pasti jedna optimizacija u potrošnji struje, malo štediš struju i smanjuješ račune, a istovremeno se furaš na ekologiju, di ćeš bolje.



Još kad bi nekako mogao izbaciti potrebu za silnim telefonima i sve prebaciti na jedan jedini mobitel, mislim i telefoniranje i internet, to bi tek bila ušteda. Na žalost mobilni internet je još uvijek skup do bola. Mada... hm... kad i to prebacim u neku excelicu ispadne mi da mi je većina prometa p2p (sram me bilo) pa kad bih izbacio sve te silne GB videa i ostalog... tko zna, možda bi mi 1 GB bio sasvim dosta.



A čisto da se spomene, nevezano za inflaciju, u Americi AT&T zauvijek napušta održavanje telefonskih govornica. Kažu da im je dosta više održavanja nečega što skoro nitko više ne koristi. Pa eto, čisto da znate što nas čeka uskoro. A ako ste se nadali nekom brzom dolasku optike u vaše domove i neku masovniju upotrebu FTTH moram vas obavijestiti da se Englezi baš i ne žure u implementaciji FTTH za široke narodne mase, kažu da je ADSL sasvim OK.



Ne mora značiti ali do sada su se stvari sa zakašnjenjem preslikavale kod nas, no tko zna, možda Sanader sad kad pokupuje dovoljno glasova natjera hrvatske operatore da prešišamo i Engleze i Amerikance. Kaj nije rek'o da će svako domaćinstvo imati broadband? :-)



Ljudska glupost i državna nebriga

Čitam kako je ekipa iz Kaštel Starog demonstrirala zbog postavljanja trećeg odašiljača našega trećega mobilnog operatera. Pretpostavljam da još i sad šalju jedni drugima SMS-ove s komentarima na današnje demonstracije.



No dobro, nisu stvari uvijek baš tako crno-bijele, niti je zračenje baznih stanica tako strašno opasno, niti je baš potpuno bezopasno. Istina je negdje u sredini, a ono što ljude najviše smeta jest riječ zračenje, i to puno više nego što će ih samo zračenje ikad ozračiti iz baznih stanica. Ono što će ih definitivno "ozračiti" ni ne vide i na to su navikli. Male napravice su svuda oko nas, laptopi zrače WiFi i Bluetooth karticama. Mobiteli zrače signalom, ali i oni polako i sve više zrače i WiFi i Bluetooth signalima. Kojekakvi HotSpotovi na kojima zrače routeri pa wireless mreže, pa bežični linkovi odašiljači kojekakvih signala.



U biti, mobiteli i mobilni operateri i korisnici otišli su toliko daleko da su na nekim mjestima (crkve, kina i slično) počeli postavljati dodatne odašiljače, točnije ometače, koji emitiraju dodatno zračenje kako bi onemogučili mobitele u svojem dometu da primaju signal i ometaju predestavu ili jutarnju misu... ili sjednicu Sabora. Zračenja koliko voliš, kupamo se u zračenju i obožavamo ga koristiti onda kad ga ne vidimo. 



UMTS Base Station-like Exposure, Well-Being, and Cognitive Performance







Problem nastaje kada netko postavi veeeeliku antenu. E, onda "vidimo" zračenje, u biti i dalje ga ne vidimo ali imamo osjećaj da ga vidimo. Kad bismo išli mjeriti zračenje teško da bismo izmjerili posebno jaču količinu EM smoga oko antene za razliku od stotinjak metara dalje od antene, ali zato bliže nekom kafiću s HotSpotom. Hej, pa sad su i plakati počeli zračiti malim Bluetooth odašiljačima i nuditi Bluetooth skidanje koječega.



Ali velika antena jako se vidi, a još se bolje vidi kad ih ima tri na malom području. A kada netko postavi antenu u blizini škole ili vrtića, stvar dobije skoro histeričnu dimenziju, jer je roditeljima sasvim prihvatljivo da klinci imaju mobitele, ali definitivno neprihvatljivo da imaju u blizini neku baznu stanicu. Suludo? Pa i je pomalo. U biti - histerija.



Pa kad nema kod nas, da vidimo kako to sređuju drugi. Nismo mi jedini koji su smislili demonstracije protiv baznih stanica. U Engleskoj su se one doslovno rušile. I zato je, recimo, engleska vlada, točnije njihov regulator, donijela odluku o tome da se sve bazne stanice i antene i antenski stupovi imaju dijeliti između operatera
Bilo kako bilo, nitko ne može reči da bazna stanica uopće ne zrači. Zrači. I to još nitko nije potvrdio koliko zrači i koliko je to opasno. Sliči mi na "bezopasnost" cigareta prije nekoliko desetljeća kad se krenulo s reklamiranjem pušenja. Ili na histeriju oko GM hrane koja je više u službi izgovora za blokiranje uvoza američke hrane negoli neke stvarne brige za zdravlje, barem na zakonodavnoj razini. Ali kad nešto nije dokazano, pametno je biti oprezan.



Bilo da je riječ o GM hrani, pušenju (OK, za pušenje je dokazano da šteti) bilo o zračenju baznih stanica. Sve se može srediti i organizirati da svi budu zadovoljni, i korisnici koji obožavaju mobitele i operatori koji ubiru enormne zarade pa i država koja bi se trebala brinuti da jedni zarađuju a drugi baš ne padaju k'o muhe oko baznih stanica. E, ali za tako nešto treba imati ljude u Vladi koji znaju kako funkcionira bazna stanica, a ne birokrate koji jedva da znau odgovoriti na SMS poruku.



Pa kad nema kod nas, da vidimo kako to sređuju drugi. Nismo mi jedini koji su smislili demonstracije protiv baznih stanica. U Engleskoj su se one doslovno rušile. I zato je, recimo, engleska vlada, točnije njihov regulator, donijela odluku o tome da se sve bazne stanice i antene i antenski stupovi imaju dijeliti između operatera.



Nema više da svaki operater postavlja svoje bazne stanice, nego sve koje su postavljene imaju biti optimizirane i podijeljenje između operatera po troškovno orijeniranim cijenama iznajmljivanja i roaminga. Hvalevrijedna ideja, ali za takvo nešto je potrebna inicijativa od regulatora, jer je teško za očekivati da će se operateri sjetiti tako nečega, a ako se i sjete, to obično biva tako da se dva udruže protiv trećeg i sve se opet zakuha i krene u krivom smjeru. U biti, tako nešto bi stvorilo vrlo jaki kartel/oligopol usmjeren protvi MVNO-a i drugih malih igrača na tržištu.



U biti, jedina stvar oko koje se bune operateri je formiranje zajedničkoga regulatora za cijelu EU. Onak' zdravoseljački, nije jako krivo zaključiti da je to dobra stvar i da će rezultirati smanjenjem ekstra profita čim se veliki tako jako bune protiv svega
E, tu su se pak Kanađani dosjetili jadu i donijeli vrlo komplicirani zakon i pravilnik koji preraspoređuje frekvencije, ali i uvjetuje sve velike operatere da iznajmljuju svoju infrastrukturu manjima. Da, komplicirano jest i vrlo vjerojatno će trebati nekoliko godina dok se sve sitnice poslože, ali se barem krenulo. Kreće se i u drugim zemljama upravo takvim projektima na zajedničkom razvijanju mreža i infrastrukture. Ono što je zanimljivo za pratiti jest tko je inicijator takvih ideja i bune li se veliki telekomi ili podržavaju takve odluke regulatora.



- Ako je inicijativa izravno iz telekoma, skoro 100% je riječ o kartelnim ugovorima i kojekakvim smicalicama usmjerenim protiv malih igrača. Ako je inicijativa došla od regulatora, a veliki se ne bune, onda je regulator samo ispostava velikih operatera. U biti, jedina stvar oko koje se bune operateri je formiranje zajedničkoga regulatora za cijelu EU. Onak' zdravoseljački, nije jako krivo zaključiti da je to dobra stvar i da će rezultirati smanjenjem ekstra profita čim se veliki tako jako bune protiv svega.



Ma svejedno, nek se ljudi bune. Ako je bazna stanica razlog za izlazak na ulice, a sve ovo što nam se zbiva godinama nije, onda super, onda već danas živimo u blagostanju. Mene jedino muči kod tih demonstracija što je praksa pokazala da one baš i nisu uvijek tako spontane kako to izgleda, već da se skoro uvijek tu nađu dvojica protiv trećeg ili trojica protiv četvrtoga, pa malo podijele sitne darove određenim ljudima koji odjedanput imaju volju dizati revoluciju protiv treće antene, dok ih prve dvije uopće ne smetaju. Možda i nije tako, možda je sve samo slučajnost, ali... ja odavno ne vjerujem u vilenjake i slučajnosti pa... eh... ali to sam ja, što ja znam, samo nešto izmišljam. ;-)



IPTV, brzine i bakar

Zasuti golemim brojem reklama za povećanje brzine u kombinaciji s pozivom na testiranje MaxTV-a, ljudi su reagirali kao što se i očekuje. Počeli su naručivati MaxTV i očekivati veće brzine. Ali avaj, pokazalo se da to baš i neće moći ove noći.



Iako sam već pisao o tome zašto te sve silne kombinacije u stvarnom životu i neće baš ići osim za nekoliko sretnika koji žive u samoj centrali ili vrlo, vrlo blizu centrale, sad su mi polako počeli pristizati i izvještaji s terena i iskustva ljudi koji su naručili MaxTV i znaju kako se i gdje mjeri brzina. I rezultati nisu ni malo iznenadili. Pokazalo se da je nemoguće strpati "litru u politru" i da nekih 4,5 Mbps potrebnih za MaxTV jako teško može proći s brzinama DO 8 Mbps, a nikako niti blizu s brzinom DO 16 Mbps. U biti u nekim situacijama ni onih DO 2 Mbps ne može proći skupa s MaxTV signalom, jer zbrojeno ispadne 6,5 Mbps, i to realne a ne linijske brzine, što veliki broj parica jednostavno ne može propustiti, pa su ostali razočarani i oni koji su do sada imali ADSL brzinu od 3 Mbps i 5 Mbps.



Zaredale su odbijenice za MaxTV, što je iznenadilo neke korisnike navikle da im MaxADSL radi ko urica na brzinama od 3 i 5 Mbps i koji su bili uvjereni da je kod njih sve sjajno i bajno. E, ali nije. Nije sjajno. Zašto? Pa vrlo jednostavno, u biti čista matematika. Kad bi HT dao nekome tko je do sada imao tri Mbps brzine (po novom DO 8Mbps) da iskoristi testno razdoblje od tri mjeseca MaxTV-a, vrlo vjerojatno je da bi takav korisnik brzo shvatio kako za gledanja MaxTV-a nema ni približno 8Mbps, prije između 1 i 3 Mbps. Jednako tako je vjerojatno da takav korisnik ne bi bio sretan što mora plaćati 179kn mjesečno za takvu brzinu, kad mu je DO 2 Mbps čak 100 kn jeftiniji pa bi se ili odrekao MaxTV-a ili bi se odrekao brzine koja to i nije, i prebacio se na sporiji paket. I eto vraga, kako bi HT dao ljudima nešto za 35 kn na mjesec na testiranje, izgubio bi 100 kn od dijela korisnika koji bi se silom prilika prebacili na manju brzinu. Matematika, pa bolje je onda takvom korisniku poslati odbijenicu, zar ne?



No nije to problem samo HT-a. I drugi operatori spremaju IPTV rješenja i pred njima će se pojaviti isti taj zid, nevidljiva bakrena barijera sastavljena od golih činjenica koje govore o tome koja je u biti najveća brzina ADSL-a na određenoj udaljenosti. Htjeli to operatori priznati ili ne, stvari su upravo takve i sve govori PROTIV IPTV-a preko bakra, što je npr. Vodatel osjetio na vlastitoj IPTV platformi i prešao na optiku pa makar i samo na nekoliko mjesta, jer je i to bolje od forsiranja bakra.







Hoće li operatori biti dovoljno lukavi i počet razmišljati o FTTH ili će pokušati iscijediti što se iz bakra iscijediti može, koristeći se pritom kojekakvim trikovima u vidu smallprinta, zvjezdica s disclamerima i odricanjem odgovornosti za kvalitetu parica, to ostaje za vidjeti. Kako ja vidim te stvari IPTV ima ozbiljnih problema s bakrom, a da stvar bude još gora, nije to jedina prijetnja. IPTV ide i u obliku "over-the-top" (Zatoo, Joost i sl.) pa je pitanje koliko će to imati smisla za godinu ili dvije, a ulaganja u IPTV su prevelika da bi se isplatila u godinu ili dvije, pogotovo ako se pojavi malo jači operator koji će krenuti s optikom.



Sve u svemu... ma nemreš "litru u politru", ali možeš pola litre zapakirati u litru i nazvati ju "DO 1 litra" i lijepo naplatiti. Naravno, ako ljudi ne skuže što u biti kupuju.



PS: Testna razdoblja su oduvijek bila prava mamilica i u biti odlična metoda da netko prvo proba. Šteta što ih nema više. Ako nikad niste probali Warcraft i oni vas mame da probate, kažu 10 dana besplatno... hm... šteta što nije više za nas koji radimo i nemamo namjeru žrtvovati spavanje za igrice, bar još nismo u toj ovisničkoj fazi. :-)



Politička laprdanja i pusti snovi

Vidim da su vas političari i novinari uspješno "navukli" na priču klasičnom marketinškom metodom i uporabom riječi "besplatno" tamo gdje joj u biti nije mjesto. Pošto sam dobio desetak upita o čemu se tu radi, hajde da se potrudim objasniti zašto internet u Zagrebu neće biti baš besplatan. Barem ne tako skoro.



Vijest koja je neki dan izbačena u medije o tome kako će internet i telefoniranje u Zagrebu biti potpuno besplatni, odjeknula je u ušima onih koji do sada još nisu shvatili uzrečicu "There's no such thing as a free lunch" i nisu pokušali besplatno surfati u nekim prethodnim marketinškim kampanjama nakon čega su dobili paprene račune jer, hej, pazi iznenađenje, taj besplatni internet i nije bio besplatan. Riječ je bila o marketinškoj kampanji u kojoj se nudilo besplatno surfanje u smislu surfanja na Dialupu bez plaćanja mjesečne pretplate ali "impulsi/minute" su uredno bili zaračunati, samo to nije bilo uopće nigdje spomenuto pa se ekipa "navukla" na spiku.



Tako i ovaj "besplatni" internet koji najavljuju gospoda iz Digitalnog grada u biti neće biti besplatan, jer niti ne može biti besplatan. E, a zašto ne može biti besplatan? Postoji nešto što se zove Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kojoj samo ime govori što bi trebala u stvari raditi, tj. trebala bi zaštititi tržišno natjecanje koje je opet preduvjet napretku i inovacijama (barem teorijski). A što bi se dogodilo kad bi grad, bilo koji grad, ponudio besplatni internet? Istoga trenutka svi telekomi mogu staviti ključ u bravu i preorijentirati se na, kaj ja znam, pečenje kruha ili prodaju WC školjki jer im je oduzeta bilo kakva mogućnost da se natječu. Kako se natjecati s nečim što je besplatno? Ne znam, jedino da se pokrene moja stara ideja o tome da se ljudima u biti plaća za korištenje neke usluge (nije nemoguće).



Drugi razlog je što Digitalni grad, barem koliko ja znam, nema koncesiju za pružanje usluga u fiksnoj telefoniji ili da bude ISP, i uopće nema potrebnu opremu koja bi tako nešto omogućila. Ali ajde, radi rasprave recimo da tako nešto i uzmu. Opet se postavlja pitanje odakle će nabavljati međunarodni bandwidth kao i problem sklapanja ugovora sa svim telekomima, domaćim i stranim. Kad bi sve te usluge odlučili uzeti od jednog telekoma i njemu plaćati (kako bi za građane sve bilo besplatno) istoga trenutka bi izbacili bilo koji drugi telekom iz igre. No to su samo neki sitni tehnički problemi koji se daju riješiti tako da im jedan telekom pruža sve usluge. Eh, ali to bi opet bilo favoriziranje.



Puno veći problem je što bi se to uopće nudilo besplatno. Koja brzina? 1 Mbps, 10Mbps ili možda 128K. Je li to FlatRate ili ograničeno? Je li p2p promet pušten putem takvog servisa ili nije? Koliki je overbooking faktor (ono kad 100 ljudi koristi 100 Mbps link i svi misle da imaju 10 Mbps... ali nemaju), tko će i za koju lovu održavati gradsku mrežu? I tko će to besplatno na kraju platiti? Jako komplicirano za izvesti, i stvarno bi me zanimalo stoji li iza pompoznih floskula ikakav konkretan plan.



No da budem iskren, nije tako nešto baš ni neizvedivo. Sve je stvar dogovora. Ako se telekomi međusobno dogovore da svi prema gradu ponude nekakav "Gradski paket" interneta i telefonije koji bi uključivao određenu brzinu, određeni promet i određenu količinu minuta. I ako SVI naprave takav jedan paket i ponude ga gradu koji će umjesto građana plaćati takav paket koji bi opet osiguravao da telekomi mogu ponuditi kudikamo više od tog, recimo osnovnog gradskog paketa, (nazovimo ga "CyberCity paket" iz fore), i da svaki građanin nekog grada može sâm odabrati od kojeg će providera uzeti taj gradski paket. Ajde, to bi možda bilo suvislo.



Strateški projekti



Ili ima još jedna ideja kako bi se to moglo izvesti. Da grad daje građanima neku vrstu "bonova" koje bi oni mogli "unovčiti", tj. pretvoriti u internet i telefoniju preko bilo kojeg (njima dostupnog) telekoma. To bi bilo jako pametno, pa nek se telekomi natječu koji će pružiti više za takav jedan "bon", a stvar se opet svodi na pravedno raspodjeljenu subvenciju. E tako nešto, samo malo razrađenije bi još i moglo proći. Tako nešto rade i sa prebacivanjem na DVB-T i sufinanciraju DVB-T prijemnike.

 

Pokrivenost DVB-T



Ali tko zna, možda su smislili neki još pametniji model i ne zamaraju se kombinacijama da prema svim telekomima nastupe jednako, nego će uzeti "najbolju" ponudu, ponudu koja se ne odbija ili tako neku ponudu i zanemariti tržišno natjecanje te proglasiti telekomunikacije za javno dobro koje smije preprodavati samo lokalna uprava. U svakom slučaju netko mora nešto platiti, pa bili to građani izravno preko računa nekom telekomu ili grad u njihovo ime iz proračuna... Da, baš je besplatno, kao što je besplatno zdravstveno. Vidim to svaki mjesec na ispisu plaće kako je besplatno zdravstvo.



A kad već žele nešto ljudima ponuditi besplatno, zašto ne subvencioniraju kruh ili općenito hranu. Nek sklope neki ugovor s nekom veleprodajom i nek subvencioniraju, kaj ja znam, Mlinara ili Klaru da kruh bude 2 kn. Hehe... ali imam osjećaj da bi to puno teže prošlo kod nekih Bandićevih "prijatelja". A mogli bi i sufinancirati uboge taksiste koji od bijede ne mogu ni poštene automobile kupiti. Recimo da Zagreb pokrene svoju (ne ovu lihvarsku) taksi službu koja bi bila super jeftina, brijem da se taksijaneri uopće ne bi bunili. Ima tih ideja o besplatnim stvarima koje bi grad mogao sufinancirati. Prokleti taksi me stoji, samo da ga naručim preko novog 060 broja, tri kune + start + vožnja, što ispadne više negoli mjesec dana telefoniranja i surfanja. Glupa vožnja od autobusnog do Dugava me košta koliko i autobusna karta Zagreb-Rijeka.



Bandiću, nisu ti telekomunikacije najbolje mjesto za ukidanje monopola. Ima i gorih, puno gorih monopolista kojima si čak osigurao monopol i dao ekskluzivnu koncesiju. Bandiću, koliko ti plaćaju taksisti za produljenje monopola?



No bumo videli, rekli su sljepci, kak' buju hromi tancali. Bumo čuli, rekli su gluhi, kak buju nijemi popevali. Ili kako bi rekao jedan posjetitelj bloga (Aleksandar) ""No kada zaživi onaj besplatni internet u ZG-u, bit ce svasta! LOL Vjerovatno ce Bandić tada dijeliti besplatne iPodove na Trgu bana Jelačića...""







DTK trakavica i pametni autići

Svi bi htjeli da je DTK njihov, a oni koji ga najviše trebaju nikako da odgonetnu s kojom stranom treba potpisati neki dogovor. Na terenu je stvar još kompliciranija jer gotovo za bilo koju trasu na koju želiš uvući optiku moraš tražiti najmanje dvije dozvole jer je dio trase u knjigama jednih, a dio pak u knjigama drugih. Pravi bućkuriš od papirologije koja je samo jedna od stotinu stvari koje koče liberalizaciju.



I sad će se netko poveseliti što je i digitalni grad konačno zaživio pa će se sad i oni nakačiti na naknade za korištenje DTK, a ne samo HT. Super, upravo nam je to trebalo da se krene s postavljanjem optike za FTTH ili nešto slično. Za razliku od Varaždina koji je vrlo prigodno prepustio HT-u upravljanje nad kompletnim DTK i pobrao lovu direktno, u Zagrebu su se odlučili istjerati vlasništvo nad barem onim dijelom DTK za koji mogu dokazati da su ga izgradili... no ili tako nešto. Uglavnom potpisano je i riješeno je... konačno. Hm, ali, kako mi se čini, samo privremeno.



Europa je odlučila razbiti monopolističke telekome i razdvojiti infrastrukturu od telekoma, nešto kao razdvajanje Odašiljača i veza od HTV-a, pa se postavlja pitanje što će u tom slučaju biti s vlasništvom nad DTK kad je već sad razmrvljena struktura vlasništva. Da je ostao u vlasništvu HT-a, to bi bilo relativno jednostavno (jako relativno), ali bi ipak bilo izglednije nego u sadašnjoj situaciji kad se u sve to upletu i lokalne vlasti. Kako primijeniti odluku o razdvajanju nečega što u potpunosti ne pripada telekomu? Bit će jako interesantno u svakom slučaju.





A da ekipa misli ozbiljno, čuli smo u srijedu kad je Viviane Reading rekla: "Today's telecoms reform proposals put Europe's citizens centre stage. In the past, Europe has made substantial progress by opening telecoms markets to new players and by progressively ensuring more competition. However, dominant telecoms operators, often still protected by government authorities, remain in control of critical market segments, especially of the broadband market. This restricts consumers' freedom of choice. 10% of EU citizens still have no broadband access at all. This is why new consumer rights, a new dose of competition, an effective system of independent telecoms regulators, new investment into competitive infrastructures and more space for new wireless services are needed to put Europe's digital economy on track."



Sve to je uvod u osnivanje nekakvog paneuropskog superregulatora koji će imati ovlasti poništavati odluke lokalnih regulatora i forsirati odluke koje možda ne bi prošle zbog pritisaka politike na lokalne regulatore, ali će donijeti i cijeli set mjera kako bi se ostvario plan o jedinstvenom europskom telekom tržištu u kojem bi (ako ćemo im vjerovati) potrošači uživali i bili zaštićeni k'o lički medvjedi ili neke rijetke ptice kojima prijeti izumiranje.



I stvarno, na prvi pogled i ja sam se poveselio na takvu ideju i pomislio da će nas konačno prestati maltretirati kombinacije raznoraznih političara-businessmana koji su se ne samo namirili nego su namirili i sve svoje i onda još malo dodali za crne dane. Da, krasno zvuči taj paneuropski regulator koji će stvoriti paneuropsko telekom tržište u kojem će se natjecati stotine telekoma... aha... baš krasno, ali samo na prvi pogled.



Ajmo mi razmisliti laički. Ako se svi telekomi stave u istu regulaciju i ako se stvarno oformi paneuropsko telekom tržište, tko će biti u najboljoj poziciji? Pa oni najveći, sigurno ne mali telekomi. Oni najveći će dobiti male telekome poslužene reš pečene s krumpirićima spremne za konzumaciju kojoj još od milja tepaju "konsolidacija". A što je konsolidacija? Pa to je kad veliki pojedu male, pa onda još veći pojedu velike i na kraju ostane samo jedan jedini i najveći. I super će nam biti, na slobodnom tržištu kompanije teže monopolu ili barem nekakvom duopolu pa je vrlo realno da će se dogoditi upravo suprotno od stvaranja puno malih telekoma, a još je vjerojatnije da će nekoliko velikih telekoma "konsolidirati" tržište tako da će pokupovati sve male telekome ili na ovaj ili onaj način izgurati male telekome s tržišta. Čisti zakon jačega, ništa strašno. Jedino je malo nezgodno za one slabije, ali... ma tko njih šljivi.



Commission acts to reduce telecoms regulation by 50% to focus on broadband competition  



As part of its package of telecom reform proposals presented today (see IP/07/1677), the European Commission has adopted a new Recommendation on the markets where telecom-specific regulation should take place. The original 2003 version of this Recommendation listed 18 retail and wholesale markets where the Commission considers that specific ex ante regulation is required by national telecoms regulators to deal with competition problems. To reflect the progress made in the past years in most EU Member States in terms of competition and consumer choice, the Commission concluded that in principle there is no need for regulators to intervene in half of these markets. At the same time, this move will allow regulation to better focus on the main bottlenecks in the telecoms sector.



Ali neće se stvari samo okrupnjati niti je to glavni cilj velikog europskog telekoma. Jedan od skrivenih ciljeva je i potpuna kontrola komunikacija pod izgovorom za veću sigurnost na internetu. Nije baš jako nategnuta teorija zavjere da se pod izgovorom zaštite zapravo priprema teren za potpuno kontrolu. Čega? Pa svega što spada pod telekom.







Ali ne samo kontrola komuniciranja. Stvari polako i u prometu idu prema potpunoj kontroli. Počelo je s ograničavanjem brzine da bi se pod izgovorom o sigurnijoj vožnji u automobile počelo ugrađivati sve više i više kojekakvih ograničavača i kontrolera koji sve uspješnije ograničavaju ono što se s autom može ili ne može. Naravno, to rezultira skidanjem blokada koje se ugrađuju samo kad auto treba proći tehnički i odmah se potom skidaju. Evo najnovija inicijativa iz istog ureda.



I kad se cijela Europa ujedini, uvest će se pametni automobili   koji će voziti ne onako kako ih mi želimo voziti nego po svim europskim propisima i ograničenjima koja će biti hardkodirana negdje u memoriju auta. Naravno, sve to će se pokretati nekim vodikom, a ne smrdljivom naftom jer će uskoro proizvodnja vodika biti jeftinija od proizvodnje nafte, barem što se napuhane cijene tiče. Pametni auti, pametni avioni, pametni telefoni, pametne bombe, pametni usisavači, pametne kuće... sve će to biti pametno i sve pametnije, a mi ćemo dalje biti glupi i postajati sve gluplji.

K+(T-Mobile) = KMOBILE

A ja sam se šalio kad sam rekao da im je Carefree tarifa odlična ideja da se uz neki mobitel i tarifu dijele Carefree ulošci. Uistinu, samo sam se šalio o prijevodu tarife na engleski jezik na blogu, ali koliko vidim nisam baš previše fulao. Bilo kuda - mobiteli svuda, pa eto ih sad i u Konzumu.

Kaže objava za medije ovako...





T-Mobile Hrvatska, društvo kći T- Hrvatskog Telekoma, ulazi u suradnju s Agrokor koncernom i Europapress holdingom.





T-Mobile Hrvatska d.o.o., društvo kći u stopostotnom vlasništvu T-Hrvatskog Telekoma, potpisao je sporazum s Agrokorom d.d., članom Agrokor koncerna i Com.Com d.o.o., povezanim društvom Europapress holdinga (EPH), o zajedničkim ponudama mobilnih komunikacija na hrvatskom tržištu. Sporazum će također uključivati i određene ostale članove Agrokor koncerna i EPH grupe.





S više od deset godina iskustva te gotovo 2,300.000 korisnika, T-Mobile Hrvatska je vodeći na tržištu mobilnih komunikacija u Hrvatskoj. Agrokor koncern je najveća kompanija u privatnom vlasništvu u Hrvatskoj i vodeći u maloprodaji, a EPH je vodeća hrvatska medijska kuća. Partneri će udružiti snage i područja stručnosti kako bi od ožujka sljedeće godine proširili ponudu mobilnih komunikacija na hrvatskom tržištu.

Partneri će razvijati nove segmente korisnika i one u kojima je priljev mobilnih usluga nizak, kako bi na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu proširili ponudu. Pod "KMOBILE" robnom markom ponude će plasirati Agrokor koncern i Europapress holding kroz svoja povezana društva.





Ahm, čekaj sad, pa to je EPH za koji upravo pišem članak. :-)





Ideja s novim prodajnim kanalima i iskorištavanjem brendova nije ništa novo, ali je zanimljivo za usporediti VIP-ovu taktiku s otvaranjem vlastitog MVNO-a i T-Mobile taktiku sa ZABA brendiranjem i ovu novu s KMOBILE virtualnim operatorom. I jedan i druga imaju svojih prednosti i svojih mana.



VIP-ova Tomato taktika je da zadrže cijelu zaradu u svojim rukama, jer je virtualni operator u ovom slučaju u vlasništvu VIP-a pa tako i cijela zarada ide natrag VIP-u, dok kod ove druge taktike s virtualnim operaterima T-Mobile u biti nudi uslugu MVNO-a bilo kome. U prvoj VIP ima velike troškove brendiranja i reklame, dok u drugoj T-Mobile prebacuje te troškove na već poznate brandove koji će se morati sami reklamirati, ali opet ima i manju zaradu.





Ali nije zarada sve. VIP svojim Tomatom ima novi brand ili mrežu ili MVNO, dok T-Mobile svojom taktikom može prodavati usluge svoje mreže bilo kome i posredno doći do puno većeg tržista i broja korisnika. I jedna i druga taktika kao rezultat imaju manje cijene od onih koje nudi operator u svojim mrežama, ali vrlo vjerojatno i nešto siromašniju ponudu dodatnih usluga. No glavni cilj je postignut i odljev korisnika prema jeftinijim mrežama je donekle zaustavljen.





Gotovo da su i jedna i druga taktika podjednako dobre, ali... Sada tu ide jedan veliki ALI. T-Mobile je u ovom slučaju dobio dva velika igrača, Agrokor i EPH + ZABA sa svojim brendiranjem, i time je u biti uništio kompletnu konkurenciju pokrivanjem...



Ma hajmo mi to vizualno prikazati da se vidi što je sve pokriveno u kombinaciji Agrokor + EPH. Brendovi, brendići, brendusine. Jednim udarcem je pokriveno tako veliko područje da je to pomalo smiješno. U biti pitam se je li išta ostalo konkurenciji i kako će izgledati kampanje koje će zavrtiti KMOBILE. Po uzoru na Tele2 i njihovo dijeljenje besplatnih SIM kartica, moglo bi se doista dogoditi da se po jedna SIM kartica nađe uistinu u ulošcima ili u lisnatom tijestu ili, kako se već kaže, da SIM kartice počnu iskakati iz svake paštete.







Već vidim kako ću svoje Konzum bodove mijenjati za besplatne minute ili pričanjem preko KMOBILE mreže ostvarivati popust pri kupnji rajčica na Konzumovim policama. O ljetnim akcijama i sladoledima u obliku mobitela neću ni razmišljati. Mislim sorry... pazi kombinaciju... Mudrinić, Todorić i Pavić... brrr... žalim konkurenciju, neće im biti lako. Dobrodošli u T-Svijet... ;-)





Sony Ericsson, WiMAX i 3G

Čuveni WiMAX koji je trebao donijeti revoluciju i ubrzati liberalizaciju mijenjajući bakrene parice je zapeo. Skupa i ne baš jako pouzdana oprema nekih vendora u kombinaciji s drastičnim smanjenjem cijena ADSL-a rezultirali su usporavanjem implementacije te tehnologije. Nije pomoglo ni uvođenje novog standarda koji toj tehnologiji pruža mobilnost.



No nije sve baš tako crno. WiMAX dobija nove zamahe ulaskom jakih igrača kao što su to Cisco koji je nedavno kupio Navini Networks za $330 milijuna, iako je još prije nekoliko mjeseci kritizirao WiMAX kao tehnologiju ponavljajući više-manje riječi svojega CTO-a Charlesa Giancarla " Ninety-eight per cent of the population of the developed world is going to be highly wired. We do not think that fixed wireless for the last mile makes a lot of sense." Možda ih je Intel konačno nagovorio svojom najavom WiMAX čipova koji će uskoro ući u laptope kao standard i omogućavati spajanje preko WiFi-a, ali i WiMAX-a kad se jednom pojavi signal.



ITU je nedavno odobrio upotrebu WiMAX tehnologije, barem u Europi. Točnije, potvrdio je standard pa je to jedna prepreka manje u širenju ove tehnologije. Veliki igrači igraju na veliko, a barem je Cisco imao jako malo loših strateških odluka... ok, relativno malo. No cijela ta buka oko WiMAX-a je posljednjih godina uglavnom bila u teoriji s vrlo malo prakse, pa je teorijske rasprave bez nekih ozbiljnijih praktičnih primjera bilo lako okrenuti u bilo koju stranu i proglasiti WiMAX ili za revolucionarnu tehnologiju ili za potpuni promašaj. Kao i obično, istina je negdje u sredini. Ta tehnologija, kao i bilo koja druga, ima prednosti i mana. S jedne strane je od početka zamišljena kao tehnologija bežičnog prijenosa podataka (za razliku od GSM-a), zahtjeva manje baznih stanica, ali s druge strane je poprilično nedorečena i ima dosta ograničenja oko maksimalnog broja istovremenih konekcija i maksimalnog bandwitha.







I dok je sve to bilo samo u teoriji bilo je još i lako, ali sad se stvari polako pomiču prema široj uporabi WiMAX-a pa se i rasprave polako iz teorije prebacuju u praksu. Kako su krenule najave o pokrivanju dijela NewYorka i još nekih većih gradova tom tehnologijim, a pojavili su se i WiMAX uređaji koji bez problema koriste SIP protokol ili Skype, strasti su se malo uzburkale u 3G industriji, pa je jedan od najvećih proizvođača 3G opreme Ericsson odlučio posve napustiti WiMAX kao tehnologiju i fokusirati se na razvoj 3G opreme. Po njima je to još uvijek slabo profitna tehnologija.



Ne znam ima li to puno veze s WiMAX-om, ali Erisccon je nedavno izbacio jedna krasan uređajčić MD300 namijenjen spajanju na HSDPA, UMTS, EDGE ili GPRS bilo gdje u svijetu.



Mali USB adapter u sebi posjeduje sve drivere i software potrebne za spajanje na internet. Sam se instalira nakon spajanja na laptop i veličine je običnog USB memory sticka. A iz Ericssona najavljuju cijeli niz kojekakvih napravica toga tipa. Uh, jedva čekam da vidim kako to malo čudo funkcionira, oni PCMCI uređaji su OK, ali kad ih možeš nakačiti samo na laptop, a ovaj će ići i na obično računalo pa mi se čini da će umjesto onih glomaznih USB 3G modema koje operatori sad nude u svojoj ponudi (Globtrotteri i Homeboxi) ovo biti pravi hit za spojiti se na internet bez korištenja bakrenih parica. Pošto WiMAX-a još uvijek skoro kao da i nema, a 3G je ipak raširen na puno većem području, za očekivati je da ćemo još neko vrijeme mobilne internetske potrebe zadovoljavati sa 3G tehnologijama.



Bez obzira na to hoće li ili neće WiMAX krenuti u pohod na mobilni internet i mobilnu telefoniju, jedno je sigurno. Niti 3G niti WiMAX nikad neće zamijeniti fiksnu liniju, bilo da je riječ o bakrenoj parici (kraćoj) ili o optici. Fiksno će uvijek biti brže i pouzdanije i imati svoje prednosti, dok će bežično uvijek biti sporije i nepouzdanije. A opet, mobilno je mobilno. Kad se nalazite u pokretu ništa vam ne znači što kod kuće imate superbrzi ADSL ili još brži FTTH pa je i sporiji GPRS ponekad sasvim prihvatljivo rješenje, dapače, jedino rješenje. Nekako mi se čini da će se stvar podijeliti kao i u telefoniji, tj. na fiksni internet i mobilni internet u kojem će svaki od njih imati prednosti i mane. I zato bi preporučio mobilnim operatorima da se okane besmislenih usporedbi i nedorečenih izjava o brzinama i pogotovo u natjecanje s fiksnim internetom, jer ih to neminovno vodi u usporedbe s fiksnim internetom gdje jednostavno (barem za sada) nemaju šanse. Puno bi im bolje bilo da istaknu svoje prave prednosti, dostupnost, mobilnost, praktičnost i tu traže svoje mjesto na broadband tržištu, jer u izravnoj konfrontaciji s fiksnim internetom imaju šanse jednake onima koje VIP ima sa svojim Homeboxom.



Diferencijacija je ključ uspjeha na konkurentnom tržištu. Budite drukčiji, budite inovativni i nemate problema s konkurencijom. Čim počnete kopirati konkurenciju i pokušavati im se ugurati na tržište imitacijom, gubite. Fixed-Wireless je odlična tehnologija za rješavanje nekih specifičnih problema i u nekim izuzetnim situacijama, ali jednostavno to je sve, ne može zamijeniti fiksno, a i zašto bi. A i fiksni operatori bi trebali shvatiti da im neće baš biti jednostavno objasniti manje brzine na bežičnim tehnologijama, osim u iznimnim slučajevima. I naravno, osim ako ne naprave te bežične napravice mobilnima, što bi trebala biti osnovna prednost bežičnoga.

Igračkice - P1i

Da se malo odmaknem od filozofiranja i počnem se konačno igrati sa tim tehnologijama i krasnim igračkicama odlučio sam se okušati u testiranju tih istih igračkica. Naravno, ne tako da prepišem tehničku specifikaciju i napravim par slikica nego da se stvarno igram da vidim što ta igračkica može od onoga što meni padne na pamet. Slučajno je prva od fensi-šmensi igračkica Ericssonov P1i, heh, lucky me. :-)



Nakon što sam na stol iskrcao kutijicu u šarenoj magenta (ma znate već čijoj) vrečici malo sam prosurfao po netu da vidim što se "priča" o toj makini. Čisto da ne tražim sam i da prolazim nešto što su drugi već prošli i opisali. Moram priznati da je dosta toga na netu. Prvo sam pogledao demo video i poklikao simulator na SE stranicama a onda sam našao i HR stranicu za taj telefončić http://www.p1i.com.hr/ na kojoj je i neka nagradna igra pa ako netko želi okušati sreću može osvojiti, pa što drugo, P1i telefončić. OK, nikad nisam baš imao sreće na tim nagradnim igrama ali bilo bi baš cool kad bi dobio taj telefončić jer ovaj ... uhm... moram vratiti.







Naravno, sve zajedno nije neka novost i znam da kasnim ali recimo da je ovo test testiranja. :-))



Evo kako su to odradili neki na YouTube.







 







Koliko sam shvatio trend koji vlada zadnjih godina u mobilnoj telefoniji, sama telefonija je postala nebitna. Imaš telefon i telefoniraš i to je otprilike to. Ono po čemu se "telefoni" danas razlikuju su more dodataka koji se na njih mogu spojiti ili su već ugrađeni u njih. Zato sam i krenuo od dodataka. Prvo što sam pokrenuo je FM radio. Mobač dolazi sa stereo handsfree kombinacijom i zvuk je stvarno odličan. Sam radio uredno poskenira raspoložive stanice, pospremi ih sa imenima i prikazuje sve što se može prikazati, dakle RDS i one stvari koje nisam još sreo na našim radio stanicama tipa vremena, prometnih upozorenja i najava vijesti. Jedno me muče samo slušalice. Kao i sve druge koje sma isprobao jednostavno su prevelike za moja vleha i furt mi ispadaju i svaki put se pitam da li stvarno toliko skupo ubaciti u kutijicu komadić plastike pa da ih mogu lijepo zataknuti iza vleha. Al' dobro, valjda sam takve sreće, nisam po svjetskim standardima.



Kad sam upogonio radio odlučio sam se prošetati po nasipu i isprobati malo fotić kako radi. Ništa detaljno, samo osnovne funkcije. Rezultati su sasvim pristojne fotkice u dnevnim uvjetima, 2048x1536 sa 3,2 megapixela. Evo primjera sa malo ekstremnijim kadrom tj. direktno u sunce okrenutim objektivom. Oblaci su sasvim OK ispali. No ono što me je stvarno impresioniralo je kako se fotić odlično snalazi u nočnim uvijetima. OK, slika je zrnata i to je za očekivati kod slabe rasvejete ali definitivno me oduševilo što uopće "vidi" nešto i može izoštriti jer moja poluidotska škljocalica koja bi htjela biti samo fotić to ne može. Evo fotka one famozne crkve u Travnom, znate, ona koju neki nisu htjeli, ali se ipak izgradila. Ovako izgleda po mraku, fotkano iz ruke bez stativa i posebnog smirivanja ruke i zadržavanja daha i slično, point and škljoc. A ovako izgleda nasip u sumrak. Sve u svemu odlična škljocalica što je (kako mi kažu) i za očekivati od Ericssona.



Hrpetinu aplikacija neću opisivati jer znam da vam je to dosadno. Mail je mail i jedini "twist" je u fori da se može skinuti free BlaskBerry software i dobiti ista funkcionalnost kao i sa BB uređajima. Igrice, playeri video i audio su već standard možda je interesantno spomenuti aplikaciju koja omogućuje prepoznavanje muzike tako što se "snimi" dio neke stvari i software provjeri ime autora i stvari, simpatično za nas koji ne pamtimo imena izvođača i ... stvari.



Jedna od preporuka samog telefona je da se skine iSkoot. Mali programčić koji će vam dobro doći ako ste navikli koristiti Skype. Naravno, ima i pametnijih programčića kao što je to npr. Friing koji rade puno više od pukog korištenja Skypea i (koliko sam ja vidio) sam program radi puno bolje na Symbianu nego na Windows Mobile OS-u. Dakle, Skypajte i VoIPajte koliko vam drago. Koliko sam se igrao sa Skypeom kvaliteta je sasvim zadovoljavajuća osim što poneka preskoći dijeliće teksta. Na Echo testu sam izbrbljao "1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10" a natrag dobio to isto ali s nedostatkom broja 8?!? OK, to je samo Skype, ne treba očekivati čuda dok se ne nađe netko tko će u ovoj našoj zemlji konačno početi kreirati SIP accounte pa da se lijepo fiksni brojevi mogu koristiti i na fiksnom telefonu i na mobilnom u vidu nekakve dodatne usluge na postojeći fiksni broj. Hehe, al' ajde, nećemo sad o mojim projektićima na poslu. :-)



Od 4 ponuđene free aplikacije na samom mobitelu privuko me taj Skype programčić ali i jedan VPN klijent. VPN je nešto što mi sve više i sve češće treba i za spajanej na posao i za spajanej na kućni LAN pa reko ajmo i to isprobati da vidimo sa čime je sve kompatibilan. Nešto se kao mutno sječam da je bilo nekih problema sa spajanjem na Optimin VPN preko mobitela (Vario II, Mobile Windows 5) pa da probam ali me dočekalo iznenađenjce, iz nekog razloga nitisam se uspio registrirati na njhovim stranicama, niti sam uopće uspio otvoriti stranice za download na Ericssonovom sajtu i stalno mi je na mobaču izbacivao "404-Page not found". Izgleda da negdje nešto šteka pa ću morati "zaobilaznim" putem to instalirati, ma, onak' kak' sam i inače naviko sve krekirano i sve na neke fore. A kao trebalo bi biti free, ma nema veze i bit će free. Na kraju to su samo ponuđene aplikacije na Ercissonovim stranicama:-)



Dok ne prokopam kako doći do dodatnih aplikacija bacam se na malo kompliciranije igraškice koje dođu u paketu sa ovim telefončićem, barem u magenta paketu. Wayfinder bi, koliko sam shvatio trebao biti navigator koji radi u kombinacijisa Bloetooth GPS napravicom. Posebna kutijica, posebna baterijica, posebni punjač ali... samo za atuo.



Odoh ga spojiti da se napuni i pripremiti za drugi vikend pa ću ga malo provozati da vidimo da li stvarno radi... do tada, toliko o Wayfinderu i GPS-u. Koliko mi se čini i G PS će uskoro postati sastavni i skoro nezaobilazni dio svakog boljeg mobitela, u stvari neki ga već i imaju, recimo Vario III.



A kad već spominjem Vario seriju, ovaj Ericsson je tanji od Varia i baš je fensi dok Vario djeluje malo podeblje, a i nešto je teži u ruci ali eto, trojka će imati (ima) ugrađeni GPS no o toj kutijici ćemo pred Božić ako bude sreće.



Više detalja o Ericssonu možete saznati na blogu nakojm ću onako random, kako stignem opisivati ono što mi zapne za oko. Najte preveč ozbiljno shvaćati tehnologiju, igrajte se. Ak' klinci mogu nafčiti kompjutere preko igrica valjda i mi starci možemo nešto naučiti kroz igru.

Superbrzi magarci





Već mjesec dana traje ludilo pod zajedničkim nazivom "Jesu li ti/mi/nam digli brzinu" izazvano velikim brojem TV reklama u kojima magarac prestiže starog fiću kojim valjda HT želi reći da se njegovi korisnici sad voze u starim fićekima i svaki magarac ih može prestići. No tko je na kraju ispao magarac? Onaj lik u fići dok mu žena koluta očima ili možda netko drugi?



Naravno, uza sve te reklame s megaultrasuper brzinama DO8 i DO16 megabita s ekrana nam se smiješi Zuhra i preporučuje MaxTV kao čudo nad čudima. I sve je to sasvim OK i sasvim normalno. Navikli smo na poplavu reklama u magenta boji i nitko se više i ne osvrće na njihovu količinu niti na cifru koju HT iskrca svaki mjesec da bi se ono "Ti.ti.ti.ta.ti" odvrtilo na kraju svake reklame i označilo još jedan "Ka-čing" u blagajni neke televizije, radija ili novina. Mali dioničari ionako nemaju utjecaja na rasipništvo, veliki još nisu dovoljno spustili cijenu dionice da pokupuju koliko im treba pa će još neko vrijeme reklame zasipati naše oči i uši magenta bojicama u ogromnim količinama.



No nešto je interesantno u cijeloj toj poplavi samohvale i ludih obećanja. Brzine nikako da se stvarno dignu svima. Dižu se samo ponegdje, i to samo onima koji imaju najmanju brzinu. Ponegdje se desi da netko vidi i brzinu od DO8 Mbps za 16 (to još nisam čuo), ali oni koji imaju MaxTV nikako da dobiju te svoje brzine. Pa zašto je tome tako? Pa vrlo jednostavno.



Za MaxTV je potrebno rezerviranih 5 Mbps (ne DO5Mbps nego pravih 5 Mbps) kad bi se tom korisniku podigla brzina na DO8 Mbps, to bi značilo da se ukupno po parici do tog korisnika mora dostaviti 8 + 5 = 13 Mbps... i to će još u nekom teoretskom slučaju biti i moguće, recimo ako je netko par stotina metara od centrale i ima super paricu i nema prevelik broj spojnica i na centrali nema puno korisnika i slično, ali DO16 Mbps + 5 Mbps bi izašlo 21 Mbps "efektivne" brzine, ne one nazivne i linijske nego efektivne, što bi pak značilo da bi linijska morala biti... huh... negdje oko ... pa recimo iznad teoretske brzine ADSL2+ tehnologije.



U stvarnosti ili kako bi se reklo na terenu, vjerujte mi, nije uvijek moguće pustiti ni 6 Mbps na tom ADSL2+ čudu od tehnologije. Pa ne idu dečki iz HT-a bez veze prije svake implementacije MaxTV-a prekontrolirati paricu da vide je li uopće moguće pustiti sve zajedno. Neki su korisnici već sad na 3 Mbps ADSL-u primijetili da im brzina dok gledaju MaxTV nekim čudom "padne" ispod 1 Mbps, što je sasvim normalna pojava kad se ukupna brzina mora ograničiti da se modem uopće može sinkronizirati s centralom.



Uglavnom, da vas ne gnjavim detaljima, stvar je poprilično čupava. Oglašavanje brzina korištenjem onog izraza DO podiglo je popriličnu prašinu kad su korisnici shvatili što to zapravo znači. Ne, ne oni napredni korisnici kojima je jasno o čemu se radi nego oni koji pročitaju brzinu na reklami i onda se nađu neugodno iznenađeni. UK pandan našem "Potrošaču" napravio je istraživanje i ... pa evo da ne prevodim...



The group found that buyers of an "up to 8 Mbps" tier actually achieved 2.7Mbps on average, and some didn't see speeds any faster than 0.09Mbps. Nobody surveyed saw speeds faster than 6.7Mbps. Malcolm Coles, Editor, which.co.uk, says: "It's shocking that internet service providers (ISPs) can advertise ever-increasing speeds that seem to bear little resemblance to what most people can achieve in reality. If it's unlikely you'll reach the advertised speed it should be made clear up front, so that you know with some certainty what you're buying."



 Znam, teško se oduprijeti upravi koja vjeruje marketingu i želi čuti da njihova firma nudi superbrzine. Vjerujte mi, znam. Ali opet, ako je marketing glavni u nekoj firmi, onda će prije ili kasnije početi s takvim nekim forama kao onaj VIP-ov F1 superultrabrzi 7,2 Mbps broadband i s magenta reklamama s fićekima i magarcima
Znam, teško se oduprijeti upravi koja vjeruje marketingu i želi čuti da njihova firma nudi superbrzine. Vjerujte mi, znam. Ali opet, ako je marketing glavni u nekoj firmi, onda će prije ili kasnije početi s takvim nekim forama kao onaj VIP-ov F1 superultrabrzi 7,2 Mbps broadband i s magenta reklamama s fićekima i magarcima. Mene je osobno strah takvih stvari. Znam što je realno i bojim se svaki put kad netko "nategne" tehničke podatke da bi reklama bila ljepša u novinama jer je, eto, konkurencija isto tako "nategnula" to isto u svojoj reklami. Ljudi pak ne kuže to s brzinama pa onaj tko ne laže vrlo vjerojatno neće baš tako uspješno prodavati svoj proizvod. Ali dokle tako? Do kad će se mjerodavni i odgovorni praviti mutavi i držati oči čvrsto zatvorene i uši poklopljene?



Ne znam. Mene još uvijek zanima da vidim kome je na pamet pala ideja da vlastite korisnike prikazuje u fićekima koje prestižu magarci i tko je u cijeloj toj priči zapravo magarac. Bumo videli. Ja navijam za T-Com, stvarno bih htio vidjeti 16Mbps + MaxTV kako rade zajedno i bez greške i bez onog DO u opisu brzine, ali nekako se bojim da će to pričekati da HT počne s FTTH ili FTTB, tj. VDSL ili nekom tehnologijom koja će to stvarno i teoretski i praktično moći postići. Do tada... iaaaa, iaaaa... nemreš previše natovariti na tog jadnog magarca zvanog ADSL.

Kako u stvari funkcionira sve to zajedno... :-)





Sanaderu, vraćaj kompjutere!

Poštovani p. Sanaderu,



Izuzetno sam razočaran vašom samo na riječima oštroj kritici upada u stan novinara i blogera Željka Peratovića. Razočaran sam zato što se poslije vaše izjave nije dogodilo baš ništa da se stvar makar malo popravi, trubili ste po svim medijima kako je to strašno i grozno i glumatali pravednika i borca za slobodu govora.



Znam, izbori su blizu pa će sudionici reći što god je potrebno, sakriti i prikriti što god je potrebno samo da prođu ovi izbori, ali svejedno, ja sam razočaran i moram priznati da me postaje strah živjeti u HDZ-ovoj državi u kojoj su takve stvari uopće moguće, a da stvar bude još gora, premijer ih iskorištava da bi samoga sebe uzdizao u medijima i javno ih kritizira dok se u pozadini vjerojatno smije naivcima kao što sam ja koji su mu povjerovali da će sve biti u redu i da se radi o grešci.



Ako ste stvarno mislili to što ste rekli, dragi moj p. Sanaderu, pozivam vas da pod hitno vratite stvari oduzete Peratoviću i prestanete obmanjivati javnost. Ako ste našli štogod interesantno na njegovim kompjuterima, lijepo si prekopirajte, uzmite, ukradite, ali vratite čovjeku kompjutere da može nastaviti raditi to što je radio i to za što tvrdite da nije trebao biti pretražen.



Ovdje možete naći potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta kao i nalog kojim se određuje pretraga stana i drugih prostorija. Ako ste slučajno zaboravili o kojem se to novinaru/blogeru radi.



PS: Ne, nemam ove dokumente na kompjuteru niti na svom serveru. Ako ih želite obrisati, morat ćete se javiti vlasnicima stotinjak servisa koji daju besplatan prostor na svojim serverima širom svijeta. ;-)





Najgluplji odgovor





Svi koji i malo prate događaje na našoj telekom sceni ili ovaj blog/tekstove na Jutarnjem.hr čuli su i za Joleta i za Frkljevce i njegov problem neimanja bilo kakvog broadbanda. Jole i Frkljevci su gotovo postali sinonim za nešto što se u telekom žargonu zove ruralni broadband i problem koji sve zemlje osim nekoliko iznimaka imaju s tom tematikom.





E da, i onda je naš, k'o bager uporni i ponekad pomalo dosadni Jole postavio videopitanje Večeranjkovim novinarima koji su obećali i izreklamirali neku akciju "Pitajte političare". I Jole ih je stvarno pitao. Postavio im je pitanje prvi put, pa onda malo poslije i drugi put i  ... dobio odgovor.





Nije to bio odgovor kakav je očekivao, ali je uglavnom bio odgovor na koji je već navikao, a glasio bi otprilike: "Boli nas dupe za Frkljevce i ADSL", naravno, zamuljano u neku bedastu priču kakvu samo naši pišokakići (političari) znaju ispričati kad ih novinar nešto (bilo što) pita. A odgovor glasi...





Poštovani Jole i mještani Frkljevaca i Kadanovca!



Na našu žalost na vaše pitanje oko ADSL-a nitko od političara nije želio odgovoriti, pravdajući se time da to nije njihovo područje. Pitanje bi trebalo uputiti Mudriniću, a do njega je gotovo nemoguće doći.









Klasika. Takve odgovore valjda imaju u svim mail template folderima i samo klikaju na "Reply" i šalju jedan te isti template ili, ako ih se direktno pita, to je valjda prvo što bubnu i prije nego što čuju pitanje do kraja. E sad ne znam jesu li novinari pitali prave političare. Kod nas postoji neko Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka MMTPR, kao i Hrvatska agencija za telekomunikacije HAT.



U samom MMTPR-u postoji i ured za eHrvatsku koji se bavi stavljanjem malog slova "e" ispred svakojakih bedastoća misleći pri tome da je to sama bit informatizacije i da će nas sva ta silna mala slova "e" totalno približiti cilju da postanemo informacijski pismena zemlja i zemlja znanja. Ali što očekivati od ministarstva kojemu je razvitak na zadnjem mjestu čak i u imenu.





Pa ako to famozno Ministarstvo ipak ima u svojem imenu riječ "razvitak" i ako na plaći drži neke ljude u nekom uredu koji se zove ured za eHrvatsku i ako je taj ured napravio dokument koji se zove "Akcijski plan provedbe, strategije razvoja širokopojasnog pristupa internetu u Republici Hrvatskoj za 2007. godinu", koga bi onda trebalo pitati kad će u Frkljevcima doći ADSL ili bilo kakav broadband? Moju baku? Joletovu mačku? Ili možda ipak te političare koji se pretvaraju da nešto rade i pokušavaju makar glumiti da zarade plaću koju primaju dok istovremeno pokušavaju odglumiti da je sve što imaju kupljeno od plaće. Ajde, vi recite sami koga biste VI pitali kad će Frkljevci i sva slična mala mjesta dobiti broadband.









Kažu oni da nek' novinari pitaju Ivicu Mudrinića. OMG, pa ja ne vjerujem. Pa dobro, pišokakići dragi (a jes' vam Sanader lijepo ime nadjenuo), na koju foru CEO jedne kompanije čiji je jedini motiv profit (budući da smo u kapitalizmu ako se ne varam) i u kojoj država više nema nikakvog udjela jer je prodala i zadnje dionice, može donijeti odluku o tome da provede neki slabo isplativ projekt? Kako može CEO jedne privatne firme u vlasništvu stranaca biti odgovoran i čak prozivan da se brine o strategiji i politici razvoja broadbanda u zemlji Hrvatskoj?





Kako vlasnik te firme, Deutsche Telekom, može imati bilo kakvog interesa osim cijeđenja što većeg profita i dizanja cijene dionica kad su jedino odgovorni vlasnicima dionica i bankama od kojih su digli kredit? Kako i na osnovi čega ste, gospodo draga, došli do tog zaključka. Dajte shvatite da upravu bilo kojeg telekoma pa tako i HT-a ovih dana muči samo jedno pitanje: "Kako napraviti šareni grafikon i pokazati rast?", a samo s jednim jedinim razlogom: da se pokupe bonusi za ostvarenje plana. Pa zar ste već zaboravili izvještaj o milijunskim iznosima koje Ivica i uprava povuku u godini dana na račun bonusa? Što mislite da su dali 3 mjeseca testiranja bezveze ili su ipak dali taj testni period da prikupe što više korisnika (pa makar i testnih) da prikažu makar porast broja korisnika MAXTV-a ako već ne mogu prikazati rast broja korisnika.





Da nije tužno, bilo bi smiješno, ali ja se pomalo bojim tog odgovora koji pokazuje da naši političari i dalje razmišljaju kao vlasnici partijskih knjižica i prvoborci samoupravnog socijalizma u kojem je tamo neki direktor HT-a odlučivao koje će selo kada dobiti telefon nakon što je stigla direktiva iz centralnog komiteta da sva sela moraju imati telefon. Nekad je "Hrvatski Telekom" bio pojam koji je označavao sve što se događa u HR u vezi s telekomunikacijama.





Danas je to samo još jedna firma sa simpatičnim nazivom koji sve manje znači. Gospodo političari, to vam tak' ne ide u kapitalizmu. U kapitalizmu se dijele subvencije, porezne olakšice i čiste prepreke oko ulaska u DTK i na taj se način utječe na širenje broadbanda, direktive iz CK ne pomažu više i vaš dragi CK može ih objesiti mačku o rep čak i kad bi ih htio izdavati. Nemate više svoj Hrvatski Telekom i ne možete slati naređenja i još uzimati lovu iz telekoma, sad morate plaćati za internet kao i svi drugi mada vas nitko nije tjerao da sve rasprodate.





Naravno da se sad svi prave bedasti, zapamtili su lekciju s prošlih izbora i jako dobro znaju da su sva njihova glupa obećanja sad online i vrlo lako ih se može prozvati pa sad prije ovih izbora jako paze da osim blata kojim se međusobno nabacuju ne kažu ništa pametno ili obvezujuće ili previše jasno da se poslije ne može eskivirati. Istina, ne mare oni previše za prozivanje, naučili su eskivirati odgovornost za bilo što, pa eto, čak i za neprovedbu vlastite politike o širenju broadbanda i putu prema zemlji znanja.





Eskivirat će i dalje, ali je to sad već prejadno kad svatko može pročitati što piše u nekoj njihovoj strategiji... online. A broadband se širi usprkos Agenciji za telekomunikacije, usprkos Ministarstvu i usprkos svima... polako, ali se širi. Da, dobro ste pročitali USPRKOS svima, a ne na osnovi njihovih blesavih odluka i dokumenata koje su stavili online i malih slova "e" koja stavljaju k'o one crvene značkice sa srpom i čekićem koje i danas čuvaju negdje po ladicama.



Pišokakić





Dugo sam tražio pravi izraz za našeg vrlog kancelara, ali i za sve naše kancelare i premijere i moram priznati da samo premijer može pogoditi prstom u **** i potrefiti izraz koji opisuje sve njih zajedno u jednoj jedinoj riječi. Pišokakići, svi su oni pišokakići. Striček Sanader, hvala ti za taj izraz.





No, druga je stvar što ti naši pišokakići rade iz dana u dan. Evo ova gomila smeđe mase koja je pala ravno iz Vlade Sanaderu na glavu u kojoj se Vlada obrušila na Peratovića. Fenomenalno je gledati kako Sanader pokušava polizati sve što se sručilo u medije proizvodnjom ... paaa... onoga što pravi pišokakić i može proizvesti. Sad mu je čak i oporba kriva jer valjda manipulira Vladom i upravlja državom dok se on špancira po svijetu i nabija si dnevnice s okusom Verone.











Ma svakako, ma vjerujem ja da je to jedna obična greška, sigurno, čistom greškom prate Peratovića već godinama i čisto su greškom jedva dočekali neki povod, neku dojavu da mogu navaliti na njegove kompjutere. Je, a ja sam s planeta veslosisača kao i svi novinari koji marljivo odrađuju HDZ-ov PR prenoseći silno zgražanje Vlade nad vlastitim postupcima. Krasno.



Ali naši vrli pišokakići su svi kolektivno prešutjeli činjenicu da je nekome tamo dosuđeno 4 mjeseca zatvora zbog komentara koje su ostavljali posjetitelji portala. Ne, to ih se ne tiče jer naše prstoguzno sudstvo više nikoga ne iznenađuje, od njega su odavno oprali ruke i Ministarstvo prstoguzja i Vlada Fubarstana. Okreću glavu kao da se nikoga baš ništa ne tiče je li neki sudac opet popio koju pa ga nema na radnom mjestu odmah nakon podneva. Boli njih briga.











Ali nije to sve. Koliko vidim i čujem cijeli zbor pišokakića se pojavio u zadnje vrijeme u medijima i svi nešto ližu li ga ližu što su napravili ovih godina. Ma sve je odjednom u superlativima. Ljudi su iz čarapa izvukli lovu zarađenu na crno i kupili dionice HT-a. Aha, je, a ja sam nilski konj. Gle, lova koja je došla iz tamo nekih čarapa uopće nije iz čarapa nego lova za koju se ne zna podrijetlo i na koju nije plaćen porez. Ako je IPO HT-a išta, onda je to najmasovnije pranje novca ikad viđeno na ovim prostorima.



Da, nije se pralo na veliko, osim par torbara, pralo se na malo, paket po paket. Kupovali su svi, i školarci (preko punomoći) i penzići i kućanice i nezaposleni... svi su odnekud skupili neku mrvicu, a svi su zajedno oprali preogromnu količinu prljavog novca. I nikom ništa, naši pišokakići su to proglasili najuspješnijim načinom pretvorbe. I imaju pravo, ovo se razlikuje od početaka pretvorbe samo u količini novca po fiktivnoj punomoći. Al' neka, zna se tko će zaraditi na svemu, znalo se i prije pa nikom ništa.











No, najgore od svega je misao koja mi se provlači kroz glavu već mjesecima. Ako su oni stvarno sve tako stručno i temeljito popišokakili i nema šance da poprave bilo što u sljedećih 100 godina, tko će ih onda zamijeniti?



Hoće li se opet na izbore izlaziti s razmišljanjem da gorih od ovih sada ne može ni biti pa ajmo onda izabrati "one druge". Nekako mi je to poznato iz ne tako davne prošlosti. Šamaraju se brojkama i kreativnim statistikama. Šamaraju se zbrojevima od 114%, ali kad se sve zbroji i oduzme, mene neki čudan osjećaj obuzme i ne da mi mira. Šteta.



Nego, nevezano za temu. Znate li što je to "Ericssonaniranje"? E pa to vam je kad se previše "igrate" sa svojim mobitelom... ako je Ericsson.









Odoh ja brisati "opasne" komentare sa svog bloga dok me nisu strpali u zatvor... greškom tj. "greškom". Lako ovdje na Jutarnjem gdje admin briše zločeste komentare, ali ja na svojem blogu još ni jedan nisam obrisao, a ima ih... uhuh... opakih. Ako se nađe netko pametan pa da pokrene peticiju za preimenovanje trga u "Trg žrtava Milana Bandića", ali za ozbiljno, ono cijela kampanja i potpisi i da se zahtjev progura po cijeloj proceduri, a ne ovako samo zašarafiti ploču.



IPTV





Videosadržaji su drastično promijenili način korištenja interneta, što predstavlja problem za operatere s obzirom na promet koji generiraju takvi sadržaji, ali u isto se vrijeme promijenio način doživljavanja televizije, što s druge strane predstavlja veliku šansu za te iste providere.





Sve većom raširenošću ili kako bi se to stručno reklo "penetracijom" broadbanda u cijelom svijetu pa tako i kod nas navike surfera polako se, ali sigurno mijenjaju.



I dok je samo prije nekoliko godina bila rijetkost da netko "skine" cijeli film "s neta" i pogleda ga zajedno s titlovima, i ta je "rabota" bila manje više rezervirana za pirate koji su prodavali piratske DVD-e (ili CD-e) s filmovima koji se još nisu pojavili u videotekama, danas je to dostupno doslovno svakome tko ima broadband vezu s FlatRate tarifom i malo snalažljivosti. Istodobno su se pojavili servisi kao Joost  ili Joox  i deseci sličnih koji su počeli "emitirati" ili reemitirati TV program putem interneta ili na svojim serverima držati kompletne filmove spremne za skidanje i gledanje.



Kad je nešto toliko spretno i jednostavno za upotrebu i tako dobro imitira ono što su surferi i sami na neki način stvorili (p2p mrežu za razmjenu videofajlova), nije teško pretpostaviti da će se takvo što i koristiti.





Naravno, budući da ti i takvi sadržaji rade velik promet na internetu i užasno opterećuju mreže internetskih providera, nije teško pretpostaviti da će prije ili kasnije ti isti provideri morati nešto poduzeti s tim u vezi. Restrikcije su dvosjekli mač jer izrazito negativno djeluju na korisnike, a beskonačno podizanje brzina unutar mreže s tendencijom da se za svakog korisnika osigura gotovo nazivna brzina jednostavno je preskupo. Naizgled bezizlazna situacija za providere. E, ali postoji način da se tome doskoči. Stvar je jednostavna i zove se IPTV.





Ne, naravno da rješenje nije tako jednostavno kao što bi netko pomislio. Daj ljudima TV putem interneta i riješio si problem. Ne, to tako neće ići jer nije SAMO TV ono što ljudi gledaju preko interneta, a još manje je to klasičan način gledanja TV koji polako, ali sigurno odumire. Ljudi jednostavno ne žele da im TV raspored određuje kad će i što će gledati. Videorekorderi su poprilično nemoćni kad netko prati više od 3 TV programa

jer je sve izglednije da će po nekoliko stvari koje interesiraju nekoga biti emitirane u isto vrijeme i onda ni videorekorder (ako ga se uopće sjetimo programirati) ne pomaže. Neće to biti neko rješenje koje će uspješno odvući pozornost ljudi s interneta prema lokalnoj mreži providera.





Ali zamislite ovakvu uslugu.





Stotinjak TV programa.

Stotinjak radio programa.

Svaki program možete pogledati "unatrag" do 24 sata.

Možete programirati snimanje unaprijed ili čak "snimiti" na svoj virtualni rekorder nešto što je već bilo (unutar 24 sata).

Možete sebi drage programe gledati i više dana unatrag.

Svoje videouratke možete stavljati na servere i napraviti svoj vlastiti TV program, javni ili privatni za uski krug ljudi.

Svi programi lokalizirani (titlovi ili sinkronizacija).

Video on Demand, što bi rekli - kućna videoteka.

Točan raspored s podsjetnikom kad je nešto na TV, ali ne tako da imate mjesec dana unaprijed program pa da programirate snimanje omiljene serije, a raspored se promijeni, nego da sustav zna da mora snimiti epizodu te serije bez obzira na to kad ona bila unutar mjesec dana.





Lista se nastavlja i ograničena je samo maštom i vremenom potrebnim da se ispiše kod neke funkcije ili u sustav ubaci dodatne terabajte diskova ili jakih servera. Bi li takva usluga bila vrijedna pozornosti prosječnog surfera? Bi li ga odvukla jednim dijelom od interneta i videosadržaja relativno loše kvalitete na nešto drugo?



Ja iskrenu mislim da bi tako nešto imalo sasvim dobru prođu na tržištu, pa ako ne sad, a onda sigurno za godinu ili dvije. Zapravo imam osjećaj da će za nekih pet-šest godina ljudima biti nezamislivo da moraju u neko određeno vrijeme biti ispred TV-a samo zato da bi pogledali nešto što se baš tada emitira. Možda s iznimkom utakmica premda je i to nešto sasvim drugo.





Nekako mi se čini da provideri i nemaju nekog izbora. Ili će im mrežu zatrpati količina videosadržaja spretnih servisa koji će za vrlo malo love ili čak besplatno uz gledanje reklama korisnicima omogućiti to ili nešto slično. Ili će se trgnuti i iskoristiti odličnu priliku da zavrte posao stoljeća i preuzmu televiziju od televizije. Do tada možete pratiti TV preko interneta preko raznoraznih streamova.



Ima tu i tamo poneki dobar premda ja nisam uspio pogledati neki HTV Dnevnik bez užasnog štucanja i zastajkivanja. Ne ide to kad ima malo više onih koji gledaju stvar nikako ne prolazi, ali kad bi neki provider to stavio na svoju mrežu... eee... to bi se već dalo gledati.





A dale bi se gledati i ove predosadne i predvidljive vijesti pa čak i kad beskrajno pričaju o samo valjda njima interesantnim temama. Naravno, moralo bi se napraviti malo zanimljivije vijesti od neuspješnih pokušaja gospođe Hrge i njenog dekoltea da se nekog normalnog natjera da gleda nešto tako predosadno. Možda ovako nešto?





Kunjkolovac

Potaknut dvjema vijestima od kojih jedna govori o upadu financijske policije u RTL zbog "nagradne igre" slične kunolovcu, a druga o ukidanju takve emisije u Nizozemskoj od 1. 11. 2007. zbog osnovane sumnje da je u sukobu sa zakonom o igrama na sreću, malo sam proučio naš zakon i pravilnik kunolovca i moram priznati da sam mrvicu zbunjen.



Prva vijest kaže da je Ministarstvo financija Nizozemske upalo u SBS i RTL i počelo istragu o "nagradnoj igri" u kojoj se gledatelji pozivaju da putem telefonskih brojeva s dodanom vrijednošću nazivaju u emisiju i na taj način sudjeluju u nasumičnom odabiru gledatelja koji dobiva novčanu nagradu. Po nizozemskom zakonu telefonski kvizovi su dopušteni samo ako se radi o promociji nekoga ili nečega.



Naš zakon razlikuje igre na sreću od nagradnih igara pa tako za nagradne igre kaže ovako:



"Članak 67.



(1) Nagradne igre jesu igre koje radi promidžbe svojih proizvoda i usluga priređuju trgovačka društva te druge pravne i fizičke osobe poduzetnici, pri čemu se priređivač obvezuje izvučenim dobitnicima podijeliti nagrade u robi ili uslugama, a da se od sudionika ne zahtijeva posebna uplata za sudjelovanje u igri.

...

4. Fond nagrada nagradne igre, utvrđen isključivo od dobara i usluga koje priređivač ne može zamijeniti za novac, a čija ukupna vrijednost po tržišnim cijenama ne može prijeći 1.000.000,00 kuna po nagradnoj igri,"



Po tome bi ispalo da RTL-ov kunolovac kao i slične igre na drugim TV uopće nisu nagradne igre jer se isplaćuje čista lova i ništa osim love i ne promovira se ama baš ništa već se radi o igri zbog igre. Malo me zbunilo to sve pa sam povjerovao da je to zapravo igra na sreću, a ne nagradna igra. Reko' ajd' da provjerim u službenim pravilima igre koji su dostupni na stranicama RTL-a. I gle što kažu u tim pravilima: "9. Za uključivanje u nagradnu igru "Kunolovac" osoba koja nije vlasnik telefonskog priključka prije uključivanja mora pribaviti dozvolu vlasnika priključka."



Opet mi ništa nije jasno. Pa sam RTL tvrdi da je to nagradna igra, a dijeli lovu i uzima uplate putem 060 brojeva, što je po definiciji zakona upravo obrnuto od onoga što bi trebalo biti nagradna igra.
Opet mi ništa nije jasno. Pa sam RTL tvrdi da je to nagradna igra, a dijeli lovu i uzima uplate putem 060 brojeva, što je po definiciji zakona upravo obrnuto od onoga što bi trebalo biti nagradna igra. Ali cijela ta rečenica mi baš i ne ide u glavu. Kako će organizator te "nagradne igre" provjeriti ima li pozivatelj dozvolu za pozivanjem od pravog vlasnika telefona? Zbunjujuće za moj mali mozak, nemrem ja to skontati pa čitam dalje, možda su se zabunili pa su umjesto igre na sreću napisali nagradna igra misleći na nagradu koju će pozivatelj ostvariti u ovoj igri na sreću, ali... šipak... evo njih opet: "21.



RTL Televizija ne preuzima odgovornost za tehničke greške prilikom emitiranja ili za slučaj problema s telefonskim sustavom, poslužiteljem ili u vezi s drugim tehničkim uvjetima koji bi mogli ometati sudjelovanje u nagradnoj igri." Opet nagradna igra u kojoj nema nagrada, nego samo živa lova.



Pa sad ne znam. Potpuno sam zbunjen i nije mi baš jasno što je točno, a što netočno. Najlakše bi bilo vrištati da je sve protuzakonito, ali za tako nešto treba imati i dokaze, a zakoni nisu dokazi pa prema tome ako se nešto meni čini u sukobu sa zakonom, ne mora nužno značiti da je protuzakonito. A onda ima i ona da je našoj bajnoj zemlji čak i ono što je protuzakonito zapravo zakonito ako neki sudac odluči pogledati u drugu stranu. Sve je moguće, ali meni i dalje nejasno.



Kao što rekoh, nije na meni da sudim. Zakon o igrama na sreću kaže u čl. 69 točka 6 ovako: "Ovlašteni službenici Ministarstva financija imaju pravo u obavljanju nadzora pregledati poslovne prostorije i sve postupke koji su izravno ili neizravno povezani s priređivanjem nagradnih igara." Pa sad, hoće li netko podići obrvu i zapitati se koliko je nešto u skladu s zakonom ili nije ostaje na njima. S obzirom na to kolika se lova vrti i na sve što sam prije imao prilike vidjeti s 060 brojevima, nekako ne vjerujem da će se išta desiti. Ako nisu zatvarali 060 brojeve koji su direktno kršili zakon pružanjem sexy dahtačica, vjerujem da će i ovo proći bez ikakvih problema.



Krasno, nagradna igra koja je protiv svih pravila za nagradne igre i nitko ni da trepne. Na stranu da po njihovim pravilima producent ima pravo... ma pročitajte si i sami. Kunolovac.pdf  



Do tada možete gledati rasplesanu Sanju Tahirović











DSLAM

Odgovor nestrpljivom

Reko' da malo pojasnim što se to događa s konkurencijom i zašto izgleda kao da sve stoji, a da odmah pokušam objasniti da ulazak u centralu ne predstavlja kucanje na vrata centrale i stavljanje jedne kutije (DSLAM-a) i sve je gotovo. Naravno, sve jako pojednostavljeno i možda ne baš precizno, ali da se vidi makar otprilike na što liči ono što HAT zove liberalizacijom i raspetljavanjem lokalne petlje.

Kaže nestrpljivi otprilike ovako, a pretpostavljam da i drugi imaju slično mišljenje:

"Ivan" <Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.> wrote in message

news:fecho2$qsg$Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite....

Kod provjere dostupnosti bilo kojeg "alternativnog" broadband operatora, stoji "usluga nedostupna" ili čak "broj nepoznat". Radi se o tel. brojevima u ZG centru i ZG Dubravi. Dakle, riječ je prije o logici hrvatskih "poduzetnika", a ne o HT-ovom podmetanju. Kao i kod kabelske, potrebna je 100% zainteresiranost na određeni broj ljudi da hrvatski "poduzetnici" postave DSLAM-ove... Jad i bijeda, kratko rečeno tako da ne bi baš skroz popljuvao HT.

Zakon kapitala je uvijek jači, a ako je netko "konkurencija" ne znači da je automatski bolji, brži, jači i bogatiji od HT-a nego je... konkurencija. Zainteresiranost konkurencije je definitivno manja za sve što nije gusto naseljeno područje jer, za razliku od HT-a, još nema nikakvu zaradu jer još uvijek otplaćuje kredite koje je podigla da bi uopće mogla krenuti. Banke ne pitaju jesi li omogućio Joletu njegov ADSL nego koliki ti je ARPU i jesi li na kraju dana vratio ratu kredita i u što si ulupao lovu koju su ti dale, obično ih veseli kad im kažeš da si ulupao lovu u nešto gdje postoji potencijal rasta, a ne u Frkljevce. No to su banke, nije na njima da podržavaju liberalizaciju nego da izvlače dobit pa to i rade, a ako nemaš podršku banaka, možeš se slikati za novine na nekom domjenku povodom preuzimanja.

No to je samo jedan dio priče o kašnjenju i neulasku u baš sve moguće centrale. Evo ti primjer mog kvarata/dijela grada pa ti sam vidi 'ko tu koga i zašto, sve ide relativno sporo.

Dugave su ti jednim manjim dijelom (sjevernim) spojene na centralu u Utrinama. Ogromna zgradurina, ali HT ne da nikome blizu osim Iskona koji je već unutra. Drugi dio Dugava i Sloboštine je vezan na jednu malu centralicu u samim Dugavama u Školskom prilazu. Centralica je u iznajmljenoj garaži (vlasnik neki HT-ovac valjda) i naravno da nema mjesta da HT nekoga pusti unutra osim prek' veze. E sad, da bi ipak nekako pustio uslugu jedina šansa je da izgradiš svoje dvije vlastite centrale i povežeš ih na HT-ovu (jer nema šanse da postavljaš svoj bakar po cijelom N. Zagrebu). Jedna od tih centrala je u mom podrumu, a druga se gradi pa kad se obje centrale konačno spoje na te dvije centrale, cijeli taj dio grada će biti "dostupan" na Optimi.

Znam da ljudi misle kako je dovoljno doći do HT-a lijepo ih zamoliti da te puste u cenralu i bubnuti neku kantu koja se zove DSLAM, ali to je toliko daleko od istine da je upravo smiješno. HT postavlja (za one centrale u koje uopće želi nekoga pustiti) takve zahtjeve da se smrzneš. Propisane su čak veličine rupa za tiple i njihova udaljenost od njihove opreme kao i uvjet da imaš svu potrebnu dokumentaciju za optiku kojom dolaziš do njihove centrale. Kad u sve to dodaš i ovo s izgradnjom udaljenih centrala koje povezuješ s HT-ovim centralama... ne znam... ti sam razmisli pa reci koji bi datum i rok bio realan. Postavljanje DSLAM-a je p. d. kad jednom prođeš sve te korake, a HT npr. ima samo to... postavljanje DSLAM-ova.

Za druge ne znam, ali znam za Optimu da je počela pružati uslugu na vlastitoj infrastrukturi 1. 10.2006. dakle prije cca godinu dana. U godini dana imaš nekih 250 radnih dana kad oduzmeš vikende i praznike, a do sada je što izgradila novih i povezala s HT-om što ušla u HT-ove centrale na 75 lokacija. 250/75=3,33, što bi značilo da je tempo (vrlo spor) od 3,33 dana po centrali/lokaciji, a nije spor bez razloga. Što i kako rade drugi, ne znam, ali znam da je tempo kojim spajaju nove korisnike daleko sporiji.





Ali svejedno, to što ti kažeš stoji. Radi se o tome da se posuđeni novac od banaka u obliku kredita vrati, a ne da se fura na revoluciju i nabijaju beskonačni dugovi i propadne. Sad ako se pri tome uspješno sruše i cijene broadbanda - super, ako se dokaže da su ljudi nestrpljivi i svi se vrate HT-u... heb'ga, probalo se, banke će spušiti preogromnu lovu i svi idemo doma. No nekako mi to baš i nije izgledno. ;-)









Razbijanje monopolista

Infrastruktura



Regulatori polako, ali sigurno preuzimaju svoju ulogu u reguliranju telekom tržišta. Čini se da su od birokratskih pijavica s vrlo malo pozitivnog utjecaja na tržište odlučili postati... hm... regulatori koji nešto i reguliraju pa još i u interesu telekom tržišta, a ne u interesu nekoliko najvećih telekoma. Čuda se događaju... možda.



Uz svu ovu strku i zbrku oko HT-ovih dionica i (pametnim) pokušajima svih vlasnika tih dionica da ih što prije prodaju nitko se ne obazire na signale koji dolaze iz EU, a koji će prije ili kasnije utjecati na činjenicu da će mali telekomi ostvarivati rast, dok će veliki, htjeli to oni ili ne, morati, i to po sili zakona (regulatora), otpuštati dio tržišta kako bi se makar na silu (ako već ne ide drugačije) telekom tržište liberaliziralo i počelo se brže razvijati.



Dvije vijesti se vrte u svijetu koje govore u prilog toj teoriji. Jedna od njih kaže kako je Viviane Reading, jedna opaka teta zadužena za telekom sektor u EU, odlučila svim sredstvima napraviti jednu jako pametnu stvar koja će prisiliti monopoliste da otvore pristup malim telekomima svojoj infrastrukturi. Teta Reading je rekla da ... pazi strašnog plana... svi veliki telekomi, među kojima je posebno spomenula "Deutsche Telekom" i španjolsku "Telefonicu", moraju izvršiti razdvajanje infrastrukture od samog telekoma i na taj način otvoriti pristup infrastrukturi svima pod jednakim uvjetima jer je to (ovo vidim svaki dan) glavna i ponekad nepremostiva prepreka malim telekomima da uopće išta naprave osim preprodaje usluga velikih telekoma.



Naknade za korištenje infrastrukture koje veliki telekomi (a među njima i HT) naplaćuju malim telekomima koji požele povezati svoje pristupne čvorove - apsurdne su. Toliko apsurdne da su višestruko skuplje od međunarodnih linkova pa vas neka veza između, recimo, Osijeka i Valpova košta više nego cijeli međunarodni link istog kapaciteta. Suludo? Ne, nije, tako veliki ostaju veliki i debeli i bogati, a mali se osuđuju na čistu preprodaju njihovih usluga plaćanjem apsurdnih cijena za njihov najam. Bilo bi sasvim drugačije kad bi i ti veliki u cijenu svojih usluga uračunali takve troškove, a ne da se koriste infrastrukturom kao ucjenjivačkim alatom.







Naravno, zdravoseljački odgovor bi glasio da je to njihova infrastruktura i da si mali telekomi izgrade svoju. E ali to baš i nije tako. Veliki telekomi su gradili svoju infrastrukturu uz golemu pomoć države, što u lovi za investicije, što u izdavanju dozvola za povlačenje optike i kopanje kanala pa kad je jednom ta infrastruktura postavljena o državnom trošku i uz državnu pomoć, sve zajedno je po nekoj smiješnoj cijeni prodano privatnicima i krupnom kapitalu. Mali telekomi teško da mogu financirati paralelnu infrastrukturu, a čak i kad bi imali love, trebale bi im dozvole, a kad bi i dobili dozvole, cijela zemlja i svi gradovi morali bi se prekopati još nekoliko puta kao što su se prekopavali za postavljanje postojeće

infrastrukture.



Ali, teta Reading je opaka teta i izgurala je recimo smanjenje roaming cijena mobilnih operatera. Vjerujem da će izgurati i ovu ideju do kraja, a onda će biti sasvim druga priča i sasvim drugi odnosi na tržištu gdje mali imaju daleko veću šansu od velikih. Naravno, ako se takvo što uopće dogodi, ali lijepo se nadati i vjerovati u bolju budućnost.



Prejeftini mobiteli



Druga priča je iz Japana i govori o tome kako je njihov regulator "savjetovao" (ne znam s koliko pritiska) mobilnim operaterima da se prestanu šamarati s besplatnim telefonima koje onda naplaćuju preko paprenih tarifa telefoniranja i višegodišnjih ugovora. Trenutna situacija forsira konstantno mijenjanje mobilnih telefona i održava visoku cijenu telefoniranja, što se možda i sviđa onima koji mijenjaju mobitele k'o čarape, ali dovodi u vrlo nepovoljan položaj one koji taj mobitel zadrže (strašno) i po dvije ili čak tri godine.



Naravno da se nije dogodilo ništa strašno, japanski KDDI je samo uveo mogućnost da se bez uzimanja mobitela svejedno može telefonirati, ali po puno

povoljnijim cijenama ako netko poželi takvu opciju bez sponzoriranog (i najčešće zaključanog) telefona, ali je isto tako ostavio mogućnost za one koji baš žele plaćati više i mijenjati mobitele svakih par mjeseci da ... pa plaćaju više. Reklo bi se za svakoga ponešto, ali...



Eh ali za divno čudo to se ne sviđa najvećem operateru "NTT DoCoMo" uopće. On to ne želi, želi i dalje ovako kako je sad i sprema se uložiti tužbu s obrazloženjem da će takva praksa, ako se uvede, ošteti proizvođače mobitela (ma nemoj), ali to je u Japanu malo strašnije jer se neki njihovi proizvođači pojavljuju samo na japanskom tržištu. Hehe... ma da... svakako, treba ostaviti monopoliste na miru da se ne narušavaju njihove zarade. Ako se ne varam, sad bi trebale (opet) uslijediti prijetnje otpuštanjem tisuća zaposlenika, na što bi se trebali nadovezati štrajkovi... bezveze... kad malo bolje razmislim i nije nešto novo.



Ako ništa drugo, proizvođači mobitela bi se mogli potruditi da se barem s njihovim proizvodima dodatno ne zatrpava ovaj jadni treći kamenčić od sunca. Smiješno, mobiteli postaju smeće već nakon svega nekoliko godina. Tko će to sve reciklirati?



Odabir i predodabir operatera







Baš me zanima koliko ljudi uopće zna da postoji mogućnost odabira i
predodabira providera u telefoniji. Svi nešto kukaju i gunđaju o problemu dvaju računa, kao da je to nešto strašno i prestrašno, ali je li se itko ikad zapitao koje bi mogle biti prednosti mogućnosti telefoniranja preko više operatera s istog priključka.

Evo, za početak da onak' jako pojednostavljeno objasnim. "Predodabir operatera" ili famozni CpS je kad korisnik odabere jednog operatera kao glavnog, ali mu priključak i dalje ostaje kod T-Coma iako svi pozivi zapravo idu preko drugog operatera. Dakle, kad digne slušalicu i bira broj, ti pozivi idu preko predodabranog operatera, tj. unaprijed odabranog operatera.

Puno ljudi je na taj način "prešlo" na neki od alternativnih operatera jer nisu svi od njih dostupni, tj. nemaju mogućnost fizičkog spajanja parice u samoj centrali pa im T-Com preusmjeri pozive. Koliko čujem, osnovna zamjerka ljudi kod tog sustava je postojanje dvaju računa.

Ljudi jednostavno imaju osjećaj da su i dalje u rukama T-Coma, a neki si čak zamišljaju da im je to zapravo skuplje jer plaćaju dva PDV-a i dva računa.

Ne znam, meni je CpS sasvim OK. Istina, imam cijelu ikebanu od računa u kasliću, ali ovako razmišljam. Ako sam s priključkom kod T-Coma, a imam predodabranog operatera, zapravo imam dva operatera. Prije nekoliko tjedana testirao sam i cijelu nedjelju telefonirao. Popodne su mi pozivi prestali prolaziti, moj predodabrani operater H1 je nešto zaštekao.

Budući da mi je bilo jako važno završiti testiranje, jednostavno sam prije svakog poziva, tj. ispred svakog broja koji sam zvao, utipkao 1033 pa onda broj koji zovem i zapravo zaobišao H1 i telefonirao preko T-Coma. Baš mi je odlično došlo kao backup.

E sad, taj 1033 kojim se odabire T-Com kao operater i samo to ukucavanje predbroja je "odabir operatera" (za razliku od predodabira). Dakle, postoji mogućnost da uopće ne odabirete "predodabranog" operatera, nego da samo korištenjem predbroja određeni poziv preusmjerite preko nekog drugog operatera.

OK, to je malo trapavo za tipkati, ali ima smisla. I o toj situaciji morate potpisati ugovor s drugim operaterom, ali vam u tom slučaju pozivi ne idu automatski preko tog alternativnog operatera, nego tek kad utipkate njegov predbroj. Ovo je idalno ako, primjerice, pronadete neki alternativni operater koji ima jeftinije pozive prema nekim vama zanimljivim odredištima, pa kad zovete prema tim destinacijama, zovete s tim predbrojem.

Evo, recimo da operater X ima jako jeftino telefoniranje prema Njemačkoj, vi jednostavno potpišete ugovor s tim operaterom i svaki put kad zovete Njemačku, samo ukucate četveroznamenkasti predbroj i telefonirate jeftinije. Baš me zanima hoće li mi proći ideja da spustimo cijene međunarodnih poziva i pokrenemo opet onu priču o odabiru operatera, nekako mi se čini da je malo zamrla i da se te opcije više nitko ne sjeća.

Zapravo, baš me interesira koliko ljudi koji sad imaju predodabranog operatera uopće znaju da mogu i dalje telefonirati preko T-Coma ako im to baš iz nekog razloga treba. Što vi mislite? Jeste li pitali svoje frendove znaju li uopće za takve kombinacije?

Virtualno bilo gdje



Već nekih pet ili šest godina, od kad sam napravio prvi poziv s kompjutera na fiksni telefon preko interneta kombiniram i eksperimentiram s VoIP-om. Ne da bih jeftinije telefonirao nego da se riješim ovisnosti o fiksnom telefonu i mjestu na kojem je taj fiksni telefon. Pa iako je rješenje očigledno i glasilo bi: "Pa kupi si mobitel" zbog cijene telefoniranja na mobitelima, zbog preskupog roaminga, zbog činjenice da par riječi SMS-a košta kao minuta razgovora to baš i nije najsretnije rješenje.



Ali tehnologija postoji, stvar je jednostavna i isprobana i pomalo standardna i koristi se. Jedini problem donedavno je bio taj što to sve nije bilo jednostavno i nije bilo moguće napraviti jednostavno i jeftino (čitaj skoro besplatno) s hrvatskim telefonskim brojevima. Točnije bilo je moguće i s hrvatskim brojevima, ali uz podosta kemijanja i preslagivanja i dodatnih troškova. Jedan od takvih sistema je i Avayin softphone, e ali da bi se to koristilo, prvo morate imati Centrex, a da bi stvar bila još malo kompliciranija, Avaya nije radila sa SIP protokolom nego nekim svojim i mogao se koristiti samo njihov softver pa se nije moglo kombinirati s kojekakvim Asterisk centralama ili divljim VoIP programima.



Naravno, postoji more programa koji omogućuju razgovore PC-PC, pa čak i uz plaćanje poziva na fiksne telefone. Postoje i oni koji prodaju i telefonski broj na koji vas se može nazvati, ali... ali sve to nije baš to što meni treba. Ne mogu dobiti svoj telefonski broj, da, da onaj koji sam platio skupa s priključkom 1400 DEM
Odlična solucija za nekoga tko ima Centrex i riješenu IP telefoniju unutar firme, ali ne i za mene koji imam samo par brojeva još iz ISDN dana na HT-u. Ja želim svoj fiksni telefonski broj prebaciti u SIP protokol i želim mogućnost da ga iskonfiguriram na svom Asterisku ili na nekom divljem VoIP programčiću tipa X-Lite ili na nekom uređaju tipa Sipura kako bih mogao koristiti svoj broj osim od doma i s mobitela, ili preko interneta ili s laptopa ili ... gdje god poželim.



Zašto baš moram u Hong-Kongu ili Beču koristiti njihovu telefoniju ili biti u roamingu s mobitelom. Preskupo je to i potpuno nepotrebno, dovoljno se spojiti na internet u nekom internet caffeu ili preko nekog HotSpota i telefonirati s laptopa ili mobitela po jednakoj cijeni kao da sjedim doma za svojim telefonom. Sve što treba je provider koji će to i omogućiti.



Naravno, postoji more programa koji omogućuju razgovore PC-PC, pa čak i uz plaćanje poziva na fiksne telefone. Postoje i oni koji prodaju i telefonski broj na koji vas se može nazvati, ali... ali sve to nije baš to što meni treba. Ne mogu dobiti svoj telefonski broj, da, da onaj koji sam platio skupa s priključkom 1400 DEM. A zašto baš taj broj? Pa razloga ima puno. Kao prvo, puno ljudi s kojima komuniciram telefonski ima taj broj, ja sam navikao na taj broj, taj broj je i u imeniku, taj broj je dostupan svima iz HR po cijeni lokalnih poziva s običnih telefona ili s bilo kojeg mobilnog telefona dok su ovi PC brojevi neki divlji pa iako bi me ljudi teoretski mogli zvati i na njih teško da bi to i htjeli kad bi broj bio u Švicarskoj, papreno bi ih koštalo zvanje s fiksnog ili mobilnog telefona. Ne, nije poanta u tome da imam nešto preko čega ću zvati ljude preko inetrneta, to mora biti baš moj fiksni telefonski broj. Čak ni mobilni mi ne igra previše jer je i on skuplji za one koji me pozivaju.



Evo varijanata koje sad koristim. Sve su na svoj način dobre, ali sve imaju neka ograničenja.



Odlična usluga, točno onako kako sam ju i opisao i kakvu priželjkujem. Radi na Sipuri, radi na VoIP programima, radi čak i na mobitelu s onim šašavim Frrringom. Rade i dolazni i odlazni pozivi pa tako imam švicarski fiksni telefonski broj tu u Zagrebu i mogu se folirati da sam u Bernu dok s nekim pričam. Hehe, ma nije poanta u foliranju koliko u tome da je ljudima koji me zovu iz Švicarske to isto kao da zovu bilo koga u Švicarskoj (po cijeni), a meni je super kad zovem nekog u Švicarsku da plaćam samo cijenu lokalnih poziva, a ne međunarodnu tarifu.



Nedostatak je to što mi to jako malo znači u Hrvatskoj. Kad bi me netko iz Hrvatske zvao na taj boj, platio bi cijenu po tarifi za međunarodne pozive. Isto tako kad ja zovem nekoga u Hrvatskoj plaćam švicarsku međunarodnu tarifu za Hrvatsku. Malo preskupo kako god da okrenem makar se cijena poziva prema Hrvatskoj toliko spustila da mi je sad jeftinije zvati s tog telefona na fiksni broj u hrvatskoj nego taj broj zvati s mobitela.



Fenomenalno rješenje ako imate u firmi IP telefoniju sređenu preko Avaye. Svaki telefon ima svoj softver koji se može instalirati na neki komp. Za one koji su navikli tipkati po telefonu postoji čak i grafičko sučelje identično samom telefonu. Kompletna funkcionalnost telefona je prebačena na softver, a tih funkcija ima more. Dakle, ako imate Centrex, super.



Nedostatak je u tome što to radi samo s tim jedinim programom i što se mora imati taj famozni Centrex pa je takvo rješenje idealno za firme.



Neki dan sam konačno uz malo muke pokrenuo i najnoviji izum iz VIP kuhinje, njihov VIP VoIP program. Na prvi pogled odlično rješenje, vaš mobilni telefonski broj je sad na kompjuteru pa možete zvati s kompjutera kao da zovete s mobitela, ista cijena.



Nedostataka ima podosta. Ne mislim na sam rad jer je usluga u testnoj fazi pa je i za očekivati povremene probleme. Mislim na nedostatke u samom sistemu. Npr. ja mogu zvati nekoga na njegov mobitel, ali kad on mene zove natrag, ne zvoni mi softver nego mobitel, isto tako i sa SMS porukama koje za sada nisam uspio poslati izvan VIP mreže. Dakle, to nije zamjena za moj telefon nego nekakav dodatak. Istina, stvar funkcionira ako i druga strana ima takav program ali... ne, to nije to.



Ono što mi treba je SIP account s punom funkcionalnošću fiksnog telefona, nešto kao onaj prvospomenuti švicarski, ali s dodatnim funkcijama. Taj softphone ili VoIP sistem bi morao imati i telefonsku sekretaricu koja bi mi poruke slala na mail, morala bi imati mogućnost slanja "tko me zvao" poruka putem SMS-a na moj mobitel (ili na mail). Takav sistem bi morao imati mogućnost da zovem isti takav softver po cijeni vrlo bliskoj 0 kuna. Pa neka to i ne bude samostalna telefonska linija za početak, neka to bude isto kao i VIP VoIP dodatak na postojeću telefonsku liniju jer zakon nalaže i propisuje način na koji se može koristiti fiksna ili mobilna numeracija, samo da bude.



Eto, VIP je počeo nešto što će sigurno rezultirati sličnim uslugama drugih operatera. Sad, ne znam za druge, ali ja se bacam na razvoj usluge koja će funkcionirati točno kako sam opisao. Sve elemente sam isprobao i funkcioniraju, sad to treba zapakirati u neki komercijalni paket i... prodati. Eh, samo je pitanje ima li dovoljno ljudi kojima takvo što

treba. Ovako napisano znam da zvuči komplicirano, ali kad se jednom složi, to je stvar nekoliko klikova i upisivanja korisničkog imena i lozinke za krajnjeg korisnika. Ništa što većina već nije na neki način isprobala.



Stvarno, treba li takvo što uopće nekome? :-)



Mlohava Hrvatska

Još jedan poraz svih naših mlohavih vlada i mlohave međunarodne politike. Konstatno spuštanje gaća i prihvaćanje svega što nam stigne iz Europe se nastavlja, baš kao i rasprodaja svega što se rasprodati može. Sanaderova oštra reakcija je bila da napiše na komad papira nekoliko rečenica i iskaže nazadovoljstvo. Prestrašno, Europa je valjda zamrla kad je vidjela odlučnost u rukopisu.



Ali ovo je ipak i dobra stvar. Sad je barem jasno da nam nitko na ovom svijetu ne može zamjerati na korupciji i stanju u pravosuđu jer je svima jasno da tako nešto ne funkcionira ni na međunarodnim sudovima. Pa sad, ako ne funkcionira sud u Haagu i ako je Carla Del Ponte to tako traljavo odradila, čemu se onda zabrinjavati zbog rada ministrice Lovrin. Pa to mu dođe na isto, čini se da je naše pravosuđe već odavno usklađeno s europskim, samo mi to nismo znali jer su nam stalno objašnjavali da je u Europi sve tako lijepo i sređeno, a... eto nije, vidimo i sami da tamo svi plešu kako veliki sviraju, a oni koji dobro podmite velike, bivaju zaobiđeni i biva im oprošteno, baš kao i naše "Društveno Prihvatljive ObiteljiTM".



Čemu se čuditi analno-daktilnoj justiciji u Hrvata koja definira guranje prsta u anus kao rukovanje, kad Europa pokolj tretira otprilike kao prometni prekršaj? Stvarno. Čemu se opterećivati korupcijom kad Europa funkcionira isključivo po bajnom sistemu tko plati više i tko ima veći utjecaj na birokraciju u Bruxellesu. Zapravo, zašto se uopće nervirati zbog kriminala i korupcije kad je to postala sasvim normalna i moralna stvar. Priznajmo sami sebi da ne postoji privredni kriminal, nego samo jako kreativno knjigovodstvo, priznajmo da ne postoji šverc ljudima, nego samo turističke agencije koje imaju vrlo kreativne aranžmane, shvatimo konačno da nema krijumčarenja droge, već samo zadovoljavanje potrebe određenog tržišnog segmenta, a kazne za sve te aktivnosti možemo shvatiti jedino kao vrlo blagi porez.



Stvarno, shvatimo konačno da je na snazi "New World Order" htjeli mi to ili ne, a našim političarima samo treba osigurati dovoljne količine neke političke Viagre i stvar će biti sasvim OK. Ovo što sad izvodi naša diplomacija je vrlo, vrlo mlohavo. On će napisati oštro pismo... strašno... svi u UN-u su sigurno zamrli od straha.



I mi onda kao tražimo pravdu. Ajd', budimo realni, i priznajmo da tražimo nemoguće.

Daktilo-analna justicia







Tako bi nekako glasio kratak i slikovit opis našeg pravosuđa iz perspektive prosječnog stanovnika ove zemlje koji je makar jednom u životu ušao u sukob s nekim bogatim i jakim bez obzira na to radi li se o nekom lokalnom šerifu, tajkunu ili tajkunčića ili o firmi tipa HT. Rezultat je uvijek isti, a ostavlja neugodan osjećaj u donjem dijelu leda.



Stvarno pucam od želje da napišem sve prljave detalje koje HT izvodi s posebnim naglaskom na PCM, ali ... ne mogu. U potpisanim papirima između operatera uvijek se nalazi neki članak o zabrani odavanja podataka o stanju mreže ili nešto slično pa ne smijem ništa napisati... a tako bih rado napisao... uf...



Pa kad već preskačem (do nekih boljih vremena sve te prljave priče uredno slažem u jednu malu knjižicu) barem da se osvrnem na razloge zbog kojih je HT-u dopušteno da radi to što radi ovako kako radi i da su najgore zamislive posljedice neka sitna (za njih) novčana kaznica, a najčešće samo lupanje po prstima nekim nesuvislim pisanim opomenama.

Evo jedne koja će i one najzadrtije okamenjene u prošlosti i zaslijepljene političkim govorancijama uvjeriti da su sve dosadašnje vlade bile toliko korumpirane da je korupciju danas jednostavno nemoguće maknuti iz cijelog sustava. I bivša i sadašnja vlada išle su na ruku kapitalu, i onom bijelom i onom crnom i onom sivom, a najviše onom plavim u kuvertama.



Kaže radosna i vrlo indikativna vijest ovako: "Europska komisija zauzela je stav da ne preporučuje otvaranje pregovora o poglavlju pravosuđa i temeljnih prava s Republikom Hrvatskom zbog toga što Hrvatska nije dovoljno učinila u reformi pravosuđa, u suzbijanju korupcije nakon akcije Maestro, kao ni po pitanju manjina." A tko se nije skrio, magarac je bio, reče Šeks i mrtvo hladno izjavi da je ocjena Europe preoštra, kao, znao on da u Hrvatskoj uopće nema korupcije... ajoj meni. Korupcija se vidi iz aviona, ma vidi se sa satelitskih snimki, još malo pa će biti ucrtana na Google mapsu.

Malo šminke i par žrtvenih jaraca u akciji Maestro očigledno nije nimalo impresioniralo i/ili zavaralo Europu pa je Europa odustala od pregovora. Šamar trenutnoj vlasti u svakom slučaju, ali i svima koji su bili prije njih možda još i više jer su svima trubili kako će očistiti ovu zemlju od korupcije, a kad su došli na vlast... ništa, zapravo, samo su nastavili istim tempom pa su se stari opet vratili k'o da se ništa nikad nije dogodilo.

Vječni politički krug zavaravanja da će se na izborima... e sad na ovim sigurno... nešto promijeniti. Valjda su zato i stavili tako veliki razmak između izbora jer je netko izračunao da je to taman neko vrijeme da ljudi zaborave kako se nakon prošlih baš ništa nije promijenilo, osim možda boje kravata i džepova u koje se slijevaju plave kuvertice, koverte, a ponekad i cijeli koferi.



No, nije to jedina vijest, dan ranije pročitao sam još jedan vrlo indikativan i potpuno odgovorajući naslov: "Mafijaš, odvjetnik i direktor u Holdingu" i... vjerujem. Zapravo, više me ništa ne iznenađuje jer odavno sam shvatio koja karika koja nedostaje u shemi businessman-političar je... fiškal. To je prava trodioba vlasti ili u hrvatskom slučaju bolje reći trijada vlasti. Mafija, politika i pravosuđe, pa di ćeš bolju kombinaciju, pravi ljubavni trokut i samo im još fali alat da nas sve učine sretnijima. Evo, možda će im ovo pomoći da Hrvatsku dovedu do blagostanja "Butt plug 'DRILLER' - svijetli"



Svim našim dosadašnjim vladama pa tako i ovoj Sanaderovoj treba dodijeliti posebnu nagradu za borbu protiv korupcije. Eto, nek' se zove "Zlatni prst u dupe" za dostignuća u borbi protiv korupcije, nekako bi bilo logično, slikovito i znakovito. Hvala ti, Vlado... Ivo... Ivice... Marice... svima hvala što su nas uveli u Europu, znam da su vam ruke bile vezane pa vam ne zamjeram.

A Šeksu može jedna nagrada za iskrenost, recimo "Oko širom zatvoreno"... da mu se nađe.



Logika zarade

Bilo koji oblik prisile dovodi do odbijanja, zvuči logično, ali čini se da je i to teško shvatljivo krupnom kapitalu i korporacijama. Oni su navikli na to da mogu šopati potrošače svojih proizvoda jer su ih tako učili u školi i tako im pričaju marketinški stručnjaci, ali vremena se mijenjaju, a mijenjaju se zbog hiperprodukcije... paaa svega.

Eto, čini se da se moja zločesta želja polako ostvaruje. Nije to bilo baš tako jako davno kad me je Google otkantao sa svojeg AdSense programa zbog nekih lažnih klikova. Bilo je to prije nego što je Google uopće počeo službeno vrtjeti hrvatske reklame u svom programu, a ja sam vidio jedino neke random free reklame bez neke zarade.

I onda, vjerojatno kad su se počeli pripremati, počele su dolaziti neke čudne reklame za češke hotele ili tako nešto, ja ih poklikao da vidim radi li to uopće nakon mjeseci čekanja i... popušio ban jer sam (to je istina) sam sebi nabio neku siću klikova. Stvarno siću jer je ukupna zarada u šest mjeseci bila neka 24 dolara, a ovih pogrešnih i nemam pojma koliko je bilo, ali su bili pogrešni, a Google to ne dopušta.

I uzalud su sve žalbe i molbe da se to preispita i da se vidi koliko je toga bilo. Uzalud pitanja da se objasni zašto su me otkantali i da mi kažu koji su to i kad klikovi bili. Ništa, pa neće valjda Google sad još i objašnjavati svoje postupke, tko sam ja da ih uopće nešto pitam. OK, shvatio sam poruku, zauvijek sam zbanan s AdSensa, i to bez objašnjenja.

E, ali ja baš i ne volim kad me se samo tako odhebe bez objašnjenja i malo... ahm... ajmo reći žešće reagiram, pa sam se odlučio pozabaviti educiranjem čitatelja o načinima surfanja webom bez gledanja u te dosadne Googleove oglase koji BTW i ne donose baš tako bajnu i sjajnu zaradu kako se misli.

Postoje krasni načini da se blokiraju sve one silne reklame koje iskaču iz svih mogućih i nekih nemogućih dijelova stranice koja se otvara. Može se lažirati Host fajl na windozama, može se (i preporučljivo je) blokirati Flash na stranicama, tj. dopustiti samo kad je nešto stvarno interesantno, a ima i krasnih programčića i pluginova za FireFox i IE.

E pa jedan od njih, trenutačno vjerojatno  najpopularniji, je i AdBlock PLus. Ne samo da će taj programčić blokirati dosadne reklame koje skaču po ekranu nego će uštedjeti i poprilično prometa koji baš i nije jeftin. Pa ne uživaju svi u blagodatima FlatRatea, pa zašto ne prišparati taj promet za nešto stvarno korisno. I tako... bilo je to i prošlo, ja već i zaboravio na tu tužnu epizodu s Googleom kad neki dan čitam vijesti i vidim tipa koji se ljuti na ljude koji blokiraju oglase... hehe... ma nemoj.



Kaže tip da je to ilegalno. Da je to uskraćivanje zarade stranicama koje se financiraju od oglasa. Ma neee... kaj stvarno? I dalje nešto trvi i mrvi da je to grozno i strašno, pa je išao čak tako daleko da je spominjao i mogućnost nekih tužbi prema autorima takvog softwarea. Glupson. Koji to zakon može mene ili bilo koga natjerati da obraćamo pozornost na reklame i oglase?

Koji to zakon koji će meni odrediti da MORAM gledati reklame bilo gdje i bilo kakve reklame. Tko će me to našopati reklamama i proizvodima koji me ne interesiraju, pa čak i kad me zanimaju, nemam love da ih kupim? Dajte mi pokažite taj zakon koji će mi uskratiti slobodu čitanja i gledanja onog što želim na način na koji to želim. Mislim da ga nema.

I sad se stvar već poprilično zakotrljala. Kad se digne prašina, ljudi obrate pozornost, pa i progledaju i shvate da postoji način da se izbace ti dosadni oglasi sa stranica. Naravno da su počeli skidati taj besplatni program i blokirati reklame. I naravno da se to baš i ne sviđa "nekima", a tko je najjači u online oglašavanju, to je barem svima jasno. Dakle, jasno je odakle vjetar puše i što nam je to dopuhao.

Šteta, a koncept zarade od reklama je sasvim OK ako bi se podijelio s onima koje i šopaš reklamama. Da, istina je, oni kao dobivaju nešto besplatno zauzvrat, ali šopanje je ipak šopanje, a to ljudi ne vole.

Hiperprodukcija svega i svačega napravila je svoje. Ljudi jednostavno ne žele ništa... platiti, jer jednostavno nitko nema toliko novca da kupi sve čime bi ga rado našopali. Ali kako se stalno šopaju reklamama, ostaje neka želja za tim proizvodima, što ponovno dovodi do neminovnog, tj. da ljudi to ipak žele, ali kako ne mogu sve to kupiti, onda požele to isto... ukrasti.

I eto nas na piratstvu i distributerima filmova i glazbe i njihove taktike, ali... to je već jedna druga priča. I njih muči hiperprodukcija i šopanje potrošača nenormalnim količinama filmova i glazbe, pa da sve to stoji i 10 lipa, nakupi se toga previše. Previše reklama i previše proizvoda i cijeli sustav postaje sam sebi svrha. Recimo, kao ova stranica, a ima ih na milijune sličnih, nema sadržaja, samo reklame, samo AdSense i da stvar bude još bolja, još se i reklamira preko... AdSensa.

Kretenizam na djelu, stranica na kojoj su samo reklame reklamira se na AdSensu i zatrpava druge stranice reklamama... i onda da ih čovjek ne blokira. Jedino čime se bave su reklame... reklame zbog reklama. Sustav koji uništava sam sebe svojom stupidnošću.

Baš me zanima hoće li ljudi stvarno u tolikoj mjeri reći da im je dosta

šopanja i potruditi se instalirati AdBlocker Plus ili će i dalje tupo zuriti u stranice pretrpane reklamama. Ono, da je jedna reklama ili dvije kao neki sponzori nečega, još i nekako, ali kad je to more bezveznih reklama koje se slažu jedna preko druge, postaje stvarno dosadno. Google... bye bye... kod mene ste odavno blokirani. Baš me zanima kad će svi zajedno shvatiti da moraju napraviti nešto što potrošači trebaju i žele platiti, a ne se baviti smišljanjem reklama koje će im prodati nešto što niti trebaju niti žele, a još manje žele to platiti.

Nemreš litru u politru, rek'o bi moj frend s kojim sam provodio mladenačke dane u Rupi u Medulićevoj. Hm, postoji li još ta Rupa, nisam bio desetljećima tamo.



Dijonice

Navali, narode! Još malo, pa nestalo! Sve dam, samo da prodam; baterije, satovi, žileti, žileti... dijonice. Tako nekako izgleda ozračje prije prodaje preostalog dijela pretvorenog/nacionaliziranog telekoma onima od kojih je i preotet, tj. pretvoren, tj. nacionaliziran. Imam jedan krasan plan; uzmem ti stan i onda ti ga prodam.

Naravno, sve pada u zaborav kad zamiriše mogućnost zarade. Nikome neće ni na kraj pameti pasti što je i kako je kad se nešto nudi ni za što. Koga briga je li to u interesu svih ili samo nekih s punim kovčezima love. Koga briga za sve one koji su svojim uplatama za priključke gradili taj oteti telekom. Ostaje im samo prazna utjeha u staroj izreci: "Oteto - prokleto", i još isprazniji osjećaj da su još jednom prevareni od ljudi koji bi se kao trebali brinuti za dobrobit svih, a ne samo njih. SDP, HDZ... koga briga... svi su se omastili za saborskim stolom donoseći zakone koji su odgovarali samo nekima i omogućavali im da nakrcaju dovoljno love kako bi stvarno iskoristili sve nove prilike koje će im opet, i po tko zna koji put, dati Vlada.

Hoće li zaraditi i mali ljudi? 'Oće, ali malo sutra. Da bi se bilo kakva lova zaradila na dijonicama, prvo treba uložiti neku lovu, a ako nemaš lovu, onda, istina je, možeš podići i kredit u banci, ali onda dijeliš zaradu s bankom. Evo, čujem da banke nude velikodušnih 10% kamata. Krasno, ako dijonica HT-a naraste 20%, pola od zarade + trošak obrade kredita ide... banci, a može i garancija otplate kredita dijonicama. Ma, zapravo, možeš što god hoćeš, sve dok lova ide u pravom smjeru. A tek ova sprdačina oko Prospekta. Prestrašno. Netko zloban bi mogao reći da im se ide na ruku, mogao bi reći da se stvar toliko isforsirala da je pomalo bolno i tužno gledati koliko se trude prikazati ovu prodaju kao nešto što je u korist svih, a ne samo odredenog i relativno malog broja ljudi.

Vidim, i Knjaz se uključio u stvaranje percepcije o nekoj Vladinoj velikodušnosti. Kako li je samo simpatična reklama na RTL-u i kako oni samo zdušno objašnjavaju ljudima što su to dijonice i kako to sve funkcionira. Jedino su zaboravili jednu sitnicu, a to je... kako da netko s prosječnom hrvatskom plaćom uopće skupi za te dijonice. Kredit? Hm, posljednji put kad sam čitao o prosječnoj zaduženosti, svi su u nekim kreditima, a osim kredita još su i u minusu na računima... I sad ti digni kredit za dijonice! Svakako, evo već trčim podići kredit koji, ako mi ga banka i odobri, može jedino značiti da bi trebao sljedeće razdoblje živjeti valjda od zraka.

No, da ne pretjerujem. Nije ipak sve tako crno. Imaju naši ljudi i novac i volju kupovati njemačko. Zapravo, kakve veze ima čije je jer novac ne poznaje granice, a profit je svima draga riječ. Garantirano će se naći nešto ljudi koji će kupiti dijonice HT-a, uvijek se nađe. Zapravo, čujem da ih ima koji dolaze sa snopovima punomoći za kupnju dijonica. Nekad smo ih zvali torbarima, ne znam kako se danas zovu i u čije ime kupuju te dijonice. Ma, nema veze, garantirano će se okoristiti umirovljenici. Oni nekako uvijek profitiraju od prodaje HT-a. Vlada ih je uvijek navodila kao glavni razlog, kao jedinog krivca za prodaju HT-a. Ha, nije bilo novca za mirovine, Te, nije bilo novca za povrat duga umirovljenicima, Ha, nije bilo novca za drugi dio duga, Te nije bilo za treći dio duga... i tako u krug. Ma, znao sam da su uvijek krivi ti penzići. :-)

Nego, vidim da sve muči pitanje koliko će zaraditi od prodaje dijonica HT-a, a čujem i da im to nitko ne želi reći. Zapravo, svi stavljaju neke disklejmere i ograduju se od toga da će uopće biti neka zarada. Upozoravaju se ljudi da dijonice mogu pasti i ispod cijene po kojoj su kupljene, upozoravaju se (k'o fol) da je ulaganje u dijonice rizično i nitko ne želi reći hoće li se na tim dijonicama uopće zaraditi. E, pa kad oni neće, ja ću vam reći hoće li se zaraditi na tim dijonicama. Da, da i još jednom da. Zaradit će se na tim dijonicama i zarada će biti pregooolema. Jedino nisam baš siguran TKO će zaraditi na tim dijonicama. To ipak ostavljam vama za razmišljanje, a ja ću kupiti jednu, tek toliko da budem mali dioničar... onak'... za foru i za uspomenu na neka davna vremena. Ma, koga više briga tko je to nekad gradio i plaćao i financirao i tko je tu koga i na koji način. Nek se vrti lova. A tko nema love... 'ko ga ****,    crkni sirotinjo.

Dao Bog da se svi o-Bog-atili na tim dijonicama i nikad ništa više ne morali raditi... nek vam je sa Srećkom (Luckyjem). Samo pazite na to da vam Lucky ne postane Stark... :-)

Disklejmer: Ovaj članak govori o dijonicama, a ne o dionicama, a autoru se živo fućka za pravila i propise hoštaplera iz kojekakvih organizacija s tri-četiri slova koje rade iako se zna da bi gotovo kompletna ekipa iz tih troslovnih i četveroslovnih organizacija trebala biti iza čvrsto zatvorenih rešetkastih vrata ili, u najmanju ruku, ukinuta, što je naš vrli kancelar obećao, ali i porek'o... Boli njih briga za mene, a boli i mene briga za njih. Razlika između kreativnog knjigovodstva i privrednog kriminala je ionako u debljini plave kuverte, pa ono...



Polančec ne želi u Europu

Moram biti iskren pa reći da nisam slušao samu raspravu ili predizborno prepucavanje vrlih nam vlastohlepnika nego sam pročitao nekoliko izvještaja po novinama, ali svejedno mislim da sam shvatio što je rekao naš vrli ministar i što su drugi rekli u vezi s DTK i telekomunikacijama i ne mogu se ne užasnuti na ponovljeno iskazivanje potpunog nepoznavanja bilo čega. Ne samo da je zadržavanje kontrole nad DTK u rukama države jako daleko od nacionalizacije nego je čak i suprotno od nastojanja Viviane Reding i Europske Unije.

Pa iako će Polančecova izjava da ne želi živjeti u zemlji u kojoj se razmišlja o nacionalizaciji možda slabo informiranima zazvučati jako lijepo i na liniji odmaka od socijalističkih navika iz mračne nam prošlosti, ona ipak pokazuje totalno nepoznavanje politike EU u vezi sa sektorom telekoma te općenito njegovo nepoznavanje i neprepoznavanje telekomunikacija kao ključnog faktora za razvoj zemlje.

Već neko duže vrijeme iz ureda Viviane Reding dolaze jasne i glasne poruke o tome kako rascjepkanost telekom tržišta koči njegov razvoj i guši napredak, dok se vlasništvo nad infrastrukturom koje je i dalje u rukama bivših monopolista rak-rana liberalizacije u telekomunikacijama
Već neko duže vrijeme iz ureda Viviane Reding dolaze jasne i glasne poruke o tome kako rascjepkanost telekom tržišta koči njegov razvoj i guši napredak, dok se vlasništvo nad infrastrukturom koje je i dalje u rukama bivših monopolista rak-rana liberalizacije u telekomunikacijama. Više nego jasne signale poslala je Viviane Reding i Njemačkoj koja je dopustila da Deutsche Telekom zadrži isključivo vlasništvo nad novoizgrađenom optičkom infrastrukturom objašnjavajući to potpunim kočenjem liberalizacije i uništavanjem konkurencije.

Išlo se čak toliko daleko da je predana i tužba protiv Njemačke. Ne, nije to nacionalizacija, to je stavljanje infrastrukture pod kontrolu regulatora. Ali to čini se nitko od naših političara nije čuo, pa tko će pratiti sve te lude stvari koje rade Europljani neće valjda Vlada koja se zaklinje da joj je glavni smjer... Europa.



No nije to jedina stvar koju je Viviane pokrenula. Prije nekoliko mjeseci pokrenute su dvije velike inicijative vezane za uvođenje univerzalnog pristupa telekomunikacijskim uslugama u vidu jedinstvenog satelitskog pristupa internetu i telefoniji. Doduše još je sve pomalo maglovito, ali se pokrenulo. No možda najvažnije dvije inicijative su na polju regulacije.



Jedna ide u smjeru stvaranja neke vrste superregulatora koji bi regulirao sve nacionalne regulatore iz jednog centra i pokušao unificirati uvjete koji su sada poprilično neujednačeni u Europi. A druga inicijativa se tiče... pazi sad... razdvajanja bivših monopola u telekomunikacijama od njihove infrastrukture i izdvajanje infrastrukture u posebne kompanije kojima bi regulirao opet neki regulator.

A zašto? Pa zato što se pokazalo i da samo izdvajanje infrastrukture stvara povoljno okružje i stavlja sve sudionike na tržištu u ravnopravnu poziciju korištenja te infrastrukture. Vrlo jednostavno, ali opet vrlo komplicirano i ako je uopće moguće, onda definitivno jedino izvedivo uz jak pritisak iz Europe, ali...







Eh, ali. Ali naš ministar Polančec o tome nema blage veze, nije nikad čuo da se takvo što sprema i da je takvo što čak smjernica iz Europe i dalje pokušava, i to vrlo uspješno, podilaziti svojem biračkom tijelu i glavnom financijeru izvaljivanjem floskula koje su jako zgodne za dizanje morala neinformiranih masa, ali s druge strane potpuno u neskladu sa smjernicama iz EU, a da stvar bude još žalosnija, i jako štetne za privredu i telekom

tržište. No njega to i nije briga kao što nikoga već godinama nije briga što se to događa u hrvatskim telekomunikacijama.



Nikoga uopće nije briga nizašto i zato su nam telekomunikacije upravo tu gdje jesu (a i sve ostalo), a svi napori se svode na besmisleno trabunjanje o kojekakvim alternativnim tehnologijama koje su BTW potpuno neadekvatne za širenje broadbanda i čista su dimna zavjesa u službi nekih sasvim desetih stvari
Nije ih briga čak ni kad se godinama upozorava da HT pritišće konkurenciju namjernim ne ulaskom u CIX tjerajući operatere da plaćaju preskupe direktne peering linkove prema HT-u da bi nekako olakšali svojim mrežama ili puštajući kompletan promet preko međunarodnih linkova koji su čak i jeftiniji od peering linkova prema HT-u. I koja je posljedica svega toga? Pa posljedica je da nam velika količina internog prometa ide nekim čudom preko međunarodnih linkova po sistemu da se ja od doma (HT) spajam na kompjuter u firmi (OT) preko međunarodnog linka. I onda se ljudi čudom čude kako je moguće da netko prisluškuje neke tamo optičke niti u Sloveniji i čuje što priča Sanader.

Pa kako ne bi kad je Vlada spojena preko HT-a... OK, znam, ovo sam previše pojednostavio i karikirao i nije to tako, ali poanta je upravo u tome. Nikoga uopće nije briga nizašto i zato su nam telekomunikacije upravo tu gdje jesu (a i sve ostalo), a svi napori se svode na besmisleno trabunjanje o kojekakvim alternativnim tehnologijama koje su BTW potpuno neadekvatne za širenje broadbanda i čista su dimna zavjesa u službi nekih sasvim desetih stvari.



Ne sviđa mi se Čačić baš previše, ali nije baš da je jako fulao kad je rekao da bi infrastrukturu trebalo staviti pod nadzor HAT-a i razmisliti o tome da se ne privatizira baš svaki komadić svega što makar malo vrijedi u ovoj zemlji. A tko zna, možda čak i nacionalizirati; uspjelo je 1991., zašto ne opet). A sviđa mi se i ideja o popustu na dionice HT-a onima koji su plaćali priključak po 1000 DEM i više (ja platio 1400 DEM) i sad bih ja kao trebao kupiti dionice HT-a bez popusta. Krasno, prvo su sve nacionalizirali, tj. pretvorili iz društvenog (našeg) u državno (valjda njihovo) vlasništvo pa su onda prodali i sad bi onaj ostatak ponovno prodali nama od kojih su sve to na početku i uzeli... i to bez popusta.

Krasno, ali tako je od prvog dana rada Hrvatskog sabora pa do danas, ništa se nije (još) promijenilo, a i zašto bi kad se nitko baš i ne buni... osim na papiru.... i internetu, a naši političari niti čitaju novine niti surfaju internetom jer su prezauzeti otvaranjem striptease barova i njihovim zatvaranjem pa valjda ne stignu od silnog posla. A projektno vođenje zemlje... uh... mislim da u Saboru nisu čuli za Gantov dijagram ili MS Project. Što se i vidi.



Ne znam, najstrašnije od svega mi je ipak činjenica da Polančecovi stavovi zvuče prihvatljivo upravo onima koji se najviše bune na previsoke cijene svega i svačega i na male plaće i što sve ne. E, ali kad ih se uplaši nacionalizacijom... e onda se pjevaju borbene. Kao da je većina sama odlučila da treba biti lošije nego što je.



Čudno, zašto mi se čini da je pretvorba zapravo bila nacionalizacija?





Optika za 'po doma'

Nije to tako davno bilo kad je jedina "optika" koju smo si mogli priuštiti za "po doma" bila ona u obliku futurističkih stolnih lampi iz kojih su virile optičke niti i svijetlile u raznoraznim bojama. Osim tih lampi bilo je i drugih primjena optičkih niti u odjeći, stolnjacima i jastucima, ali to je uglavnom bilo sve što smo mogli očekivati. E, ali optika tome ne služi.

Optičke niti su ipak zamišljene za neke druge svrhe. Jedna od njih je da provode svjetlo koje emitira neki laser na jednom kraju i da ga na drugom kraju optičke niti nešto "čita". Recimo da to tako nekako funkcionira. Pa sad recimo da laser nešto kao treperi pa je to kao neka frekvencija, tj. malo ima pa malo nema signala pa je to recimo neki niz jedinica i nula i tako se naniže hrpetina jedinica i nula i dobijemo neke podatke. E onda netko pokuša progurati jako puno jedinica i nula, recimo milijardu u jednoj sekundi i dobijemo nešto kao... ahmmm... sad ga malo rastežem, ali... gigabit. E sad taj jedan laser natjeramo da svijetli u nekoliko boja pa natjeramo da svaka boja gurne milijardu jedinica i nula pa dobijemo puno gigabita... i tak' recimo da to tako nekako funkcionira. Istina, nije baš skroz tako, ali... nema veze.

I krasno je to, putuju neki gigabiti kroz te optičke niti. Putuju ispod mora i spajaju kontinente, pa se nešto kao razvedu na obali pa putuju uz pruge i ceste do nekih gradova, pa opet kroz neke čudne cijevi zvane DTK putuju kroz gradove i između gradova da bi došle do nekih centrala.

E sad se ti podaci u tim centralama lijepo pretvore u neko jezivo pištanje i puste preko famoznih bakrenih parica.

Ali to pištanje je užasno neefikasno pa do naših ADSL modema dolazi tek jedan mali djelić tih silnih milijardi jedinica i nula, a i pretvaranje svjetla u pištanje pojede određenu količinu podataka i ... ma uglavnom sve se uspori. Damn, kad bi barem ti laseri nekako dogurali svjetlo do stana pa da nema tog usporavanja zvanog ADSL.





Kad se konačno dokopamo optike, naši videouradci će puno brže na net, moći ćemo razmjenjivati fajlove puno, puno brže nego sad kad smo ograničeni upload brzinom onoga tko nam šalje neki veliki fajl. Ono, zlatno doba, renesansa broadbanda ...
ADSL, pa čak i ADSL2+ postaju preslab medij, premale su to brzine pa čak i kad se gurne famoznih "DO24Mbps" (to je novi način označavanja brzine). Istina, postoji i neki VDSL koji je još brži, ali ima jako mali domet pa se mora s optičkim nitima doći još bliže korisniku nego je to neka centrala, recimo u neki ormarić i to je opet problem. Jedino logično, mada i najskuplje rješenje jest dovesti optičku nit skroz do korisnika. I eto ga. Stvar se zove FTTH i polako, ali sigurno postaje sve interesantnija svima koji svojim korisnicima žele ponuditi nešto više od televizije i malo telefonije uz još malo interneta.

Prvi je krenuo Vodatel prije više od godinu dana. Probili su led, potrošili gomilu para i malo se zaigrali s kreditima pa ih je kupio pametni Metronet njušeći veliku šansu da bude prvi koji će nuditi TriplePlay preko optike. Ma zapravo, nije to baš skroz istina, svi telekomi vuku optiku po gradovima i spajaju poslovne korisnike. Pa oko toga i jest rat za DTK, ali to ipak nije FTTH.

Jedan novinar je to nazvao FTTO (Fiber To The Office)... hehehe... nema takve formulacije, tj. nije je do sada bilo. Ipak je drugačije kad vučeš optiku do neke firme pa je to samo jedan korisnik, pa je i oprema skroz drugačija i sve je bitno skuplje. Sasvim je druga stvar kad vučeš optiku do tzv. malih korisnika. Ali ustvari i nije... sve je to optika na neki način. Dakle, svi telekomi imaju iskustva u postavljanju optike, sad je samo pitanje da se krene do krajnjeg korisnika i eto nama nove revolucije.



Rat cijenama u broadbandu je manje više završen i nema tu više puno manevarskog prostora, sad ostaje samo rat podizanjem brzina, a to je opet moguće samo skokom u tehnologiji i prelaskom na FTTH. Pa kad se sad zahuktamo s brzinama, imam neki osjećaj da ćemo vrlo brzo dostići i Japance. Joj što se veselim kad osim Vodatela krenu i Optima i HT u optičke ratove, bit će brzine koliko voliš i ono što je sve zanimljivije, probit će se nevidljivi zid koji trenutno koči sve korisnike ADSL-a, a to je upload brzina.

Kad se konačno dokopamo optike, naši videouradci će puno brže na net, moći ćemo razmjenjivati fajlove puno, puno brže nego sad kad smo ograničeni upload brzinom onoga tko nam šalje neki veliki fajl. Ono, zlatno doba, renesansa broadbanda... jedva čekam. Danas sam otkrio da mi je Vodatel/Metronet dostupan (makar samo na stranicama dostupnosti), ali bit će. A kad rastu brzine i uvode se nove tehnologije, onda padaju cijene starih tehnologija.

Ustvari cijene će toliko pasti da više ni besplatni WiFi neće imati previše smisla pa se već sad odustaje od nekih planova za pokrivanje gradova jako jeftinim WiFi-jem. Jednostavno nema više smisla kad je broadband sve jeftiniji, sve brži i sve dostupniji, ali... o tome nekom drugom prilikom. Ono što se kaže "Par mjeseci i par milijuna eura kasnije..."   :-)



Nemoralna poruka

Nakon svake nesreće traže se krivci. Nekad se nađu, a nekad baš i ne. No interesantno postaje tek kad se nesreću pokuša iskoristiti za rješavanje vlastitih problema. A kad se uz te i takve probleme pojavi i mogućnost velike zarade, onda to postaje u najmanju ruku ... neukusno.



Slušajući vijesti o tragediji na Kornatima prisjećao sam se tamo neke dave 1996., '97. i '98. kad sam praktički živio na relaciji Telašćica - Piškera - Jezera. I to ne preko ljeta nego tijekom cijele godine. Definitivno jedan od ljepših dijelova ove zemlje i ovog mora, ali poprilično udaljen od svega. Ali baš u tome je i bila čar divljih uvala, malih rivica i polupotopljenih bova po kojima sam se smucao i na kojima sam noćio tijekom zime. Da, prekrasni su Kornati i cijeli taj dio, ali... nema tamo signala, bar ga nije bilo tih godina. Da bih telefonirao, morao sam se popeti iznad marine Piškera da uhvatim signal, baš kao što su Talijani hvatali signal svojeg TIM-a. Nije bilo signala ili ga je bilo ... jedva.



A onda su došli bageri na otok Žut pa su satrali nečije masline i probili put do vrha brda i postavili žičanu ogradu i neku zgradicu i neku antenčugu. Bilo je i nekih prosvjeda i pritužbi od nekih udruga, ali... Žut nije u nacionalnom parku Kornati pa ništa od svega, antenčuga stoji i dalje. Mislim da je glavni i odgovorni u tom trenutku bio Goranko Fižulić koji je sa svojom Karubom valjda izvidio teren i zaključio da jahtašima u marini Žut baš fali signala. Ajd' to je prošlo, ali je bilo rečeno da se u nacionalnom parku neće graditi antene. Rekli - porekli i predali zahtjeve i VIP i HT za izgradnju antena, zahtjevi odbijeni pa opet predani i tako u krug sve do danas. Nema antene, a ja ne znam ima li ili nema signala na Kornatima, no pitam se treba li u nacionalnom parku uopće biti signala.



Ako pogledamo objašnjenja iz VIP-a i HT-a o tome da oni nisu krivi što na Kornatima nema signala jer ih se koči i ne dopušta im se izgradnja baznih stanica i dizanje antena, ne mogu se oteti dojmu da se tu zapravo pokušava izvući dozvola u mutnom dok još traje žalost za stradalim vatrogascima. Jer ako to nije tako i ako se VIP i HT stvarno brinu o tome da na tim lokacijama nema signala, imam jedan prijedlog. Ako se stvarno radi o tome da su danas mobiteli u neku ruku i nekakvi osobni komunikatori u slučaju nužde, pa ako je čak i zakonom određeno da u svakom trenutku i bez naplate moraju moći nazvati brojeve za hitne slučajeve tipa 112 ili 92 ili 93 i ako je to sve važnije od narušavanja izgleda nacionalnog parka ... e... a zašto im se onda ne bi dopustilo da postave jednu malecku mini antenicu koja bi propuštala SAMO pozive u nuždi? Zašto? Možda zato što se tu uopće ne radi o brizi za ljude koji iz bilo kojeg razloga borave na Kornatima nego isključivo i jedino o zaradi.



Odluči li država da svaki kutak mora biti pokriven GSM signalom i kao razlog navede da je to zbog sigurnosti i mogućnosti zvanja brojeva hitnih službi, možda bi država trebala financirati izgradnju antene s minimalnim zahtjevima koja bi propuštala samo hitne pozive, a ne da se ide na ruku mobilnim operaterima... možda, a možda i ne. E da, ali bi onda država morala to i financirati. Možda svima njima, a i nama uopće nije u interesu sigurnost nego smo postali ovisni o pomisli da sa svojim mobitelom imamo signala gdje god da se nađemo pa samo tražimo izgovor u tome da je to dobro da, eto, kad se nekome nešto desi da može pozvati pomoć. Da, korisno je imati signala u zabačenim dijelovima i po nacionalnim parkovima, ali ne za slanje MMS-a nego za stvarne pozive u pomoć... ovo drugo nam može biti zgodno i praktično, ali ako zahtijeva postavljanje antena svih operatera koji imaju svoju mrežu, neće biti baš praktično, a još manje će biti lijepo.



Ako pogledamo objašnjenja iz VIP-a i HT-a o tome da oni nisu krivi što na Kornatima nema signala jer ih se koči i ne dopušta im se izgradnja baznih stanica i dizanje antena, ne mogu se oteti dojmu da se tu zapravo pokušava izvući dozvola u mutnom dok još traje žalost za stradalim vatrogascima
Evo gledam kako se Bandić želi obračunati s antenama u Zagrebu pa i s klimama, kaže Bandić da antene narušavaju izgleda grada. Hm, a kako da onda gledamo na postavljanje baznih stanica i antena mobilnih operatera? Kao na ukrase u prirodi? Mislim, i meni je praktično imati signala, a vjerujem da se i Kornatarima ponekad telefonira doma dok su u obilasku svojih parcela ili pikaju hobotnice uz obale kornatskih otoka, ali... gdje je tome kraj? Gdje ćemo sve dopustiti silovanje prirode, a gdje nećemo i s kojim razlogom.



Ne znam, meni je poruka koju su odaslali VIP i T-Mobile zazvučala poprilično nemoralno, ali... tko zna, možda sam u krivu. Možda je sve to zapravo besmisleno i treba se prepustiti zakonima profita. A sad opet, EU se sprema pokrenuti paneuropsku pokrivenost signalom s jednog satelita i uvesti univerzalnu ponudu koja bi osigurala ne samo glasovnu komunikaciju nego i podatkovnu komunikaciju i u najzabačenijim dijelovima. Nekako mislim da je to ipak pametniji način od podilaženja mobilnim operaterima. Ali, kao što rekoh, možda se i varam...



A onda, tu je i onaj famozni net neutrality koji nikako da shvatim i ne mogu se oteti dojmu da je slična priča. Država nešto treba od firmi koje posluju po tržišnom principu, a da bi dobila nešto što je neisplativo tim firmama, tim istim firmama dopušta nešto neprihvatljivo. Čudne su mi to igre. S jedne se recimo strane od telekoma zahtijeva postavljanje linka prema obavještajnim službama, a onda se s druge strane (one javne i vidljive) telekomima zabranjuje da se igraju s prometom i da ga na bilo koji način kontroliraju. Čudne su mi to igre, ali... o tome nekom drugom prilikom...



Google Nazi







Iako je Google poznat po svojoj rigoroznoj politici skidanja svega što krši autorska prava, čini se da mu nimalo ne smetaju nacistički filmovi u kojima se vrijeđaju Židovi.



Hm, da... pa valjda su nečija autorska prava važnija od "onih drugih", Googleu potpuno nevažnih prava koja im samo smanjuju zaradu.



Čitajući o video klipićima u kojima su prvo Slovenke nešto kao kritizirale Hrvatsku, pa kao neki odgovor na sve to i nakon toga se neki Srbi našli raditi film o Hrvatskoj i nabrajati što ih sve smeta nisam mogao ne uočiti po drugi ili treći put da su se na Tportalu pojavili oni strašni i od policije zabranjeni fašistički simboli, konkretno svastika.



No dobro, to isto se pojavilo i na svim drugim portalima, a može se pretpostaviti da će se naći i u tiskanim medijima. Super, netko napravi filmić i ne samo da dobije reklamu nego je to automatski propusnica za tiskanje svastika u milijunskim količinama. Ali neka, tako je uvijek bilo i bit će i stvarno ne vidim razloga zašto se svastika ne bi upotrebljavala u bilo kakve svrhe... recimo dizanje naklade.



Ali ne mogu ne primijetiti da se ipak nešto malo čudno događa na Googleu. Na stranu autorska prava, to smo naučili, na stranu micanje prestrašnih pornića, to je valjda prestrašno za gledati... brrrr.... zamisli, gole žene... grozno... seks... fuuuuj... pa tko to radi... :-) i sve ostalo što se miče s Googlea kad koga iz nekog razloga zasmeta. Da ne spominjemo custom filtriranje za Kineze.



E sad, isti taj visokomoralni Google uopće ne vidi ništa strašno u držanju nacističkog filma "Jud Suess". Zapravo, nije samo da ga tako nešto uopće ne smeta nego se niti nakon stotinjak pritužaba iz ureda ... hm ... nešto kao dječji pravobranitelj ili tako nešto ... nije udostojio maknuti sporni film s YouTube servisa. Zašto? Pa to valjda zna samo Google, ali još nije komentirao... a bogami nije ni maknuo filmić koji je ovdje. Ma nije to jedini takav filmić, ima toga još. Evo jedan crtić iz 1940. Ali opet, i zašto bi ih micao kad je to vrlo slično s video klipićima koji govore o KKK. Ima tu svega i svačega.



No opet, pitam se što bi uopće ostalo na netu kad bi svatko mogao reći da ga nešto smeta i da se to makne s neta. Što koga briga ako je nešto, kao isticanje i veličanje fašističkih simbola protuzakonito u tamo nekoj zemlji. Who cares?



Bitno je da se zaštite američka autorska prava i održava u pokornosti ostatak svijeta koji pokorno potpisuje sve moguće odredbe o zaštiti autorskih prava kao da je to nešto normalno i da podrazumijeva neku automatiku.



Plaćaju se prava na sve, kupuju se zaštite od kopiranja. Odličan posao, prvo natjeraš nekoga da potpiše da će štititi tvoja autorska prava i zakone, zatim mu prodaš alate za njihovu zaštitu i pri tome se praviš gluh, slijep i nijem na zakone države koju si natjerao da sve to potpiše. Od Aljaske, do Meksika... Pih, i to je Amerika...



 Hm, teška pitanja ali nema veze jer je sve to postalo sasvim normalno. Mene pomalo nasmijava kad se netko iz Srbije javi i počne prozivati za fašizam i nešto slično jer se uvijek sjetim jednog malog filmića na YouTubeu pod nazivom Ku Klux Klan in Europe (SERBIA) pa sad nek netko kaže da je neka zemlja bolja ili gora glede toga. Pogledam stranice nekog Poljaka ... pa mi je sve jasno.



Ali ti filmići i sva ta paranoja oko micanja sadržaja ili ciljanog i namjernog nemicanja sadržaja je totalno bezveze i postaje nezanimljiva. Ima i simpatičnijih servisa od YouTubea da se pogledaju kompletni filmovi. Evo, ako još niste, provjerite Joox. Nađe se tu svega i svačega. Uglavnom stari filmovi, ali ljudi k'o ljudi, stavljaju na servis svašta pa osim starih crno-bijelih filmova ima tu i filmova... hm... ma pogledajte i sami. Kakav IPTV... evo ga DivX TV... :-))



A Google? Pa njima se to valjda sviđa taj nazi pristup. Kontrola, cenzura, propaganda... čista zarada. ;-)





GM političari

Nego, gledam malo po netu, ljudi se bacili opako na fotografiranje, pa sve nešto kao amaterski, pa nije važno, kao naučit ću i tako to. A ima i ovaj " Ja, fotoreporter" na Jutarnjem. Evo, i ja onak škljocam s nekim idiotom.

No, škljocanje s idiotom baš i nije ono što me veseli pa se kao tješim da i ne mogu više te se spremam baciti u trošak od kojih nekoliko tisućica krznenih životinjica i malo se ozbiljnije posvetiti (opet) fotografiji jer mi ovo s idiotom dođe poprilično frustrirajuće kad ne mogu baš izoštriti na ono što želim ili moram nekako lagati njegovu logiku da metodom pokušaja i promašaja dobijem barem približno što želim. OK, oštru fotografiju na jakom suncu nije problem dobiti, ali sve više od toga... hm... Ima načina i ponekad k'o ćorava koka napiknem neku gotovo pa dobru fotku. Bilo bi super otići na neki tečaj ili tako nešto, pa to malo produbiti, ali... vrijeme i novac su ograničavajući faktor, a i to je samo hobi, pa... ono...

E, ali nije sve propalo. Osim pravih škola tipa Nikonove...

Ima i neformalna Nikonova (naravno i besplatna) škola... ili nešto kao škola. Malo je ležernija i lakše je naučiti. Sve što vam treba je dobra volja i malo vremena. E sad, nisam baš siguran kako bi ekipa reagirala da se pojavim sa svojim FinePix Fuji fotićem... ono... Nikon... ne znam baš da ću se tako baciti u trošak, ali... nikad se ne zna... možda me nagovore. :-)

Evo, pokrenuli su grupu na Flickru pa ako nekog zanima pokupiti koji savjet ili trik... Nikon Digital Learning Center on Flickr

Inače je dobra fora, odličan marketing s takvim edukativnim pristupom. Malo ljude učiš, malo im uvaljuješ svoj proizvod i svi sretni. Na kraju, koga briga koji fotić imaš. Ako naučiš raditi na jednom (kao ja na starom Nikon 801S), nekako ti se ne da prelaziti na neki drugi koliko god on bio tehnički bolji ili nešto... ipak je fotka ono što sam napraviš, a ne kombinacija supertehnologije koja sama škljoca.

Evo, Fuji ima i program za škole. Daje kao neku opremu, valjda fotosekcijama ili nešto...



Hehe... kako ne volim taj sistem... point + click... baš to me i živcira... automatika na mojem fotiću...

E, a kad ste napravili odličnu fotografiju, onda s tom fotkom treba u PhotoShop pa na obradu. OK, to i nije tako teško i što manje kemijanja to bolje. Ja obično popravim kontrast i ako sam izokrenuo fotku. U posljednje vrijeme za takve sitne zahvate koristim prvo Picasu, pa tek onda i vrlo rijetko PhotoShop. No, što ako poželite stvarno dodati malo više svojim fotografijama? Jeste li se ikad pitali kako bi izgledale kombinacije nekih faca?



Recimo, kako bi izgledala kombinacija Jennifer Aniston i Jessice Albe... hm... OK, ne "ona" kombinacija s njih dvije, nego njihove face stopljene u jednu...

www.morphthing.com

Evo, ja sam se okušao u morfanju faca. Moram priznati da nije samo klik i upload, nego se moraju pametno odrediti točke za morfanje, ali to je opet prejednostavno uz upute i samo klikanje... desetak koraka da se obradi fotografija. Obradi i pripremi i kad ste ju jednom pripremili, ostaje vam da je morfate s bilo kojom drugom fotografijom. Evo, ja sam izvukao jako loših nekoliko fotkica s neta... preporuka je da fotkice budu barem 300x400, ove moje nisu bile ni 100x150 piksela i evo što se smorfalo.









Pogodite tko je... misteryface.

E, sad, blago ovima u redakciji s hrpetinom super fotki. Mogu se danima igrati s kombinacijama faca. Meni fale fotke... uf koji bih ja Sabor sastavio od takvih fotki samo da ih imam pri ruci... :-)) I nekojte mi viriti na account u morthingu...

Evo nekih malo neobičnijih kombinacija. Recimo, kako bi izgledala Jaca Kosor kad bi se neki plastičar zaigrao i pokušao dobiti Audrey Hepburn... recimo... Ili kako bi izgledao Stipe Lucas... ne, ne Lokas, nego Lucas...









Scarry shit...

Ali svejedno... simpatična igračka za predstojeće izbore. Budite kreativni i demokratični, dajte svim sudionicima ovih izbora jednaku šansu i idemo skupljati najbolje kombinacije. Pa ako postoji postizborna kombinatorika, tko zna, možda pogodimo izgled Sabora u 2008. godini, tj. nekih faca i njihovih kombinacija... političko kloniranje je danas u modi, pa neka bude kreativno kloniranje, nek to budu naši GM političari.

Nego... pozivam sve fotografe koji imaju portrete naših političara koji bi se dali sastaviti u jednu lijepu kolekciju, pa da se naši internauti bace na posao morfanja njihovih faca. Da bi se fotka što bolje morfala, potrebno je zadovoljiti nekoliko preduvijeta, a to su:

1. što bolja rezolucija... minimalno 300 x 400

2. što je moguće manje uglova, direktno u facu

3. zatvorena usta (zubi smetaju).

Pa ako imate takvih fotografija i imate volju takvu fotografiju u nekoj maleckoj rezoluciji besplatno podijeliti sa svijetom... pleeeeeez... bilježim se s štovanjem i neće mi biti teško sastaviti popis i postaviti fotke online tako da ih svi mogu koristiti... eh da... nažalost, oni watermarkovi se ne uklapaju u koncepciju, pa... eto, možda zavrtimo neko natjecanje u pogađanju postizbornih koalicija. Jedino je malo teško kad se miksaju dvije face pa se onda ta kombinacija ide dodatno mikasti (kao u našoj politici)... onda ispadne bućkuriš i potpuno neprepoznatljivo, ali tko zna... možda i nešto bolje.

Hrvatska opet u banani





Bez obzira na hvalospjeve koji dolaze iz HAT-a o tome kako je liberalizacija zagrabila velikim koricima, ima ljudi koji se baš i ne slažu s takvom interpretacijom situacije na telekom tržištu. Da, ja sam jedan od njih, ali... eh... mene nitko ne pita, no što kad se pročitaju strane analize? Eto veselja za Gašpera i Dvornika.



U svom posljednjem broju BMO (Business Monitor Online) donosi vrlo interesantnu analizu telekom tržišta u tzv. Emerging Markets i počinje analizu otprilike ovako...



"Prema zadnjoj analizi poslovnih okruženja vrh tablice je zauzeo novi vođa. Nakon Grčke, koja je zauzimala prvo mjesto, na čelo je izbila Češka. Osim njih pomake prema vrhu su napravile Litva, koja je zauzela treće mjesto, i Estonija, koja je na šestomu mjestu. Osim Grčke koja je pala na drugo mjesto, prema dolje su pale Mađarska (na četvrto mjesto), Slovenija, Slovačka i Rumunjska koje su sada na 7. 9. i 10. mjestu. S druge strane tablice pad prema dolje dogodio se Bosni, Srbiji i Ukrajini koja još čeka privatizaciju svojeg Ukrtelecoma..."



Zatim se nabraja svega i svačega da bi se zaključilo da je Bosna debelo na zadnjemu mjestu, a za Hrvatsku kaže otprilike ovako...



"Hrvatska je ponovno propustila napredovanje na ljestvici. Dok se ekonomski i politički pokazatelji popravljaju, ostajemo zabrinuti dominacijom Deutsche Telekoma u lokalnom telekom sektoru..."



Tablica izgleda ovako.



Zemlja, Ekonomski rizik, Politički rizik, Zrelost telekom tržišta, Potencijal rasta, Kompetitivno

okruženje, Regulacija



1. Češka 6,5 8 8 2 10 9

2. Grčka 7 8 8 2 9 9

3. Litva 7 8,5 8 1 9 9

4. Mađarska 6 8 7 2 10 9

5. Poljska 6,5 7,5 7 3 9 9

6. Estonija 7,5 8 8 1 8 8

7. Slovenija 6,5 8,5 8 1 8 7

8. Letonija 6,5 8 8 1 8 7

9. Slovačka 6 8 7 1 8 8

10. Rumunjska 6 7,5 6 3 8 7

11. Rusija 7 5 4 7,5 7 6

12. Bugarska 6 7,5 7 2 7,5 6

13. Hrvatska 6 7,5 7 1 6 6,5

14. Ukrajina 6 5 3 5 6 6

15. Srbija 4,5 5 3 3 7 7

16. BiH 4 6 4 1 6 6



Pa sad ti vidi. Komu vjerovati? HAT-u? Vladi? HT-u? Možda su ovi vani svi neki jako zločesti igrači i namjerno slažu ovakve tablice samo da nam napakoste, ono, iz čiste zlobe dok je nama zapravo ovdje fenomenalno i uživamo u superliberaliziranom okruženju, a penetracija broadbanda nam je i bolja nego što to pokazuju brojke tamo nekih "belosvetskih" analitičara. Pih, pa što oni znaju.



Možda je glavni pokazatelj liberalizacije fenomenalni uspjeh malih telekoma na tržištu. Recimo, Iskonov fenomenalni uspon i pad u šape Deutsche Telekoma, pa nakon njega uzlet Vodatela s njihovim FTTH, gubljenje po labirintu DTK i na kraju predaja Metronetu. Možda je Portus sa svojom bajnom financijskom situacijom uglavnom nastalom prevelikim očekivanjima od liberalizacije, gotovo naivnim pristupom i vjerom u slovo zakona i izjave političara najbolji pokazatelj situacije na hrvatskom tržištu. Možda smo mi zapravo preskočili onaj dio liberalizacije u kojem se otvaraju i posluju deseci malih telekoma i odmah krenuli u sazrijevanje i konsolidaciju samo da preskočimo kreveljenje oko liberalizacije i odmah kažemo da na tržištu treba biti tri ili četiri igrača jer je sve ostalo prekomplicirano za pratiti jednom HAT-u koji ima premalo ljudi da to sve nadgleda.



Ne znam, business je business, ali ja telekomunikacije još uvijek vidim kao prevažan faktor da bi ga se prepustilo na milost i nemilost krupnom kapitalu i političko-mafijaškim interesima. Preveliki je utjecaj telekomunikacija na gospodarstvo i na standard da bi se to samo tako ostavilo tu gdje je sad. Ne znam, možda sam u krivu, možda su profit i zarada sve, a mi svi smo samo ovce za šišanje... hm... možda u tom grmu leži vuk... i čeka.



Što nakon interneta





Internet je super, ali... što nakon interneta? Postoji li nešto što bi moglo zamijeniti internet i biti još bolje i brže i pouzdanije? Japanski ministar komunikacija Yoshihide Suga kaže da zna što je to i sprema se ove jeseni pokrenuti inicijativu i tražiti od vlade gomilu novca da Japanci tako nešto dobiju do 2020. godine.



Pa sad ti vidi. Japanci već plivaju u optičkim nitima, imaju definitivno najbrži i najjeftiniji internet na svijetu i općenito su nekoliko koraka ispred ostatka svijeta kad je riječ o tehnologijama. I nije im dovoljno i znaju da treba ići naprijed. Onak', na prvi pogled, netko će reći što će im više, što će im bolje kad već imaju gotovo sve što se u tehnologiji može zamisliti, ali... eh... i Bill Gates je rekao (navodno) da će 640K memorije biti svima dovoljno... hm... Meni se laptop guši na 512 MB, a i na 1,5 GB mi komp baš ne leti ako se malo zaigram i pootvaram hrpu programa. Eh, znaju Japanci da je sve ovo samo početak i da koliko god izgledalo da su današnje brzine nešto fascinantno i super, tomu i nije baš tako. Jedna tehnologija vuče drugu i baš kad se napravi korak u povećanju brzine, netko se sjeti neke usluge koja traži baš 10% više bandwidtha da bi radila bolje i onda se povećavaju brzine nakon čega se opet pojavljuju tehnologije koje traže više i tako u beskraj... Doslovno u beskraj jer limit ne postoji, nema ga, limit je samo u našim glavama.



Neka je Japancima sa srećom i neka naprave svoju drugu generaciju interneta ili kako god će zvati to što budu napravili, što će zamijeniti internet. Mi se još borimo da internet dođe u sva područja Hrvatske. Hrvatska Vlada si je dala zadatak da proširi broadband i na ona mjesta na kojima nije financijski isplativ. Evo, baš sam se prošli tjedan vratio s kratkog (ali slatkog) odmora ( vidi fotke i albume) i moram vam priznati da sam se odmorio, i od interneta i od televizije. Jedino što sam radio bilo je škljocanje fotićem, a povremeno sam nabacio neki komentar na blog. E, sad, zašto sam pisao blog? Pa, dok sam čekao da se fotke "aploudaju" na net, bilo mi dosadno, a to traje i traje i traje s kilavim 46,6 K dajlapom. Strava, umjesto da potrošim manje vremena na godišnjem jer sam samo i jedino stavljao fotkice i povremeno pročitao vijesti (recimo onu da je gliser zgazio malu jedrilicu i majku 10-godišnje curice, i to baš ispred Unija), trošio sam na internet zapravo jako puno vremena jer je svaka, pa i najmanja stvar na netu, trajala beskrajno dugo. Prokleti dajlap. Ma, znam da je neisplativo uvoditi ADSL na otok da bismo ja ili moja sestra mogli ponekad svratiti do majke koja trenutačno ondje živi i možda odraditi nešto i s otoka, ali ipak... Ako država sufinancira Jadroliniji superskupi katamaran koji po zimi ima dva ili tri putnika, a potroši goriva za samo jedno putovanje Lošinj - Rijeka - Lošinj da bi za tu lovu cijeli otok surfao na optici godinu dana, pa zašto država ne bi sufinancirala povlačenje optičkog kabela (jer sad je sve na wirelessu Lošinj > Unije, i telefon i internet i mobilna)? Davnih dana se počelo s postavljanjem optike na račun države, sve je prodano Nijemcima koji nisu k... prstom mrdnuli da nešto naprave i sad će HR napraviti posebnu tvrtku koja će postavljati optiku i baviti se DTK-om... hm... Njušim li ja tu pametnu organizaciju i pripremu mreža za hvatanje Vladinih poticaja?



Ako imate štogod pametno za dodati, možete se uključiti u raspravu na HAT-ovim stranicama. Ne dajte se smesti i nema veze ako niste iz nekog telekoma, dovoljno je da imate ideju što i kako bi se trebalo napraviti da se stvar malo popravi. Meni se prsti ukočili od tipkanja, ali natipkat ću već nešto. Javna rasprava - Hrvatska agencija za telekomunikacije poziva sve zainteresirane da se uključe u javne konzultacije o natječajnoj dokumentaciji za dodjelu općih poticajnih sredstava za razvoj širokopojasne infrastrukture na ciljanim geografskim područjima,  na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o kriterijima i mjerilima za dodjelu poticajnih sredstava za razvoj širokopojasne infrastrukture na područjima gdje ne postoji dovoljan interes za razvoj i ulaganje u infrastrukturu širokopojasnog pristupa internetu .



Pa, ajde da barem imamo internet gdje god se nađemo. Ovo mobilno čudo je preskupo i definitivno neupotrebljivo... barem na Unijama. Brzine su manje od 2 kanala ISDN-a, a opet ISDN ne bih ni spominjao jer je takvo surfanje preskupo ako se bilo što suvislo želi napraviti, a ni slučajno nemojte poželjeti nešto skinuti s neta ili staviti na net jer... uh... odrat će vas. Zna Jole koje su to muke s dajlapom i koliko stoji ako se malo više zadržiš na netu ili ostaviš nešto skidati tijekom noći. Drž' se Jole, smislit ćemo nešto i za Frkljevce. Možda neće biti baš k'o u Japanu ili neki FTTH, ali... bit će.



E, a što mislite da predložimo Vladi da zaboravi uopće na DTK i staru i kilavu i uskoro neupotrebljivu mrežu i da upoznamo Gaćinu s Yoshihide Sugom, pa da mu on objasni što i kako treba napraviti ako od zemlje želi napraviti zemlju znanja, a ne zemlju najvećih potrošača najskupljih SMS-ova u Europi? Bi li to upalilo? Strah me samo da ne bude kao s katamaranima i Jadrolinijom, pa da kupimo japansku polovnu tehnologiju kad se budu rješavali viškova i uvodili novi internet, pa opet zaglavimo nekoliko generacija iza... ali neka, barem da bude nešto, sad nema ničega.

Razbijanje monopola na infrastrukturu





Od samog početka propasti hrvatskih telekomunikacija, točnije otkad je sve što smo gradili prodano Deutsche telekomu, uporno ponavljam da je jedini mogući način da se to barem malo bolje odradi bila podjela HT-a na dvije tvrtke. Jedna koja bi zadržala infrastrukturu i ostala u većinskom državnom vlasništvu, a druga koja bi se bavila telekom-uslugama. E da, ali tko bi slušao tamo nekog Zombixa? U Hrvatskoj nitko, ali u Europi ima nekih puknutih ljudi koji, za divno čudo, misle upravo tako.



Jedan puknuti babac pod imenom Viviane Reding zaključio je da je vrag odnio šalu i da se telekomunikacije ne mogu voditi ovako kako se sad vode. Ne može to biti tako razjedinjeno i rascjepkano sa stotinama različitih zakona za istu stvar i čudnim pravilnicima koje donose lokalni regulatori kemijajući i eksperimentirajući i s telekom-tržištem i korisinicima telekomunikacija uglavnom radeći pritom hrpu pogrešaka, ali i stvarajući totalni kaos od zakona i regulativa u kojima se više nitko živ ne može snaći ili nešto suvislo napraviti.



Nešto slično kao što se napravilo s razdvajanjem Odašiljača i veza od Televizije trebalo se napraviti i prije prodaje HT-a. Da, trebalo se, ali onda to ne bi bilo tako jednostavno kao prodaja monopola, niti bi se ekipa tako okoristila na postojećoj situaciji. Ali da stvar bude još lošija, i sadašnja situacija nije ništa bolja. Bilo koji telekom koji ima želju poslovati u Hrvatskoj još uvijek mora HT-u plaća ti tu zadnju milju, tu bakrenu paricu koja je tako draga HT-u i ni po koju cijenu je se ne želi odreći. Naravno, nije problem samo u parici, nego i u DTK-u, za koji se i dalje ne zna čiji je i tko bi se trebao skrbiti o njemu.



No, nije puno drukčije ni u ostatku Europe s izuzetkom Velike Britanije, gdje se stvar malo drugačije odigrala, a opet, u Njemačkoj je ipak najgore jer je tamo Deutsche telekom i dalje monopolist koji još i pojačava svoj monopol ulaganjem u infrastrukturu. I sad to bi bilo još u redu kad bi DT ulagao samo svoj novac, ali u ovom slučaju se i država uključila kao investitor pa ispada da svi ostali telekomi za svog konkurenta imaju... državu. Pa hajde ti sad protiv države.



No, ako bude sreče i ako ideja Viviane Reding prođe, uskoro bi se trebala oformiti jedna superagnecija. Agencija nad agencijama koja će regulirati telekom tržište u cijeloj Europi i imati jače ovlasti od lokalnih regulatornih agencija, barem u nekim pitanjima koja nisu čisto lokalnog karaktera. Na isti način na koji je uspješno izgurano smajenje cijena roaminga mogli bi se rješavati i drugi problemi, a poslovanje "preko granice" bi postalo nešto lakše. Ali ipak najbolja ideja oko te superagencije je da se ubrza liberalizacija razbijanjem postojećih monopola na taj način da se razdvoji infrastruktura od usluge. Hehe... neš' ti ideje... vrlo originalno. No, bilo kako bilo, i dalje tvrdim da je to jedini mogući način da se uz pametnu regulativu i jasne ciljeve i strategiju razvoja telekomunikacija ipak jednog dana nešto pametno dogodi. Ako se ne krene u tako nešto, sve će i dalje biti na skupljanju love u mutnom, izravnim pregovorima, namještanju poslova i uglavnom kemijanju na sve moguće načine, a najgore će proći oni koji uvijek najgore prođu,a to su potrošači.



Ali svejedno sam pomalo tužan. Pa zar je jedna tako superbirokratska organizacija kao što je EU došla do bolje ideje i pokazala se kao bolje rješenje od nezavisnih regulatora i slobodnog tržišta. K vragu i sve, izgleda da ljudi definitivno nisu sposobni brinuti se sami za sebe, uvijek mora biti negdje neki policajac koji će paziti da se sve ne pretvori u opći 'pičvajz' i totalno rasulo, gdje jedino prolaze zakon jačega i korupcija. Šteta, još je više šteta što je moglo i bez toga, ali... ah... da su političari bili pametniji... hm... pametni političari? A i ja sam ga sad zabrijao... :-)





Wet T-Shirt

A ja se trudim i trudim i ono… ne da ne volim političare nego ih jako ne volim i onda surfam i plonk, padnem u duboku depresiju. Skužim da koliko god ja ne volio političare, ima i onih koji (ako im je vjerovati) posjećuju ovo moje odlagalište skoro beskorisnih razmišljanja i teorija zavjera.

I sad, mogu se ja truditi i trubiti kako su mi stvarno, ali stvarno, stvarno časna pionirska, svi isti i jednako odbojni u svojim tako očiglednim pokušajima da se lošim sredstvima (politikom) naprave dobre stvari. Besmisleno, uzaludno… pa ne možeš koristiti uzrok svega zla da bi popravio zlo, ne ide to da ga…

A dobro, nek me čitaju, ne mogu im zabraniti… :-))

A pošto se u zadnje vrijeme (jako dugo vrijeme) jako rijetko šuljam po T-Comovim stranicama, potpuno mi je promako njihov Shop, ili bolje rečeno … SexyShop: Sexyshop, sexyshop, svega tamo ima, i umjetnih penisa i umjetnih vagina...



Široka paleta proizvoda za cijelu obitelj. Pa kad sam već u posjetu kod ekipe iz T-Coma, evo im jedan edukativni link SAMO ZA KORISNIKE T-COM SEXYSHOPA kako bi bili bolji potrošači. Ima T-Com tamo na stranicama i test server za one koji još nisu naučili kupovati online, nešto kao proba kupovine da ljudi nauče. A ne samo da se može probati nego se čak i kao obećava neka moguća nagradica za one koji isprobaju kako je to kupovati online a da ništa ne kupe. Guba.

Ma muvaju se oni oko pornjave već godinama i nikako da konačno priznaju da je pornjava "way to go" ako se želi išta konkretno napraviti. One koje ne zanima to ne smeta, onima koje zanima… zašto ne pružiti i to zadovoljstvo… hm… ili bolje reći samozadovoljstvo. Ipak, malo su presramežljivi… :-))

Steamy sex films, now moving to cellphones

PARIS: When staid Deutsche Telekom struck a deal last winter to tap a vast catalogue of steamy sex films for mobile telephone customers, the news was treated like it was radioactive.





The telecommunications company's name was removed from the news release issued by Erotic Media, a publicly traded adult film distributor based in Baar, Switzerland, and replaced by "a leading German Internet service provider".

When questioned about the new business category, an executive at a Deutsche Telekom unit played down the significance. "Adult content is just a small part of our broad video-on-demand offering, which includes more than 1,700 content items at the moment," said Susanne Bruns, a spokeswoman for the Deutsche Telecom unit, T-Mobile. "Our film selection is focused on high-class entertainment, such as Hollywood blockbusters, German and international classics, or documentaries which are provided by BBC and the History Channel".





Ono, baš mi je bezveze. Ja ne kužim zašto svi (načelno i u javnosti) bježe od erotike, seksa, pornjave i sličnih stvari. K'o da je to kuga. Da se mene pita, Optima telekom bi bila generalni sponzor svih mogućih Wet T-Shirt, Miss Nudist, Mud Wrestling i sličnih manifestacija umjesto da glumi finoću.

Ako se T-Mobile reklamira kao Kul-T-Urist ili kako li već, zašto se ne nađe netko pametan u nekom novom telekomu i bude stvarno Cool s nekim malo kontroverznijim sponzorstvima od sponzoriranja tamo nekih dosadnih evenata tipa baroknih večeri, dosadnih izložbi i još dosadnijih starih i ofucanih "umjetnika" i kulturnjaka… dajte sponzorirajte mlade i zgodne cure… damn… evo, ako vam je neugodno, ja se javljam za organizaciju takvih evenata, ako je drugima to "fuj, fuj" meni je baš "cool, cool…" :-))



A zašto SDP kao turbo napredna stranka koja podržava "sve što vole mladi" ne bi napravila neko natjecanje mokrih majica mladih SDP-ovki… garantirano bi podrška porasla do neba, bili bi u svim novinama (ionako je suša s vijestima). Ma kakav sabor HDZ-a, ovo bi prenosile sve televizije... ma i radio bi to prenosio... :-) A ne mora to napraviti ni SDP, zašto to ne bi napravio recimo Jutarnji… ideš… koliko bi to fotki bilo, koliko klikova na "vijesti"… damn… pa dajte ljudi mrdnite se malo. Pokažite da ste živi… da još mrdate.



Gle,
može se to i u avionu organizirati. :-)







Višak vremena

Prošli je članak bio na temu time managementa i kako boljom organizacijom vremena možemo uštedjeti vrijeme. Možda vam zatrebaju neki od ovih programčića kako biste bolje kontrolirali vrijeme ili ako ne znate kako potrošiti višak vremena.

Ja sam krenuo sa klasikom tj. Google Apps. Izuzetno korisna funkcija debelih monopolista i ljudi s pomalo iskrivljenim pogledom na svijet ali nema veze, imaju dobre igračke. Tekstovi napisani u Docs&Spreadsheet (nešto kao Word i Excel) mogu se pospremiti kao doc/xls, odt ili PDF ili jednim klikom poslati nekome u tim formatima kao attachment ili istovremeno raditi na istom dokumentu s ekipom ljudi. Tu je i Calendar koji će vas obavještavati mailovima o važnim događajima, taskovima, sastancima... ono... calendar ali nije unutar vaše firme i Exchange servera pa je vrlo spretan.



Ali nije to jedini servis sa takvim stvarčicama. Ima još boljih od Googla sa još više funkcija. Recimo ZOHO ima i prezentacije koje možete držati online, ima i WebMeeting preko kojeg možete ili održati neki sastanak i prezentaciju ili možete nekome popraviti komp tako da vam on pošalje dozvolu za spajanje na svoj komp. Vrijedi isprobati, meni se jako svidjelo i definitivno ću razmisliti da se prebacim sa Googla na ZOHO.

OK, to su sve servisi i aplikacije koje će vam dobro doći kad jednom krenete raditi nešto prema svome planu za uštedu vremena. Ali prije svega treba snimiti situaciju i izračunati kamo nam curi svo to vrijeme kojeg kao nemamo, a u stvari imamo samo ga malo rasipamo. Da, mogli bismo stalno nešto upisivati u neki txt fajl, ali to je poprilično trapavo. Evo jedne aplikacije koja je nastala iz ideje. Ideja je pretvorena u VB skriptu koju je onda netko posložio kao mali progy koji čuči u sistem trayu.

Pa kad ste tako dobro izmjerili svoje vrijeme, pripremili i implementirali tj. optimizirali svoj rad i dobili hrpu slobodnog vremena, treba nešto korisno s tim vremenom i napraviti. Prva ideja je bila kako zaraditi još nešto para. Pošto se od čekanja povišice nećete baš obogatiti, osim ako stvarno ne pucate jaaako visoko u firmi i jaaaako kratkom vremenu, najbolje se okrenuti izvan firme i otkriti sve čari fuša.

Naravno, neki fuševi znaju tako dobro uspjeti da počnu donositi više love od stalnog posla. No nije samo dodatna zarada bitna stvar u cijeloj priči. Dodatni posao ili posao sa strane vam je ujedno pojas za spašavanje, osiguranje neke vrste. Evo kao što se meni desilo u bivšoj firmi. Stvari su jednostavno počele mirisati na big trouble. Ljudi, vjerujte svojim instinktima, ako nešto smrdi, pa proučite očigledne znakove, nisu tako jako komplicirani.





Kad sam shvatio da se situacija u firmi "zakuhava", nisam previše gubio vrijeme na ljutnju. Nakon prvih valova bijesa stvar sam okrenuo naopačke i počeo pripremati izlaznu strategiju
Dakle, neki od znakova koje sam ja prepoznao su bili razni, ali su se svodili na nekoliko glavnih. Prvo su nestale sve pohvale za obavljeni rad, nakon toga su se počeli pojavljivati neki čudni zahtjevi da obavim neke stvari koje su daleko od onoga što bi se moglo opisati kao moj posao i na kraju se počelo upozoravati na svaku grešku (što je u redu) ali najviše na greške koje uopće nisu bile moje, po defaultu sam bio kriv za sve (što baš i nije u redu).

Kad sam shvatio da se situacija u firmi "zakuhava", nisam previše gubio vrijeme na ljutnju. Nakon prvih valova bijesa stvar sam okrenuo naopačke i počeo pripremati izlaznu strategiju. Srećom bilo je vremena da se organizira izlazna strategija ali to me naučilo da uvijek moraš imati izlaznu strategiju bez obzira koliko fenomenalan posao imao i koliko bio sretan na poslu. Dakle, ne se ljutiti, ne očajavati, i krenuti otprilike ovako...

- Prepoznajte vidljive znakove u okolini

- Pomirite se sa sudbinom

- Nemojte biti ljuti i ogorčeni (ne palite mostove za sobom)

- Zatražite sastanak sa šefom

- Ispregovarajte ili otpremninu ili konzultantski period (obuka nasljednika, transfer znanja)

- Zatražite preporuku

- Počnite tražiti drugi posao, i na kraju...

- ... jednostavno odšećite.



No ajmo reći da ste sasvim zadovoljni sa svojom plaćicom i da vam se ne da raditi još i poslije posla jer (o čuda) imate i neku familiju s kojom živite i koja vas treba. Došli ste doma i baš vas briga za rad. Pa nije ni to loše, tu je internet koji će vam sasvim sigurno "spaliti" dobar komad slobodnog vremena, sve što trebate je par programčića i ... naravno... internet.

Evo za početak jedna verzija Joosta koja baš i nije Joost ali i je ali... ma pogledajte sami, ne treba vam nikakava pozivnica niti morate nešto skidati s neta da biste gledali Joost-a-like program. Netko se dosjetio i postavio Joost na web. Upozorenje: ima stvarno svega i svačega, nije kao Joost da baš paze na ćudoređe. :-))

Trebalo bi to malo doraditi jer se ne može ipak gledati ništa od Joost programa, a to bi bila najbolja funkcija tj. da te Joost ne može otkantati samo zato što dolaziš sa neke čudne IP adrese za koju on misli da je u Hrvatskoj. Svašta, kad će već jednom ljudi shvatiti da je podjela po granicama postala najobičnija glupost. Paše im globalizacija kad se preuzimaju korporacije i kad se izvlači profit iz neke zemlje, ali kad bi ta globalizacija pomogla ljudima da bolje komuniciraju i da se postave jednaki kriteriji za sve, e onda im uopće ne paše i izmišljaju sve moguće i nemoguće načine kako da nešto zabrane, ograniče, kontroliraju i... naravno... naplate skuplje.

Inače, što se tiče te naplate svega i svačega i silnih ograničenja, ne mogu vam ne spomenuti da sam nedavno imao priliku slušati jednu prezentaciju firme koja se bavi Video on Demandom tj. nudi svima koji su zainteresirani distribuciju sadržaja. Onak, na prvi pogled odlična ideja. Kao, pa zašto bi netko išao u videoteku kad može film skinuti s neta za neku lovu ili za neku malo veću lovu čak zapržiti taj film na DVD. Aha, hau jes nou. Kad sam vidio cijene i ograničenja koja postavljaju s time kad se i što može distribuirati preko VoD-a, pao mi je mrak na oči, i shvatio sam do koje mjere se ta "industrija zabave" razbahatila i srče enormne profite.

Ma da, znao sam i prije da imaju enormnu zaradu, ali sad sam shvatio da su totalno pukli sa svojim ograničenjima i sami sebi kopaju grob zabranama i ograničenjima umjesto da podijele zaradu sa distributerima po svim kanalima, ljudima omoguće jednostavno i jeftino gledanje (ne besplatno nego jeftino) sadržaja i na taj način skupe gomilu ljudi koji će iz čiste lijenosti "skidati" filmove i plaćati radije nego da daju piratu lovu za istu stvar. Naravno, po istoj cijeni, samo što bi ovo bilo legalno. Da ali kad su to konji koji nemaju blage veze što u stvari rade sami sebi.

E zato što su konji evo još nekih programa za ubijanje viška vremena.



Svi znaju za eMule. Po meni najjednostavniji program za pronalaženje "besplatnih" stvari na netu. Možda nije tako dobar kao svi ostali torrent programi, ali je prokleto jednostavan. Sve ono što si svaka kuharica želi, program koji ne zahtijeva nikakvo predznanje ili podešavanje... klik i download. Naravno, FlatRate je preporučljiv kao i komp koji će biti upaljen stalno jer se neke stvari znaju skidati danima, posebno ako ste kao ja zapeli skidati neke egzotične Executive Book Sumaries koje (ako imam sreće) posjeduje dvoje, najviše troje ljudi na netu... :-))

Naravno, za one naprednije ima i drugih klijenata ali da sad ja tu nešto ne pametujem. Ako vam se posreći pa dobijete pozivnicu tu je TorrentLeech...

.. a ako ne, nije ni PirateBay loš... dapače. :-))

Meni simpatični Azureus dobio je novo ruho i neke nove funkcije. Sad možete gledati p2p video spotove, trailere i svašta nešto dok se "ono glavno" skida negdje u pozadini. Azureus 3.0 ili Vuze...





 
 


Ako vam se stvarno ne gnjavi sa silnim programima za skidanje torrenta, ima i za to lijeka. Mali apletić za skidanje torrenta. Sve što vam treba je link na neki torrent i ... to je to.

Simpatično. Pa sad kad se distributeri ne žele odreći preogromnih zarada i silom uvode sve veće i veće restrikcije koje sprječavaju da nešto pogledaš čak i kad odlučiš platiti jer ti ne daju da nešto skineš s neta nego prvo moraš ići u kino pa onda kupiti DVD, pa onda posuditi u videoteci i tek onda možeš skinuti sa VoD. Ja kažem... fuck them... ne date jednostavno i jeftino... e pa onda vam neću platiti baš ništa. Bar će se broadband širiti jer... budimo iskreni... a što će vam broadband ako ne možete skinuti ništa interesantno.



Vrijeme je novac

Ova prastara i izlizana fraza mi se u zadnje vrijeme sve više mota po glavi, ali ju i sve češće ponavljam kao neki papagaj ljudima koji se žale da nemaju dovoljno novca ili dovoljno vremena. Ta stara i izlizana fraza danas se spominje u fensi-šmensi obliku, korporativno pretencioznog imena "Time management", gdje valjda riječ management treba fascinirati executive wanabee populaciju. E, a o čemu se tu radi...



Svi mi manje-više imamo slične probleme s nedostatkom novca i/ili nedostatkom vremena. Ili nemamo dovoljno novca da nešto kupimo/platimo ili nemamo dovoljno vremena da nešto napravimo. No, ne  baš svi, ima ljudi koji jednostavno stignu sve i nikad nisu u gužvi i uvijek im ostane dovoljno vremena za bilo što što se nađe na putu. Ja nisam od takvih... ali se trudim.



Na moju žalost, tijekom školovanja nikad mi nitko nije objasni kako treba raditi. O da, sve sam ja naučio, a ono što nisam naučio skupljao sam po internetu i po kojekakvim edukacijama, ali nikad mi nitko nije objasnio kako to sve ugurati u neko normalno radno vrijeme pa sam stalno radio, stalno kasnio i stalno imao hrpu stvari koje su na čekanju... a i zaboravljao sam i preskakao dosta toga. Ono, katastrofa, pretrpan poslom, a nikad ništa ne štima, tj. čak i ono što štima bude skriveno ispod hrpe stvari koje ne štimaju. I stalno sam bio nezadovoljan. I da stvar bude još gora nije ni šef bio zadovoljan jer stvari (iz njegove perspektive) nisu bivale završene.



OK, kad bi počeli raspravljati o tome što je napravljeno, a što nije vidjelo bi se da je od recimo 10 stvari 5 napravljeno odavno, 2 čekaju negdje pred kraj, a dvije... e te dvije su me ubijale, to su stvari koje sam preskočio, ili zaboravio, započeo pa nikad dovršio i... eto problema. Nitko neće vidjeti kad je nešto napravljeno, to se podrazumijeva, ali one stvari koje su već odavno trebale biti gotove... a nisu... e to bode u oko. I te dvije proklete stvari unište ili ponište onih 5 koje su odavno završene.



I sad što? Kako to nekome objasniti? Nikako. Ne možeš nikome objasniti da nešto jednostavno nisi stigao napraviti jer ne možeš napraviti 8 stvari nego samo 5 ili 6, a definitivno nema šanse da napraviš 10 u zadanom vremenu. OK, to sve stoji, ali onda naletiš na pitanje: "Zašto to nisi odmah rekao pa bi to netko drugi napravio?" I stvarno, zašto nisam? Onda posumnjam u samog sebe, zašto to nisam odmah vidio.

A nisam vidio jer ne pratim što ja to uopće radim i da me netko puškom tjera na kraju radnog dana nema šanse da se sjetim što sam stvarno sve radio i gdje mi je dovraga iscurilo 8 ili 10 ili 12 sati. Nije da ja bježim od posla, ne, nije to bio problem. Zapravo, upravo obrnuto. Moj najveći problem je bio što nisam znao reći NE... (znam zvuči glupo). Jednostavno nisam znao koliko je to previše preuzetih obveza niti koliko mi treba da napravim bilo što. Nakon nekog vremena jednostavno izgoriš, nešto kao samospaljivanje, ubiješ se taskovima.



I kako sad to riješiti. OK, prvi odgovor je vrlo jednostavan. Time management. Postoje pravila po kojima treba raditi i sam sebi prvo izmjeriti vrijeme potrebno za nešto odraditi, nakon toga napraviti listu i raditi po listi i na kraju dana kontrolirati listu. Ma znam, nije to baš tako jednostavno, ali svodi se uglavnom na to. I krenuo sam mjeriti svoje "prolazno vrijeme" za sve. Svakih par sati bi se natjerao upisati u neku exelicu što sam radio i koliko je to trajalo. Nakon toga sam napravio listu i počeo raditi planski, a ne stihijski i... stvar se pomaknula s mjesta.

Istina, nije se desilo neko čudo preko noći ali neke stvari su se popravile. Odjedanput nisam više bio tako loš u procjenjivanju vremena potrebnog za odraditi neki task, skužio sam da strašno puno vremena trošim na nebitne stvari tipa provjeravanje maila (katastrofa), odgovaranje na mailove, telefonski pozivi, čavrljanje o nebitnim stvarima usred nekog taska, pomaganje drugima i odgovaranje na pitanja. Sve sami distrakšnsi i potpuno izgubljeno vrijeme.

Prva stvar koju sam promijenio je bilo isključivanje SVIH messengera i ICQ-ova i Google talkova. Nakon toga sam isključio kontroliranje mailova, tj. podesio provjeru mailova svakih 4 sata (7:00, 11:00 i 15:00), na sitna pitanja sam počeo odgovarati sa "Molim te pošalji mi mail pa ću ti odgovoriti popodne ili za sat vremena" prestao sam se "trzati" na zvuk telefona (call log ima itekako smisla) i javljao sam se samo na pozive sa prioritetom, a na druge sam odgovarao između taskova. Nešto se promijenilo, osjetio se pomak ali... nije to bilo baš to. I dalje su se stvari nekako kotrljale i pokušavale se vratiti na staro. Zašto? Pa zato što je taj sistem poprilično nezgrapan, nema nekog pametnog programa koji bi se za to brinuo.



Sljedeći korak je bio pokušaj pronalaženja softwarea. Ima hrpa toga po netu. Kojekakvi TimeSaveri, organizeri, ToDo listeri i još  hrpa toga. Ali ima jedna mana kod toga, nisu integrirani u neki sistem pa kad se makneš od kompa sve pada u vodu. Onda sam se okrenuo prema Exchangeu, jedno vrijeme u MS Exchange pa onda migracija na Linux i OpenXchange (ista stvar) ali... nije to baš samo tako,opet isti problem, puno kompjutera, nisi stalno ni za kompom, pa onda te sinkronizacije s mobitelima... drama. Mislim funkcionira to do određene mjere ali nije integrirano. Ali i to me je pomaknulo mrvicu prema cilju.



I danas sam konačno otkrio kako iskoristiti Google Calendar. Znam, kasnim ali svi ti kalendari su mi bili nekako isti, čak i Google osim... e osim toga što je Google bilo gdje gdje imam internet i sve je na serveru, ne treba mi VPN da se sinkroniziram s firmom, čak nije bitno ni koji OS koristim ili koji preglednik. Stvar jednostavno radi. Naravno, odavno koristim Google Docs što je još jedna od igračkica na koju se lako navući, ali... dosta za danas.



Ukratko, tko si sam ne organizira vrijeme organizirat će mu ga drugi, a to je garantirano koma. Isto tako, onaj tko ne stigne sve obaviti za vrijeme radnog vremena sasvim sigurno radi nešto krivo i ne zna si organizirati vrijeme i samim time je neefikasan, a da ne govorimo o onim a koji stvari dovršavaju od doma pa i nemaju neki privatni život što opet iritira ostatak familije. Organizirajte si vrijeme, odredite prioritete, izbacite nebitne stvari sa liste zadataka i da vidite kako ćete si popraviti i efikasnost (pa će i šefovi biti sretniji), znat ćete što radite pa ćete moći složiti i suvisli izvještaj o tome što radite i sve čega se prihvatite će biti dovršeno... hm... u idealnom slučaju. Naravno da ništa nije idealno, ali... vrijedi se malo potruditi.



Ali ono što je najvažnije. Ako sve što trebate napraviti završite unutar radnog vremena ostaje vam slobodnog vremena za bilo što drugo. Umjesto da glumite kako se ubijate od posla (ili se stvarno ubijate od posla) i radite od doma i preko vikenda ne bi li iskamčili kakvu povišicu, iskoristite to vrijeme za neki fuš. Ja vam garantiram da će vam posao "sa strane" donijeti više love (ako vam je samo do love) nego bilo kakva povišica. A onda opet, ako vam nije tako do love imate više  vremena za sebe i svoje najmilije (kako blesav izraz). Ti vaši najmiliji će konačno imati nešto od vašeg vremena, a ne da sve rješavate plaćanjem računa i poklona.



Sad vi kako želite ali... od viška vremena ne boli glava. ;-)

1 GB = 2,5 milijuna kuna

Otkad je ADSL-a na našim prostorima, neumorno se žalim na cijenu prometa. Koliko se sjećam, prva cijena prometa izvan početnog paketa bila je 0,5 kuna za jedan MB i to je bilo prestrašno. Nije ni danas nešto bolje ako pogledamo mobilni "broadband" i cijene prometa GPRS-a, no vjerovali ili ne, postoji još skuplji promet od nekoliko kuna za 100 KB, koliko stoji GPRS. I što je najgore, nitko ga ne vidi i (gotovo) svi ga uredno plaćaju da i ne znaju.

Namjerno sam zaokružio brojeve i malo ih povećao pa ako se nekom cjepidlači, može ispraviti kompletnu matematiku ubacivnajem drugih brojki, no to neće baš promijeniti poantu.

Matematika ide otprilike ovako:

- jedna SMS poruka stoji 50-ak lipa

- recimo da je jedno slovo jedan bajt

- jedna SMS poruka ima 160 znakova + još nešto informacija da stignem na cilj... recimo 200 znakova (200 bajtova)

- u 1 kilobajt stane 5 SMS poruka... 100 kilobajta 500 poruka 1 megabajt je 5000 poruka... u 1 gigabajt stane 5,000.000 poruka.

Za 5 poruka platit ćemo 2,5 kuna i potrošiti 1 kilobajt, za 500 SMS poruka potrošit ćemo 100 kilobajta i platiti 250 kuna, za 5000 poslanih SMS poruka potrošit ćemo 1 megabajt prometa i platiti 2500 kuna... za 1 gigabajt poslanih SMS poruka ili 5 milijuna poruka platit ćemo 2,5 milijuna kuna.

OK, ajmo sad malo pogledati pakete prometa kod operatera.... hm... (15 kuna, 20 kuna za gigabajt) ili možda bolje da ne gledamo jer kako god okrenem ovu matematiku i koliko god preračunavao i pokušavao ispraviti ove moje zaokružene znamenke, nikako da natjeram matematiku da mi ispadne cijena manja od milijun kuna za 1 gigabajt prometa.

Eto što su ti ljudi. U početku je SMS bio besplatan, onda su ga ljudi počeli koristiti, a potom su ga operateri odlučili naplaćivati. I dok si rekao SMS, to je postala najslađa zarada mobilnim operaterima, dar  s neba, nešto na što nisu ni računali da se može prodati, ali eto, ljudi su odlučili to koristiti i plaćati i koristiti i... eto. Pa si vi sad mislite tko plaća najkuplji promet i zašto.

BTW, nadam se da ste mobitele, barem one službene, ostavili doma i da ste sad negdje na moru. Možda umjesto SMS-a frendovima ipak pošaljete neku razglednicu... Čuo sam da ima odličnih DVD razglednica. Jedan DVD je nekoliko gigabajta podataka, slika i filmova s mora pa... ajde, preračunajte količinu podataka u kune i ipak pošaljite... razglednicu.... može i onu običnu, ne mora biti DVD. :-)

New Religion





Osim povijesti, matematike, biologije, vjeronauka, seksualnog odgoja i sličnih predmeta djeca će učiti kako biti dobri potrošači, pametni potrošači, lukavi i snalažljivi potrošači, potrošači koji se ne daju prevariti, potrošači koji znaju svoja prava, ali prije svega... potrošači
Od jeseni u školama novi predmet. Kažu, osim povijesti, matematike, biologije, vjeronauka, seksualnog odgoja i sličnih predmeta djeca će učiti kako biti dobri potrošači, pametni potrošači, lukavi i snalažljivi potrošači, potrošači koji se ne daju prevariti, potrošači koji znaju svoja prava, ali prije svega... potrošači.

Baš mi je krasno došla vijest koja se nekako nadovezala na moj prošli članak o "paljenju mozga" prije potpisivanja kojekakvih ugovora i proučavanju "small printa" u ugovorima kako bi se izbjegle glavobolje i izjave tipa: "Pa nitko mi nije rekao".

Naravno, kako bi se izbjegle prijevare i muljaže, ali kako bi se naučilo razlikovati reklamu od stvarnog ugovora i uvjeta korištenja pa da svima bude jasno da "pričajte za 0 kuna" nije stvarno nula kuna jer postoje uspostava poziva, ograničenje trajanja razgovora, cijena paketa unutar kojeg je to "za 0 kuna" i slične cake koje se ne navode u reklami nego na desetoj stranici ugovora, i to jako sitnim slovima.

Onako, na prvi pogled, reklo bi se... odlično, konačno će netko dječici objasniti na što obratiti pozornost i kako ne nasjedati na reklame i muljaže, ali opet se nekako pitam je li to doista tako. Ne svodi li se edukacija o pravima potrošača na nešto sasvim drugo? Stvaramo li sljedbenike nove religije, potrošačke religije, ili samo već u postojeći čisti potrošački sustav uvodimo edukaciju?





 
 


Kao da smo odustali od ideja promoviranja nematerijalnih vrijednosti i priznali da smo izgubili bitku s reklamokracijom pa sad pokušavamo spasiti što se spasiti može. Umjesto da djeci pokušamo objasniti kako se njima manipulira preko reklama i kako im definitivno ne treba baš sve što vide u reklamama, mi smo odustali od te glupe ideje koja koči potrošačko društvo i prepustili dječicu na milost i nemilost toga društva i kao jedinu zaštitu smo im dali prava potrošača.



Ne znam, nekako mi je sve to malo mutno. Kao, prvi sat imam vjeronauk, nakon toga seksualni odgoj i onda blok-sat o pravima potrošača. Ne znam... malo mi je to sve... a kajjaznam, ja sam već star, možda će se djeci to baš sviđati.

Pa ljepše je učiti o pravima potrošača i planirati kako potrošiti džeparac nego slušati tamo neku biologiju ili dosadnu matematiku... osim možda ako na biologiji ne počnu pričati o borama i kremama za lice, solarijima i tamnjenju kože ili dijetnim proizvodima, a na matematici ne počnu objašnjavati kako izračunati troškove nekog kredita i kako ulagati u dionice te pratiti promjene vrijednosti fondova...

Hm... moglo bi se na kemiji pričati o sredstvima za pranje, skidanje mrlja, na fizici o ubrzanju pojedinih modela auteka i motorčeka... Ali što je najbolje, svaki predmet bi mogao imati svojeg sponzora, proizvodača nekog od proizvoda.

Heh... i onda bi škola mogla imati i zaradu od sponzora, a djeca bi u startu imala pod nosom logo svojeg sponzora... nešto kao net u školi ili nešto slično.

Na kraju, a zašto ne. Ako postoji net u školi, zašto ne bi postojao i još neki način sponzoriranja škola, pa da se osim agenta slova T u školi pojavi neki Ajax, Toyota, Coca-Cola, ZABA... neki MagicMarket pa neka svatko od njih sponzorira jedan predmet... eh, da parafraziram jingle sa Stojedinice... "Tišina!!! Kakav konzumerizam..." :-)

Prije potpisivanja uključite mozak



Stiglo mi je pismo jednog čitatelja s opisom situacije koja mu se dogodila pa ga objavljujem u cijelosti sa samo jednom izmjenom, izbacio sam ime telekoma o kojem je riječ jer mi je već stvarno dosta pokazivanja prstom na jedan telekom kad se ista ili slična stvar može pripisati bilo kojem telekomu bilo gdje u svijetu.

Pa evo i pisma...





NE DAJTE DA RADE MAJMUNA OD VAS

Prije otprilike dva tjedna na vrata mojih roditelja, koji su umirovljenici, pozvonio je djelatnik XY telekoma. Predstavio se kao osoba iz "telekoma". Pritom, vrlo zgodno, nije napomenuo iz kojeg je on to telekoma te je, pod pretpostavkom mojih roditelja da se radi o djelatniku njihova trenutačnog telefonskog operatera, bio pušten u stan. Nakon što je čovjek bio i sam uvjeren kako su stvari u glavama mojih roditelja ostale nejasne, počeo je priču o tome kako telekom (opet ne zna se koji) smanjuje cijene poziva, omogućuje uštedu od ne znam koliko posto i tako dalje.

Moji su roditelji bili uvjereni (što je i bila očita namjera ovog djelatnika) kako se radi o novom tarifnom modelu, o kojima stalno slušaju u različitim reklamama, te su naravno pristali potpisati ugovore koji su im ponudeni. Djelatnik XY je nakon toga zadovoljan brže bolje otišao iz njihova stana u nova osvajanja.

Nakon što su moji roditelji sjeli u miru pročitati što su to zapravo potpisali, shvatili su: "Napravili su majmune od nas!" Radi se o telekomu različitom od njihova i potpisali su punomoć kojom XY ima pravo odjaviti moje roditelje od dosadašnjeg operatera i početi im davati "zatražene usluge". Zanimljivo je i to da je od tarifnih modela koji su navodno izabrali moji roditelji bio zaokružen onaj u kojem je najjeftinije telefoniranje noću iako su sami rekli da najviše telefoniraju tijekom dana.

Odmah nakon što sam doznao što se dogodilo, zvao sam korisničku službu XY i objasnio što se dogodilo te sam revoltiran tražio pismenu ispriku, zajedno s izvješćem o tome kako je sankcioniran djelatnik koji je učinio to što je učinio. Zvao sam u ponedjeljak te sam tražio da ovaj dopis stigne do petka na adresu mojih roditelja. Danas je opet ponedjeljak, no ništa od toga nije učinjeno. Stoga činim ono sto sam i najavio. Pišem ovaj dopis i šaljem ga svim medijima koji bi mogli biti zainteresirani za ovaj slučaj.

Želim napomenuti još neke stvari. Svjestan sam činjenice da je svaki čovjek odgovoran pročitati ono što potpisuje, no mislim da je jasno da cilj ovog dopisa nije nikakva pritužba na nepoštivanje zakona i propisa. Jasno je da je ovaj djelatnik učinio sve bez kršenja ikakvog zakona. Ono što želim naglasiti jest potpuni nedostatak profesionalizma "kurira" XY koji namjerno i svjesno ostavljaju ljude koje posjećuju u neznanju, te umjesto da im pomognu donijeti razboritu i slobodnu odluku, oni im upravo skrivaju činjenice koje mogu biti važne u njihovoj odluci prelaska ili neprelaska na novi operater.

Ovdje ću spomenuti i to da se radi o trećem takvom slučaju za koji sam osobno čuo. Također, moram se požaliti i na djelatnika korisničke službe koji mi je sa sigurnošću obećao dopis isprike. Taj dopis moji roditelji nisu dobili, a tijekom mog opetovanog poziva korisničke službe tjedan dana kasnije rečeno mi je da ga neće ni dobiti. Stoga ovaj dopis pišem sa željom da upozorim sve buduće "žrtve" ovakvih "trgovaca" da ne potpisuju ništa dok dobro ne pročitaju. Ne vjerujte onome što vam kažu, jer ako i ne lažu, zatajit će istinu koja im ne odgovara. NE DAJTE DA RADE MAJMUNA OD VAS!

                                                                                                     U Zagrebu, 23. srpnja 2007.





Nije uopće važno o kojem se telekomu radi jer sam sličnih stvari čuo od puno ljudi, i to vezano uz sve telekome za koje znam, uključujući  telekom u kojem radim. I sad si nešto mislim, pa dobro, do koje mjere su ljudi naivni i spremni vjerovati svakom tko se predstavi sa "Dobar dan, ja sam iz telekoma". Gledam u krimi-serijama, tipa NYPD ili CSI i sličnim, kako ljudi često koriste lažno predstavljanje kabelskih operatera ili telekom operatera, uđu u nečiji stan i onda, eto cirkusa i zapleta krimi-serije.

Uvijek sam mislio da je to hollywoodsko pretjerivanje. Pa dobro, tko bi pustio u stan nekog samo tako, na lijepu riječ. Odakle možes znati da se ne radi o nekom manijaku ili provalniku? Ali ne, ljudi ih puste u stan kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Zapravo, znam sigurno da ima puno mjesta u našoj zemlji gdje ljudi i ne zaključavaju vrata svojih kuća jer eto, nije im se nikad ništa dogodilo i ne žele priznati da se svijet oko njih mijenja i postaje sve opasniji. Naslušao sam se ljudi koji se čak i hvale kako se u njihovu mjestu/kvartu/selu nikad ne zaključavaju vrata jer je to... pa eto, običaj od davnina.

No, pustimo sad to. Nije uopće stvar u kriminalu, nije se ništa strašno dogodilo, ali u neku ruku i jest. Ovdje se konkretno radi o tome da svi novi telekomi za koje ja znam imaju takozvane "vanjske partnere". Ti vanjski partneri rade na proviziju i plaćeni su po dovedenom korisniku. Budući da ima svakakvih ljudi, i partneri zapošljavaju svakakve ljude. Neki su dobri (velika većina), ali ima ih i onih kojima nije baš previše važno kako će doći do potpisa pa se koriste svakojakim trikovima da "navuku" potencijalnog korisnika.

Čuo sam svakojakih horor priča. Od obećavanja brda i dolina, maltene besplatnog telefoniranja, potpisivanja na nevideno, falsificiranja potpisa i slanja ispunjenih prijava koje je ispunio tko zna tko, ali sigurno ne onaj čije je ime na zahtjevu za uključenje. Strava. Koliko je to blamaže za svaki telekom, ne moram vam ni spominjati. Koliko je to gubitka kad se o takvim stvarima žrtva jednog takvog "agenta" počne savjetovati sa susjedima, pa onda i s medijima. A mediji gladni svinjarija pa sve odmah, naravno, u novine kao da se to događa samo s ovim ili onim telekomom, a stvar je puno, puno gora jer se radi o izigravanju povjerenja korisnika, i to svih korisnika.

Normalno da će većina telekoma reagirati tako što će poništiti potpisan ugovor, pa nikome ne treba blamaža, ali ljudi ne kuže da to i nije do samog telekoma, nego do osobe koja radi za tamo neku tvrtkicu koja je samo "vanjski suradnik/partner" i radi na proviziju i živo joj se fućka kako će to izgledati u očima potencijalnog korisnika i kako će se to odraziti na sliku telekoma (ili bilo koje druge tvrtke) koju zastupa na takav način.

Lijepo je čitatelj napisao: "Ne dajete da prave majmuna od vas". Počnite čitati ono što potpisujete i prestanite misliti da su svi ljudi oko vas prepuni dobrote i altruizma, spremni žrtvovati svoju zaradu da bi vama pomogli. Takvih nema puno i sve ih je manje, ali naivaca koji vjeruju onim drugima je uvijek bilo i bit će.

Ali koliko god da je priča u medijima o prevarenim i opljačkanim ljudima, o zelenaškim kreditima, lažnim dobrotvornim organizacijama, oglasima za posao koji završe na "Kozjaku" i tisuća i tisuća sličnih, ljudi se ne daju. I dalje otvaraju vrata svima, puštaju u stan svakoga i potpisuju prijenose vlasništva i rade manje-više sami od sebe majmune dopuštajući drugima da im podvaljuju.

Ljudi, dajte, molim vas... uključite mozak prije stavljanja potpisa. Jednog dana ćete potpisati da darujete bubreg. Čitajte, raspitajte se i nikad, ali NIKAD ne potpisujete na prvi dojam... ništa... nikome. Ako vas nešto baš jako tjera da stavljate svoj potpis negdje, uzmite jedan veliki komad papira i potpisujte se satima, papir nakon toga bacite ili još bolje... spalite. ;-)

YouTube predizborna debata



O upotrebi YouTube kao medija u predizbornoj kampanji se podosta pisalo i stvar se uglavnom svodi na ismijavanje ili blaćenje protivnika preko kratkih video klipića postavljenih na YouTube. Majstor Krihito je postao legenda, ali ima i pametnijih načina da se YouTube iskoristi u predizbornoj kampanji.

Amerikanci imaju svoje izbore i ozbiljno su shvatili moć interneta kao medija i YouTubea kao video medija i odlučili su organizirati nešto relativno novo u svijetu političke promocije. Odlučili su omogućiti ljudima da im postave video-pitanja, direktno u kameru i da na isti način i dobiju odgovore na pitanja.

Po meni, odlična ideja i način da se privuče mladu i inače nezainteresiranu populaciju na izbore. Pa makar ja i dalje tvrdim da su sami izbori manje-više besmisleni s čime se ni jedan političar ne smije složiti jer od toga i za to živi i postoji) ovakva ideja mi se sviđa kao inovativni marketing.

Na ovaj način se prodaje ideja o izborima, ali zašto to ne iskoristiti i za druge stvari. Zašto ne bi mogli postavljati pitanja, javno i preko videa i drugima, ne moraju političari biti uvijek (osim pred izbore) u centru pažnje.

Zašto ne bi mogli postaviti video-pitanje nekoj korporaciji. Medij je odličan i može se iskoristiti puno bolje nego pitanja postavljena telefonom. Sve televizije ovo bi trebale prihvatiti kao ideju koja bi im u isto vrijeme osigurala teme kao i sam video sadržaj koji je interesantniji od suhoparnih telefonskih poziva ili, još gore, pisanih pitanja koje voditelj emisije pročita u kameru.

Ako vas zanima o čemu se točno radi, pogledajte ovdje...

Dobra reklama prodaje sve... pa čak i političare.

Non-stop, fullstop... hej, STOP obrnuto znači... POTS



Sigurno ste već pročitali da je HAT zabranio HT-ov paket pod nazivom Non-stop. Ako niste, ovdje je rješenje. Ako se ne sjećate što je uopće bila ta akcija, evo kratkog opisa s HT-ovih stranica.



Tarifna opcija Non-stop omogućuje vam da za dodatnih 20 kuna mjesečno (PDV uključen) i cijenu uspostave poziva od 0,28 kn po pozivu (PDV uključen), telefonirate za 0 kn/min unutar T-Com HR fiksne mreže.



Sve su odradili po zakonu. Nisu spustili cijene za stalno i uveli paket, nego su organizirali akciju ograničenog trajanja. Cijenu su ograničili samo na vlastitu mrežu i izbacili iz mogućnosti zvanja sve brojeve s dodanom vrijednošću, internet i slično. Na prvi pogled super, ali... i nije super.



Zašto nije super? E pa nije super jer su time napravili paket kakav nitko drugi ne može napraviti osim unutar vlastite mreže, i to samo s korisnicima koji su potpuno prešli na infrastrukturu nekog konkurentskog providera, a takvih je, za sada, još jako malo jer se opako kasni s ulascima u centrale i postavljanjem vlastite opreme. OK, sad na stranu tko je sve kriv za kašnjenje, ali... kasni se.



Jedino rješenje? Žalba HAT-u i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja i upozoravanje na nepravilnsti i dumping. Već nakon samo 4 mjeseca AZTN je zaključio da on nije nadležan za narušavanje tržišnog natjecanja dumpinskim cijenama i lopticu prebacio na HAT koji je u sljedećih dva mjeseca razmišljanja zaključio da je to ipak... dumping. Brzina munje, reklo bi se, nekad bi to trajalo nekoliko godina, a sad samo pola godine. Stvarno napreduje ova liberalizacija, nema što.



Sve su odradili po zakonu. Nisu spustili cijene za stalno i uveli paket, nego su organizirali akciju ograničenog trajanja. Cijenu su ograničili samo na vlastitu mrežu i izbacili iz mogućnosti zvanja sve brojeve s dodanom vrijednošću, internet i slično. Na prvi pogled super, ali... i nije super
Ali osim tog rješenja HAT se drznuo odlučiti da pravila igre koja je postavio proglašenjem Iskona, koji je sad u vlasnistvu HT-a, "velikim igračem" i postavio mu jednake uvjete kao i kompaniji vlasniku. Njima je zabranio nekakve pakete koje baš, da budem iskren, i nisam nešto proučio... zapravo nisam ih ni vidio, pa baš i ne znam što je u njima sporno, ali pretpostavljam da se isto radi o dumpingu.



E sad, ja ne znam što bih rekao. Jamram li zato što je sve to tako dugo trajalo i šteta je učinjena ili jer se veselim što je HAT napokon lupio šakom po stolu i rekao, dosta je bilo. Malo sam zbunjen, ali pokušavam pozitivno gledati na cijelu situaciju i ne zamarati se činjenicom da je HT (da je htio) taj paket mogao ponuditi i prije 5 godina... pa nije. HT je mogao spustiti cijene telefonije... pa nije, mogao je spustii cijene ADSL-a i sad imati 500.000 korisnika... pa nije. Mogao je i optiku povući... pa nije. Nije, cijedio je posljednje kapi monopola, što pravog i zakonom zagarantiranog što onog faktičkog koji proizlazi iz tržišne pozicije u kojoj su svi korisnici ionako njegovi korisnici.



No, zašto je to što je HT napravio dumping? Pa vrlo jednostavno. Svaki operater mora HT-u plaćati cijenu terminacije, to je kad netko zove sa svog telefona koji je na konkurentskom operateru nekoga tko je kod HT-a. Da stvar bude još bolja, oni korisnici koji imaju pretplatu kod HT-a, a razgovore plaćaju konkurentskom operatoru (takozvani CpS) još skuplje stoje tog operatera... hm... pa mi baš i ne ide u glavu kombinacija koju ima H1 kod koga sam sa svojim telefonom u kojoj svojim CpS korisnicima daju besplatno telefoniranje unutar "svoje" mreže, ali ajde... valjda i oni imaju

neku računicu.



A sve bi bilo tako lijepo kad bi HT ponudio neku fiksnu cijenu najma parice bez onih dodatnih minuta pa da svi, pa čak i HT mogu ponuditi taj famozni FlatRate i superjeftino telefoniranje unutar mreže ili čak i izvan mreže. Svi bi bili sretni i zadovoljni. Ili još luđa ideja, što bi bilo kad bi infrastruktura bila izdvojena iz HT-a prije prodaje pa da svi imaju jednake ulazne troškove i da se uz superniske cijene bore kvalitetom usluga i brojem dodatnih opcija i pogodnosti koje pružaju korisnicima, a ne da se natežu i razvlače s tužbama, žalbama i prigovorima i da HAT mora odredivati kako će funkcionirati "slobodno" tržište. Eh, SBBKBB, ali sad smo tu di jesmo. Jedini način da se HT natjera da ponudi nekakve uvjete je bolan i mukotrpan. Stotine sastanaka, čitanje prijedloga i ponuda i traženje sitnih i skrivenih finti i trikova u medusobnim ugovorima. Dosadno i sporo i naporno i totalno besmisleno gubljenje vremena na natezanje koje bi se puno bolje iskoristilo na podizanju kvalitete i smišljanju novih usluga.



Šteta. Šteta što kod nas POTS još uvijek znači STOP umjesto da je Go go go...



A vani već postaje zabavno. Evo što je Ashton Kutcher smislio (hehe, je baš on). Kao kupite od njega telefon za $399 i sad... ako imate FlatRate telefoniju za lokalne pozive, drugi mogu koristiti vašu telefonski liniju, a vi možete koristiti nečiju tudu telefonsku liniju... besplatno. Haha... da potpuno besplatno osim 399 baksa + vaša postojeća telefonska linija. OK, ideja je stara i vrti se već dugo i nije baš dala neke bajne rezultate. Nekako mi se čini da će svima koji kupe taj telefon nakon nekoliko mjeseci iz slušalice

zavrištati Ashton sa svojim ""You been punk'd. Heh-heh."



Ajde, nek im je sa srećom... mislim, korisnicima tog čuda od telefona, i njima i veseljacima koji koriste iPhone, a najviše onima koji su požurili nakupovati iPhone ne bi li ga preprodali na eBayu. Ova cura se malo... ahm... razočarala, jedva ga je prodala, i to uz gubitak. SkyRocket (VoIP provider s FlatRate tarifom) je u totalnoj banani i trenutačno se gasi, sa Skypeom se nešto čudno događa, ali to su zasad samo glasine. Ima ih puno punk'dnutih na listi, ali... trudi se ekipa.



A jeste li čuli za Veoh?

Jeftinije od besplatnog





Oduvijek su me fascinirali poslovni modeli u kojima su korisnici dobivali nešto jako jeftino ili čak besplatno. Pitao sam se kako se može isplatiti davati nešto besplatno, ali očigledno je da se isplati jer postoje modeli koji i od besplatne stvari mogu napraviti zaradu. No postoji li poslovni model koji bi donosio zaradu, a da bude jeftiniji od besplatnog?



OK, besplatne stvari nisu uopće novost. Pun ih je internet. I pri tome ne mislim na ukradenu glazbu i filmove ili programe, nego na takozvani "Freeware" , potpuno besplatne stvari koje autori jednostavno dijele korisnicima u nadi da će se nekoga od njih nagovoriti da jednog dana nešto i kupe od njih. Marketing, čisti marketing. A opet postoje i druge kombinacije, recimo "Adaware" u kojoj se dijeli naoko besplatan software, ali u zamjenu taj software vrti neke reklame, jako često osim reklama i skuplja podatke o surfanju pa i nije baš jako popularan. Zapravo, na takve pokušaje se više gleda kao na zločeste programe pa postoji "Freeware" koji čisti kompjutere od Adware programa "Ad Aware 2007 Free" .



Dakle, stara izreka "Nema džabe ni u stare babe" više ne funkcionira. Ima džabe, i to ima jako puno stvari koje su potpuno džabe i vrlo korisne. OK, ali to je internet. Globalno tržište u kojem se teško izboriti za svoje mjesto pod suncem osim ako ne dijeliš nešto besplatno, ali što je s onima koji nisu na internetu? Što je sa uslugama i proizvodima koji nisu beskonačno repliciranje jedinica i nula? Usluge koje mora netko odraditi, proizvod koji netko mora napraviti, mogu li i oni biti besplatni?



Ako pogledamo malo bolje što se nalazi u ponudi, vidimo da i takve stvari mogu biti "besplatne". Obično se radi o dijeljenju besplatnih uzoraka, paketiranju po sistemu "Platiš dva dobiješ tri" u kojem bi se htjelo reći da je onaj treći besplatan ili o nekom drugom modelu koji je, na ovaj ili onaj način, besplatan potpuno ili je besplatan samo njegov dio. Naravno, postoje i besplatne stvari koje kad samo malo bolje pogledamo uopće nisu besplatne. Recimo "Telefonirajte besplatno unutar X mreže", a onda dolje sitnim slovima "Naplaćuje se samo uspostava poziva"... ou hau jes nou... skroz besplatno, ali ćemo vam naplatiti... hehe... dobra fora, ali riječ besplatno prodaje sve i svašta.



Dakle, treba napraviti nešto što će imati vrijednost, a biti jeftinije od besplatnog. Kako? Jednostavno, treba ljudima plaćati za korištenje usluge
Ali odakle tolika potreba za besplatnim stvarima? Zašto želimo jako, jako jeftine stvari i obožavamo besplatne i na njih se lijepimo ko muhe na ... g.. med? Jesmo li stvarno toliko ovisni o posjedovanju svega i svačega ili tu ima još nešto. Nekako bi bilo zdravo seljački zaključiti da ako mi nešto stvarno treba da ću to onda i platiti, a ako mi uopće ne treba, onda mi ne treba pa čak niti da je besplatno. E je, ali nije. Evo gledam po sebi. Lunjam bespućima interneta i proučavam što sve postoji u tom beskraju jedinica i nula i stalno nailazim na neke jako interesantne stvari. I znatiželja mi ne da mira i sve bih ih htio isprobati... e ali tko će svaki dan platiti dva ili tri programčića pa taman oni koštali i $9,99. Skupi se tih sitnih programa za čas i puno više nego je plaća. Pa onda informacije... joj... a kako da si ja priuštim pretplatu na Telecom paper, definitivno najdetaljniji pregled vijesti iz telekomunikacija na koji sam naletio? Nikako. Ima besplatnih, doduše manje detaljnih, potrebno je potrošiti više vremena da se iskopa korisna informacija, ali ipak, za mene, besplatno je jedina opcija jer se opet postavlja pitanje... odakle mi lova da platim pretplatu na stotinjak portala koje pratim, pa da im je mjesečna pretplata samo $0,99... a to su samo portali koji se bave tehnologijom... gdje su još svi oni silni koje pratim... khm... a da ne spominjem "Dokumentarce" ... OK, dokumentarce više ne brojim jer su definitivno pretjerali s količinom besplatnih sadržaja, recimo Megarotica ili MyFreePaySites (ako urednica izbaci linkove... potražite ih na blogu ).





I kako se sad u tom moru superjeftinih i besplatnih stvari izboriti za nekakvu posjećenost, čitanost, gledanost? Pa vrlo jednostavno, treba biti još jeftiniji od besplatnog. Ako pretpostavimo da se besplatne novine i/ili portal financiraju preko oglasa, nije teško doći do zaključka kako bi se trebalo organizirati novi projekt. Ljudi obično ne cijene previše besplatne stvari, riječ besplatno asocira pomalo i na bezvrijedno. Dakle, treba napraviti nešto što će imati vrijednost, a biti jeftinije od besplatnog. Kako? Jednostavno, treba ljudima plaćati za korištenje usluge.



Evo kako bi to izgledalo na primjeru nekog portala. Ja kao korisnik, čitam vijesti na tom portalu i za svaku pročitanu vijest dobijem neku sitnu naknadu. Zašto? Pa zato što sam pored vijesti pročitao i reklamu. Reklame ionako živciraju, ali puno manje će živcirati ako nam netko još i plati da pogledamo reklamu. Logiram se sa svojim korisničkim imenom i lozinkom i surfam po portalu, na svaku vijest na koju kliknem da je pročitam dobijem jednu reklamu i kompletnu vijest, ali i naknadu od recimo $0,01. Ustvari još i bolje. Prošle godine sam kopirao jednu vijest s Jutarnjeg i nekoliko fotografija na svoj blog. Autor fotografije se s pravom naljutio jer sam mu uzeo fotografiju bez pitanja. Ja sam se začudio jer sam na blogu postavio link natrag na tu vijest koju nisam kompletnu prekopirao pa sam pretpostavljao da im ustvari radim reklamu... OK, nismo se shvatili, ali poanta je u tome što nije postojao sustav razmjene klikova i naknade. Trebalo se nešto organizirati, ali... eto, još nije, kod nas to sve ide jako sporo, ali ako neće Jutarnji, ima tko hoće pa sad linkam na vijesti Associated Pressa, Reutersa i ostatka ekipe. Zašto? Pa zato što me plaćaju da im uzimam vijesti i objavljujem na svom blogu.



Ali da stvar bude još bolja, ne samo da AP i Reuters plaćaju meni da objavljujem njihove vijesti (i reklame, naravno), nego svatko tko to poželi može istu tu vijest kopirati s mog bloga na svoj blog i zaraditi čitanjem i objavljivanjem vijesti. Dovoljno se samo registrirati i kod svakog preuzimanja vijesti navesti svoj registrirani mail i ... pa to je to, copy&paste i uz čitanje vijesti i gledanje reklama što nam ne gine ni kad gledamo Dnevnik na HTV-u još lijepo i zaradimo.... sitna lovica, ali se reklame nekako lakše progutaju. Dobro njima, dobro i meni, zarada mi je veća i od AdSensa i Xclaima. Sad je samo pitanje hoće li se naći netko dovoljno lukav da takvo što iskoristi. Novi medij? Ajmo dečki, hint je tu, ja na sastanke za vrijeme radnog vremena jednostavno ne stignem pa... eto... iskoristite ideju i krenite.



Blyk je krenuo s besplatnim telefoniranjem u zamjenu za slušanje reklama. Ajde, to je besplatno, sad samo da se netko sjeti da bi se korisniku moglo i platiti zato što gura reklamu i sebi i onome koga zove. Ali sad se pitam zašto plaćamo TV pretplatu kad nas šopaju reklamama. Koliko reklama nam saspu tijekom gledanja neke serije, mogli bismo mirno zaraditi za kompletnu pretplatu. E da, ali onda ne bi ubirali dvostruku zaradu i od pretplate i od reklama i uživali u turbomonopolu ... ali... ma to je za neku drugu priču, a i ti monopolistički dinosauri ne znaju misliti svojom glavom i novu ideju ne bi prepoznali ni da im padne k'o cigla na glavu.





OpenMoko - alternativa za iPhone

Dok se cijela priča oko iPhonea svaki dan podgrijava novim ludim vijestima o nevjerojatnoj prodaji i tvrdnjama da će na svijetu postojati samo iPhone, s druge je strane cijela ta buka izvukla na površinu sve ono loše što se moglo skupiti u glavama monopolista ili, kako ih u današnje vrijeme nazivaju, SMP providerima, providerima sa znatnom tržišnom snagom.



Popis loših strana priče o iPhoneu raste svaki dan, a sad su u priču

uplivali i novi momenti koji baš i nemaju puno veze sa samim telefonom, nego s načinom na koji mobilni operateri posluju već godinama. Najnovija lista "sitnih" zamjerki s Teletrutha glasi otprilike ovako...



1. Cijena

2. Spora veza prema internetu

3. Veliki ping (preko 500 ms)

4. Dvostruka naplata. Plaća onaj tko zove i pozivani?!?

5. Sve cijene se zaokružuju na minutu ili kilobajt

6. Plaćaju se i pogreške na mreži (naplata prekinutog i ponovljenog downloada)

7. Poziv se može naplatiti čak ako i nije ostvaren (druga strana se javi, ali pozivatelje ne čuje)

8. Lažni i nepostojeći porezi uključeni u račun

9. $175 naknada za prijevremeni raskid ugovora

10. Međunarodni SMS-ovi naplaćuju se dodatno kao i mailovi preko 300 Kb

11. Prelazak preko limita 40c po minuti ili 69c po minuti u roamingu

12. Zabranjena (blokirana) upotreba VoIP-a kao što su Skype ili Vonage (iPhone prodaje AT&T)

13. Mailovi ne mogu imati attachment

14. Ako korisnik prečesto zove neki broj, može biti isključen

15. Gledanje streaming videosadržaja s Verizona je zabranjeno

16. Zamjena baterije se posebno plaća i za to vrijeme (do 4 dana) telefon je u servisu, doduše postoji mogućnost rentanja zamjenskog telefona.



Ovo je samo jedan dio rastuće liste i kao što se vidi, ne odnosi se sve na iPhone, nego na uvjete korištenja usluge koji su vam možda odnekud i poznati, barem dio njih. Valjda su odlučili uključiti sve ono što ne valja i maksimizirati zaradu na nečemu za što su sigurni da će se prodavati bez obzira na sve. Istina je da su vrlo vjerojatno potpuno u pravu jer danas dobar marketing prodaje apsolutno sve i samo se rijetki osvrću na ovakve "sitne" nepravilnosti.



No, da sve ne bi bilo samo loše i lošije i da se na zamaramo postojanjem samo jednog cool, iako potpuno zaključanog telefona, pobrinuli su se dečki iz OpenMoko Inc. i napravili nešto slično iPhoneu, ali... nezaključano, GNU/Linux based, Open software

development platform. Telefončić koji je, za razliku od iPhonea, potpuno otključan.







Simpatična spravica ( pogledajte video ), imam neki osjećaj da će biti killer. Ako ne zbog silne reklame, a onda sigurno zbog funkcionalnosti i dodatnih aplikacija koje će ekipa posložiti. Čuda se daju napraviti kad netko jednostavno otključa spravicu.



U čemu je fora? Pa ako ništa drugo, iPhone u startu stoji $599, a Openmoko stoji samo $300, a uz mobitel možete za dodatnih $450 naručiti komplet za svakog wanabee hackera i od telefona napraviti što god vam padne na pamet... recimo toster ili lokomotivu... hm... prislušni uređaj pa glumite sovu. :-)



Nedavno sam na posudbu dobio BlackBerry koji me totalno razočarao. Sve je bilo zaključano, malo programa, komplikacije, sve preko centralnog servera, stalno se spajao i špricao, trošio baterije i slično. Nakon što sam se djelomice razočarao, jer BTW spravica uopće nije neupotrebljiva, nabavio sam Vario II koji me oduševio... naravno, tek kad sam ga malo "otključao". Ali to je otključavanje bilo pitanje skidanja jednog fajla i dva klika pa k'o da i nije bio zaključan. Nisam u rukama imao neki Linux based mob, ali pretpostavljam da bih se još više veselio, no i Windowsi nisu loši kad se malo "otključaju". Ali Apple... ajoj... Sve mi se čini da će se opet postaviti neka dilema o upotrebljivosti uređaja, možda neki od naših mobilnih providera nakon što izgube pravo na distribuciju iPhonea, onak, silom prilika odluče distribuirati Openmoko.... čisto da napakoste onima koji će silovati prevelikim količinama reklama za iPhone. Open Source protiv Closed Sourcea... hm... anarhisti protiv konformista. Bit će veselo.



No, bilo kako bilo, nemojte se nadati da ćete još dugo moći gnjaviti operatere na besplatne telefone. Korisnici Sprinta, njih 1200 su isključeni zbog... pazi sad... prečestog zvanja službe za korisnike. :-)) 



 



Ali danas sam se dobro nasmijao zbog reklame u novinama "Ne dajte da vas muljaju.... muljatO" i slovo O u obliku paradajza... hehe... odlično. A u Jutarnjm čitam kako se građani nepotrebno boje tog strašnog interneta. Hm, bavim se internetom godinama, sad radim u jednom telekomu i... a kaj da vam velim, mene je strah voziti auto kad vidim kakve se sve nesreće događaju.

Ali da je baš neopasno... i nije, evo mi frend (koji se BTW ne kuži ama baš ništa u internet) ispušio lovu s Golden računa, neki mamlaz mu je upao u komp ili probio pass ili tko zna što, komp mu pun virusa i... ono... strava.

A onda opet, postoji autoškola, instruktori i tečajevi sigurne vožnje,

postoje znakovi i pravila. Zašto neki ljudi misle da mogu samo sjesti u auto i stisnuti gas do daske... ne znam.

SKK 1 - Zabranimo internet





SKK 1 - Zabranimo internet

(SKK = Sezona kiselih krastavaca)



Kao što to obično biva svakog ljeta, i ovo ljeto je započelo poprilično kiselo. Točnije, započelo je s dobrom količinom kiselih krastavaca, tj.  SKK vijesti, vijesti  koje to zapravo nisu. I sad, nakon Cetisa i njihovih veza sa sovama i ćukovima i nakon prestrašne afere u HŽ-u, koje nije ni bilo, i nakon Sanaderovih 19 tona zlatnih poluga koje je valjda u koferima nosio (što dijete zna što je 19 tona), evo sljedeća porcija.



Kao i prošle i pretprošle godine točno u ovo doba, pojavila se vijest o besplatnoj energiji. Kaže vijest: "Irska kompanija predstavila tehnologiju proizvodnje besplatne energije".



Krasno... samo što nije krasno. Novinari valjda imaju neki bug u kompjuterima pa im copy&paste ne radi kako treba pa dok je vijest o najavi demonstracije odjednom postala predstavljanje... hm... Pratio sam faze kroz koje je prolazila ta vijest. Od prvih najava, do obećanja da će tehnologija biti poslana u desetak labova širom svijeta da ju potvrde nezavisni labovi, pa do najava da će biti negdje na jesen i na kraju... obećanje demonstracije. Dok je to stiglo do nas, već je postala gotova stvar... :-)



A što kažu iz te famozne kompanije? Pa ništa, zadnja neuspjela demonstracija hladne fuzije neslavno je propala, kako kažu genijalni izumitelji, zbog topline koju su generirale TV kamere koje su snimale demonstraciju...



Ha-ha-ha... joj... odlično. Pregrijala im se hladna fuzija. Naravno, to ih uopće nije smelo pa su sljedeću demonstraciju zakazali negdje za kraj ljeta, valjda kad usfali još koji kiseli krastavac. Naravno, genijalni izumitelji računaju da će se u sljedećih nekoliko tjedana dogoditi neki značajniji pomak i promjena u zakonima termodinamike pa će im demonstracija nekim čudom uspjeti. Nek' im je sa srećom.



Inače, ako vas zanimaju teme o besplatnoj (ili barem vrlo, vrlo jeftinoj) energiji, jedina vam je šansa da počnete razmišljati o nuklearkama jer je sve ostalo zapravo čisto laprdanje i gubljenje vremena. Svi alternativni izvori energije puno su skuplji i znače da će energija poskupjeti ako se počnu masovnije koristiti. Istina, sačuvat će se priroda, smanjiti emisija stakleničkih plinova, ali na kraju krajeva sve to uvijek završi u nekom obliku energije koji dodatno zagrije ovaj naš treći kamenčić od Sunca.



Jedna od takvih vijesti koja zapravo i nije vijest jest neka analiza korištenja interneta u Hrvatskoj začinjena borbenim povicima o potrebi daljnjeg širenja. Krasno, kao da takav članak ne izađe barem jednom mjesečno. Doduše, ovaj je popraćen krasnim šarenim grafikonima pa ćemo im ovaj put oprostiti na naslovu "Pogled na građane ON-LINE - množe se NETOVCI!" ... nisam siguran kako se množe i da li se na tom netu ti netovci možda čak i razmnožavaju, ali da raste promet - to je istina. Što se više ljudi navuče na "dokumentarce" i na "besplatne" sadržaje (čitaj eMule, BitTorrent i sl.), to bolje... za ISP-ove. Ali dobro je to i za političare jer to ipak donosi političke poene. Svi sretni i zadovoljni, osim... eh da... osim vlasnika autorskih prava na sadržaj koji se "besplatno" distribuira preko mreže nad mrežama.



Najpoznatija torrent tražilica "Pirate Bay", koja je uživala u liberalnim zakonima Švedske, naglo će postati nedostupna... ups... Šveđanima. Kako? E pa ovako... Švedski ISP-ovi imaju listu stranica s dječjom pornografijom koju uspješno blokiraju. Nešto kao što HAT ima popis zločestih telefonskih brojeva koje uspješno blokiraju u HT-u. Švedske su vlasti odlučile jednostavno dodati Pirate Bay na popis stranica s dječjom pornografijom i na taj način će sajt biti relativno efikasno blokiran za sve korisnike interneta u Švedskoj. OK, i ova je vijest malo kisela jer nije prvi put da su pokušali zatvoriti Pirate Bay (koji je BTW obična tražilica torrenta i nema nikakvih sadržaja koji bi narušavali nekakva prava), ali meni se čini da je ovo samo početak aktivnog filtriranja sadržaja od ISP-a koji će, htjeli to ili ne, morati početi ozbiljno filtrirati sadržaj na internetu. E, a to je strašno.



U Belgiji je sud naredio ISP-u "Scarlet Extended SA" da mora blokirati piratske sadržaje svojim korisnicima. To je rezultat pritiska IFPI-ja (International Federation of the Phonographic Industry) koji će kontrolirati uvođenje nove tehnologije filtriranja sadržaja za koji je ISP dobio 6 mjeseci te će nakon tih 6 mjeseci ISP morati plaćati neke penale od 2500 baksa dnevno ako ne bude filtrirao sadržaje. Stravično. Mislim, nije uopće problem u filtriranju ilegalnog sadržaja, ali tko će napraviti razliku između mojih smiješnih videopokušaja i snimanja patkica na Bundeku od sljedeće epizode Comedy Centrala ili mobitelom snimljen dio koncerta Ede Maajke na Dugave openu.



Ja sam se zajedno s još tristotinjak ljudi kojima sam poslao pozivnice za Joost jako veselio najavama i svemu što su dečki iz Joosta predvidjeli. Nisu me toliko smetale ni reklame za T-Mobile koje su se pojavljivale, ali me je totalno razočaralo da se i tu pojavilo filtriranje i da ne mogu gledati sve što se preko Joosta može gledati. Zašto? E pa zato što dečki filtriraju prema IP adresi, tj. prema zemlji iz koje dolaziš, a rezultat je vidljiv kad kliknete na neki od linkova na ovoj stranici i pročitate da je određeni sadržaj dostupan samo u "United States". Dakle p2p koji više nije p2p, ali ustvari je p2p, ali strogo kontrolirani p2p. Joost... doviđenja, više vas ne testiram niti vas gledam, od vaših obećanja ostao je samo kiseli krastavac, a toga imam sasvim dovoljno i bez aplikacije koju moram svakih dva tjedna zamijeniti novom, točnije, svaki put kad se neko u Joostu sjeti da nešto zabrani i zbog toga promijeni aplikaciju. Hvala, ali ... ne hvala.



Za sad sam sretan što mi makar online radio nisu zabranili i što mogu uredno slušati svoj omiljeni talijanski "Radio 101" kao i par stotina drugih na Coolstreamingu, a ne da se pitam hoće li sutra ugasiti sve radio stanice kao u SAD-u nabijanjem ogromnih cijena za emitiranje. Ali nisam baš siguran koliko će to ustvari trajati, bojim se ne još dugo. Prije ili kasnije netko će se sjetiti da radio stanica nema pravo emitirati po cijelom svijetu kako joj se sviđa nego da ima dozvolu/koncesiju za emitiranje samo na ograničenom području koje možda ne pokriva niti cijelu zemlju. I onda će opet biti... cvik, cvik... nema signala.







A ako ste mislili da su vaši vlastiti autorski uradci sigurni kod vašeg ISP-a, razmislite još jednom o tome da ih ipak zapržite na neki DVD. Australski Extel je odlučio vrlo jednostavno obrisati SVE multimedijske fajlove sa svojih servera na kojima korisnicima hosta stranice i fajlove. Ne vjerujete? Pročitajte na njihovim stranicama pod "Why do my media files keep getting deleted from my free web space?"



Simpatično, zar ne? Nije ni čudo da su počeli sa agresivnim retention programom u kojem dijele sve i svašta samo da im se ljudi vrate: "Aleksa, vrati se, skuvala... dat ću ti kišobran." Istina, nisu potpuno zabranili i ostavili su mogućnost da kroz neki vrlo kompliciran proces slanja zahtjeva da se neki sadržaj ipak postavi na stranice tog free hostiga, ali... ma, to su ostavili samo pro forma jer im je jasno da se nitko neće daviti s takvim glupostima.



A ja si mislim ovak'. Ako je to stvarno postao tako velik problem, i sva ta dječja pornografija i pornjava i piratski sadržaji i p2p i autorska prava za video streaming kao i za audio streaming. Pa onda taj grozni VoIP koji koriste teroristi (ha-ha... ta je dobra), i sve to zlo koje se širi internetom. Pa do vraga i bestraga... pa dajte više zabranite taj internet pa da se ne lažemo i ne pretvaramo. Da barem ljudi znaju da im je netko uvalio čistu laž o nekoj tamo slobodi i informacijama i svemu, i to samo zbog zarade.



Recite ljudima da je internet jedna velika oglasna ploča na kojoj će uskoro biti moguće gledati samo i isključivo reklame, između kojih će se ponekad ubaciti i pokoja minuta interesantnog sadržaja. Nemojte više navlačiti ljude i trabunjati o penetraciji nečega što će vrlo brzo postati potpuno neupotrebljivo osim za mali broj ljudi kojima internet stvarno treba za nešto više od zabave.



Zabranite taj "Fuj Internet" pa da se počnem baviti nečim pametnijim. Reketarenje i dilanje mi izgledaju kao nešto puno prihvatljivije od surfanja internetom, a posjedovanje manjih količina lakih droga ili nekih težih (ali na recept) manje je kažnjivo od skidanja DivX kopije "Pirata s Kariba", a koliko vidim prihvatljivije je i od tučnjave na utakmici pa ono... ajd' da se više ne pretvaramo...  Pošto kila bijelog i set baseball palica?



Surfanje uz ograničenja? OK, možda će nekog i to veseliti mada mi takva ideja baš nekako ... a kajjaznam... nije baš...





Vodafone i ostatak ekipe



Pisao sam o kreativnim statistikama kojima se mobilni operateri služe kako bi prikazali golem rast. OK, nisu samo mobilni operateri ljubitelji kreativnih statistika, to, čini se, rade svi. Zapravo još i statistike kako-tako, ali interpretacije... uf... tu se svašta može čuti. No, kad sam prvi put čuo da je penetracija mobilne telefonije u HR 102%, bilo mi je smiješno i skontao sam čemu služe one akcije u kojima se dijele besplatne SIM kartice... nabildavanju brojeva. E sad, da ne bi bilo da je to samo kod nas, evo jedna vijest...

Vodafone accused of massaging UK figures





Giving away time and handsets

VODAFONE HAS BEEN indulging in giveaways to boost its subscriber figures for its first 2007 quarter. It has been handing out free phones and SIM cards with free minutes to help numbers.





Čisto da se može razmišljati o vijesti kako na svijetu 3 milijarde ljudi ima mobitele... hehe... e pa nema.... zasad, čak ni u prosjeku osim ako ne prihvatimo kreativno prebrojavanje korisnika.

Inače je Vodafone, čini se, konačno napiknuo neki pametni projekt na koji neće morati bacati kamione para kao što je to bio Homebox I, a djelomice i Homebox 2. Smislio je mobile VPN uslugu za poslovne korisnike. Ne zvuči komplicirano, ali je vrlo korisno, pa u kombinaciji s nekom unlimited opcijom za promet između nekog laptopa i tvrtke može itekako poslužiti. Preko VPN-a može se spojiti i Centrex pa se mogu primati i pozivi s fiksnog telefona i pozivati na fiksni telefon s nekakvog VoIP softwarea. Čuda se tu daju iskombinirati i definitivno će im biti pametnija usluga od kvazifiksne linije, koje je fiksirana, ali je bežična, ali nije mobilna, a ide preko mobitela, a ovo-ono... Evo kako su se u Rumunjskoj lijepo sjetili i napravili posebnu numeraciju koja je fiksna (po cijeni onima koji zovu) i još sve zajedno iskombinirali s računom za mobitel.

Vodafone Romania has launched fixed-line phone services for consumers through the Vodafone Home offering. The Vodafone Acasa services are available across Romania in all areas covered by its GSM network. Vodafone fixed voice numbers have the prefix 0372, followed by 6 figures, and are accessible from all major national networks, mobile and fixed. Customers using both Vodafone mobile and fixed services will receive a single bill.

Te su krasne 'podatkovne usluge', kako ih zovu, inače krasna stvar ako se pametno poslože. Samo da su malo više radili na širenju EDGE-a, a manje love trošili na nevidljivih, teoretskih, imaginarnih 7,2 Mbps... di bi im kraj bio. Ovako ne samo da nemaju tih 7,2 gotovo nigdje nego nemaju ni EDGE u svim zemljama u kojima posluju, pa im se može dogoditi da i ne dobiju pravo distribucije iPhonea. Nekako malo previše pogrešnih poteza u prekratkom vremenu, na što li će to izaći? A i prije su se trebali sjetiti s FlatRate mobilnim tarifama, a ne ovako...





"3G broadband is a cornerstone of Vodafone UK's wider communications offering," said Kyle Whitehill, director of the Enterprise Business Unit at Vodafone UK.

The move mirrors the policy of T-Mobile, which was the first UK mobile phone network operator to introduce flat rate charging. The move bought T-Mobile a rapidly increasing market share and a widening of its customer base.





Pa onda glupa reklama s garantiranjem povrata novca ako nisu najjeftiniji. Tko li se toga samo dosjetio, kao da rade za Tele2. Evo im je Tele2 opet smjestio s Tarificom i ponudio razgovore za 0,39 lipa po sekundi. E paradajzeri, paradajzeri... nije vam to bio baš najbriljantniji potez. Ajde na popravni i dajte preračunajte više te cijene i probajte skontati kako to Tele2 može imati niže cijene od vas koristeći vašu mrežu... hm... ja bih se zapitao tko tu koga, a još kad se pogledaju cijene na VIP-u i usporede s cijenama na Tomatu... malo je prevelika razlika da bi se to moglo baš samo tako objasniti većim troškovima.

Ali nije ni njima lako. Nisam baš detaljno proučavao suvlasničke odnose Vodafonea u Verizon Wirelessu, ali ispada da trebaju "nadoplatiti" neku siću od 900 milijuna baksa da zadrže 44% vlasništva. Sve u svemu, ukupni dug bi im se povećao na nekih 54 milijarde baksa. Benti, kak' je lepo poslovati i nabijati zaduženja, morat ću si i ja neki telekom napraviti da podigne par milijardi od neke banke na osnovi napuhanih statistika i... proglasim bankrot i preselim se na neki egzotični otok... recimo Unije. :-)

E sad, još samo da skontam zašto na Malti instaliraju WiMAX umjesto svih dosadašnjih tehnologija... al' nema veze, vidjet ćemo uskoro. Sigurno nije zbog iPhonea.

A što se tiče iPhonea, ima i T-Mobile svoju napravicu. Novi MDA s touch screenom, nešto slično iPhoneu. Moram priznati da je ponekad (gotovo uvijek) poprilično teško, ako ne i nemoguće bilo što napraviti prstom, tj. jednom rukom na Variju koji koristim. Dobro dođu veliki "gumbići" na ekranu.  

OK, možda i nije tako sexy kao iPhone, ali mi se iPhone sve manje i manje sviđa. Ne možeš ga uzeti bez pretplate na XY mjeseci, sav je zaključan, i tko će za njega raditi dodatni software.

I kad se još doda njihov HotSpot@Home, ili kako li se već zove ta usluga i mogućnost spajanja na HotSpotove, ili nešto drugo i telefoniranje za džaba preko WiFi-ja. Pa kad se to opet usporedi s ponudom Tele2 koja je definitivno najjeftinija, ali i pruža najmanje dodatnih mogućnosti, ne mogu se ne začuditi da je baš T-Mobile stalno nekoliko koračića ispred konkurencije s kojekakvim novotarijama. A kad si ispred konkurencije, možeš nabiti i cijenu, a konkurencija koja kaska za tobom i ne razmišlja o tome kako da prestigne mrskog nam monopolista, nego samo kaska za njim i umjesto da kreira vlastite nove usluge, uglavnom kopira već postojeće (normalno kad kasni). I tko sad tu koga? Kako to da se mrski monopolist tako "pametno" ponaša dok se konkurencija uglavnom gubi i međusobno iscrpljuje međusobnim dumpingom i međusobnim prepucavanjima umjesto da se organiziraju i zajednički napadnu bazu mrskog magenta telekoma. Koji je to tuki cijeloj konkurenciji? Ono, svi k'o da su prolupali i izgubili kompas i definitivno zaboravili tko im je pravi "neprijatelj".

Inače, Tele2 je danas dobio odluku suda u Njemačkoj da im njihov FlatRate baš i nije FlatRate jer su u uvjete korištenja stavili jako nejasnu definiciju FlatRatea po sistemu nekakvog prosječnog korištenja i nekakvog "normalnog" korištenja usluge bez jasne definicije o tome što to normalno korištenje znači i što to za njih znači prosjek. Uglavnom, sud je zaključio da se nije lijepo igrati s nedefiniranim definicijama i na taj način ljude... onak... u mozak pa im daš koliko ti se da, a kad ti se više ne da, onda im uzmeš. Hehe... zeznuto je to s tim FlatRateom... il' je Flat il' nije Flat... nema tu ovo i ono i bumo se dogovorili, sam vi potpišite.

A nije HTC jedina napravica koja bi silom htjela na tržište. LG je potpisao s YouTubeom ugovor o razvoju mobitela koji će potpuno podržavati YouTube servis, dakle ne samo za pregledavanje nego i za snimanje i upload. Ajd' baš da vidimo kako će to funkcionirati, nadam se da će ubaciti i WiFi opciju na te mobitelčiće ili će se neki pametni operater sjetiti staviti neki FlatRate obračun samo prema YouTube servisu ili... ma tako nešto. Ali još nitko nije napravio telefon koji bi se sigurno prodavao bolje od svih iPhonea i HTC-a...  

Ma prebrzo to ide. Previše paketa, previše gadgeta, stalno se mijenjaju cijene, uvjeti... prestrašno. Pa je l' može to uopće netko pratiti? I onda, a čemu sve to? Mobilni telekomi se sve više i više zadužuju i više mi se uopće ne čini da će pobijediti neki najbolji telekom operater ili najinovativniji, nego da će pobijediti onaj koji ima najjaču banku (ili banke) iza sebe. A uostalom, kao i u svemu ostalom, pravi vlasnici svega i svih su... banke.

Igra vlakića

Nakon subotnje vijesti ja sam očekivao totalni skandal, ali danas čitam nešto sasvim deseto od onoga što sam očekivao. Ispada da ni DCM ni Vodatel nemaju pojma o čemu je HTV-ov novinar pričao i da jedino što im se u cijeloj stvari sviđa jest sama činjenica da netko uopće nudi optiku između gradova po nekoj relativno prihvatljivoj cijeni. Isto tako sam doznao da novinar nije uopće provjerio o čemu se radi u Optimi kao što su to vrijedno odrađivali kad seradilo o HT-u. Uf, samo kad se sjetim kako je to nekad išlo, red škakljivih informacija pa tri reda najdražeg mi glasnogovornika, red pitanja pa "dva deca mlijeka" i tako stalno.

No doznao sam još neke interesantne podatke kao npr. da HŽ jednako tako posluje s CARNetom na projektu GEANT2, pa da osim Optime njihovu optiku koriste i Optika kabel Zaprešić kao i Hrvatske autoceste. Sve u svemu...novinarski ćorak.

Ali sve ovo već postaje zabavno. Prvo su na silu pokušali Cetis ugurati upriču o prisluškivanju mobitela (a "Zna se" koji mobitel Sanader koristi) nebi li prikrili činjenicu da je cijela Vlada spojena na T-Com, kao i vojska i... hm... manje više sve. Naravno, nije baš lijepo priznati da ti kompletne državne telekomunikacije kontrolira ... stranac pa ajmo usmjeriti pažnju javnosti na tiskanje računa u Cetisu koji je BTW stvarno jeftiniji od domaćih igrača koji su se možebiti naljutili na to što su ostali bez posla.Svakako, ajmo se igrati skretanja pažnje.

E a sad bi se silno htjelo uspoređivati Optimin ugovor za iznajmljivanje dark fajbera unutar HR sa zakupljivanjem kapaciteta, što jedno s drugim nema mrtve veze jer je sasvim jedna priča ako unajmiš optičko vlakno od točke A dotočke B i postaviš vlastitu opremu na krajeve, opremu za koju moraš garantirati 24/7, a sasvim je druga priča ako od nekoga unajmiš kapacitet kao gotovu uslugu... recimo 100 Mbps između točke A i točke B... to jeskuplje jer ti onaj tko ti iznajmljuje mora dati i neki SLA i mora otklanjati kvarove. Dakle, tipično nepismeno miješanje krušaka i jabuka.

Ali ni to nije sve. HŽ iznajmljuje dark fajber samo unutar HR, a Siemens je tražio vezu izvan HR ili do granice, što HŽ ne želi dati nikome, pa čak ni Optimi jer i sam u suradnji s austrijskim željeznicama i slovenskim željeznicama preprodaje međunarodne linkove (ne dark fajber nego kapacitete), pa kad bi nekome dali dark fajber, upucali bi sami sebe u nogu jer bi si uništili business i dobru zaradu prodajom infrastrukture. A ("Znase" + "Pravedno") tko je jedini u stanju biti dovoljno glup pa prodati kompletnu infrastrukturu umjesto da ju iznajmljuje po   (vidimo iz priče) paprenim cijenama.

A onda je tu i klauzula o tajnosti. Činjenica je da SVAKI ugovor u kojem se spominju cijene ima klauzulu o tajnosti ugovora. To se piše po defaultu, pa čak i ponude koje daju operateri sadrže neki oblik tajnosti ponude i slično. Tajni ugovor nije onaj koji ima klauzulu o tajnosti nego onaj o kojemu nitko ne želi još i dan danas govoriti, a tajnost mu nije samo u klauzuli nego u Vladinom sefu i strahu od onoga što ondje piše.

Sve u svemu, ja sam se nadao da će sad poletjeti perje i da će se otkrititko zna što, a kad tamo... novinarski ćorak kojemu je jedini cilj... hm...nemam pojma... točnije idem se sad praviti da nemam pojma tko je tu vijest ispričao točno na taj način. Ali tu priči nije kraj. Ako se vrli novinar malo potrudi, mogao bi iskopati podosta interesantnih stvari, posebno oko jednog aktera u toj storiji, e ali ja mu neću reći kojeg aktera... što ja znam... pa ja sam samo tamo neki bloger. ;-)

E Petre, Crni Petre. Pa zar nakon svega ovako. Bez provjere, bez analize,čak i bez razlikovanja osnovnih tehničkih stvari. Daj našpotaj te svoje novinare da ti ne podvaljuju više sve i svašta i reci im da su na dobrom tragu, tj. da su krenuli u dobrom smjeru. Da, međugradska optika je preskupa, da, mulja se i pogoduje određenim tvrtkama, da, kompletnu konkurenciju se prisiljava na unajmljivanje skupih direktnih linkova izbjegavanjem CIX-a (pronađite missing link CIX Matrix ) ali... hebiga... pokucali su na kriva vrata i onih koji pogoduju i onih kojima se pogoduje. Ne bi me čudilo da je "vijest" došla ili od jednih ili od drugih, ali... krenite s iskopavanjem pa ćete iskopati, podaci čak nisu ni tako tajni, dapače, pišem o svemu već godinama, ali neki nikako da"pročitaju".

Dakle, da ponovim... nemojte mi ništa vjerovati, provjeravajte. Bit će još toga u nadolazećim predizbornim danima. Stay tuned...   ;-)

Bojite li se SOVE?





To su mračne i tajanstvene ptice. Obično se kreću pod okriljem noći, a njihov let je gotovo nečujan. Njihov vid je nevjerojatno izoštren, osjetljiv i na najmanju količinu svjetlosti, pa usred noći mogu vidjeti plijen na vrlo velikoj udaljenosti, i to prije nego što plijen i posumnja da ga je ugledala... SOVA.



Nešto sam pročitao u Nacionalu o tome kako je slovenska SOVA skupila podatke o više od 200.000 korisnika u obliku ispisa poziva. Odnosi se na činjenicu da Portus i Optima poslove tiskanja i kuvertiranja računa daju slovenskoj tvrtki Cetis iz Celja, pa je autor članka vjerojatno htio sugerirati da je podatke sasvim sigurno zloupotrijebio Cetis te su predani na raspolaganje slovenskim obavještajcima na milost i nemilost. Inače, simpatično mi je kako kad u browser upišem www.cetis.hr, odjednom budem prebačen na neku stranicu www.bipost.hr. Hm... istina, na naslovnici je stroj za insertaciju (tiskanje i kuvertiranje), pa je moguće da su "iznajmili" domenu u nadi da će neka pametna tvrtka koja tiska jako puno računa preko Cetisa izračunati da im je jeftinije takav stroj kupiti za sebe i sami tiskati sve i svašta nego plaćati Slovencima za uslugu tiskanja... No, opet... hm... nema veze.



No, na stranu tiskanje računa i ispisi poziva nas običnih smrtnika. Koga zanima uopće ispis poziva i tko je koga kad i koliko zvao, osim ako se ne radi o nekoj analizi koja uključuje neke interesantnije osobe. Ali, i to je samo poluinformacija, da bi se stvarno nešto doznalo, treba prisluškivati baš same razgovore. Kažu neki, a nemam im razloga ne vjerovati, da sa Svete Gere sluša jedna pametna antena i da joj uopće nije problem pokupiti razgovore preko mobitela. Teoretski i nema nekih većih problema, pa razgovore preko mobitela može prisluškivati tko god želi, tehnologija čak i nije tako jako skupa i može se nabaviti na internetu. Naravno, da bi se slušalo sa Svete Gere, sve što treba je malo bolja antena i... nema problema.



O.K., to je što se tiče mobitela, to je svima nekako jasno da se ne može baš previše skrivati nešto što se odašilje preko zraka i da se tu nema tko što žaliti jer je pričati preko mobitela, u ovom kontekstu, jednako kao i vikati iz svega glasa susjedu i onda se žaliti da drugi susjed u svom vrtu koji čuje to vikanje... prisluškuje. Slična stvar je s razgovorima u fiksnoj telefoniji,koja se temelji na analognom signalu, dakle onaj stari POTS. Prisluškivanje takvih razgovora zahtijeva približavanje samom kabelu i prisluškivanje ili s male udaljenosti od kabela ili čak spajanjem na sam kabel. Svima je jasno da struja koja prolazi kroz bakrenu žicu uzrokuje određeno zračenje oko same žice koje se može prisluškivati. Damn, pa to je ujedno i problem kad ima puno takvih parica u jednom kabelu pa jedna smeta drugoj svojim "špricanjem" ili, kako se to kaže, "preslušavanjem".



No, dobro, to su mobiteli i klasični analogni telefon. Ali što je s optikom? Prva pomisao je da optička nit ne zrači i da ju je nemoguće prisluškivati. Nema struje koja prolazi kroz vodič, pa nema ni "zračenja"... e jes' samo što nije. Svjetlost koja prolazi kroz optički kabel se isto tako može prisluškivati. Zapravo, već se i prisluškuje. Ako se može doći do optičkog kabela, a već godinama smo svjedoci upada u DTK pod okriljem noći, onda uopće nije problem postaviti prisluškivač na optičku nit. Prisluškuje se već godinama i nije da nije bilo aferica u kojima su otkrivene male parazitske napravice na pojedinim optičkim kabelima. Nažalost, javnost nema pojma koliko toga ima i koliko toga se otkrije jer se provideri ne vole hvaliti da su im optičke veze zapravo nesigurne, a takve informacije po defaultu idu direktno nekoj obavještajnoj službi koja, opet po defaultu, naređuje da se o tome ne priča. Evo kako izgleda jedan takav prislušni uređaj koji se može preko eBaya kupiti za nekih 500 dolara i u kombinaciji s nekim pametnim programom analizirati promet...







Istina, postoji način da se optički kabel zaštiti od prisluškivanja... do određene mjere. Može fizičkom zaštitom samo niti ili postavljanjem vrlo osjetljivih uređaja koji su u stanju detektirati te male krpelje koji gledaju to famozno svjetlo što putuje kroz optički kabel. Recimo Opterna ima u svojoj ponudi takve uređaje. Eh, ali znate i sami kako to ide, naprave uređaj koji detektira i najmanju promjenu u optičkom kabelu, ali onda (da nitko ne zna) naprave senzir koji radi još manju intruziju pa postaje "nevidljiv". Jedan uređaj prodaš onima koji se žele zaštititi, a drugi onima koji žele prisluškivati. Na kraju postoje i kvantni ključevi koje je nemoguće prisluškivati na ovaj način jer čim ih se prisluškuje, oni se mijenjaju, ali... uf... to je već SF za naše uvijete, to i banke još ne koriste za međusobnu komunikaciju... preskupo je. Ali ako vas zanima... Quantum cryptography pročitajte si.



I sad se postavlja pitanje koje se svi pitaju već godinama. Što se događa s prometom koji ide prema HT-u od drugih operatera koji su svi u CIX-u dok HT to uporno odbija godinama? Pa ništa strašno, sve ide preko međunarodnih linkova, tako da kad ste na nekom od konkurentskih providera i otvarate, recimo, stranicu T-Coma, kompletna komunikacija ide preko pola Europe u nekim slučajevima. Dakle, promet koji bi trebao biti i ostati u HR ide preko pola Europe... pa i preko Slovenije. A u Sloveniji čuči neka SOVA i budnim okom promatra one informacije koje ju zanimaju.



I sad se ja pitam. Ako je Sanaderu toliko strašna pomisao da su ga tamo neke sovuljage prisluškivale, zašto je prodao HT Nijemcima i zašto im HAT dopušta da promet između sebe i konkurencije preusmjeravaju preko vanjskih linkova? O.K., meni je jasno da HT želi nabiti velike troškove konkurenciji, ali u ovom sigurnosnom kontekstu stvar postaje laganini... ne znam kako bi to rekao... sumnjiva. Kak' im ono ide sad reklama? "T-Com... tako blizu." E da, al' ne Zagrebu, nego... Parizu.



P. S. Bez straha, većina tih tehnošpijunskih priča o tome kako je lako nešto prisluškivati ionako je samo paravan za prave izvore informacija... ljude. I najsigurniji kvantni ključ ne može zaštiti informaciju ako ju onaj tko je tu informaciju dobio... proda. Najnesigurniji dio svakog sigurnosnog sustava je... čovjek, nekad je jednostavno nesiguran, a nekad je jednostavno prejeftin da bi se netko uopće zamarao sam tehnologijom... Da se zaštite "povjerljivi izvori" izmišljaju se priče o čarobnim gadgetima koje se onda okrivi za "curenje" informacija. S druge strane, ima takvih gadgeta za prisluškivanje da vam pamet stane pa... Ne vjerujte svemu što pročitate, nikad... nigdje... ne vjerujte ni meni. ;-)





Fring... fringing free!

Skype, SkypeOut, MSN Messenger, GoogleTalk, Twitter, GizmoProjecz, VoipCheap, VoipStunt, FreeWorldDialup + bilo koji SIP provider i sve na jednom mjestu, i sve džabe i sve na mobitelu i sve preko WiFi-a ili GPRS-a. Do sada samo za Nokiju, ali od sad i za Windows Mobile 5 i 6.



Još jedan korak bliže nekom univerzalnom komunikatoru i još jedan korak dalje od klasične fiksne telefonije. Ako ste ikad koristili bilo koji od hrpe navedenih programčića za telefoniranje ili bilo kojeg VoIP/SIP providera ovaj će vas programčić oduševiti. Ma nije da se i prije nije moglo koristiti neki VoIP ili Skype preko GPRS-a ili EDGE-a, ali sad je to stvarno pitanje kliknuti par puta na link koji stigne u SMS-u i stvar radi iz prve.



Dakle, ako ste vlasnik nekog pametnog telefona s liste koju možete provjeriti ovdje...







...nakon toga upišete svoj broj telefona i mail i na mobač vam stigne link s kojeg skinete, tj. instalirate programčić. Doslovce par klikova i nema nikakvih posebnih podešavanja. Nakon toga napravite test poziv da provjerite je li sve u redu sa zvukom i podesite sve accounte koje i inače koristite.



 
 


Sad, jedina stvar koja mene malo muči je činjenica da još ni jedan provider ne nudi uz fiksni telefon još i mogućnost da se postavke fiksnog telefona podese na nekom VoIP programčiću i tako koristi fiksni broj telefona na mobitelu. Zakonski je sve OK jer je fiksni broj vezan za liniju koju imate doma, a ovo bi bilo kao neka dodatna opcija uz postojeći telefonski priključak, nešto kao Softphone koji radi s Centrex opcijama. Jedino što za taj Centrex prvo morate imati taj Centrex, tj. uzeti ga od nekog providera, a ja bih htio da se to isto može i s bilo kojim telefonskim brojem... pa svi su u zadnje vrijeme ionako prešli na VoIP pa ne vidim neki problem. Hehe... zapravo vidim puno potencijalnih problema tipa hakiranja nečijih VoIP postavki za fiksni broj i muljažu tipa krokodilke+060 brojevi, ali... ma može se sve to pametno zaštititi.



A čitam kako se ljudi bune na "neke" providere da su im zaključali njihove rutere pa ne mogu mijenjati ove ili one postavke. Koliko sam uspio shvatiti Amis i Iskon nisu tako zaključani kao Metronet koji je čak blokirao mogućnost pinganja... bilo čega,   tj. ako želite provjeriti je li vam sve u redu s vezom... e pa to ne možete jer ne možete ništa pingati... nigdje.
A čitam kako se ljudi bune na "neke" providere da su im zaključali njihove rutere pa ne mogu mijenjati ove ili one postavke. Koliko sam uspio shvatiti Amis i Iskon nisu tako zaključani kao Metronet koji je čak blokirao mogućnost pinganja... bilo čega,   tj. ako želite provjeriti je li vam sve u redu s vezom... e pa to ne možete jer ne možete ništa pingati... nigdje. Ustvari, Kiko mi je pričao o svom frendu koji već tjednima ratuje s Metronetom jer ne može promijeniti sigurnosne postavke za WLAN. E sad, nije samo da ne može promijeniti postavke za WLAN nego nema uopće kontrolu je li netko spojen na njegov ruter ili nije i da li mu možda "krade" promet ili vršlja po mreži. Tip je poprilično pissedoff na sve to, ali ... a to valjda tako ide.



No svejedno, moram vas upozoriti da niti ruter koji kupite u dućanu, bez ikakvih obveza prema nekom ISP-u nije skroz "otključan", a to se posebno odnosi na one WLAN ruterčiće... WiFi, antenice... ma znate na koje mislim. Vjerovali vi meni ili ne, ali ti ruteri su zapravo poprilično zaključane spravice i ne možete se igrati sa svim postavkama bez obzira na to što ste uredno platili taj svoj uređajčić. Eto, tek toliko da provjerim koliko je stvar zaključana ja sam svoj Buffalo jučer otključao i... hehe... ajme što se sve može s pametnim firmwareom tipa DD-WRT, a što se ne može s kupljenim ruterom i oriđiđi firmwareom. Tko ne vjeruje... nek provjeri... DD-WRT... naravno, ako je njegov ruter podržan i ako ga uopće briga što se sve može s komadom elektronike koji je kupio.



Nisam bio lijen pa sam postavio svoj vlastiti HotSpot (Koji se zove HotSpot). Tko god se nađe u dometu mog ruterčića slobodno se može nakvačiti i surfati, sve što treba jest otvoriti početnu stranicu na kojoj će imati opciju "Connect" i... peri-deri... za sad je ograničeno na nekih 64K, ali... eh... tek sam se počeo igrati s HotSpotovima.







Samo da nabavim ključeve od krova pa ću probati nažicati neku jaču antenčugu i ... pokriti Dugave s džabe internetom. Eh, jest mi plan... a ja se pitam zašto nikako da se obogatim. :-)

Sanaderov tim za izbore 2007.





Kažu da slika vrijedi tisuću riječi. Evo, ja sam umjesto članka napravio - sliku, i predstavio Sanaderov tim za izbore 2007.

Mobilni virtualni mrežni operater



Eto nama prvog pravog MVNO providera koji će se uključiti u utrku s Tele2 i Tomatom u prikupljanju korisnika. No dobro, nisu još počeli s radom, ali se spremaju... uskoro. E sad, tko je ekipa iz TelCroa, nemam pojma. Kažu neka tvrtka Tecro Grupa iz Germantowna, Maryland...











Pa su u HR-u otvorili "Telcro Grupa d.o.o." i zamislili da će biti MVNO. Hm, MVNO, što je to MVNO? TelCro kaže ovako...





MVNO - Mobilni virtualni mrežni operater



Model mobilnog virtualnog mrežnog operatera (MVNO) razvijen je u zapadnoj Europi. Prvim uspješnim komercijalnim MVNO-om smatra se Virgin Mobile. MVNO modeli pojavljuju se na tržištima koja se bliže zasićenju, i na kojima više nije moguće postići rast na osnovi "klasičnih" ponuda mrežnih operatera. Samim time, mobilni virtualni mrežni operateri pojavljuju se nešto kasnije u SAD-u nego u zapadnoj Europi (zbog manjeg zasićenja tržišta u SAD-u). Medutim, daljnji rast MVNO tržišta očekuje se i u SAD-u i u Europi. U SAD-u ukupni očekivani prihodi MVNO-a u 2008. su izmedu 10 i 12 milijardi dolara.



Način rada MVNO-a je sljedeći: MVNO ne posjeduje svoju mrežu, nego kupuje kapacitete od postojećih koncesionara i vlasnika mrežne infrastrukture na pojedinom tržištu. MVNO se specijalizira u marketingu, prodaji i drugim djelatnostima, kojima dodaje vrijednost samoj telekomunikacijskoj ponudi, te kapacitet kupljen od mobilnog operatera prodaje s dodanom vrijednosti krajnjem potrošaču. MVNO se uglavnom marketinški fokusira na određene uske segmente, kao npr. dobne skupine (djeca, mladi ili korisnici u godinama) ili interesne skupine (navijači sportskih klubova itd.).



MVNO može imati svoju infrastrukturu za upravljanje odnosa s korisnicima, izdavanje računa, međusobno povezivanje s drugim operaterima itd. Dio te infrastrukture MVNO može i unajmiti.



Ono što čini MVNO posebnim upravo je veći fokus na marketing i prodaju nego na samu telekomunikacijsku infrastrukturu. Mobilni su sadržaji, mobilne aplikacije, te posebne usluge koje MVNO može pružiti korisnicima, ono gdje MVNO dodaje vrijednost i gdje može znatno profitirati.







Sad, ako ćemo laički gledati, VIP-ov Tomato je zapravo MVNO u vlasništvu VIP-a i služi kao prevencija odljeva korisnika kojima, recimo, treba... čudo neviđeno... samo mobitel bez kojekakvih điđa. Skužili ljudi u VIP-u na vrijeme da ako ne pokrenu oni, pokrenut će netko drugi i uzeti im tržište. Pa i Tele2 je u neku ruku MVNO, barem je to bio kad je startao s radom na VIP-ovoj mreži, a koliko čujem od korisnika koji znaju imati teškoće s kvalitetom govora, u Tele2 SZK im se preporuči da ručno odaberu mrežu... VIP.



E sad, koliko to god izgledalo lijepo, MVNO model baš i nije neki siguran posao. Ulaganja su golema, a preživljavaju samo rijetki koji iza sebe obično imaju malo jaču potporu. Tele2 i njihovih cca 400 milijuna gubitaka prošle godine i pitam se koliko će centrala još slati pare... ali oni su sretnici jer imaju odakle dobivati pare. Primjeri iz SAD-a baš i nisu ohrabrujući. Evo piše GigaOm o još jednom MVNO koji je "bite the dust" napravivši dug od 100 milijuna baksa.



Amp'd, another MVNO bites the dust

Perhaps, that is why we are not the least bit surprised by Amp'd Mobile filing for bankruptcy. Rafat Ali, who first reported the news of bankruptcy points out that Amp'd owes Verizon Wireless about $33 million. Other creditors include Motorola which is owed $16 million, Vivendi ($10 million,) BestBuy ($8 million,) MTV Networks ($1.8 million) and a whole sundry of others bringing the total to $100 million. The total assets of the company are lower than that amount.



Ali nije baš ni tako strašno jer... pa evo vam lista MVNO-a u SAD-u. ""9278 Mobile, Affinity Mobile, Airlink Mobile, Airvoice Wireless, Amp'd Mobile, Apple Mobile, Beyond Wireless, Boost Mobile, Bratz Mobile, Bravo Cellular, Cbeyond, Circle K, Consumer Cellular, cool.Prepaid, Cricket, DBS Communications, DEXA Wireless, Disney Mobile, Embarq, Firefly Mobile, Flying J, GlobalTalk PCS, Graffiti Wireless, GTC Wireless, HELIO, JitterBug, Jump Mobile, kajeet, Liberty Wireless, Locus Telecommunications, MetroPCS, Microsoft Media Mobile - Zune, MobileESPN, Movida, Nexus Mobile, nTelos, Omni Prepaid, Page Plus Cellular, PlatinumTel, Primus Wireless, Qwest Wireless, Revol Wireless, Speak Out Wireless, Sprint Nextel Cable JV, STi Mobile, Total Call Mobile, TracFone, TuYo Mobile, Virgin Mobile USA, Voce, Wal-Mart, Working Assets Wireless, XE Mobile, XERO Mobile, Xtreme Mobile ""



U Europi MVNO-i stoje nešto bolje, ali nije im baš bajno. Postoji čak inicijativa za udruživanje MVNO-a u neki veliki paneuropski MVNO.



Introduction to MVNO Global initiative

"MVNO Global" is initiative founded by leading experts of telecom and finance industry, striving to consolidate already operating Europe's MVNO's, and to create Europe's global alternative mobile operator.



Eto, još malo konkurencije na našem tržištu. Vidim da se Tele2 trudi podići mrežu, ali mu to baš i ne ide. Kažu da je u HR-u katastrofa s tom papirologijom i dobivanjem dozvola i slično, no to je vjerojatno zato što nisu išli "službenim" kanalima i pili kavicu od 50.000 eura s pravim igračima pa su ih izgurali oni koji odavno piju kavicu s tim igračima... e jedino im je USKOK sad pokvario cafe aparat, ali... ma snalažljiva je to ekipa i jako voli kavicu, pa će se već nekako snaći. Možda privremeno pređu na ... o-čaj. :-)





Poskupljenje interneta

Eto, nakon godina iščekivanja da cijene konačno padnu i stalnog pogledavanja preko granica i uspoređivanja koliko to skuplje plaćamo internet od nekog drugog, čini se da se stvari polako mijenjaju. Sve one priče o p2p prometu, tamo nekim zločestim leecherima, trottlanju i svemu možete zaboraviti, jer to uopće nije problem. Nije toliki problem u onih 5% korisnika koji zakolju vezu na 100% koliko polako postaje problem što svi korisnici u prosjeku, malo-pomalo, troše sve više i više prometa.

Nove usluge, sadržaji i tristo internetskih čuda slijeva se s mreže nad mrežama svakog dana na milijarde kompjutora svake, godine glad za informacijama polako raste kako ljudi polako uče koristiti to čudo zvano internet. Dok je prije nekoliko godina glavni problem svim broadband operaterima bio nedostatak interesantnih sadržaja kojima bi privukli ljude na korištenje broadbanda, sad polako sam sadržaj postaje problem za broadband operatere i u cijelom svijetu. Polako i gotovo neprimjetno famozni "dumb pipe FlatRate" model odlazi u povijest ili mu se neprimjetno podiže cijena, a polako postaje sve popularniji servis po sistemu plaćanja točno onoga što korisniku treba, i to točno onoliko koliko mu treba.

Ma ne, nije to još tako jako vidljivo i baš kao i jeftini FlatRate koji je preduvjet za širenje broadbanda, koji smo tako dugo čekali, i ovo će još malo pričekati dok ne dođe i kod nas, ali eto... ja rek'o, bilo bi korisno upozoriti ljude na nadolazeće trendove u broadband svijetu. Tek toliko da se baš ne iznenadite kad pročitate ovakvu vijest...

Dogged by costs, Internet providers seek price hikes

TORONTO - The Internet is one of the fastest growing businesses for telecommunications companies, but they say they need to raise prices to offset the hefty investments required by the network, which is increasingly used for much more than sending e-mails and surfing the Web.





Da, ta čarobna riječ FlatRate otvara neslućene mogućnosti za prodaju. Jedina je mana takvog sistema što on nikad nije i ne može biti nelimitiran uz nisku cijenu. Ne ide na internetu, a ne ide ni u telefoniji. Evo, T-Moblie Austria je ponudio FlatRate telefoniranje prema svim mrežama za samo 25 eura. Primjećujete li laganu promjenu u korištenju naziva FlatRate? Eto, sad je to flatrate model (s malim slovima), a naziv paketa je FairPlay... hehe... da, nekad je bila ona klauzula o Fair Usage korištenju usluge, ali je ona odavno nestala jer nitko ne shvaća neki nedefinirani Fair Usage pa se sad puno jasnije ističe u opisu paketa brojka od 1000 minuta i SMS-ova, ali ipak, najbolji je naziv paketa "FairPlay", nekako ... hm... Deutsche Telekom i FairPlay... a dobro, nek' im bude, nek' se trude ljudi.



Tko zna, možda se i naš T-Mobile malo trgne iz sna i poprati cjenovno prepucavanje između Tele2 i paradajzera. Koliko sam shvatio, sad bi VIP (Tomato) trebao kao vraćati neke pare jer nisu najjeftiniji? Hm, koje pare? Što li im je to uopće značilo u reklami? A tko će to znati. Doduše nije mi sad jasno smiju li operateri sa znatnijom tržišnom snagom ulaziti u takva nadmetanja ili je njima kao SMP to na neki način zabranjeno. Pročitao sam neku HAT-ovu odluku o proglašenju SMP-a za T-Mobile, VIP i nešto kao HT, ali nigdje spomena nekih paradjzera, pa pretpostavljam da spadaju pod definiciju VIP-a kao što Iskon spada pod definiciju HT-a... hm... ili možda ne... huh... komplicirano.

Ali nisu samo telefonija i internet mjesto gdje se FlatRate paketi mogu primijeniti. Evo jednog primjera gdje je to baš simpatično iskorišteno za glazbeni servis na prvi pogled fantastično, a opet... nekako nisam baš siguran plaća li se GPRS promet... hehe... to bi bio dobar štos, kao skidaš muziku za džaba, a kad tamo... hopla, zaskoči te račun za GPRS.

No bilo kako bilo, FlatRate je trenutačno tu, imamo ga, nije više papreno skup pa ako još niste iskusili čari broadbanda, a kaj da vam kažem, požurite se... e da, i čitajte "small print" na ugovorima da poslije ne bi bilo - nisam znao. Evo, kažu na newsima da Amis kod promjene brzina (ovih novih zvjezdanih) traži produljenje obveznog trajanja ugovora. Nije neki problem, ali... dobro je znati. Zapravo, svaki put kad vam se učini da je ponuda fenomenalna, pregenijalna i superpovoljna... stanite, razmislite i pročitajte "FinePrint"... nećete požaliti, vjerujte mi. ;-)

A sad... sport i glazba... :-))



Mikro marketing

Kako prodati uslugu koja je dostupna samo u nekim kvartovima? Superskupim reklamnim kampanjama koje iritiraju sve one kojima usluga nije dostupna ili možda ipak nekako drukčije? Može li se IPTV prodavati kao... sladoled?



Čini se da su čak i najveći shvatili da od skupih reklama u kojima reklamiraju usluge dostupne na ograničenom prostoru imaju više štete nego koristi. Kampanja koja na sva usta hvali IPTV može djelovati poprilično frustrirajuće na one kojima je nedostupna. Zapravo, ako malo bolje razmislim, velikom broju ljudi i "najobičniji" ADSL nije dostupan, a postoji popriličan broj ljudi koji umjesto normalne telefonske linije s karakteristikama bakrene parice imaju samo blijedu imitaciju iste (uz punu cijenu pretplate) i jedina im je mogućnost telefon i šugavi dialup maksimalne brzine 14,4 K (ako i toliko).



I kako sad ipak reklamirati... ajmo baš reći IPTV. Od vrata do vrata? O.K., može proći, ali ako se u malom vremenu pojavi nekoliko tvrtki u istom kvartu i sve počnu ići od vrata do vrata, ljudi baš i neće biti presretni. Ubacivanje letaka u kasliće? Ja ih više i ne primjećujem i samo ih proslijedim u za to predviđeni recycle bin u hodniku, odmah pored kaslića. Ali kako onda ipak uslugu prodati?



Evo, veliki at&t se dosjetio i prodaje IPTV iz kamiona za sladoled. Pravog pravcatog... :-)







Simpatično, gotovo kao JuBito majice u Saboru. No, marketing je jedno, a real life nešto malo drukčija priča. U stvarnom životu se vodi veliki rat između ISP-jeva i pružatelja kontenta na internetu. Sadržaja je sve više, a cijene pristupa internetu temeljene na dijeljenim resursima sve su niže i sad dolazi do maaaaalih problemčića. ISP-jevi nemaju pojma kako u računicu ubaciti povećane zahtjeve za prometom bez nekog dizanja cijena, a pružatelji sadržaja, tipa Google ili njihov Yahoo ili Joost i slični, financirani reklamama samo ubacuju terabajte i terabajte sadržaja na mrežu. ISP-jevi su htjeli naplatiti velikim pružateljima sadržaja mogućnost pristupa dijelu mreže kako ne bi morali dizati cijene pristupa internetu, pružatelji sadržaja ne žele ni čuti i vele da ISP-jevima otprilike: "Ko vas hebe kad ste bili blesavi i dali FlatRate ispod cijene". I sad natezanje... tko će na kraju platiti sve veći i veći promet? ISP-jevi? Teško, u tom slučaju mogu početi zatvarati vrata, i to što manji, to brže. Google, Yahoo, Joost? Ne, nema šanse, oni su u startu uračunali da će zaraditi BEZ ulaznog troška plaćanja dediciranog bandwidtha? Ne znam, nekako me iskustvo uči da na kraju uvijek plate korisnici... baš će biti interesantno.



Doduše već postaje interesantno. U Americi je rasprava oko NetNeutralityja, tj. zakonskog reguliranja smije li ISP ili ne smije određivati prioritet prometa po protokolima i, recimo, dati prioritet VoIP-u ili videu i zagušiti p2p. Jedni kažu (pružatelji sadržaja) da ISP ne smije ništa kemijati po svojoj mreži, dok drugi tvrde da se kemijanje ionako provodi već godinama i da je sam smisao QoS-a (Quality of Service) upravo to, tj. izdvajanje osjetljivijih protokola od onih manje osjetljivih i da nema šanse da se mreža uopće postavi bez prioriteta u prometu. Jako zanimljiva rasprava koju raja doživljava poprilično površno, ne želeći da im se uopće petlja po njihovoj internetskoj vezi. Naravno, ne kuži raja da bez petljanja Skype opet postaje banana-servis, ali... nema veze... uglavnom isti taj at&t je zaključio da ako mu nije dopušteno kemijati po mreži, da... hehe... otprilike: "Ajd' onda da vidimo koliko je tog prometa uopće legalno".... lukavci jedni...



AT&T to Target Pirated Content

Groups like the EFF are wary. "AT&T is going to act like the copyright police, and that is going to make customers angry," says Public Knowledge President Gigi Sohn. "The good news for AT&T is that there's so little competition that where else are the customers going to go?" .

Da, teško je to kad se megamonstrumu kojeg su raskomadali na sitnije dijelove dopusti da se ponovno skupi, kupujući sve svoje male dijelove, pa od AT&T-a postane ...at&t...



Pogledajte video



Naravno, svaka sličnost s hrvatskim tržištem je sasvim slučajna... ;-)





FlatRate život

Još tamo davnih dana, kad je započela rasprava oko toga ima li HT pravo naplaćivati pretplatu ili nema, tvrdio sam da je naplata pretplate lihvarenje i da bi samo od pretplate HT mogao održavati mrežu i ne naplaćivati baš ništa osim poziva prema mobitelima i prema van. Pretplatu su preimenovali u naknadu, a FlatRate telefonija polako, ali sigurno kuca na vrata. Zbroj pretplate i FlatRate paketa telefoniranja sve je bliži samoj pretplati i toj mojoj tvrdnji.



No dobro, nije još tako blizu, ali polako dolazimo na nešto vrlo, vrlo slično. U nekim situacijama dolazimo upravo na to. Ako u računicu uzmemo broj linija (ne, ne parica nego telefonskih linija... digitalnih) u raznoraznim VoIP ili ISDN kombinacijama, shvatit ćemo da će nas ukupan trošak telefoniranja za dvije telefonske linije kod nekih providera (konkretno DCM, premda je i Metronet vrlo blizu) koštati nekih 150 kn mjesečno, a to je upravo iznos 2 telefonske pretplate kod HT-a. 

Kad na to dodamo neki osnovni internetski priključak koji bi u prosjeku trebao biti negdje oko 1Mbps downloada i ne bi smio u FlatRate modelu koštati više od telefona, dakle opet 70-80 kn možemo nekako pretpostaviti da bi ukupni troškovi za FlatRate telefoniju + FlatRate internet morali biti negdje oko 210 kn mjesečno za lokalne razgovore i internet. Hm, kako se stvari uvijek same od sebe nekako postave na svoje mjesto kad se u kalkulaciju ubaci liberalizacija ili barem kvaziliberalizacija.

Moje neko, hm, više očekivanje nego predviđanje išlo bi u smjeru globalizacije i u cifru od oko 30 EUR bi trebali imati uključeno internet + telefoniranje (mislim na bilo kakvo telefoniranje, lokalno, mobiteli, međunarodno) i gotovo, nikakvi paketi, nikakve gluposti, a telekomi neka se natječu u pružanju što kvalitetnije, a ne što jeftinije usluge i svi sretni i zadovoljni. Eh, da ... kad bi bilo...

<!--[endif]-->

Ali ta cijela priča o FlatRate telefoniranju i FlatRate internetu me odvela malo dalje od samih telekomunikacija. Počeo sam razmišljati o tome kako bi se i druge stvari trebale plaćati po sličnom principu. Zamislio sam si da bi se recimo softver mogao plaćati telekomima po sistemu da dodaš (sad bubam cifre bez veze) 5 EUR mjesečno, ali imaš pravo korištenja svega što nađeš na internetu, a od tih 5 EUR mjesečno telekomi bi plaćali autorima softvera prema broji ljudi koji su skinuli softver i upotrebljavaju ga. Luda ideja, nekako mi se učinila na prvi pogled nelogična i neostvariva, ali... i nije.



Evo gledam na polici uredno predane originalne verzije DOS-a, Win 3.1, Win 95, Win 98 pa sve do XP SP2 i mislim: koji sam ja idiot kad kupujem stvar koja ima kraći rok trajanja od običnog miksera (i to onog iz nekog trgovačkog lanca), ali to plaćam skuplje od puno trajnijeg proizvoda. Glupost, pa normalno da je deBill Gates najbogatiji čovjek na svijetu kad nam prodaje muda pod bubrege i naplaćuje nešto za što i on sam zna da se neće koristiti za svega nekoliko godina.

Jedini pošten i upotrebljiv način naplate bio bi... pazi sad... FlatRate. Jednostavno, u onih gore spomenutih 5 EUR mjesečno, kako Win imaju najraširenije tržište, svaki mjesec bi deBillu išlo ... kajjaznam, za sve one Office i Windozere recimo 1 EUR mjesečno. Pa sad to sve puta stotine milijuna ili milijarda korisnika pa svaki mjesec pa nek' on izbacuje svaki put kad se sjeti novu verziju, njemu tržište praktički osigurano, ako jako sfuša, ljudi otkažu pretplate i peri-deri, svi sretni i zadovoljni.



Isto tako bi se od tog contenta koji bismo plaćali neku mjesečnu pretplatu plaćalo i autorima glazbe i filmova, i to po istom principu. Stvarno ne vidim razloga zašto bih ja plaćao onim autorima čiju glazbu/filmove ne slušam. Lijepo svaki put kad skinem neku stvar s neta, lupim svoj digitalni potpis i od mjesečne pretplate ide neki promil upravo tom autoru, sve bi išlo preko neke distribucijske kuće koja bi prodavala autore u paktu, a kako bi naplata i kontrola išla preko internet providera (recimo), oni bi u svojim ponudama imali XY diskografskih (distribucijskih) kuća s kojima imaju ugovore i na taj način (ne)privlačili korisnike.



Ljudi s većom plaćom uzimali bi bogatije pakete s više opcija, baš kao što se sad plaća dodatno zdravstveno osiguranje i mirovinski. Oni kojima bi njihova 1/3 plaće bila premalo i željeli bi više, mogli bi raditi dodatno i zaraditi više ili se odreći jednog da bi imali nešto drugo ili... ma... pa sve bi se moglo organizirati po FlatRate principu i stvar uopće nije nezamisliva
OK, sad sam već otišao teži SF, ali kad sam se već zaletio, otišao sam još dalje. Zašto ne bi BAŠ SVE plaćali po tom FlatRate modelu. Pa već plaćamo zdravstveno, plaćamo mirovinsko, plaćamo bankama otplate kredita za sve živo. Zašto se ne bi banke same potrudile i organizirale neki kredit po sistemu "SveŠtoVamTreba" pa da jednostavno uzmeš sve u paketu odmah čim se zaposliš, odrediš 1/3 plaće i prepišeš ju banci, a zauzvrat imaš sve što ti tvoja 1/3 plaće može pružiti i stvari jednostavno koristiš, pa nek' se banke trgaju koja će u takav paket utrpati više i bolje, a ti biraš banku... ili paket.

Zašto bi netko htio baš kupiti auto? Bez veze, pa za XY godina će biti neupotrebljiv, što ga nije pametnije iznajmiti pa nek' se netko drugi brine o održavanju i sličnim glupostima, na veliku količinu nekome tko bi se o tome brinuo bilo bi vrlo jeftino pojedinačno održavanje. Kuća? Stan? Pa na kraju i hrana. Platiš pretplatu nekom supermegaultramarketu po svom izboru i uzimaš što ti treba i koliko ti treba u granicama nekih logičkih ograničenja i gledano u prosjeku.



Sliči nekoj uravnilovci, ali nije. Ljudi s većom plaćom uzimali bi bogatije pakete s više opcija, baš kao što se sad plaća dodatno zdravstveno osiguranje i mirovinski. Oni kojima bi njihova 1/3 plaće bila premalo i željeli bi više, mogli bi raditi dodatno i zaraditi više ili se odreći jednog da bi imali nešto drugo ili... ma... pa sve bi se moglo organizirati po FlatRate principu i stvar uopće nije nezamisliva. Recimo, penzionerima bih ja odmah dao popust na sve FlatRate pakete, i to po sistemu za 70 godina 70% popusta, za 80 godina 80% popusta... 90%... 100%... zašto da ne, oni su već ugradili svoj novac i rad u kompletan sustav, penzije su im manje od plaća pa eto, i to bi ušlo u FlatRate priču.



Kad danas pogledamo plaćanja, nekako su nam točno tako organizirana, platimo režije, platimo kredite i osiguranja i nešto nam ostane za otići u dućan... možda, ali i to neki plaćaju banci u mjesečnim ratama u vidu otplate nekog minusa. Hm, pa zašto to onda ne organizirati točno tako i uvesti samo mjere neke kontrole da ne bi bilo zloupotrebe sustava i kako bi se smanjila nelogična zarada lihvarskih kompanija koje silom žele prikazati neki prihod koji obično ionako bude spiskan na kojekakve perverzne prohtjeve nekolicine u samom vrhu i vlasnika. Ono, neka njima neki "SuperLuxury" paket nekih điđa i ekstra troškovi, i to bi se uklopilo u opći princip i eventualnu motivaciju ljudima da izmišljaju nešto novo i tako ostvare dodatne benefite.



Hm, stvarno, zašto da ne? FlatRate život. Zvuči nekako poznato kad se ovako malo posloži na papir. U stvari... hm... kad malo bolje razmislim... nismo li već tu negdje smao se pretvaramo da imamo nekog izbora i da sami odlučujemo što ćemo sa svojom zaradom? Nisu li nam već unaprijed sve ionako naplatili i odredili, a jedina razlika između izmišljenog FlatRate života i ovog danas je u pretvaranju i što sve plaćamo skuplje nego što treba? Hm...Demokracija? Mogućnost izbora? Netko zloban mogao bi reći da je sve to izmišljeno samo da nam se da dojam kako imamo neku mogućnost izbora. Nema veze, možda jednog dana osnujem neku FlatRate stranku pa krenemo na neke globalne izbore... onak', preko interneta...  ;-)



Jeste li sigurni da imate telefonsku liniju?

U moru problema s kojima se susreću korisnici kod odlaska od HT-a jedan je posebno zanimljiv. Riječ je o PCM uređajima koji od jedne parice naprave dvije ili četiri telefonske linije, ali samo telefonske linije. I bez obzira na to što su takve linije neupotrebljive za bilo što drugo osim za najobičniji telefon vlasnici takvih linija plaćaju jednaku cijenu pretplate kao i oni koji imaju sami za sebe cijelu paricu.

PCM ili PulseCodeModulation vrlo su jednostavne i efikasne napravice za ono za što su namijenjene. Njihova je jedina svrha u centrali "skupiti" 4 telefonske linije i pustiti ih po jednoj jedinoj parici do neke zgrade gdje drugi uređaj razdvoji telefonske kanale i "pusti" ih do krajnjih korisnika i njihovih telefona. Za telekome kojima je bakar preskup i čija se mreža polako raspada pod navalom zahtjeva za novim linijama ovakvo je rješenje odlično jer ne samo da su "uštedjeli" nekoliko parica i naplatili nekoliko telefonskih pretplata za jednu te istu paricu.

E sad, to bi sve bilo jako lijepo i nikoga ne bi nerviralo da je ta telefonska linija za koju se plaća pretplata zapravo točno onakvih karakteristika kakve su i one linije koje imaju same za sebe cijelu paricu bez ovakvih parazitskih napravica. No, to nije tako.

Na takvoj telefonskoj liniji koja npr. koristi istu paricu za 4 korisnika, nemoguće je ostvariti neku suvislu brzinu spajanja na internet čak niti dial-upom niti onih mršavih i siromašnih 56K, a da ne spominjemo da je na takvom kvazipriključku nemoguće imati ISDN liniju ili ADSL. Jednostavno se ne može progurati dovoljno signala kroz sve te kemije koje su postavljene na jednu jedinu paricu.

Eto, to vam je priča o tome što je razlog nemogućnosti prelaska s HT-a konkurenciji. To je ta tehnička nemogućnost (između ostalih) koja vas sprječava da odete od HT-a ako ste to poželjeli, ali vas istodobno stavlja u onaj dio korisnika telekom usluga kojima je internet nešto gotovo nedostupno, a broadband čisti SF. Jeste li sigurni da vam je svejedno za kakvu "liniju" plaćate punu pretplatu? Ne znam, meni nije, ali meni je lakše, ja sam odavno uzeo ISDN pa su takve kemije nemoguće na mojoj parici.



Doduše, ima tu kemija koje mogu zakočiti moj prelazak s HT-a, ali... eh... neka, to ću tek vidjeti. Za sada čekam samo 14 dana na bilo kakav odgovor nakon poslanog zahtijeva za prijenos broja.

Baš mi je super, imam Optiminu centralu doslovno u svom podrumu i sve što trebam učiniti jest povući manje od 50 m kabela i spojiti se na Optimu... eh da, ali prijenos broja je ograničavajući faktor. A da sam sebi još više zakompliciram život ne samo da imam ISDN priključak od HT-a, nego sam još i telefonske pozive prebacio na H1... krasna jedna zavrzlama, i to još s 5 telefonskih brojeva. :-)





Nego, gledam nešto nova predizborna obećanja naše vlade. Odlučio HAT nažicati nekih 38,000.000 kuna od države za projekt eOtoci. Fenomenalna ideja. Kako nikome nije isplativo dovlačiti broadband na otoke, rješenje je (kao i uvijek) u subvencijama. Kad se samo sjetim koliko sam sanjao o nekom ADSL-u na svom otoku i mogućnosti da radim s otoka... joj... ali tada je to bilo nemoguće.

Doduše, ako se prisjetim nekih drugih obećanja koja su dolazila i iz Vlade i iz HAT-a nekako baš i nisam 100% siguran da će ovo baš nešto pomoći da Unije dobiju ADSL, ali neka... možda g. Smolec preko svog prijatelja malo pogura tu stvar pa se možda i HT ponudi na nekom natječaju za subvencije kad već tako loše financijski stoji da ne može povući neki broadband do otoka. A možda, samo možda, na tim natječajima pobijedi i neki telekom iznenađenja.

U svakom slučaju bilo bi vrijeme da se na otoke podatci više ne dostavljaju brod-bandom (brodom u paketu na CD-ima i DVD-ima) i da se VoD (Video on Demand) ne sastoji od zvanja videoteke na kopnu i čekanja pošiljke na rivi i vraćanja DVD-a istim putem, tj. brod band vezom i da peer2peer ne bude pier2pier. Ajmo Vlada, ajmo eHrvatska!

Istina, ima to čekanje na rivi i nekih svojih prednosti... posebno u zimskim danima.. Dok čekaš na rivi da se "downloada" neki DVD preko brod-banda ili čekaš da stigne neki Video on Demand brodskom linijom, eto, možeš i neku lignju uhvatiti. :-)



Bakru je stvarno odzvonilo

Litavski telekom i TV provider TEO objavio je danas da kreće u veliki projekt gradnje optičke mreže nove generacije, namijenjen brzom pristupu internetu i međusobnom povezivanju rezidencijalnih korisnika.



TEO to bring fiber to the home
"Fiber to the Home (FTTH) projekt jedan je od najvažnijih projekata modernizacije TEO LT AB. U sljedeće tri godine TEO će investirati više od 100 milijuna LTL-a u novu optičku mrežu. Ova solucija će omogućiti rastuću potrebu za sve bržim pristupom internetu, ne samo danas nego i u budućnosti", kaže Arūnas Šikšta, General Manager of TEO LT, AB.



I dok se u većem dijelu Europe optika eventualno povlači do zgrade pa onda preko postojećih bakrenih parica u samoj zgradi do stana, za TEO to nije dosta. Njima su fizičke karakteristike bakrenih parica jednostavno preslabe pa su odlučili doći do svakog stana, točnije do svakog korisnika direktno optikom, omogućavajući tako brzine za krajnjeg korisnika i do 1 Gbps... tisuću puta brže od onoga što se danas u Hrvatskoj smatra nekom početnom brzinom 1 Mbps.



Damn, tisuću puta 1 Mbps... koliko je to samo HDTV kanala, telefonskih kanala. Koliko je to torrenta na TorrentLeechu. I ne samo download nego i upload jer su brzine na optici uglavnom simetrične. Pa, dobro, kamo je to otišlo? Pa najjači provideri u Hrvatskoj imaju jedva nekoliko Gbps vezu prema internetu... ukupno, za sve svoje korisnike.



Izgleda da je bakru stvarno odzvonilo kako su neki već počeli predviđati.



Worldnet founder: Copper landlines gone by 2013

"By 2012 [there will be] no more reason to use our landlines--so we won't," Evslin wrote. "I don't think the copper plant will last past 2012. The problem is the cost of maintaining and operating it when it has very few subscribers. Obviously [it's] a huge problem for AT&T and Verizon. And an important social issue as well."





A predviđanja se uglavnom odnose na isplativost ili neisplativost održavanja bakrene infrastrukture, ali ne samo na održavanje nego i na činjenicu da će bežične tehnologije sa svojom praktičnošću u vidu pametnih mobitela sve više zamjenjivati klasične tzv. fiksne telefone koji polako postaju i VoIP telefoni bez obzira na to radi li se o nekoj kombinaciji s WiFi i Hotspotovima ili s data tehnologijama tipa HSDPA i GPRS. Probao sam spojiti software telefon s fiksnim brojem preko GPRS-a i ...a nije neupotrebljivo, kašnjenje je osjetno, ali je kvaliteta sasvim zadovoljavajuća.



Nije baš lijepa slika za fiksne operatere. S jedne strane im se šuljaju mobilni operateri, a s druge se provlače stotine kilometara optike i formiraju gradske i međugradske mreže sposobne za ultravisoke brzine. Pa sad, onaj tko se orijentira samo na bakar doći će u vrlo nezgodan položaj i preostat će mu samo ruralni dijelovi za pružanje usluga... ako i toliko. Srećom za naše fiksne operatere da je Vlada tako dalekovidno prodala HT DT-u i svaka čast HT-u što nije iskoristio monopol za provlačenje optike jer bi se tako nešto i kod nas događalo upravo sad. No, zahvaljujući našim telekomunikacijskim vizionarima, sad smo tu gdje jesmo i bakar nam je još uvijek odlična opcija, a brzine od 10 Mbps nam zvuče kao SF.



Nego, gledam izbor za poglavicu crvenoknjižaca kojeg su članovi KraDZ-a proglasili neopasnim za njihove prigrabljene privilegije pa se baš nešto pitam. A što li taj poglavica crvenoknjižaca misli napraviti da ispravi briljantan potez svojeg plemena, točnije prodaju kontrolnog pakleta HT-a DT-u i kani li se makar malo okrenuti internetu kao društveno korisnoj mreži i poraditi na odavno zakočenom projektu digitalnog potpisa ili se kani i dalje baviti kvazi grassroot projektima. Ima li nade za Hrvate pa da i mi možemo kupovati mobitelima i dokazivati identitet osobnim iskaznicama sa čipovima, ili će nam jedina zanimacija na internetu biti montiranje gluposti trenutačno vladajućih homo politikusa. Ono, smiješan je Kirohito ali ... c'mon... dajte mi nešto korisno preko tog interneta, digitalizirajte više tu eHrvatsku jer imati web stranice i screensavere i nije neka revolucionarna fora. Pa to danas ima svaki klinac.



Ma i ti političari, jedna malo bolja skripta bi mogla raditi to što oni rade.



File vlada.sys corrupted, Reboot Banski_Dvori? Y/N

PAZI!! Padaju cijene broadbanda





Danas je očito dan pada cijena ADSL-a i svih kombinacija s broadbandom ili bez njega. Isti dan T-Com je spustio cijenu svog FlatRate paketa sa 199 na 140 kn, Optima sa 150 na 50 kn, a Iskon je ubacio 3 mjeseca besplatnog telefoniranja. Prava poplava svega i svačega.

Eto, dovoljno je zakotrljati grudu snijega da se pokrene lavina… Sad još fali FlatRate telefoniranje, što su pokrenuli Metronet za 70 kn i DCM za 20 kn i eto nas s cijenama negdje gotovo na dnu. Sad još da se ponude počnu nadograđivati kvalitetom, a ne samo cijenom… pa će biti i kojekakvih poboljšanja, a ne samo rušenja cijena. Još će se u Hrvatskoj dogoditi i liberalizacija, i to unatoč HT-u i HAT-u i Vladi. :-)

E, a kad sam kod HAT-a. Baš mi se sviđa (pitam se zašto) ideja Viviane Reding o tome da se umjesto hrpe zbunjenih regulatora koji svaki u svojoj zemlji nešto kemija, oformi jedan jedinstveni europski regulator. Inače ne volim centralizaciju, ali nekako imam osjećaj da bi bilo što bilo bolje od ovoga što je danas. A opet, kad se sjetim kako su Europejci bili zbunjeni kad ih se pitalo imaju li neki prijedlog za rješavanje problema DTK… he-he… baš me zanima bi li Viviane Reding imala neki komentar na tu temu ili bi i ona slegnula ramenima i zaključila da se tu nema što zaključiti.

No, ovim tempom kojim padaju cijene, rastu brzine i sve više (ne, ne mislim na p2p) stvari postoji na netu za "skinuti" nije teško povjerovati u tvrdnju Telephony online da će do 2011. na svijetu biti pola milijarde korisnika broadbanda. Huh… pola milijarde? I oni misle kontrolirati tu masu kad krene dijeliti filmove i glazbu? Ne znam, nekako ne vjerujem da postoji način na koji bi to netko mogao kontrolirati.

Možda je jedino maaaalkice nezgodno što spuštanje cijena i sveopće zaoštravanje utrke za tržište rezultiraju meni neshvatljivim izjavama. OK, ja kužim da postoje prekovremeni sati, kužim da se poslodavcima baš i ne plaća svaki sat prekovremenog i da se ljudi polako mire s činjenicom da im je 8-satno radno vrijeme samo mrtvo slovo na papiru jer nemaju baš nekog izbora osim raditi i šutjeti. Ali da je stvar otišla tako daleko da se osoba zadužena za ljudske resurse otvoreno hvali kako u njezinoj firmi zaposlenici rade prekovremeno, ne plaća im se niti kuna za prekovremeni rad i da zaposlenici u tome uživaju… e tome se nisam nadao, a točno tako piše danas doslovno: "Nama je, pak, kao poslodavcu jako važno to da oni koji dolaze nemaju problema s prekovremenim radom jer mi puno radimo, a zasad ne plaćamo prekovremene"… nema veze koja firma, mogla je biti bilo koja, ali ovako se hvaliti kako zaposlenici rade prekovremeno bez naknade… ne znam, mislim da je to čak i u sukobu sa zakonom o radu, ali… tko još čita takve gluposti… da, zakon o radu… smijurija.

No, masovnost sa sobom donosi i negativne stvari. Što je neka pojava masovnija - sve više se otkriva prosjek korisnika neke usluge, a ono što se može vidjeti ponekad je prestrašno. Evo, dobio sam na mail jedan od onih cirkularnih mailova čijeg bi autora, kao i pošiljatelja, najradije prepilio cirkularom, tak' da mu pokažem kak' se pila. Kaže mail ovako…

SVIMA ONIMA KOJI OVO JOŠ NE ZNAJU!





Dakle, kolegica prevoditeljica bila u Bruxellesu s predstavnicima Vindije, Sirele i Lure. Išli su tamo kako bi vidjeli na koji se način moraju u proizvodnji mliječnih proizvoda prilagoditi standardima EU-a.



Uglavnom, ona je slušala kako se rade ti sirevi, mlijeka i meso kod nas u HR (sve je legalno, na žalost) - muka joj je bila nekoliko dana....



Idemo po redu:



Sirevi nemaju grama mlijeka u sebi, potpuno su umjetna tvorevina. Kad bi bili prava, onda bi koštali deset puta skuplje, a mlijeko, da je mlijeko, koštalo bi 20 kn.



Naime, mlijeka krave gotovo da vidjele nisu. S tim da ih pumpaju steroidima i antibioticima, izbjeljivačima, umjetnim vitaminima...



Za djecu su ti proizvodi VRLO opasni. Isto i voćni jogurti koji imaju toliko šećera da djeci definitivno povećavaju agresivnost. Drugim riječima, marketinški trikovi s mlijekom i kalcijem (ima puno boljih izvora kalcija od

mlijeka - to je čisti mljekarski lobi) naveli su nas na to nepotrebno i ŠTETNO ispijanje mlijeka. Ono odrasloj osobi UOPĆE ne treba, pogotovo ženama.



Sve vrijedi i za kisele mliječne proizvode, posebno LGG, koji su zaista bakterije koje se dobivaju uzgojem kulture bakterija od mrtvaca - ljudi, ali i krava (dobro ste pročitali, mrtvaca).



Mlijeko koje se koristi za proizvodnju tih stvari se uvozi, nije naše.



Sojino mlijeko kao zamjena je bolje, ali budući da se ne može (ili može, ali teško) provjeriti je li ta soja GMO ili nije, bolje je i to izbjegavati.



Glede salama, pašteta - NEMAJU mesa u sebi. Zato i jest ČAJNA kobasa, recimo. Da bi bila mesna, mora imati barem 20% mesa, a i to je rijetkost. Sve se opet napucava steroidima.



Krave koje se uzgajaju za telad koja će se klati daju bolje mlijeko, ali ne prodaje se nama to mlijeko, nego ono lošije (dakle, telići dobivaju bolje).



Dok, recimo, u Japanu uzgajaju krave na poseban način: posebni travnjaci, sve organski uzgojeno, krave imaju masere, idu na ispašu, prije klanja ih se uspava jer inače, ako se životinja zakolje, ona je u stresu, i taj adrenalin

se prenosi na meso koje ljudi jedu...



Meggle bi trebalo izbjegavati jer dolazi iz Poljske, pa nije sigurno je li ozračeno ili nije.



I tako dalje i tako dalje...

  

I tu je sad kao neki potpis i broj… naravno izmišljen jer se nitko normalan ne bi potpisao ispod ovakvog teksta



Presmiješno i pretužno u isto vrijeme. I što je najgore ima hrpa … hm… ne znam kako da ih nazovem… onih koji takve stvari šire dalje. A što će tek biti 2011. kad bude 500.000.000 korisnika broadbanda… ajme meni, strah me i pomisliti. Šteta što Word ne dolazi s ovim funkcijama… ili da mi je barem ova tipka na tipkovnici. A tko zna, možda masovnost broadbanda omogući neku Hrvatsku verziju ysabellabrave. Kaže ona " My Baby Just Cares For Me".

Abuse... hm... Koga? Čega?

O.K., znam da bih trebao znati, ali iskreno (vjerovali vi meni ili ne) nemam pojma što bi ovo trebalo značiti. Onak', na prvi pogled, zvuči O.K., ali kad se malo dublje uđe u cijelu stvar... hm... nije mi baš jasno i nekako mi zvuči... a kajjaznam... policijski...

Suradnja hrvatskih abuse službi

Pružatelji usluga pristupa internetu u Hrvatskoj potpisali su memorandum o uspostavi radne skupine svojih abuse službi.

Cilj radne skupine abuse službi je suradnja hrvatskih pružatelja usluga pristupa internetu radi podizanja kvalitete računalne sigurnosti i prihvatljivog korištenja interneta.

To ak' ste se pitali čemu služi onaj dio u uvjetima korištenja, koji govori o "prihvatljivom" načinu korištenja resursa i ponašanju na internetu. No, stvar je malo kompliciranija, jer sam u jednoj vijesti pročitao ovakvu rečenicu.

Među najčešćim incidentima i neprihvatljivim ponašanjima su kršenje autorskih prava, skeniranje portova, slanje neadekvatnih i neželjnih tzv. spam poruka, zaraženost virusima te razni vandalizmi i socijalni inženjering. Upravo u tome je važna uloga davatelja internetskih usluga jer oni propisuju pravila ponašanja svojih korisnika na internetu.

Hm, ne znam, gledam po news grupama čudo svega, manje-više konstantni stream kojekakvih autorskih uradaka, a o RapidShare, Megaupload i sličnim servisima da i ne govorim. Naravno... treba li spominjati torrente.

Pokušao sam shvatiti što se to zapravo sprema, ali nisam odgonetnuo baš ništa osim načelnih odgovora i konstatacija jednakih u člancima koje sam pročitao. Možda sam malo paranoidan, ali definitivno ne bih volio da sad operateri na sebe preuzmu ulogu produžene ruke nekog ZAMP-a ili BSA-e. I da budem iskren, ne vidim ni svrhu kad već ionako plaćamo ZAMPirski harač na svaki prokleti CD koji kupimo... Čemu sad kontrola i posebni tretman autorskih prava od tamo nekih združenjih snaga Abuse službi. Blesavo, meni je to blesavo. Ono, dajte se više odlučite želite li ubirati harač ili zabraniti download i shaeranje. Staviti i porez i zabranjivati korištenja nečega na što se već plaća porez je teža debilana. To bi bilo kao da plaćamo TV pretplatu, ali da se ugase svi odašiljači ... ?!? Ali...

Hehe... nema straha. Ako oni žele sve kontrolirati, nema razloga da im ne otežamo postao... skroz. Ekipa se sjetila kako ne samo "krasti" promet nego od svega napraviti pravi pravcati broadband skeniranjem cijelog susjedstva i kombiniranjem više ukradenih WiFi konekcija u jednu pravu broadband vezu... Naravno ukradenu, i to takvu preko koje vas nitko ne može naći, pa čak ne može naći ni onoga od koga ste ukrali vezu jer ste se nakačili na više njih odjednom...

Uređaj se zove jednostavno "Slurp" i   "poslurpa" sve što mu je u dometu... :-)

Slurp Your Neighbors' Broadband With The Slurpr

The Slurpr has, if nothing else, a great name. Modern computer equipment is notable for slurping everything around it, be it power, attention, money, porn, and so on. This box, however, slurps Internet, aggregating all the WiFi it can get its hands on.

Hehe... ne bu nas niko... hm... jelte... :-)

Osobna iskaznica





Baš si nešto kontam oko ovlaštenja koje imaju raznorazni službenici i nešto sam kopkao po netu da vidim tko zapravo ima zakonsko pravo tražiti osobnu iskaznicu na uvid i ustanovio da NITKO osim policije nema pravo zatražiti na uvid osobnu iskaznicu. Istina, bilo tko je može zatražiti i ako vlasnik osobne iskaznice to želi, on osobnu iskaznicu može dati na uvid bilo kome, ali, svejedno, NITKO nema zakonsko pravo tražiti na uvid osobnu iskaznicu osim policije.



Uglavnom sam čitao o kontrolorima ZET-a i kondukterima. Sve što sam zaključio je da oni imaju pravo zatražiti, ali ne i zahtijevati osobnu iskaznicu i u slučaju odbijanja osobe da se "identificira" te u takvim situacijama mogu pozvati ovlaštenu osobu (policiju) da to uradi. Kratko i jasno, a isto vrijedi i za sve ostale koji dolaze u situaciju da zatraže osobnu iskaznicu protiv volje vlasnika osobne.



Sasvim druga stvar je kad se "identificiraš", tj. dokazuješ nekome da si to ti u svom vlastitom interesu. Recimo, kad otvaraš račun u banci, dižeš kredit, tražiš nešto od države i slično. Osoba u takvim institucijama je nekim svojim internim pravilnikom dužna utvrditi identitet osobe pa je sasvim normalno da će i zatražiti osobnu na uvid radi utvrđivanja identiteta. Recimo, javni bilježnik će kod potvrde potpisa zatražiti osobnu iskaznicu i potvrditi da potpis na nekom ugovoru pripada stvarno osobi čiji su podaci navedeni u tom ugovoru. Super, i svima nama je u interesu da se na neki način možemo "identificirati" kad nam to zatreba. Dakle, i tu nema nekih problema i sve je super i bez obzira na rasprave o tome je li to ograničavanje slobode ili nije. Meni je samo žao što naše osobne nemaju kao u Estoniji još i chip s dodatnim podacima na kojima bi bilo sve što mi treba, pa da ne nosim desetak kojekakvih iskaznica i kartica, nego samo jednu... uh... i još kad bi radila kao SmartCard, pa da funkcionira preko interneta... pa di bi nam bio kraj.



Hehe, Estonci imaju i svoj  blog posvećen tim iskaznicama  a odnedavno Estonci imaju mogućnost svoj digitalni ID nositi sa sobom u mobitelu i bez problema plaćati stvari preko mobitela.



No, to je sve super za Estonce, ali mene malo zabrinjava naš nazadnjački sustav s osobnim iskaznicama koji je sasvim O.K. u nedostatku boljeg (sličnijeg estonskom) sve dok se ne pojavi čudan običaj za koji nemam pojma tko ga je i zašto uveo, a to je fotokopiranje osobne iskaznice. Ne znam jeste li primijetili i kako je vama, ali moja osobna iskaznica je sve češće i češće u nekim fotokopirkama nego u novčaniku i ne sjećam se kad sam je zadnji put dao u ruke policajcu. Sve neki službenici iza nekih pultova i uvijek isto, molim vas osobnu (što je O.K.) i trk do fotokopirke (što nije O.K.). Jasno mi je da se moram identificirati, ali čemu i kome služi fotokopija osobne iskaznice? Kakav je to dokument i što on uopće može potvrditi i kako.



Evo kako izgleda originalna iskaznica i njezina fotokopija. Čak se ni svi relevantni podaci ne vide kako treba, a da ne govorim da bi se jako teško prepoznalo osobu iz fotokopije njezine fotografije.







Potpuno neupotrebljivo i beskorisno, jedno što ta fotokopija može dokazati je da je osoba koja ju je fotokopirala stvarno dobila na uvid osobnu iskaznicu i provjerila podatke. Ustvari... ajmo malo bolje razmisliti. Može li se fotokopijom uopće dokazati da je osoba koja je izradila fotokopiju stvarno imala u ruci nečiju osobnu iskaznicu ili je možda upisala izmišljene podatke. Evo mali test i još jedan primjer.







Kako sad pomoću ove fotokopije ustanoviti bilo što pametno? A mogao sam tako uzeti neku od starih iskaznica i rezultat bi bio isti. Ništa se ne može dokazati, i niti jedan podatak koji je već negdje upisan se ne može provjeriti. Zapravo, kod starih osobnih iskaznica stvar je još gora, na njima je JMBG koji je po nekom zakonu ko fol tajna i ne smije se čak niti tražiti, a u ovom slučaju se... fotokopira?!?



Ali O.K., navikli smo da stvari kod nas nemaju nekog smisla i često su u sukobu s pameću, a sami zakoni koji reguliraju neke stvari su često u sukobu sami sa sobom ili s drugim zakonima. Istina, kad vidimo tko donosi naše zakone, stvar je jasna, i ne mogu biti bolji. Ali neka se pomirimo i s tom činjenicom i da pristanemo na sve, samo da obavimo posao koji smo krenuli obavljati. Neka, nek' fotokopiraju i traže i zapisuju i prepisuju JMBG, neka, ako nam nešto treba, pristat ćemo na sve. Ali tu sad dolazimo do jednog još nategnutijeg slučaja koji mi definitivno nije jasan.



Kad se odlučite za prijelaz kod drugog operatera i počnete ispunjavati potrebnu papirologiju (nekih 3 papira), nakon svega morate predati i fotokopiju osobne. O.K., ajmo reći da je to logično, novi operater želi utvrditi identitet, i to je sasvim u redu, ali... e, ali... fotokopija osobne uopće ne treba operateru, on (osoba kojoj predajete ispunjenu papirologiju) je dobio vašu osobnu na uvid, dobio je vaše podatke i ne treba mu fotokopija. Što će mu fotokopija ako je možete poslati poštom kad ju je tako lako (fotokopiju) falsificirati? A i ne samo to, fotokopiranje je tlaka za većinu ljudi, pa nema svaki penzić doma scaner ili fotokopirku. I onda se pitam zašto to traže, pa zar im ne bi bilo u interesu da ljudima zapravo olakšaju svu tu proceduru. A odgovor me je stvarno iznenadio. Novi operateri ne traže osobnu za sebe, nego zato što je HT propisao da im moraju dostaviti fotokopiju osobne iskaznice uz zahtjev za prijenos broja, a sve to mu je odobrio HAT. Hm, super, još samo da mi je znati koju svrhu osim goleme gnjavaže korisnika ima takav uvjet i ta fotokopija.



Stvarno ćemo daleko doći bez integracije digitalnog potpisa i osobnih iskaznica. I onda se naši vladari hvale s kojekakvim slovima eOvo i eOno i eHrvatska i eFUBARstan. Njima je i izrada novih stranica Vlade i Sabora golem uspjeh, imaju i svoje screensavere... prekrasno, zapravo, eKrasno. Ako je vjerovati Vladi, eIndex je mnogo upotrebljiviji od obične osobne iskaznice... ono, blago studentima, ali i ja bih tako nešto s digitalnim potpisom. Ovako, ostaje mi samo da gledam reklamne spotove Vlade i... fotokopiram osobnu iskaznicu.

Podivljale pčele





Previše je tog interneta, treba malo i u prirodu otići, makar preko vikenda. Skupi se u gradu previše negativne energije, a zelenilo liječi, roštilj tješi, a pivkan dušu blaži. I tako... nakon dva vikenda izbivanja s grunta odlučio sam pokositi što je još ostalo za pokositi i porezati kupine tamo gdje su izrasle. Ništa strašno, sasvim običan posjet gruntu. Dakle, sjedneš u auto, odvezeš se autocestom do Karlovca i još malo prema Ozlju i tu si. Sparkaš auto i izađeš... i onda je počelo. Nisam napravio dva koraka od auta kad je žena zavrištala i počela mahati kosom i rukama. Ja reko'... - Pa što je sad?... ono, znam da baš nije obožavatelj insekata, a ona i dalje viče i maše rukama i tjera neku bubu koja joj se uplela u kosu, u stvari nekoliko njih. Damn, mislim si evo opet ćemo o bubama, a taman sam joj objasnio (a i ona sama sebe uvjerila) kako su bubice super jedna stvorenja i uglavnom te ne diraju bezveze.



Eh, ali onda sam vidio bube u njezinoj kosi i pomislio da su ose. Doživio sam jedanput napad osa kad sam im razbucao gnijezdo u jednoj moceri koju sam preslagivao sa starim. Nije baš lijepo, ali nije strašno. I viknem joj da se makne i krene prema selu misleći da smo možda gumom nagazili nekakvu košnicu ... mada... hm... i taman kad se ona maknula od auta doletjelo mi je nekoliko njih u lice. Drito u lice, ne u ruke ili u tijelo nego baš u lice i u oči. Počeo sam mahati rukama jer znam da je to obično dovoljno da zalutalu osu ili pčelu makneš od sebe, ali... vraga, što sam više mahao to ih se više zaletavalo u oči, u usta, i nigdje drugdje, samo u lice... damn, i onda sam potrčao od auta prema susjedu i... prestale su dolaziti. Na cesti sam vidio one koje nisu preživjele i skužio da nisu ose nego... pčele?!?



Navik'o sam se na to da na gruntu uvijek ima pčela, čak i da slete na ruku, ali su uglavnom potpuno pitome, mirne i drage životinjice i dovoljno ih je rukom lagano gurnuti i one odlete dalje svojim poslom. Susjed ima hrpu košnica i sve je to super i med mu je odličan ali ovo, ovo je bilo k'o iz nekog horora. Nije to bilo slučajno zaletavanje, bile su uporne i agresivne i gađale u oči i usta i ... ubadale su... joj... četiri milimetra više i pogodila bi me direktno u očnu jabučicu, ovako mi se žalac zabio u donji kapak pa sad izgledam k'o da nisam par dana spavao. Strava. I sad, odemo mi do drugog susjeda onak' još u šoku i ne shvaćajući što se to uopće desilo da pitamo gdje je ovaj koji drži pčele i da li možda zna što se zbiva. Kaže susjed Joža da je i njega upravo napala jedna i pokaže nam zgnječenu pčelu na podu. Koji tuki... ?!? Ni njemu ništa nije jasno.







I sad ništa, mobač u ruke i zovem ja ovog što drži pčele, reko' možda on ima kakvo objašnjenje zašto su mu pčele podivljale i zašto napadaju. Javi se lik na telefon i kaže da zna i da je sa ženom zatvoren u kući i ne izlazi van jer su pčele malo previše agresivne i napadaju jer je, eto, on jutros vrcao med, ali da mu svejedno nije jasno zašto su baš toliko agresivne... kaže... možda zbog vremena. Psmtr, i onda mi krene objašnjavati kako je pčelinji ubod u stvari ljekovit i kako su njega jutros bar na deset mjesta ubole dok je radio... ja mu kažem da je sve to super i da sam čuo za ljekovitost pčelinjeg uboda, ali da dođe pa da mu pokažem razliku između uboda u ruku i uboda u oko... fiju... malo sam bio bijesan.... a oko polako bubri, a ja u glavi vrtim film kako će izgledati njegovo oko nakon zorne demonstracije. Damn, što da sam slučajno alergičan na pčelinji ubod? Što da sam došao s klincima? Zapravo, klinci su se igrali nekih 200 metara dalje... hm...



No dobro, bijes me je prošao nakon desetak minuta pa kad se konačno pojavio i objasnio nam kako ipak možemo doći natrag do auta i vratiti se u Zagreb (ne napadaju dok brzo hodaš, samo kad staneš) nisam više razmišljao o demonstraciji bubrenja oka kao reakciju na fizički kontakt šake i kapka, već sam bio zabavljen držanjem kocke leda ispod oka. Definitivno prestrašno i nikad nisam čuo da se pčele tako agresivno obrušavaju na oči i usta... osim u horor filmovima.



I sad OK, bilo pa prošlo, ali mene muči jedno pitanje. Slušam stalno i čitam u novinama o tome kako je ovaj pas izgrizao nekoga. Kao, bio je miran k'o bubica, nikad nikoga nije ugrizao i ne znam što mu je došlo. I sve tako neke priče. Pa onda rasprave o tome kako pse treba voditi na uzici i s brnjicom. Sve argumente sam prošao, od onih vlasnika pasa (moj kum i moja sestra imaju pse... mrcine), pa do onih koji bi sve to zabranili, nemaju pse i misle da je okrutno držati velike životinje u malim stanovima. I sve je to super i sve je za pet. Ako pustiš psa pa ovaj nekog ugrize, ti si kriv jer ga nisi držao na uzici, ali tko je kriv kad te napadnu pčele? Kako pčele zadržati u dvorištu? Kako ih zaustaviti da ne idu na ulicu po kojoj šeću ljudi? Što sad reći susjedu? On kaže da dva puta godišnje vrca med i da to traje, zbog broja košnica, nekih 4 do 5 dana. Hm, i što sad? Sad se ja moram maknuti s grunta tih desetak dana jer su pčele ljute i agresivne? Svašta. Hm, ne znam. Je l' netko nekad doživio nešto slično? Napad bijesnih pčela... svašta, stvarno svašta. Što ćemo sad? Brnjice za pčele? Pčele izvoditi na uzici? :-)



No šalu na stranu. Malo sam zavirio u pravilnik o držanju pčela, ali nisam našao ništa o njihovom divljanju za vrijeme vrcanja meda, samo nešto o držanju



2. SMJEŠTAJ PČELINJAKA



Članak 4.

Pčelar je dužan postaviti pčelinjak tako da pčele ne smetaju najbližim susjedima, prolaznicima, stoci i javnom prometu.

Nije dopušteno postaviti pčelinjak u blizini autoceste, željezničke pruge ili aerodroma.

Pčelinjak do 10 pčelinjih zajednica kojem je izletna strana okrenuta prema tuđem zemljištu ili javnom putu mora biti udaljen od međe tuđeg zemljišta, odnosno ruba puta najmanje 10 metara.

Kod pčelinjaka koji ima 11-20 pčelinjih zajednica ta udaljenost treba biti najmanje 20 metara.

Ako u pčelinjaku ima više od 20 pčelinjih zajednica, udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta mora biti najmanje 50 metara, a do međe tuđeg zemljišta najmanje 20 metara.

Ako su udaljenosti od izletne strane do međe tuđeg zemljišta ili ruba javnog puta zbog opravdanih razloga manje, pčelinjak mora biti odijeljen zaštitnom ogradom (zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ta ograda mora biti s obje strane pčelinjaka 2 metra duža od dužine izletne strane pčelinjaka i postavljena najviše 10 metara od izletne strane.



Sad mi je jasno zašto su propisi takvi, ali svejedno, nema ništa o upozorenjima. Doduše, pitao sam još dvoje ljudi koji su nekad držali pčele, ali oni mi kažu da je istina da su pčele malo nervozne nakon vrcanja meda, ali da nisu čuli da baš napadaju. Hm, a možda je stvarno zbog kiše koja se spremala... ili zbog potresa u Karlovcu. Pa dobro, susjed ima (tako kaže) 25 košnica, ali nije uopće problem. Jedino sam rekao susjedu da drugi put kad vrca med, pošalje makar SMS porukicu da bezveze ne idem na grunt i da najavi to barem dva tri dana ranije i sve će biti u redu. Ako mi netko dođe u posjet, moram ga upozoriti i pitati je li možda alergičan/na ubod pčele i sve bu v redu.



Tako mi meda i mlijeka u prahu... kidam u civilizaciju dok se ove podivljale pčele ne smire. Mislim si, pa što je sljedeće na redu? Napad nervoznih leptira? Opsada ljutih bubamara potpomognuta jakim snagama balegara? Invazija razbjesnjelih krijesnica? Brrr... mene je strah... odoh na Bundek. :-)



Predizborni cirkus i cijene broadbanda







Baš mi se sviđa slušati kako se sabornici uskokodaču pred svake izbore. Dovoljno je da se jednome od njih kokodače i odjednom svi počnu kokodakati u sav glas, a stvar obično dobije na intenzitetu taman negdje oko izbora ili pred izbore, pa bili to parlamentarni, lokalni ili unutarstranački izbori... nema veze, glavno je da se kokodače.



Ovih su se dana čudom čudili nad radom Hrvatske agencije za telekomunikacije. Kao, ehe... skužili smo mi da nešto baš i ne štima u toj Agenciji pa 'ajmo sad malo kritizirati ... a koga će drugog nego Gaćinu. Fenomenalno, e ovakve stvari me dovode do ludila. Nakon što sam glas izgubio urlajući kako ništa u Agenciji ne valja i kako je samo ispostava HT-a i secirao svaku sitnicu i nelogičnost koju sam uočio u njihovom radu, e sad su se sabornici sjetili prokokodakati... sad, nakon 3 godine gledanja u pod i okretanja palaca, sad su se oni uskokodakali. Prestrašno i presmiješno, kad bi se barem nešto promijenilo nakon njihovog kokodakanja, kad bi konačno HAT natjerao HT da se ponaša kako treba ako im je stvarno stalo do liberalizacije, e ne, ništa se opet neće promijeniti. Ma niti će se riješiti problem oko DTK, niti će HAT sad naglo ići izjednačavati uvjete između mobilnih i fiksnih operatera uvođenjem MVNO-a niti će natjerati HT u CIX kako promet između HR ope ratera ne bi išao preko skupih ADSL trunkova, direktnih peering linkova između HT-a i drugih operatera. Ustvari jedan dio prometa između HT-a i svih ostalih ide preko... ne biste vjerovali... Austrije i Njemačke. Da, a kad sam ja o tome pisao? Prije 3 godine? I što je bilo? Ništa nije bilo isto je i dalje.



Ali pustimo na stranu zapomaganje i kuknjavu. Meni se osobno više sviđa ono što se događa s cijenama broadbanda. Ako niste primijetili (sumnjam), seriju obrušavanja cijena započeo je Amis, nakon čega se vrlo brzo javio Metronet najavivši svoje cijene, nakon čega je i HT preko Iskona lupio definitivno najniže cijene. Sutra i Optima izlazi sa smiješnim cijenama broadbanda (damn, cijeli dan sam preslagivao tablicu s cijenama) i ... eto, krug je zatvoren, cijene su sad apsurdno niske. OK, dobro. Možda malo i pretjerujem kad kažem apsurdno niske, ali oprostit ćete starom surferu koji se sjeća prvih cijena ADSL-a i famoznog prometa od 0,5 kn za svaki potrošeni megabajt, koliko sad koštaju oni mobilni GPRS-ovi i UMPAHPAH tehnologije. Sjećam se i računa za ADSL koji mi je stigao negdje početkom 2002. i iznosio vrtoglavih 2.500,00 kuna ... grrrr... pa samo tim računom sam zaslužio od HT-a jedan... kišobran... :-) Eh, da, nema za nas stare surfere i za nas uredne platiše nikakvih znakova pažnje... šteta, skupilo bi se od mojih računa za ADSL iz 2002./2003./2004. i za dekice i kišobrane i nekoliko paketa znakova pažnje ali... ne... nema toga za nas. Sad ako želiš neki znak pažnje, moraš prvo iskeširati HT-u par tisuća kuna pa tek onda možeš dobiti neki znak pažnje u ciklamen boji s "prepoznatljivim znakom pažnje" i ponosno ga nositi gradom. Da, ili to ili si sam napraviš znak pažnje pa prijeđeš kod konkurencije i uštediš za 3 kišobrana i 5 dekica. Jedini je problem što na tim kišobranima i dekicama nema čarobnog ciklamen znaka pažnje prema korisnicima.



Ma nije ni bitno, bitno je da se operateri više ne svađaju i ne prepucavaju nego su odlučili prihvatiti taktiku: "Ako možete vi, možemo i mi", a najveću korist imaju korisnici. Po meni nema boljeg znaka pažnje nego kad spustiš cijene svega svima i odlučiš se poslovati s najmanjom mogućom marginom izbjegavajući trošak reklama i svega što bi moglo podizati cijenu prema krajnjem korisniku.



A vidim da se radi i na testiranju krajnjih granica izdržljivosti bakrene parice. HT-ov Iskon izbacio je nešto jako čudno što mi, onako na prvi pogled, i nije baš izgledalo jasno. Brzinu DO 10Mbps. Hm, što bi to sad značilo DO 10Mbps i koliko je to i što time netko zapravo dobije. Kako ne znam nikoga u Iskonu, pitao sam svoje kolege iz tehnike da mi malo pojasne tu foru pa su mi rekli da je to neka šema koja se vani zove "Best efford", rade ju i vani i ustvari je više marketinška fora nego neka ozbiljna usluga i rijetko kad je baš jako povoljna cijenom, ali ako netko želi imati jako veliku brzinu i za to plaćati veliki promet... a zašto ne, pa dajte mu uz napomenu da je to sve u najboljoj namjeri i ako ne bude baš najbrže, da će dobiti koliko je moguće.



Hm, ne znam baš sad ima li to ili nema smisla, ali ne kužim se baš u marketing pa možda stvarno i ima smisla jer, u teoriji, ADSL2+ može ići do 24Mbps pa ono... ajmo testirati, zašto ne, ima lokacija gdje je korisnika udaljen i manje od 100 m od centrale (recimo ja :-)), ima super kvalitetnu bakrenu paricu (ustvari UTP :-)) pa će (teoretski) proći i 24Mbps, a ne samo 10 Mbps. Konkurencija definitivno tjera na kreativnost i inovativnost i drago mi je da se i ta priča pokrenula da ne ostane sve što sam pričao samo mrtvo slovo na papiru i da se konkurencija ne svede na puko spuštanje cijena nego da se eksperimentira i da se pokušava postići i nemoguće ako treba. OK, možda danas zvuči glupo, ali po bakru će ići (ja vidio) i 100 Mbps, i to ne za par godina nego već možda i sljedeće godine, a na optici se već vrte brzine od 1Gbps.



U svakom slučaju drago mi je da se konačno nešto počelo događati. Pa sad, ako se ovo kokodakanje u Saboru pokaže korisnim i stvarno malo pomakne stvari na bolje, tko zna, bit će svega na našem tržištu. Odoh ja malo proučavati što ima vani novoga što bi mogao prekopirati i preslikati u nešto korisnicima zanimljivo. Od golog broadbanda se očigledno neće nitko obogatiti, treba nešto i ponuditi kroz taj broadband... al' svejedno, prvo je trebalo srušiti cijene, sad će biti lakše. ;-)

Korporativni dinosauri





Pratio sam malo reakcije na motivacijski show nesimpatičnog starčeka po imenu Jack Welch. Bilo mi je interesantno isključivo vidjeti do koje mjere nečiji egotrip može natjerati ljude da još i plate za sličan cirkus. Da, meni je to cirkus jer od svih stvari o kojima se pričalo nakon tog showa nisam uspio uloviti niti jedan jedini korisni savjet ili sugestiju koja nije jasna sama po sebi i ne liči na izreke: "jedna trula jabuka..." ili "'ko prvi djevojci..." ili "tko rano rani..." i slične narodne mudrosti samo rečene malo drukčije i na engleskom, pa valjda imponiraju... nekima... Ne znamo, doduše, kome to može imponirati, ali vjerojatno i među slušateljima ima onih kojima fali osnova logike, pa im to sve zajedno zvuči kao neka velika istina.



Neimpresivno i nekako "zjev, zjev...", ali svejedno je uspješno izbacio nekoliko navlakuša koje su valjda trebale izazvati neke reakcije tipa... otpustite nesposobne... hm... ma ne, nego ih je najbolje poslati u prijevremenu mirovinu na trošak države, kako se to donedavno radilo. Sve u svemu, jedno obično prenemaganje predstavnika jednog pregaženog sustava vrijednosti i načina razmišljanja koje valjda još jedino prolazi u zemljama tranzicije. Al' ajde, kad se njegove izjave malo stave u neki kontekst, moram priznati da zvuče jako čudno. Evo, za primjer, jedna od njegovih mantri je da se treba mijenjati prije nego što to postane nužno, jer se tako stječe prednost, ali opet on kaže da ga je bilo strah interneta jer nije znao tipkati, pa onda opet da će internet promijeniti svijet i tako... malo jedno, malo drugo. Hm... da... ili recimo "If you don't have a competitive advantage, don't compete ", što god mu to značilo.



Ali, pak, u zemlji s gomilom nezaposlenih izjava tipa "Strong managers who make tough decisions to cut jobs provide the only true job security in today's world. Weak managers are the problem. Weak managers destroy jobs ", zazvučala je malo pretjerano. Istina, nikome nije u interesu zadržati nekoga tko radi štetu kompaniji na ovaj ili onaj način, ali njegovo inzistiranje na 30-70-10 u kojem je onih zadnjih 10% svake godine za "odstrel" je ipak malo pretjerano. Bez objašnjenja i kao mantra koju on voli ponavljati je... ma bez veze... što ako se radi o tvrtki koja ima samo 20 ljudi, treba li svake godine, bez obzira na opći uspjeh, dvoje ljudi s najlošijim rezultatima otpustiti... što s novima... što ako oni ipak rade efikasno, samo je razlika u sitnim postotcima... Preblesavo i pojednostavljeno i samim time potpuno bezvrijedno. Ali je naživcirao Severa... hehe... a i Radman se baš i ne bi mogao složiti s takvim poretkom... Zamislite nekoga tko radi u nekom laboratoriju na nekom projektu za koji mu treba nekoliko godina da dobije prve rezultate... I što sad? Svake godine otpuštati jer rezultata nema? Blesavo... presimplificirano i po meni gotovo pa čisto laprdanje. Ako nekome stvarno trebaju takve upute kakve daje Jack Welch, mislim da spada u onih 10% koji definitivno nemaju mjesta u tvrtki, a pogotovo ne u Upravi.



Ali ipak, neke od njegovih izjava sasvim dobro zvuče kao parole. Evo jedne koja se meni sviđa...



Willingness to change is a strength, even if it means plunging part of the company into total confusion for a while.

Jack Welch



A kad sam već kod citata, evo još nekoliko (meni) simpatičnih:



An idealist is a person who helps other people to be prosperous.

Henry Ford



Capital punishment is as fundamentally wrong as a cure for crime as charity is wrong as a cure for poverty.

Henry Ford



It is not the employer who pays the wages. Employers only handle the money. It is the customer who pays the wages.

Henry Ford



The affections are like lightning: you cannot tell where they will strike till they have fallen.

Lee Iacocca



Kako te fraze zvuče "dobro". Uuuu... to su neki jako pametni ljudi. A zapravo, fora je samo u tome da oni izgovaraju ono što drugi ionako misle pa njihove riječi rezoniraju s mislima onih koji ih slušaju (zvuče rezonski) i... eto... instant-uspjeh. Pa kad se još radi o nekome tko je "uspješan", to zvuči kao nepobitna istina. Glupost, samo trabunjanje korporativnih dinosaura koji ne vide znakove promjena i ne bi se usudili prihvatiti novi način razmišljanja čak i da im život o tome ovisi. Drže se grčevito za ono što su naučili i ponavljaju k'o papige svoje davno naučene mantre. Neka, nek' se oni samo drže svojih zastarjelih mantri i nek' što više ljudi povjeruje u njihovo trabunjanje. Što više, to bolje za one koji znaju što i kako treba promijeniti. E, a, da ne pričamo o tome koliko su se oni para nakupili za svojih karijera... eheee... to su brda i brda love, ali... kao što rekoh. Stvari se mijenjaju, ima nekih koji su shvatili da im takve face uglavnom prodaju maglu, i to za veeeelike nofce. Evo kako su dioničari Vrizona glasovali da se uspostavi kontrola nad plaćama ljudi u upravnim odborima...





Shareholders At Verizon Back Vote on Executive Pay
Verizon Communications investors approved a proposal that would give them a nonbinding vote on executive pay, the second time such a measure has been approved by a U.S. public company. The proposal won 50.2 percent of votes, the company said yesterday. Verizon, the second-largest U.S. phone-service provider, was unable to announce a result at its May 3 annual meeting because the vote was so close.





Hehe, baš me zanima i htio bih osjetiti kako je to kad ti smanje plaću za... nekoliko milijuna dolara godišnje. Uf, što bih volio da me tako "kazne"... :-) A isto tako bi me baš zanimalo što oni iskreno misle o nečemu što se zove korporacijska socijalna osjetljivost...















Što bi imali za reći na zapošljavanje osoba s invaliditetom... Što ne bi sve takve osobe više-manje po njihovim mjerilima završile u onih 10%. Hehe, kako bi se snašli u novom svijetu ti starčeki koji već polako počinju trabunjati. Ono, baš njih briga što su zavrtjeli neodrživi razvoj koji će za rezultat imati katastrofu kad dođe do granice održivosti... Boli njih briga, oni su se nauživali, priskrbjeli i sebi i svojima i... ma, ionako se neće još dugo mučiti na ovom svijetu. Ma nema veze, meni je bilo jako interesantno da su dvoranu napunili studentima da bi izgledala puna. Tko zna. Možda ima još onih koji su shvatili da je stari došao samo prodati knjigu i da je ionako već u mirovini. :-)

YouTube na piratski način

Još jedan dokaz da sadašnji način kontrole kršenja nečijih autorskih prava nije ništa više od plašenja male djece sa zločestim babarogama iz ZAMP-a. Kad ljudi odluče da neće poštovati nečija autorska prava iz bilo kojeg razloga... e onda neće i gotovo... a imaju i internet pa im ZAMPiri mogu staviti soli na rep.



Piratebay je odlučio napraviti svoju verziju YouTube servisa, što će vrlo vjerojatno značiti da će na svaki zahtjev da se neki sadržaj makne jednostavno (kao i do sada) citirati švedski zakon i... ignorirati. Videobay će se nalaziti na adresi thevideobay.org/  a za sada je tu samo poruka koja glasi otprilike... "Za sada samo za beta testere. Bit će kad bude."









only open for beta- and dev-testers.

some is live, most is not. we will open for public when done.








Odlično, jedva čekam, ali ... eh... nekako imam osjećaj da će se vrlo brzo pošast blokiranja sadržaja na internetu proširiti i na naše krajeve. Za sada je sve otvoreno, ali nije baš svagdje situacija tako bajna i sjajna. OpenNet donosi jedan vrlo opširan i poprilično crni tekst o tome što se sve i na koji način filtrira, cenzurira, blokira i koji su glavni izgovori za one koji to rade. Kažu: "Nacionalna sigurnost", "Čuvanje lokalnih kulturnih vrijednosti" ili "Zaštita djece od nepoželjnih sadržaja"...



About Filtering

The number of states that limit access to Internet content has risen rapidly in recent years. Drawing on arguments that are often powerful and compelling such as "securing intellectual property rights," "protecting national security," "preserving cultural norms and religious values," and "shielding children from pornography and exploitation," many states are implementing extensive filtering practices to curb the perceived lawlessness of the medium.



Kod nas nisam baš vidio previše tog ideološkog filtriranja mada Globalnet ima uslugu koja se može uključiti na zahtjev, a zove se globalfilter, kažu da usluga služi za "zabranu pristupa stranicama neprihvatljivog sadržaja tijekom surfanja" i pretpostavljam da je nešto kao NetNanny da dječica ne bi bila izložena pornjavi i kojekakvim užasima na tom "fuj internetu".



Ali meni svejedno nije baš jasno zašto se ljudi uopće žele pomiriti s filtriranjem koje im odredi država svojim zakonima. Znam da se ne može usporediti, ali meni je neshvatljivo da neke zemlje mrtvo hladno gledaju na raznorazna porezna utočišta i kojekakve Kajmane, Lihtenštajne, IsleOfManove i hrpu sličnih odredišta koje služe za izbjegavanje poreza. Pa zašto bi oni koji izbjegavaju porez imali više opcija od onih koji izbjegavaju autorska prava. Ako je nešto ljudima interesantno, prije ili poslije će se naći netko tko će im to i omogućiti. Ne znam jesu li dečki iz Piratebaya uspjeli skupit lovu za kupovinu svoje državice, ali... ma dobro im je i u Švedskoj, nek skupljaju lovu, a netko treći će se već dosjetiti kako izbjeći zakone i svu tu gomilu propisa o autorskim pravima. Ako netko tko zarađuje milijune dolara mrtvo hladno može prijaviti za mjesto boravka Monte Carlo ili čak Austriju, pih, ajmo mi smisliti kako da nam naš provider bude (virtualno) recimo... Švedska.









Ustvari... hehe... već postoje pametni ljudi koji su ponudili opciju famoznog VPN-a, ali po sistemu da surfaš preko njihove mreže kroz tunel tako da krajnja destinacija vidi tvoju javnu adresu koja zapravo nije iz zemlje iz koje surfaš nego... po želji. Nešto slično proxy serverima, ali malo pametnije jer dobiješ svoju javnu IP adresu i rezervirane kapacitete. Dakle, u ovom slučaju s Piratebayom dovoljno bi bilo uzeti nekog švedskog providera tog VPN-a, platiti dodatno neku siću i ustvari surfati kao da se surfa iz Švedske i bye, bye autorska prava i hrvatski zakoni. OK, nije baš tako, ali je vrlo, vrlo blizu. Ako ljudima treba ili to žele, netko će već ponuditi.





Pa ako postoje tajni bankovni računi zašto ne bi postojali i tajni internetski računi. Porezna bi nas utočišta mogla naučiti kako napraviti utočišta od autorskih prava. Hm, ili da proglasimo neke Duty Free zone gdje bi stavljali servere. Ma ima tih načina da se izbjegnu restrikcije... samo kad bi bilo i volje. Jedino što kod nas još uvijek nitko ne može napraviti neki datacenter jer HT i dalje izbjegava ući u CIX pa održava suludu situaciju u kojoj svaki provider (zbog velikog broja HT korisnika) mora plaćati skupe peering linkove ili gledati kako mu promet između njegova korisnika i HT korisnika ide preko pola Europe i opterećuje međunarodni link. Naravno, Olgica u tome ne vidi baš ništa strašno što HT na neki način reketari ostale providere, ali... nema veze... možemo se svi početi praviti... Šveđani. Zašto ne, meni su Šveđanke baš cool. ;-)





Nomadi i ENUM







Sjećate li se problema koji je nastao s fiksnim brojevima koje je VIP nudio (i nudi) preko svog Homeboxa? Definicija fiksnog broja otprilike kaže da se fiksni broj mora "vezati" za fiksnu lokaciju i ne može se koristiti kao mobilni broj, a VIP je postavio na svoje SIM kartice u Homeboxu upravo fiksne brojeve i tu je nastao problem koji su nekako "pokrpali" s uvjetima korištenja koji kažu da ne smijete seliti svoj Homebox baš previše, ali i s kontrolom seljenja Homeboxa, tj. kontrolom na koju se baznu stanicu spaja i nakon toga isključivanjem korisnika.

OK, nije to samo VIP-ov problem. Sličan problem predstavlja i VoIP ako se koristi samo kao software na nekom laptopu ili na nekom VoIP telefonu ili adapteru. Onak' pojednostavljeno, dovoljan vam je username i password i IP adresa servera vašeg VoIP providera i vi se možete spojiti i primati i slati pozive s bilo kojeg mjesta na svijetu gdje imate pristup internetu. Dakle, vaš broj više nije vezan za neku lokaciju i u izravnom je sukobu s tamo nekim pravilnikom o numeraciji. Postoje mali telekomi koji pružaju i takvu uslugu, ali je sve to u vrlo, vrlo "sivoj" zoni, da ne kažem da je.. hm… ilegalno.

Prva ideja koja mi je pala na pamet je bila da se mijenja pravilnik… bedasta ideja, jer bi napravila totalni nered u već ionako pretumbanoj numeraciji jer, ako niste znali, vi i danas bez problema možete imati telefonski broj npr. 01xxxxxxx postavljen na centrali u Rijeci ili Splitu ili bilo gdje u Hrvatskoj, i takvih brojeva ima… Nema ih puno, ali ih ima, a da ne govorimo o seljenju brojeva unutar jednoga grada. OK, ako se ne može mijenjati pravilnik, sljedeća ideja bi bila da se napravi neki posebni predbroj s novim setom brojeva… Nešto slično već postoji za pružanje VoIP usluga, ali se baš i nije koristilo zbog.. hehe… cijena. Ako se ne varam, predbroj je bio 075.

Slični problemi muče i WiMAX koji bez problema može služiti kao zamjena za žicu, ali i on se može "seliti", pa dolazi opet do istih problema s numeracijom i definicijama i uvjetima korištenja.

E, sad dolazi HAT s odličnom idejom. Veli HAT, ajmo mi napraviti potpuno novu numeraciju koju ćemo nazvati "nomadskom" numeracijom i koja će služiti upravo za takve situacije i usluge (koje BTW postoje već godinama) kako bi pružatelji tih usluga mogli… konačno… te usluge i nuditi kako i treba. Eto, jedva čekam da se pokrene ta nova numeracija pa da krenemo u napad na VoIP, ali s potpuno nomadskom numeracijom. Odlično za podstanare i beskućnike raznih profila, teroriste, ekshibicioniste i sličnu ekipu… hehe… komunikacija svima, a ne samo "njima".

E, sad. Kad bi još nekako bilo moguće "zbundlati" u cijelu tu priču i mobilne brojeve preko nekog kućnog WiFi-ja u kombinaciji s nekim DSL routerom pa na to sve dodati i neki e-mail… eto nama ENUM-a, jedinstvenog komunikacijskog broja/adrese, koji će objediniti sve to zajedno, pa na vizitkama nećemo imati cijelu listu brojeva fiksnih, mobilnih, kućnih, za fax ICQ, MSN, Skype, nego jedan jedini broj koji će neki operater pametno preusmjeravati, zavisno o tome gdje se nalazimo i/ili na sve destinacije odjednom. OK, malo sam previše pojednostavio cijelu priču, ali to je otprilike to. Jedan broj - puno usluga jer… pa usluge su budućnost. Na žalost svih fiksnih operatera, a zbog inertnosti (što HAT-a što njih samih da to zatraže od HAT-a) za njih ne postoji takva blistava budućnost jer još uvijek ne postoji mogućnost da netko od fiksnih operatera pokrene svoj vlastiti virtualni mobilni telekom (MVNO) dok se mobilnima otvaraju (polako) sva vrata prema fiksnoj telefoniji i VoIP-u. Nije fer, ali tako je.

A što se tiče prodaje usluga, kažu da ljudi uskoro više neće kupovati klima-uređaje nego uslugu hlađenja zraka, a opremu će održavati pružatelj usluge. Hm, pa nije daleko kad malo bolje razmislim. Ja sad banci plaćam uslugu prijevoza u vidu plaćanja rata kredita za auto. Damn, percepcija, samo se percepcija mijenja, a stvari su stalno iste… a i cijene kave u kafiću nikako da padnu, a marža im je 300% ili više. :-)

Legalizirajmo korupciju





Ne, ne mogu odoljeti. Tucite me, izvrijeđajte me da sam pristran i što god hoćete, ali ovo ne mogu ne komentirati... sorry... :-)



Policajci Mudriniću oprostili teški prometni prekršaj



Naime, Mudrinić je oko 16 sati izlazeći iz svojeg Hoto tornja na Savsku cestu prešao preko pune crte na suprotnu stranu kolnika te se u prekršaju vozio nekoliko metara. Policajci, koji su u sklopu osiguranja međunarodnog skupa u Westinu, stajali samo nekoliko metara dalje, zaustavili su neopreznog vozača.



Nakon što su dobili dokumente na pregled, "plavci" su shvatili da pred sobom imaju, ni manje ni više nego šefa T-Coma. Nekoliko sekundi poslije vratili su vozaču dokumente te ga pustili nekažnjenog. Zanimljivo, unatoč tome što su i Mudrinić i oba policajca vidjeli da ih fotoreporter snima, nisu posustali u svojem nedjelu, već su ga odradili uz obostrani osmijeh.




No da, ja sad ne znam koliko je to "težak" prekršaj kao prekršaj, ali postupak plavih angeleka je... a u krajnju ruku neprimjeren, da ne kažem nešto drugo. Znam, da se tako nešto dogodilo nekom Peri, vjerojatno bi mu uzeli za cugu i pustili ga, da se tako nešto desi nekoj "PlavušiTM" vjerojatno bi dublji uvid u dekolte bio sasvim dovoljan da joj se oprosti, e ali Gumeliniju... hm... ništa... pa ipak je on faca. Kaj ne?



Ne bi htio da se moji komentari krivo shvate. Ne zamjeram ja Gumeliniji baš ništa, ali ovaj primjer odlično pokazuje kako smo svi zajedno totalno u banani, skupa s policijom (a i to su neki Štefovi i Ante i Perice k'o i mi svi). Ovo je odraz kompletnog mentalnog sklopa u kojem je sasvim normalno da ministar poljoprivrede toliko malo radi da ne može spavati u 3 ujutro nego pika po poker-automatima dok sam ja iza ponoći duboko u komi jer se dižem u 6:15... hebaga, i onda još iz NGO-a, koji bi trebali dići buku oko svega, stigne komentar kako to ustvari i nije ništa strašno jer su poker-automati... eto... legalni pa može valjda ministar lupati po njima... u 3 ujutro. Hm, na pamet mi pada podosta stvari koje su sasvim legalne, ali ne znam kako bi bile dočekane u javnosti da se radi o ministrima.



Ne znam, svi trabunjaju o nekoj korumpiranosti, a čini mi se da nitko ne želi priznati samo svi zajedno do te mjere u banani da ne shvaćamo koliko smo i sami dio tog mentalnog sklopa po kojem su stvari koje ne samo da nisu u redu nego nisu ni legalne... zapravo nama prihvatljive. Koliko ste se puta "izvukli" kad vas je policija zaustavila u nekom prekršaju? Koliko puta su vas kontrolori u tramvaju pustili za neku siću? Koliko puta ste tražili vezu za klinca u školi? OK, kažu ljudi da je ta "sitna" korupcija neki oblik građanske neposlušnosti i borba protiv represivnog režima, ali... hm... bojim se da je to samo izgovor za činjenicu koju nitko ne želi priznati... mi svi ustvari volimo korupciju.



Šteta što se korupcija ne može legalizirati. Mislim, zašto se ne bi moglo platiti mito nekome ako bi se za mito izdavao račun i na mito se plaćao PDV? Hm, da, malo bi bilo teško to formulirati i pretvoriti u neki zakon, ali zašto na kraju krajeva barem prekršaji ne bi funkcionirali po tom principu. Natječaji? Pa neka mito bude sastavni dio ponude, ali da se plati porez na mito. Presude za privredni kriminal? Zašto ne bi mito bio dio kazne, umjesto zatvora nek' plate... papreno i s porezom? Zar ne bi bilo korisnije za državu i sve nas da neki "lopov" plati ogromnu svotu novaca u državnu blagajnu (može i na kredit) nego da mu svi mi zajedno plaćamo smještaj? Heh... da, pa zašto ne bismo legalizirali barem veći dio korupcije? Hm... možda zato što bismo plaćali porez na mito? E a mi ne volimo plaćati poreze... e... damn... ma mi ustvari volimo korupciju, to je dio sive ekonomije i preživljavanja. A da uvedemo predmet u školi "Teorija i praksa korumpiranog sistema" pa da nove generacije ne dolaze u zabunu kad im se kod kuće i u školi priča jedno, a u stvarnom životu vide nešto sasvim drugo? Hm... da... neki roditelji to objasne svojoj djeci, ali neki (naivci) to skrivaju od svoje djece pa kad djeca pokušaju funkcionirati u životu... pa jednostavno su hendikepirani i nikako da shvate npr. situaciju tipa "zašto je 'ona budala' uspjela u životu, a ja 'pametnjaković' s 2 fakulteta radim za mizernu plaću kao profesor.""



Na kraju krajeva zašto ne. Ako postoje ljudi koji se zalažu za legaliziranje kanabisa, ako postoje ljudi koji se zalažu za legaliziranje prostitucije, ja ne vidim ništa strašno kad bismo se počeli zalagati za legaliziranje korupcije. Dobro, osim što se načelno moramo k'o fol boriti protiv nje jerbo su nam tako rekli oni koji o korupciji znaju puno više, i to u teoriji, ali i u praksi... oni iz Europske Unije. Ali ipak... zašto ne... ;-)



Parole za sve sisteme:

"Snađi se druže"

"Ako nećeš, ti 'oće druga tri"

"Nisi ukrao ako te ne uhvate"



Koliko će vas stajati gledanje Joosta?

Radim jednu malo detaljniju analizu prometa koju radi Joost i utjecaj na mrežu operatera čiji će korisnici (ako će) početi intenzivnije koristiti Joost, dakle, čisto da vam se nađe ono što bi moglo zanimati krajnjeg korisnika. Osim toga, netko je i pitao koliko to prometa "ždere".

Pa evo ovako...

Maksimalni download je ograničen na nekih 700 K, a jedan sat gledanja Joosta potroši maksimalnih 320 MB u downloadu i nekih 105 MB uploada. Dakle, nekih 425 MB na sat...

To su neke maksimalne brojke, ali oni koji nemaju Faltrate, barem si mogu otprilike izračunati koliko će ih gledanje Joosta "koštati" po satu. Nekako u prosjeku ispadne 1 GB za 3 sata gledanja Joosta pa sad, kad uzmemo cijenu po GB... hm... i nije baš neki jeftilen.

Za network administratore u tvrtkama hint... port 33333 ;-)





Will there be any way to get joost working in Corp Firewall Environments? The simple answer is no, there are no plans to make Joost work behind corporate firewalls, and there prohibitive technical reasons. It is difficult to use a single TCP socket for video streaming reliably at high bit-rates, because a single packet loss can result in a dramatic change in the delivery rate (TCP will back-off to a large extent).

And speaking as a network administrator; please be kind to your friendly network admin, if you take the time to explain to them your compelling case for needing access to Joost in the corporate environment, they may respond positively.





Yeah right. Baš bih volio vidjeti nekoga kako objašnjava svoju silnu potrebu za gledanjem Joosta na poslu. He-he, kao i bilo čega drugoga... osim posla, naravno.

Inače, iako se sam Joost pokušava prikazati kao p2p televizija, on to zapravo još nije, jer nema dovoljno peerova da bi peerao, pa većina bandwitha dolazi s njihovih servera. O.K., stvar je još u beta fazi i tek polako i sramežljivo izlazi iz te faze, a kad krene neki jači zamah (tijekom ovog mjeseca), možda će se situacija izmijeniti. Joost klient će se spajati i vući više od peerova nego direktno sa servera.

E, sad tu postoji jedan mali problemčić. Kad se stvar malo omasovi i kad korisnici navale sa p2p televizijom, doći će do sljedećeg problema koji NIJE riješen u samom klijentu, niti u mreži samog Joosta. Mreža, tj. Joost, nije uopće svjesna gdje se koji korisnik nalazi, pa isto tako nema ni pojma o tome spaja li se na korisnike koji su na istom provideru, istom gradu/državi ili kontinentu. Takav blesavi i pomalo bahati princip kreatora Joosta po sistemu "boli me đoko, ne plaćam ja promet" mi se nekako čini potencijalo jako opasnim, jednako kao i Googleov "boli nas đoko za providere, nek' podebljaju pipu".

Istina, velikim providerima to neće previše utjecati na mrežu, što veći provider s većim brojem korisnika koji peeraju međusobno to će biti zapravo super stvar, ali mali provider će popušiti Googleovu i Joostovu foru.



Zašto? Pa zato što će ih ubiti p2p promet. Cool, revolucionarna tehnologija ubija male ISP-ove u korist velikih. Zar to nije jedna krasna teorija zavjere? ;-)

Naravno, živi bili pa vidjeli. Ili bolje rečeno... tko živ, tko mrtav. Srećom, sadržaj im je gotovo potpuno nezanimljiv, ali nikad ne reci nikad, možda... jednog dana... tko bi ih znao, imaju dobre sponzore, a i Viacom je u igri, zapravo Viacom je glavni, koliko sam shvatio.   A tko zna, možda imaju i neki tajni plan kako riješiti problem i činjenicu da će port 33333 uglavnom biti zatvoren po tvrtkama i public servisima, prije ili kasnije.

I sad dolazi jedna nelogična stvar za providere. Nešto što će biti nelogično i korisnicima. Dolazi do situacija u kojima je osigurati internet nekoj tvrtki kudikamo manje zahtjevno i manje opterećuje mrežu nego osigurati pošteni (neregulirani i netrottlani i nedjeljeni) internet rezidencijalnom korisniku koji ima sve veće prohtjeve i želi i zahtijeva da njegova veza pruža (i on to koristi) 100% deklarirane brzine uz 100% opterećenje uz neograničenu (ne miješati s flatrateom) količinu podataka. Tvrtke će (neke) odmah prihvatiti potpuno ograničeni internetski pristup samo za korištenje maila i weba u kojem će biti blokirano sve ostalo (video, p2p, radio, download, rapidshare...) jer oni žele da zaposlenici na radnom mjestu rade, a ne da koriste tvrtkinu vezu na internet za skidanje serija. Ali ti isti zaposlenici, kad dođu doma na svojim ADSL, kabelskim i drugim broadband vezama, "zajašit" će punom brzinom i bez ograničenja. Zato nije čudna ovakva vijest u kojoj se kaže da je Virgin Media odlučio na neki način ograničiti promet najgorim leecherima.





Virgin Media introduces traffic management for top 5% of users Virgin Media has published details of its new traffic management policy which it says will affect the top 5% of its users who are heavy downloaders. Virgin is yet another company that is adopting a policy to deal with the problems associated with unmetered bandwidth use.

Some balancing factors to restrict utilisation to sensible levels which are sustainable to the ISP financially are absolutely essential or the speed of service to users as a whole will deteriorate fast.





Ako niste vjerovali da je to moguće, vjerujte. Neki oblici spajanja na internet za tvrtke će uskoro biti bezobrazno jeftini, dok će se ISP-ovi morati jako dobro organizirati da izdrže navalu rezidencijale na resurse. Ludo. Zapravo, ja znam da je moguće (kod nas) uzeti 5Mbps/5Mbps vezu na internet (potpuno ograničenu samo na web i mail) za... pazi sad 700 kn. A i logično je, takva veza gotovo uopće ne opterećuje i njezina cijena je samo u cijeni opreme. Ma može to i još jeftinije od 700 kn, ionako ništ' ne vrijedi, više vrijedi bilo koji ADSL od toga... he-he...   Neću dalje razvijati teoriju, jer bute rekli da sam puko, ali ima i dalje... Korisnici će ovaj internet definitivno okrenuti naglavce. :-)

Zombix Telekom



Iako je liberalizacija u telekomunikacijama još negdje na početku i puževim korakom napreduje kroz mulj koji su stvorili HAT i Ministarstvo u suradnji sa Saborom u vidu kojekakvih prepreka i propisa i zakona, ipak je sve to presporo. I ne samo da je presporo nego daje prednost mobilnim operaterima... i to uskoro vrlo veliku prednost.

Mobilni operateri polako, ali sigurno ulaze u fiksnu telefoniju, za njih su vrata prema fiksnom dijelu telekomunikacija gotovo širom otvorena i danas (teoretski) svaki mobilni operater može uzeti dozvolu za nekih 20.000 kuna i početi se baviti i fiksnom telefonijom, broadbandom ili čak IPTV igrama ako to poželi. Naravno, ne razmišljaju baš na taj način, ali postoji nešto zbog čega će (ako već nisu) ipak uzeti te dozvole i ući u fiksnu telefoniju. E, a to nešto se zove konvergencija. Konvergencija kao spoj ili neka veza između fiksne i mobilne telefonije kako bi "zahvatili" što veći dio tržišta i dobili prednost pred operaterima koji se bave samo fiksnom telefonijom.

T-Mobile je već odavno počeo sa svojim T-Mobile@Home igrama i mobitelima koji se prebacuju između GSM-a i WiFi-a, T-Com se igra s VoIP-om u Njemačkoj i samo je pitanje kad će se sve to "zbundlati" u neki jedinstveni paket, pa će samo posjedovanje fiksne linije biti više stvar izbora mobilnog operatera, tj. birat će se ona fiksna linija od onog operatera koji će ponuditi bolju cijenu za sve zajedno, fiksnu+mobilnu telefoniju... ili   Fixed-Mobile Convergence.

Super, ali gdje to ostavlja operatere koji se bave samo fiksnom telefonijom? Pa, lagano u zaostatku i u definitivno nepovoljnijem položaju. Zapravo, kad bismo išli promatrati detaljnije, shvatili bismo da trenutačni zakoni stvaraju prednost u koristi postojećih mobilnih operatera. Nešto što bi moglo interesirati Olgicu Spevec i njezinu agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja. Ali trebalo bi zanimati i Gašpera Gaćinu i njegovu ekipu ljudi u tajicama. Zašto? E, pa zato što, iako postoji zakon po kojem je T-Com dužan omogućiti pristup svojoj infrastrukturi (kakav je, da je), ne postoji zakon koji bi na istu tu stvar obvezao mobilne operatere s vlastitom infrastrukturom. Drugim riječima, ne postoji neka jednostavna mogućnost da netko otvori MVNO (Mobile Virtual Network Operator) i na taj način, makar virtualno, izjednači prednost koju imaju mobilni operateri time što će biti u mogućnosti raditi Mobile-Fixed Convergence.

Možda to danas zvuči kao SF i nešto potpuno nepotrebno, ali zamislite si da ste u mogućnosti umjesto običnog VPN-a ili Centrexa ponuditi kompletan VPN u kojem bi pozivi čak i između fiksnih i mobilnih telefona unutar tvrtke bili besplatni, tj. uz neku fiksnu mjesečnu pretplatu. Simpatična ponuda, zar ne? Šteta što ju danas samo VIP i T-HT mogu ponuditi i time uvijek i u svakoj situaciji ponuditi nešto što nitko drugi ne može. Tržišno natjecanje? Da, stvarno, nešto kao "Match Race" jedan na jedan ili ... ups... duopol?



Ali nisu MVNO namijenjeni samo fiksnim operaterima, zapravo to im i nije namjena. Osnovna namjena MVNO priče je da se zahvate posebni segmenti tržišta koje veliki operater ne može "dohvatiti". Nekad se radi o regionalnim tržištima, nekad o specifičnim grupama korisnika. Možda je najbolji primjer što je to (što bi trebao biti) MVNO VIP-ov Tomatto. Zapravo, Tomatto je jedan MVNO, ali s golemom prednošću, tj. backupom glavnog operatera. Dečki su zauzeli kompletan jedan predbroj samo da bi napravili MVNO s nižom tarifom i tako konkurirali cijenama Tele2. Malo pokvareno, kad se uzme u obzir da si nitko drugi osim velikih operatera ne može dopustiti takav luksuz i ponovno dovodi u pitanje što je to tržišno natjecanje u Hrvatskoj i što rade Olgica i Gašper. Jedva čekam da naletim na neki natječaj javne nabave u kojem će (opet) biti jedan uvjet za pružanje fiksne i mobilne telefonije... he-he... jedva čekam. I natječaj će opet pasti i lova će se baciti, a rješenje je tako jednostavno... na papiru. Europska komisija odavno je izdala preporuku da se MVNO uvede gdje god je to moguće, zatražila od članica da ispitaju mogućnost i od lokalnih regulatornih tijela da donesu potrebne propise i zakone, ali... e, nismo mi još u EU, pa nas baš briga.

A vani? E, vani je stvar drukčija. Zapravo, vani je tako jednostavno pokrenuti svoj vlastiti MVNO da je to pomalo sumnjivo. Naime, nije uopće sumnjivo, kad se uzme u obzir koliko koristi imaju veliki operateri od takvih projekata. Mali MVNO projekti im dođu nešto kao reselleri. Želite li otvoriti svoj MVNO? Nema problema, Sonopia omogućit će vam to u 10 minuta. Dovoljno je da se registrirate, ispunite nešto papirologije i možete pokrenuti svoj vlastiti mali projekt za neki svoj mali comunity. Eto, zašto ja, primjerice, ne bih pokrenuo neki "Zombix telekom". Pa neka ima samo nekoliko stotina korisnika ili nekoliko tisuća, ne moram se gurati i pokušavati osvojiti cijeli svijet, ali... zašto ne. Hm, "Zombix Telekom"... ne zvuči loše. :-)





Besplatni internet

Zvuči fantastično i potpuno nestvarno, ali nije SF. Netko se sjetio da bi broadband trebao biti besplatan i dostupan svima. I ne samo da se dosjetio nego je i smislio kako to napraviti. Istina, već ima gradova koji svojim stanovnicima pružaju "besplatni" internet preko WiFi-a te postoji i gomila projekata da se nešto slično ostvari u drugim gradovima.



http://www.muniwireless.com/



No, ovo je prvi put da netko spominje besplatni žični broadband koji bi pokrivao cijelu jednu zemlju, točnije Indiju.





Free 2 Mbps broadband by 2009
NEW DELHI: The government proposes to offer free, high-speed broadband connectivity to all Indians by 2009, through state-owned telecom service providers BSNL and MTNL.





Super, svima besplatnih 2 Mbps, a sve će to platiti... hm... država. E, sad, meni nije baš jasno kako će to biti besplatno ako će to svi građani platiti kroz porez, ali neka, recimo da je to besplatno kao što je i besplatna policija, zdravstvo i državne službe... potpuno besplatno. No, koliko god ideja zvučala fenomenalno, nekako ne vjerujem da će baš biti nešto revolucionarno, niti strašno interesantno, jer će do završetka takvog projekta brzina od 2 Mbps biti nešto stvarno samo za najosnovniji pristup internetu. A tek kako će to utjecati na broadband business i razvoj tehnologija koje se trenutačno utrkuju jedna s drugom, motivirane profitom, mogu samo pretpostavljati.



Neki kažu da će potpuno uništiti broadband business model i prouzročiti bankrot većine telekoma, a ja opet nekako mislim da su telekomi kojima je broadband jedini business ionako osuđeni na vrlo brzu propast s besplatnim broadbandom ili bez njega, jer ako ljudima nudiš samo glupi pristup internetu bez ikakavih dodatnih sadržaja ili usluga, zapravo i nemaš što raditi na tržištu. Damn, pa to su i najtromiji monopolisti diljem svijeta već odavno shvatili i prihvatili. Dakle, nema opasnosti za telekome koji imaju što pružiti, ali mene malo kopka pitanje čemu će to nalikovati kad milijarda ljudi krene na internet brzinom od 2Mbps... Uh... kakav će to link biti, 2 milijarde megabita u sekundi. Pa nek' je 1 posto od toga, opet je 20.000.000 Mbps... sad sam se izgubio u pustim nulama. Koliko je to? 20 terabita u sekundi? Previše nula, a nigdje neke jedinice da se snađem. Međutim, nije ni to nemoguće... evo čitam kako su Japanci probili rekord brzine i uspješno poslali



Researchers break Internet speed records
Operators of the high-speed Internet2 network announced Tuesday that the researchers on Dec. 30 sent data at 7.67 gigabits per second, using standard communications protocols. The next day, using modified protocols, the team broke the record again by sending data over the same 20,000-mile (about 32,000 kilometre) path at 9.08 Gbps.





Ide to njima, još malo pa će dovršiti i teleportiranje, pa ćemo se svi

"bimati up", umjesto da letimo u aluminijskim kutijama s krilima... i padamo u istima.



A kod nas je situacija još u najmanju ruku čudna. Evo, gledam kako HAT doživljava liberalizaciju i već godinama čvrsto stisnutih očiju gleda kako HT naplaćuje resellerima svog ADSL-a 2200 kuna za svaki Mbps brzine, dok je cijena 1 Mbps ADSL priključka s Flat-rate accountom nekih 300 kuna. Pa kako je to HAT izračunao da je "na veliko" prodavati nešto po 2200 kuna i istodobno to isto (dobro ne baš isto, ali dođe na isto) prodavati "na malo" po cijeni od 300 kuna. Da je barem meni takav proizvod koji bi konkurenciji prodavao po cijeni od 2200 kuna i u isto vrijeme, bez ikakava problema, od te iste konkurencije imao mogućnost kupnje toga po cijeni nižoj od 200 kuna. Da imam takav proizvod, istog bih trenutka od konkurencije kupio 10 accounta na najvećoj brzini i pokrenuo sve torrente ovog svijeta i samo gledao kako mi se skuplja lova na računu. Ma ne samo to, kad bih imao takav proizvod, uopće ga ne bih prodavao direktno, jer ovako indirektno imam višestruko veću zaradu. Joj, kak su Vlada i Sabor nekima lepo dali... kaj meni ne daju tak nešto.



A kad sam već kod HAT-a, ne mogu reći da mi baš ništa nisu dali i da samo sjede, ne kužeći i ne radeći ništa. Evo, danas mi je stigla lokacijska i u sklopu lokacijske dozvola od... HAT-a. Bravo za HAT. Kad vidim koliko se toga gradi u ovoj zemlji, jasno mi je da su pretrpani poslom na izdavanju potvrda za lokacijske dozvole pa se ne stignu baš previše baviti telekomunikacijama. Da, dobio sam potvrdu da moja građevina u jednom voćnjaku neće narušavati... pazi sad... DTK. U objašnjenju stoji ovako: "Projektant MORA (boldano i velikim slovima) sukladno odredbama iz čl. 20. Zakona o telekomunikacijama (NN 122/03, 158/03, 60/04 I (veliko slovo valjda zbog toga što je teško isključiti u Wordu tu opciju) 70/05) projektom obuhvatiti zaštitu postojeće telekomunikacijske infrastrukture (opet boldano

i podvučeno).







Ma glavno da oni rade i da se brinu za lokacijske dozvole da ne bi kojekakvi bageri čupali optiku dok kopaju septičke jame ili podrume. Istina, ne znam kad su to bili na gruntu, dečki iz Elektre su se uredno javili kad su dolazili, dok ovi iz HAT-a valjda vjeruju savršenoj dokumentaciji koju im je dostavio HT, pa ne osjećaju potrebu da to potvrde na terenu. Sva sreća da je po toj dokumentaciji 300.000 eura vrijedno stručno mišljenje nekih pametnjakovića glasilo: "Nemamo mi pojma 'ko tu koga". A kad smo već kod dokumentacije...



Čitam članak u business.hr-u koji glasi "Policija bez interneta zbog neozbiljnosti operatera". Kažu oni da je zbog nepotpune dokumentacije poništen natječaj, pa navode tko od operatera nije dostavio koji komad papira. O.K., kužim da treba dostaviti svu dokumentaciju i da ako se zaboravi, da je onda to nepotpuna dokumentacija, ali nekako nisam baš previše uvjeren da je to baš bio razlog za poništenje. U članku se spominje da je na prošlom natječaju pobijedio Metronet, pruživši uslugu za oko 200.000 kuna, dok je na ovom natječaju HT tražio nekih 550.000 kuna, Vodatel 93.000, Metronet 88.000, Optima 30.000 kuna... Netko zloban bi rekao da je natječaj poništen jer nije odgovaralo nekome tko je već unaprijed odlučio kome bi taj posao trebao ići, ali... ja nisam, pa tako nešto neću reći. A i ti natječaji... huh... koja je to smijurija kad se idu malo analizirati ili kad pokušate samo odgonetnuti što se to u natječaju zapravo traži... Prestrašno, ali neka, samo da se zna da ih čitam, pa možda jednog dana sakupim najveće bisere i objavim ih na jednom mjestu, onak', da se dobro nasmijemo.



Baš kao što me je nasmijao naslov tog članka jer... gle čuda... MUP i dalje ima internet, ak' mi ne vjerujete, pitajte njih. ;-)



P. S. Čujem da će se od 15. svibnja karte za tramvaj i bus moći plaćati SMS-om. Odlično, konačno neka usluga koja je dizajnirana za područje gdje imaju signala. Već vidim ekipu koja ima složene SMS-ove u pripremi i prst na "send" tipki i gledaju gdje je kontrola. :-)

Telekomi se mijenjaju







Nedavno sam kod mister Giga Oma pročitao jedan vrlo interesantan članak o tome kako danas tvrtke (uglavnom nove) doživljavaju internet i sve vezano uz mrežu. Jedna rečenica, koja prema mom mišljenju, označava prekretnicu u načinu razmišljanja o internetu i mrežama glasi ovako...



"The Internet is like electricity. We plug into it and all of the things are already there for us. We don't spend any time at all on network or server infrastructure plans."



Na prvi pogled i nije neka izjava; neki tip nema pojma o mrežama i ne želi se zamarati i komplicirati si život mrežologijom, nego se želi posvetiti poslu. Ne trebaju mu silni administratori i ormari prepuni dokumentacije te školovanje osoba koje će raditi s tom opremom i održavati mrežu. Njemu treba utičnica u koju će 'uštekati' svoje kompujutore i više ga nije briga.



Cijela ta kratka pričica potaknula me na razmišljanje o tome kamo doista industrija telekoma ide. Svi znamo za liberalizaciju i za tržište, ali kakva bi to bila prednost koju bi donijela liberalizacija. Onako, na prvi pogled, rekli bismo niže cijene. O.K., niže cijene, ali do koje to najniže granice idu te cijene i je li niska cijena jedino što korisnici usluga telekoma doista žele. Ako je to samo cijena, onda to baš i nije neki napredak, samo ušteda u poslovanju, jedna stavka koja će se smanjiti. A ako je samo cijena, onda tu i nema nekog prostora za manevriranje i natjecanje na tržištu, a nema ni zarade i može rezultirati izbacivanjem na vrh tržišta nekog telekoma koji će štedjeti na svemu, pa čak i na vlastitim zaposlenicima, samo da bi se održao na tržištu s najnižom cijenom.



Srećom, cijena nije jedina stvar koja zanima potencijalnog korisnika, barem kad je riječ o poslovnom korisniku. Poslovni korisnici gledaju kako bi unaprijedili svoje poslovanje, ali i istodobno uštedjeli. Pa, ako neki telekom osim niže cijene u paketu i golog spajanja na net ponudi i neku uslugu za koju poslovni korisnik plaća ili neku dodatnu opremu, pa možda čak i ljude koji rade s tom opremom... eto uštede, riješiš se opreme, ali i ljudi koji to održavaju i uštediš dvostruko. Osim toga, tvrtke jako dobro znaju da je u većini slučajeva mnogo bolje stvari iznajmiti negoli ih kupovati. Tako rade s poslovnim prostorom, pa zašto ne bi i sa serverima, routerima, switchevima softwareom... bilo čime ako to netko ponudi.







I tako su telekomi polako počeli shvaćati gdje je njihova šansa. Osim samog rušenja cijena, koje ima smisla samo do određene granice, počeli su se natjecati koji će od njih, osim spajanja na neku mrežu, korisnicima pružiti više boljih usluga. I tu se osjeća onaj utjecaj liberalizacije na samo tržište, pa i na kompletno gospodarstvo. Tvrtke postaju rasterećene brige za mnogo raznih stvari, telekomi se međusobno natječu da ponude što veći broj usluga. Što je veći spektar usluga, tvrtke lakše grade svoje poslovanje na osnovi tih usluga i cijela stvar se vrti prema naprijed. Cijela stvar se ustvari tek pokreće jer je dosad sve stajalo zabetonirano monopolom, ali... kreće se, polako, ali se ipak kreće.







Ali postoji jedna prepreka na putu, jedan balvan u obliku infrastrukture koju smo prodali Nijemcima i koja nam sad nedostaje te stoji na sred puta cijeloj toj priči o uslugama i novom načinu natjecanja između telekoma. Kad bi postojala osnovna infrastruktura, nezavisna od jednog jedinog telekoma i na raspolaganju svima, tada bi se svi telekomi mogli "otimati" za korisnike, fokusirajući se na pružanje što bolje usluge. No, kako je u nas situacija s infrastrukturom, zahvaljujući kratkovidnosti ljudi koji vode ovu zemlju, katastrofalna, telekomi se prvo moraju izboriti za nekakvu infrastrukturu ili barem neki pristup postojećoj infrastrukturi uz konstantne napore da izgrade svoju infrastrukturu. A nekoliko infrastruktura koje su u vlasništvu nekoliko telekoma opet neće donijeti onu fleksibilnost tržišta kakvu bi donijela nezavisna infrastruktura, ali... kad nema druge...



Bilo bi gotovo idealno kad bi županije ili gradovi uložili u golu infrastrukturu, pa barem samo u DTK, ako već ne i u optiku unutar tog DTK, i onda pustili telekome da se međusobno natječu koji će od njih pružiti bolju i jeftiniju uslugu poslovnim i rezidencijalnim korisnicima. Nažalost, rijetke su županije koje imaju toliko novca za gradnju nove infrastrukture, a rijetke su i one koje će iskreno željeti nešto dobro napraviti, pa im je puno lakše natezati se oko infrastrukture za koju ni strani savjetnici, plaćeni 300.000 eura za mišljenje, ne mogu odgonetnuti kome pripada. Nekima mnogo više političkih bodova donose natpisi u novinama o tome kako se oni, eto, bore sa zlim telekomom, a da pritom ne rade ništa osim onoga što bi im donijelo da nešto stvarno i poduzmu. Ma znam, predizborna je godina, treba zaraditi mnogo bodova, pa je lakše držati vatrene govore i urlati kako smo opljačkani tijekom privatizacije (kao da ima nekoga tko to ne zna) nego se primiti lopate i ukopati plastične cijevi i kroz njih provući optiku, a usput možda i popraviti ceste u županiji ili gradu. Prazne priče i retorika uvijek su odlučivali izbore pa je to, nažalost, jedino što ćemo imati i od ovih izbora na kojima se opet, po tko zna koji put, neće ništa promijeniti jer... he-he... Kad bi se na izborima nešto stvarno mijenjalo, bili bi zabranjeni zakonom. ;-)

Telefonska pretplata i optičke varke





Oduvijek me je fasciniralo koliko ljudski mozak može biti istreniran da percipira stvarnost onako kako drugi žele i kako se ta percipirana stvarnost može razlikovati od činjenica koje su nam pod nosom, ali smo prelijeni da bismo te činjenice pogledali i sami za sebe zaključili kako nas netko u stvari vuče za nos. Nisam ni ja cijepljen protiv takvih stvari, nije nitko, a nije zato što nemamo dovoljno informacija pa nam je u nedostatku boljih informacija percepcija bazirana na nepotpunim ili čak krivim informacijama.

Evo prisjećam se silne strke i zbrke koja se digla oko telefonske preplate prije nekoliko godina i povremeno se podgrijava nečijom inicijativom o ukidanju. Čini se, onako na prvi pogled, da je pretplata nešto što je potpuno besmisleno, kao da plaćamo zrak ili nešto slično TV pretplati koja je više porez nego neka pretplata na program (barem po definiciji). Ako pitate HT oni će vam spremno reći da je pretplata neizbježna jer se iz te pretplate financira održavanje mrež i da oni u stvari pružaju spremnost telefonske linije (ili tako nekako), čak su i preformulirali tu pretplatu u neko novo ime nazvavši ju naknadom.

OK, hajde, to je njihova priča, ali tu sad dolazi neka famozna liberalizacija, i drugi telekomi pokušavaju ući na tržište korištenjem bakrenih parica koje smo prodali Deutsche Telekomu, a DT lijepo kaže da onaj tko želi koristiti te njihove bakrene parice ima platiti i određenu naknadu za njihovo korištenje. Kaže DT da je tako u cijelom svijetu i da oni ne mogu besplatno davati svoju infrastrukturu koju je država iz društvenog vlasništva čarobnim štapićem pretvorila u državno i onda kao državno prodala za finu lovu. Kaže država da nije u redu tražiti od HT-a da daje nešto za ništa jer... eto, kapitalizam i profit, privatno vlasništvo i ... ono... kužite... tekovine oslobođenja. 

E sad tu dolaze drugi telekomi koji mirno plaćaju tu bakrenu paricu po cijeni koja je vrlo blizu te famozne pretplate. Hrvatska agencija za telekomunikacije je uspjela natjerati HT da iznajmljuje tu paricu po cijeni od 52,14 kn. I super još u usporedbi s recimo Swisscomom koji je upravo odlučio tu naknadu dići u Švicarskoj na 150 kn... Na prvi pogled nemaju se drugi telekomi tu što puno žaliti jer im je cijena povoljna. I svi sretni i zadovoljni i dalje naplaćuju tu pretplatu koju zovu telefonskom pretplatom i uredno ju naplaćuju i svojim korisnicima jer... pa eto, jer tako to mora biti.

Ali onda dolazi do nekih sitnijih problema. Naime HT je, još tamo nekih davnih dana, dao invalidima popust na telefonsku pretplatu. Krasno i hvalevrijedan potez, ali... eh ali... kad takav korisnik ode od njih, oni mu tu pretplatu ukinu, čak i ako ju i dalje plaća direktno HT u, dok samo promet (razgovore) placa nekom drugom (CPS). I onda se čovjek naljuti i ne kuži zašto je izgubio taj popust, a konkurencija mu ne može dati popust na nešto što je obvezna plaćati HT-u. Naravno da HT-u ne pada na pamet smanjiti cijenu te naknade prema konkurenciji samo zato što će tu paricu od sada koristiti ista ta osoba s invaliditetom, ali... kod konkurencije.

Čak je i konkurencija prihvatila taj naziv telefonska pretplata i sad pokušava taj telefon i pretplatu ugraditi u svaku ponudu. Zašto? Zašto ne bi postojala mogućnost da se uzme samo ADSL bez telefona za onoga kome telefon ne treba? E pa zato što je netko odlučio da se tih 52,14 kn mjesečno koje se mora platiti za naknadu zove telefonska pretplata. Da se nazove pravim imenom, tj. naknadom za korištenje parice, ne bi bilo nikakvih problema. Platiš naknadu za korištenje parice pa ako ne želiš telefon uzmeš samo ADSL i svi sretni i zadovoljni. E da, ali onda ljudi pitaju da zašto treba plaćati telefonsku pretplatu ako imam samo ADSL i onda dođeš u glupu situaciju da ne možeš korisniku objasniti zašto ipak mora plaćati tu telefonsku pretplatu... a to uopće nije telefonska pretplata, samo se tako zove. Blesavo, skroz blesavo.

Ali što je najgore, onda se pojavi netko tko kaže da telefonsku pretplatu treba ukinuti. Netko tko ne kuži da se telefonska pretplata ionako nikad nije ni plaćala i da se već odavno kompletna konkurencija odrekla telefonske pretplate samo drži takvu stavku jer je obvezna plaćati HT-u tu naknadu za korištenje parice, a ljudima je lakše reći da je to telefonska pretplata nego im sad ići objašnjavati da to ionako nije to nego nešto sasvim deseto. U stvari svaki put kad čujem nekoga da spominje ukidanje telefonske pretplate, dođe mi malo zlo jer... pazi sad... kako ukinuti nešto što u stvari ne postoji nigdje osim u ljudskim glavama? 

Ali da vas utješim. Neće ta pretplata još jako dugo. Telekomi i telekomunikacije se prebrzo mijenjaju, a isto tako i navike korisnika. Nekad je 56K zvučalo kao SF, naravno kad svu svi imali 28K ili 14K. Danas se brzine ispod 1M niti ne smatraju nekim internetom, ništa što u nazivnoj brzini ima K nije više nešto vrijedno pozornosti. A stvari se ubrzavaju, dolaze brzine u dvoznamenkastim M, pa troznamenkastim, e a to više ne ide kroz tu famoznu paricu, barem ne od centrale do korisnika, sad treba doći barem do korisnikove zgrade pa po onoj kratkoj bakrenoj parici koja ide samo kroz zgradu pustiti neki VDSL... i hop, nekim čudom nema više te famozne naknade HT-u i ta naknada sad može ostati u telekomu i tom naknadom se može održavati vlastita infrastruktura.

Nije daleko ni taj dan kad   će bakrena parica postati samo smetnja u DTK jer je preskupa da bi koristila na većim udaljenostima. Zgrade sa unaprijed ugrađenom optikom mrežom danas se predstavljaju kao nešto revolucionarno, ali jako brzo će optika u zgradi biti standard jer je danas najveći problem svakog telekoma upravo taj dio. Svatko može dovući optiku do zgrade, ali provući kroz zidove u zgradi... uh... nije optika toliko savitljiva. Svaka zgrada koja će biti iznutra "osvijetljena" bit će nešto za što će se otimati svaki telekom da dođe do te zgrade i pruži uslugu i samim time će i cijena kvadrata stana ili poslovnog prostora u takvoj zgradi biti viša.

Brzo, brže, još brže... najbrže... brzinom svjetlosti... možda i brže. Jedino mi nije jasno kamo nam se toliko žuri i kolika će biti neka svjetlosna pretplata ili naknada za valnu duljinu ili što li će već smisliti naše pametne glavice u Saboru i ugraditi u zakon. Vrlo vjerojatno ćemo umjesto telefonske pretplate imati neku optičku varku.

Krađa 'zraka'



Od samog početka uvođenja WiFi routera u ADSL ponudu upozoravao sam na činjenicu da je to, ustvari, poziv na krađu prometa i "nabijanje" tuđih računa, jer većina ljudi nema flat-rate. O.K., u početku je to bilo rantanje paranoidnog Zombixa koji uvijek vidi sve crno. Nisam niti očekivao neku reakciju, osim od ljudi koji se kuže u WiFi enkripciju i prate što se događa vani. Iznosio sam primjere o tome kako ljudi olako shvaćaju enkripciju i zaštitu Wireless routera, pa čak i nekoliko primjera kad je ostavljen nezaštićeni ulaz u wireless mrežu tvrtke koja je bila vanjski suradnik za američku vojsku. Svega je bilo po vijestima, a stvari se uglavnom svode na tri slična scenarija.



Krađa prometa




Vjerojatno najčešći način zloporabe neinformiranosti korisnika bežičnih routera je jednostavno spajanje na nezaštićeni router i korištenje istog za pristup internetu. Ovo je vrlo česti način spajanja već dulje vrijeme. Uglavnom se radi tako da se prekontrolira "okolina" u potrazi za nezaštićenim routerom kojih kod nas ima popriličan broj. U PC Chipu sam prije nekoliko mjeseci pročitao rezultate jedne "vožnje" gradom u potrazi za nezaštićenim routerima i... Sad se ne sjećam točnih brojki, ali se sjećam da je bila poprilična.



To što većina ljudi plaća za potrošeni promet i ne uzima flat-rate accounte, direktna je krađa. No, čak i kad se radi o nekome s flat-rate accountom, opet je krađa. Ne znam kako bi se to zakonski u nas tretiralo i bi li se "nestašnom" hackeru išta dogodilo da ga se na neki način i ulovi. Evo najnovijeg primjera iz Engleske, u kojem je jedan takav veseli hacker dobio kaznu od 500 funti i 12 mjeseci uvjetno, te mu je oduzeta oprema, a sve samo zbog toga što je imao naviku autom doći do mjesta na kojem je znao da postoji nezaštićeni router i koristiti tuđu internetsku vezu. 



Wireless hijacking under scrutiny 



A recent court case, which saw a West London man fined £500 and sentenced to 12   months' conditional discharge for hijacking a wireless broadband connection, has repercussions for almost every user of wi-fi networks.



No, nije problem samo u nezaštićenim routerima. Problem je i u opciji unutar samog routera koja neupućenom korisniku nudi jednostavnu WEP enkripciju kao mogući način zaštite, dok je među znalcima WEP-a nešto što uglavnom izaziva podsmijeh, a u vijestima se uglavno spominje kad se obori rekord u razbijanju WEP zaštite. Trenutačni je... 3 sekunde.






WEP Security Called Unreliable



The Wi-Fi security protocol WEP should not be relied on to protect sensitive material, according to three German security researchers who have discovered a faster way to crack it. They plan to demonstrate their findings at a security conference in Hamburg this weekend.



Svi operateri jako dobro znaju koliko je wireless nesiguran u rukama običnog korisnika neupućenog u tehnologiju i u većini slučajeva prelijenog da čita upute i traži po internetu informacije i načine zaštite. Jednako tako znaju da je dobro postavljena zaštita nešto što zna ići na živce pri korištenju, pa ljudi ponekad stoga ne uključuju zaštitu ili ostave neku jako slabu.

Naravno da oni to sve znaju, naravno da su to napisali u neke upute, ali im ni malo ne smeta činjenica da će zaraditi na lošoj zaštiti, kao ni činjenica da upozorenja o važnosti zaštite bežičnog routera stave negdje na dnu neke stranice.

Pa kakva bi to bila reklama kad bi na naslovnici uputa za bežićni router velikim crvenim slovima pisalo upozorenje o nesigurnosti istog i nekih opcija zaštite... Tko bi kupio takvo nešto, a treba prodati paket u kojem se potpiše na 24 mjeseca da bi se dobio WiFi router, pa... eto...



Namjerno ostavljanje pristupa kao skrivanje tragova



Međutim, nisu to jedini slučajevi u kojima se routeri ostavljaju nezaštićeni. Ima lukavaca koji su shvatili da se ostavljanje nezaštićene veze može iskoristiti kao izgovor za kojekakve stvari koje se rade na internetu. Vrlo jednostavno, ostavite nezaštićeni router, pa ako vas netko ulovi da radite nepodopštine na internetu, sve što trebate reći jest da to sigurno niste bili vi, nego netko tko se spojio preko vašeg routera koji ste, slučajno, ostavili nezaštićenog.

Pa nek' netko dokaže da ste to bili vi. O.K., vi ste odgovorni za promet koji ide preko vaše internetske veze, kao što ste odgovorni i za zaštitu iste, ali ipak... Kako će netko dokazati da ste to bili baš vi samo zato što ADSL veza glasi na vaše ime? Što ako netko uzme internet u iznamljenom stanu na ime vlasnika stana? Ista stvar, on ustvari nije vlasnik ADSL veze, pa mi je nekako jako nategnuto da se može teretiti osoba na čije je ime ista, tj. ADSL priključak, a osoba je, primjerice, u to vrijeme negdje na drugom kraju svijeta. Nije da nema smisla i nije da se takve stvari nisu već događale u praksi.



Namjerno ostavljanje pristupa i krađa podataka onima koji se spoje



Još jedan, malo rjeđi razlog ostavljanja nezaštićenih routera jest i krađa podataka. Sistem je otprilike da se ostavi nezaštićeni router, pričeka naivnog korisnika koji se voli spajati na tuđe routere ali nema pojma o zaštiti vlastitog računala. Jednom kad se naivac spoji na nešto što nalikuje nezaštićenom routeru, vlasnik routera (ako zna što i kako) može pokupiti sve što nađe na kompjutoru tog naivca... a vi sami razmislite što sve od podataka držite na kompjutoru.



Sve u svemu, dobro razmislite prije nego što potpišete 24 mjeseca za neki WiFi router. Razmislite o sigurnosti i kad se ipak odlučite za WiFi router, uključite najvišu zaštitu i ograničite pristup routeru samo određenim uređajima (MAC adrese). Nije savršena ni takva zaštita, ali neka vas tješi da je "hackerima" uvijek lakše iskoristiti nečiji slabije zaštićeni router nego da se gnjave s vašim. Ako zaključate vrata, a pored vas ih susjed drži otvorenima, veće su šanse da će netko ući kod susjeda nego kod vas... jednostavno.





Mobilni internet... sucks.









Odeš malo dalje od nekih dijelova Zagreba gdje je odličan signal ili kao što sam ja upravo stao na gruntu i... mo'š se... slikat. Ono, nije da nije, za nuždu radi, ali čekati 5 minuta da mi se otvori najjednostavnija stranica i tko zna koliko ako poželim napraviti neki upload... beskorisno. Mobilni operateri.... ajmo natrag na popravni i prestanite forsirati reklamama o UMTS, EDGE, UMPAHPAH i sličnim izmišljotinama jer... a što da vam kažem... ne rade ondje gdje meni treba. Evo sad testiram T-Mobile duboko uvjeren kako ću imati bolji signal nego kad sam testirao s VIP Homeboxom, ali ... klinac... imam još sporiji pristup.

Strava, ali nije izmjerena brzina ono najgore; čekanje da se išta pokrene i počne otvarati još je gore pa se dobije dojam da je sve još sporije. Zapravo gore je od surfanja preko 64K ISDN-a. Ali to nije samo kod nas tako...

Consumers Worldwide Still Less Interested In Mobile Broadband Access

Value of Mobile Broadband Access Unclear to Average Consumers

Dallas, Texas-/April 14, 2007 - Wi-Fi Technology News/-Mobile broadband access services have failed worldwide to capture the interest of average consumers, with Internet users in most countries unwilling to pay a premium for such services, according to "Mobile Broadband Wireless: Path toward 4G."

Definitivno nema nikakva smisla osim u slučajevima kad nema baš nikakve druge opcije. BlackBerry i čitanje mailova po push sistemu i otvaranje posebno pripremljenih stranica (kao recimo moj blog) čini se da su vrhunski domet u većini slučajeva osim ako se ne potroši lova na one 'pisiemsiaj' kartice i ako se ima luda sreća da se surfa vrlo blizu neke neopterećene bazne stanice, sve ostalo je... pa... neupotrebljivo.

No dobro, nije to tako strašno, meni ionako sve manje padaju na pamet ideje o surfanju na gruntu, idem tamo iz sasvim nekih drugih razloga raditi nešto što nema ni najmanje veze s internetom pa mi je ustvari super jer neću ni doći u napast da čitam mailove ili da se spojim u firmu preko VPN-a, čista uživancija... offline. Jedino mi je žao ekipe koja živi na takvim lokacijama i žarko si želi broadband po nekoj prihvatljivoj cijeni. Sorry, morat ćete pričekati neki WiMAX ili ADSL ili FTTH ili WiFi... bilo što od toga je daleko bolje od GPRSUMTSHDSPA ćušpajza, a i tog ćušpajza baš i nema tamo gdje bi čovjek poželio biti mobilan.

Da mi moj Vario II radi kak' spada, sad bih nabacio još par fotki, ali se nešto opako zmrdalo. Makro snimanje uopće ne može fokusirati fotku, a 1Mpixel i 2Mpixel se zblesiraju kad fotkam nešto s puno svjetla... strange. Ali to nije tako opako kao činjenica da imam hrpu prekida u razgovorima. Sad, neki bi teoretičar zavjera razlog čestim prekidima razgovora našao u činjenici da sam na onom "Unlimited" paketu kod kojeg se naplaćuje samo uspostava poziva pa da me kao namjerno "prekidaju" da uspostavim novi poziv. Može biti, ali i ne mora, meni se ipak čini da je M$ Windows u kombinaciji s T-Mobile jednostavno... zbagan. Evo, sad ga idem opet vratiti na factory default... nema mi druge, a i reboot je postao redovita pojava jer se tipkovnica vrlo često zblesira pa ne radi ili rade samo slova, a ne i "Backspace, Del i Enter"... jako čudno, ali to je možda zato što sam instalirao hrpu dodatnih programa pa se možda nešto poremetilo.

A gledam baš reklamu za nove tarife i VIP-a i T-Mobilea... e genijalno... pazi sad... Ja platim 50 kn + 25 lipa za svaki poziv i pričam... nemreš bolivit... besplatno. OK, nisu rekli besplatno, rekli su da pričam za 0 kuna. Pa sad kako to? Kako je sad 50 kn + 25 lipa (uspostava poziva) koje platim da bi pričao 500 minuta... besplatno. To mi je još genijalnije od 1500 minuta koje su nazvali Unlimited. Ustvari kad pogledam ovu VIP-ovu ponudu, jedino što vidim je kopija ili varijacija na temu Unlimited od T-Mobilea u kombinaciji s nekim idejama iz onog Non-Stop paketa koji je HAT... hm... zabranio. Jedno bolje od drugoga, ali tako je to kad je reklama zakon. Kad je reklama jedini zakon, onda se svašta može uvaliti pa tako i perfidna navlakuša kao Flex Obitelj. Kao ako imaš 2 pretplate Flex 150 to proglasiš za obitelj... pih... ali naravno to vrijedi samo za pretplate koje nisu na firmu nego za privatne. A tek one Obitelj 500 i 700 u kojima bi netko sad trebao ubaciti i klince (jer, pazi čuda i klinci su dio obitelji), eh, ali tko je još lud da klincima da pretplatu, halo... pa kako ćeš kontrolirati potrošnju? Prestrašno, mislim, onaj tko klincu da pretplatu taj ... ma taj si je sam kriv. Friends broj je definitivno bolje rješenje mada... ah... da ne ponavljam. Ali tako to ide u društvu u kojem su reklame zakon. Ljudi k'o tuke bulje u ekrane i gutaju sve što im se servira. Ma ne svi, ne nikako svi, ima i onih koji kuže kad ih se ... u mozak, ali ipak sasvim dovoljno da se isplati pljunuti hrpu love na reklame.

I što sad dobijemo, dva operatera umjesto da spuste cijene na nivo Tele2, koji ih kad se sve zbroji i oduzme još uvijek šiša s cijenama pa čak i s ovim kretenskim paketima, e ta dva operatera bacaju ljudima prašinu u oči zbunjujući ih i izmišljajući nebuloze. Krasno. Tko popuši ove fore... e baš mi je drago jer je to i zaslužio. Zapravo u nekoj idealnoj zemlji u kojoj bi funkcionirale neke institucije kao... o, što ja znam... vijeće za elektroničke medije, Agencija, Ministarstvo, vijeće potrošača i tako te neke mutne i beskorisne institucije, u takvoj bi se zemlji takve stvari ponekad i kaznile, ali ne i u Hrvatskoj, u Hrvatskoj jedna firma vuče drugu da reklamira poluistine pa čak i čiste laži jer ako prođe jednima, oni ostvare dodatni profit pa oni koji ne pribjegnu tako nečem jednostavno popuše ili i sami pribjegnu istoj taktici... spirala lažnog i perfidnog oglašavanja se nastavlja i izgleda da to više nikoga i ne smeta, svi samo odmahuju rukom i kažu... "Pa to je normalno."

Sve je ipak najbolje rekla Theresa Gattung, CEO australskog Telekoma. Kaže ona:



" Konfuzija je glavno marketinško oružje svih telekoma. I možda je to u redu jer je to pomoglo održavanju velikih profita i visokih cijena duže nego bi se inače moglo. Ali svjesno ili nesvjesno korisnici osjećaju kad ih se vuče za nos, da telekomi zapravo... lažu."

TELECON


If you are pissed of with telekom, do something about it. Close your account and take your business somewhere else.

A za reklame smo si sami krivi. Svaki put kad kupite bilo što što ste vidjeli na reklami, vi zapravo opravdavate teroriziranje reklamama; svaki put kad netko kupi nešto što se reklamira SPAM mailovima, on ustvari opravdava slanje SPAM-a kao što svaki put kad se netko odazove na letak iz kaslića, on svima drugima zagarantira da će u kasliće i dalje stizati gomile smeća. Što je najgore, dovoljan je relativno mali postotak ljudi koji će reagirati na reklame da se oglašivaču isplati plaćati reklame. Ma super nam je... sve za nula kuna... ako platiš. Mog'o bih i ja početi prodavati nešto po tom principu... kao... evo... besplatno dajem pristup internetu svojim susjedima koji mi plate 100 kn mjesečno na račun... vidiš, vidiš... hm... nije loša ideja.

Zombix Telekom... sve za nula kuna... osim računa.

Rad od kuće

Telecommuting ili rad od kuće u posljednjih je nekoliko godina postao vrlo primamljiv način rada i organizacije radnog vremena. Kompanije koje su uvele takav način rada tvrde da se povećala produktivnost i da su zaposlenici zadovoljniji. Neki troškovi se smanjuju za kompaniju, neki troškovi i gubitak vremena na putovanje na posao postaju korisno vrijeme koje ostaje zaposleniku. Rekli bismo... idila. No, nije baš sve tako i nije baš jednostavno organizirati rad od kuće. Nije jednostavno ni raditi od kuće niti "upravljati" zaposlenicima i timovima zaposlenika koji sjede kod kuće. Ustvari, nije niti puno kompliciranije, ali... znate kako to ide s navikama, menadžeri su navikli imati sve "na oku" i misle da je, ako vide zaposlenika svaki dan na poslu, to neka super kontrola, a ako ga ne vide, valjda misle da će dotični stalno zabušavati.



Tijekom svojih dvadesetak godinica radnog staža koliko sam "natuko" radio sam razne poslove na razne načine. Prošao sam od standardnog radnog vremena da bih nakon toga radio u nadzoru mreže u smjenama od 24 sata, nakon čega sam imao tri slobodna dana (spajao po 48 sati da bih imao 6 slobodnih dana). Radio sam i cjelodnevne poslove tipa instruktor jedrenja kad sam se budio u 5.45 i završavao s predavanjem nakon jedrenja negdje oko 18 sati, imao sam i svoju tvrtku sa zaposlenicima i obrt u kojem sam bio jedini zaposlenik, a posljednjih pet godina radio sam gotovo isključivo od kuće na održavanju mreže koja je "razbacana" u nekoliko zemalja i sad opet radim normalno radno vrijeme. Svaki od tih poslova imao je neke svoje zahtjeve i pravila te je bilo razumljivo radno vrijeme i način rada prilagoditi poslu.



Rad od kuće je, barem ja tako mislim, idealno rješenje za cijeli niz poslova koji se inače obavljaju u uredima, ali ne samo zbog toga što će zaposlenici biti zadovoljniji, nego i zbog cijelog niza stvari na koje utječe takav način rada. Evo, recimo jutarnje gužve i krkljanci. Do posla imam točno dvije autobusne stanice (Dugave - Buzin), ali... hehe... ne biste vjerovali, treba mi oko pola sata da dođem na posao, i to pod uvjetom da mi autobus dođe na vrijeme. Zašto? Pa zato što je po SR Njemačke u to doba dana gotovo nemoguće proći, kolona gmiže puževom brzinom baš u to vrijeme. Logično jer svi rade od 8 pa je od 7.15 do 7.45 najveća gužva. Kad zbrojim vrijeme otkad se probudim do dolaska na posao i povratak s posla, na neki način "izgubim" gotovo dva sata dnevno, a meni je još lako, ja imam samo dvije stanice do posla, kako li je tek drugima. Dva sata pomnožena s brojem radnih dana čine popriličnu brojku "ušteđenih" sati... a vrijeme je novac pa si vi računajte koliko ustvari gubite putovanjem na posao. OK, ne mogu svi raditi od kuće i ne mogu svi stalno raditi od kuće, sastanci licem u lice su jako važna stvar, sastanci, prezentacije i još gomila stvari, ali ipak...



No, ne radi se samo o uštedi vremena zaposlenika. Rad od kuće donosi uštede i kompaniji. Dobro organiziran rad smanjit će potrebu za uredskim prostorom, potrošnju struje, vode, grijanja/hlađenja, čišćenja. Ako se uzme manji uredski prostor, manja su davanja za režije, manja su davanja za osiguranje prostora i opreme. Smanjuje se potreba za slobodnim danima jer zaposlenik s nekim osobnim problemima pa čak i ako je bolestan (ne prejako) još uvijek može dosta toga obaviti od kuće.



Ne znam kako je u drugim gradovima, ali sam siguran da Zagreb ima opakih problema s prometom. Doći u centar grada i naći parkirno mjesto ponekad je pothvat dostojan divljenja. Kako bi bilo lijepo kad bi se promet makar u špicama smanjio za 10% ili 15%, manja gužva, manje popravaka na cestama, manje kašnjenja na posao. E da sam ja Bandić, ja bih se zauzimao za rad od kuće i donošenje prave regulative koja bi tako nešto olakšala ili čak donijela kompanijama neke porezne olakšice u vidu poticaja, nije da nema smisla smanjiti gužve na cestama. Nisam baš upućen, ali nekako računam da bi smanjeni intenzitet prometa na cestama proporcionalno rezultirao i uštedama u održavanju. Recimo da 2% smanjenja intenziteta smanji 1% izdvajanja za odžavanje... hm... nije to mala lova.



Naravno, rad od kuće donosi i neke probleme koje treba riješiti. Prvi problem koji će pasti svakom menadžeru na pamet je... kontrola. Kako kontrolirati ljude koje nemaš na oku? Zapravo, ovo i nije neko pitanje pa sam ga ja postavio malo drukčije. Kako i na osnovu čega šef zna što i koliko radiš kad si na poslu i sjediš za svojim stolom? Nisam baš siguran da je dolazak na vrijeme i sjedenja na poslu baš neki pokazatelj produktivnosti. Dakle, moraš se osloniti na rezultate rada. Ako se posao napravi na vrijeme, onda je produktivnost zadovoljavajuća, ako posao kasni, onda nije. Vrlo jednostavno. Istina, postoje poslovi kod kojih se treba paziti na više stvari od čistog rezultata, ali za to postoje vrlo jednostavne metode i aplikacije koje olakšavaju kontrolu. Na kraju se sve svodi na to je li posao napravljen ili nije, a ako netko "zabušava", pa to se može i na poslu.



Naravno, postoje i loše strane rada od kuće. Ako posao nije dobro organiziran, cijeli niz stvari može ga pretvoriti u noćnu moru. Neki zaposlenici pobrkaju slobodno kreiranje radnog vremena s radom od kuće pa rade ne samo odakle im odgovara, nego i kad im odgovara. To baš i nije najsretnije riješenje, ono što se obično događa kod slobodnog određivanja radnog vremena je da i šef počne slobodno određivati kad će zvati pa se sve malo zakomplicira, ali ništa što se ne bi moglo riješiti dogovorom i dobrom organizacijom. Meni se upravo to dogodilo na starom poslu, tj. jednostavno sam bio na raspolaganju 24/7, a kako šef nije imao blage veze koliko vremena treba za neki zadatak, događale su se krajnosti. Od toga da sam imao tjedne zadatke koje bih napravio za pola prvog dana u tjednu pa sve do toga da sam imao zadatke koje sam trebao odraditi u jednome danu, a trebali su mi tjedni da ih dovršim. Ali i to se sve sredi ako šef zna koliko otprilike vremena treba za koji zadatak, a ako ne zna, tu je uvijek telefon, mail, exchange, sharepoint ili na kraju krajeva, sastanak na kojemu se sve riješi.



Ustvari, ja i sad radim od kuće. Pišem ovaj tekst pomalo pa napravim pauzu, pa radim nešto drugo. Klikam jedan WiFi router i gledam što se sve može s tom napravicom, preko VPN-a sam spojen na firmu pa imam pristup svemu kao da sam i na poslu. Moj uredski IP telefon sasvim normalno radi kao kutija koja stoji u uredu, ali i kao klijent koji je instaliran na moj laptop, ja mogu zvati, a i drugi mogu mene zvati kao da sam u uredu. VoIP, Centrex, VPN... znam, zvuči komplicirano, ali nije. Sve što vam treba je da vam to netko postavi i dalje je samo klikanje, treba otprilike 10 minuta da se nauči kako što radi, stvar postaje sasvim normalna, zapravo to je bilo prvo što sam pitao kako složiti... navika...



Gledao sam malo kako je to IBM organizirao. Oni kažu da od njihovih 330.000 zaposlenih čak 40% radi od kuće, s puta ili lokacije nekog klijenta. U Americi je broj "telekomutera" porastao sa četiri milijuna 1990. godine na 45 milijuna 2006. Nije to mali broj kad se uzme u obzir da svaki takav zaposlenik znači da se svaki dan određena količina goriva manje potroši na putovanje do posla. Zvuči odlično, ali i tu se pojavio problem. Ljudi koji su radili od kuće počeli su osjećati da se udaljavaju od korporacije. Reklo bi se "daleko od očiju, daleko od srca" pa su čak i neka istraživanja pokazala da ljudi koji su fizički više prisutni u tvrtki imaju veće šanse za napredovanje. IBM je pokrenuo svoje klubove i počeo organizirati druženja i raznorazne aktivnosti kako bi ljudi ipak ostali u kontaktu. No, nije samo to problem, kompanija je morala reorganizirati i promijeniti neke načine učenja i razmjene ideja i prijeći sa starog načina razmjene znanja, ideja i edukacije, na virtualno učenje i upravljanje. Čak i svakodnevna komunikacija ide bolje ako se radi videovezom nego običnim telefonom. Telekonferencije ne moraju biti rezervirane samo za upravu, zašto ne organizirati virtualnu kavicu preko videolinka, brbljati o svemu i svačemu kao da smo s kolegama na poslu.



Mnoge stvari ide u prilog radu od kuće. Kad sve zbrojim i oduzmem, nekako mi se čini da bi se trebalo za početak, ako se uopće razmišlja o takvoj organizaciji, organizirati tek jedan ili dva dana u tjednu za rad od kuće i postupno raditi traziciju. Ali i to je početak i možda i ne bi trebalo težiti baš potpunom radu od kuće. Eh, zaboravio sam jednu sitnicu... za takav rad je preduvjet broadband, a broadband se baš i ne širi tempom kojim bi trebao, ali bit će, taman dok naše kompanije počnu razmišljati o VPNADSL-u ili Centrex ili VoIP ili Videokonferencijama (zašto ne i IPTV s korporacijskim videokanalom), e taman do tada će se i broadband proširiti koliko treba. Na kraju... hehe... a zašto ne. Evo, moja sestra si priprema teren za rad s otoka, sve što joj treba je broadband, jedino rješenje SatADSL, takav joj je tip posla jer radi s velikim fajlovima koje mora primati i slati. Naravno, samo povremeni rad, nikako puni rad od kuće, ali tko zna, možda broadband dođe i na moj otok pa će tako nešto biti moguće.



Sanjam o tome da mogu nakon odrađenog dana skoknuti na pecanje pa čak i ako sam na pecanju mogu neke stvari odraditi i iz čamca. Hehe, sjećam se kad je šogi dofurao prvi mobitel... onaj kofer sa slušalicom na 099. Prvo što sam napravio je da sam ga odfurao na gumenjak i s gumenjaka telefonirao kao: "Ej, znaš odakle te zovem? S gumenjaka, evo noge u moru i ono... cool." Hm, koje li je to godine bilo? Možda za koju godinu počnem odgovarati na službene pozive s neke totalno egzotične lokacije, laptop na koljenima, a oko mene neka borova šuma, pogled na more... mir... tišina...





Ne ignorirati pravila slanja mailova

Sve više ljudi koristi internet. To je činjenica, raste broj broadband priključaka, ali i drugih načina spajanja na internet. Danas izgleda kao da se kompletna komunikacija odvija putem interneta. Ne imati email adresu postaje nešto čudno, kao da se podrazumijeva da svi imaju nekakvu e-mail adresu, pa makar samo na poslu. I baš zato me čudi da još uvijek postoje ljudi koji ne koriste taj e-mail kako bi trebalo. Ma znam, pravila, pravila, da bi nas udavila ali... ma ima nešto u tim osnovnim pravilima što nam olakšava međusobnu komunikaciju. Većina vas to sve ionako zna, ali vjerujte mi, primam gomilu mailova i ne znaju svi ili ih nije briga. Znam da nitko ne voli pravila i što sad tu netko ima meni pričati kako da šaljem mailove, pa valjda ja imam pravo poslati mail kakav se meni sviđa. Isto tako sam siguran da nije teško pronaći na internetu popise tih pravila ali... nekako mi se čini da ih ljudi ignoriraju ili misle da se to ne odnosi na njih. Pomislio sam da bi bilo dobro možda malo objasniti neka od tih pravila i zašto ja eto mislim da bi se nekih od njih ipak trebalo pridržavati.

Odgovarajte na mailove

Zvuči logično, ali... hm... ponekad se ipak zaboravimo. Puno je toga u danu što ne stignemo, ostavimo za kasnije pa zaboravimo a to zna biti poprilično nezgodno ponekad. Rješenje je jednostavno, samo zahtijeva malo organizacije, malo stjecanja navike označavanja mailova. Svaki mail klijent ima tu mogućnost, jednostavno ju treba koristiti i mailove uredno označavati "zastavicama" Ako ne stignete odgovoriti odmah kad ste mail pročitali, označite ga ili još bolje pošaljite odgovor da ćete se javiti kasnije, a nije loše dodati u mail i molbicu da vas se podsjeti ako zaboravite poslati odgovor. Ja se ne sramim svoje zaboravljivosti pa uredno dodam u mail nešto tipa "Danas to ne mogu napraviti, ali daj me molim te podsjeti za tjedan dana ako zaboravim."

Organiziranje mailboxa

Organizirajte si mailove koje primate. Prvo podijelite poslovne od privatnih, pa podijelite po temama ili kako god vam paše, ali napravite si dobru organizaciju mailova unutar vašeg mail klijenta. Svaka mapa koju kreirate dodatno podijelite na tekuće mailove i arhivu, ako imate puno mailova u nekoj mapi, napravite nekoliko "arhiva". Vjerujte mi na riječ. Ako danas nemate puno mailova... imat ćete ih. Ja u svom mail klijentu imam mailove od 2002. godine, točnije od kad sam imao zadnju havariju koja me stajala svih mailova jer nisam radio backup. E da, radite backup. Nije to tako teško premda izgleda uzaludno, kao radite backup i nikad vam se ništa ne događa i onda lijepo preskočite raditi backup i... hop... po Murphyjevu zakonu baš tada dolazi havarija koja briše sve mailove. A kod dobre organizacije mailova lakše je i pretraživati. Uložite mali napor, progooglajte, pročitajte makar "Help" svojeg mail klijenta... isplatit će vam se.

Gramatika



E to će biti čupavo. Po logici stvari svi bi trebali koristiti neku vrstu automatskog ispravljanja pogrešaka. Većina programa to ima već ugrađeno pa, ako ništa drugo, tekstovi se mogu pisati u nekom Wordu ili OOWriteru pa kopirati u mail. Da, ali to je komplicirano, a mi se stalno žurimo, pa što ako pošaljemo malo zbrljani mail nekome koga poznamo... ništa, ali ipak stvara naviku pa nam se može dogoditi da zbrljamo mail za koji baš i ne bismo htjeli da bude zbrljan. OK, ne može se uvijek gubiti više vremena na ispravke i tipfelere, ali barem treba pokazati dobru volju.

S dijakritičkim znakovima čćšžđ je stvar malo kompliciranija. U stvari, obrnuto od gramatike i na užas naših jezikoslovaca ti znakovi postaju sve nepoželjniji u elektroničkoj komunikaciji. Ma sve je to super dok ste za kompjuterom, svojim kompjuterom i šaljete mailove, ali jeste li sigurni da onaj na drugoj strani ima točno podešen mail klijent sa ispravnom kodnom stranicom koju kodnu stranicu koristite vi? UTF-8, iso-8859-2 ili windows-1250, koju kodnu stranicu imaju podešenu oni kojima šaljete mailove?

Ne znate. E pa ako ne znate onda ne možete znati niti kako će taj mail izgledati kad ga oni otvore, hoće li umjesto hrvatskih znakova imati neke hijeroglife. A da stvar bude još kompliciranija, pojavom pametnih telefona, dlanovnika, famoznih PDA, MDA, SmartPhone, BleckBerry i sličnih napravica stvar se dodatno komplicira. Neki od tih uređaja jednostavno uopće nemaju mogućnost pisanja tih znakova. Ja sam odavno prestao koristiti te hrvatske znakove čak i kod pisanja bloga. Nikad ne znam za kojim ću se kompjuterom naći i s kojeg i kakvog gadgeta ću pisati post ili mail. Rješenje? Ne koristim te znakove i gotovo. Kad se donese zakon koji će urediti tu problematiku, možda razmislim, ali... ajde, budimo realni, prije ili kasnije ćemo jednostavno odustati od tih znakova.

Ne derite se

PISANJE VELIKIM SLOVIMA JE JEDNAKO DERANJU. Vjerujte mi na riječ, koliko god se vama činilo da znate zašto ponekad napišete sve velikim slovima, to se jako rijetko, na prvi pogled shvati kao naglašavanje važnosti poruke. Meni to uvijek sliči deranju i nekoliko sam puta imao nemalih problema jer sam nečiji mail s velikim slovima shvatio kao deranje i ... hehe... odgovorio malo... uhm... pa prenaglo. Koliko god puta sam to pročitao kao pravilo ili savjet svejedno, uvijek se nađe netko tko misli da onaj prvi pogleda na mail ne izaziva reakciju i očekuje da će, e bas njegov mail biti drugačije protumačen... e neće.

Emocije

Kad ste napisali mail, odvojite još par sekundi i pročitajte ga, a ako pišete pod emocijama... pričekajte pola sata pa pročitajte što ste napisali; jako je teško emocije prenijeti na mail. Zapravo, gotovo je nemoguće bez obzira na to koliko "smajlića" koristili u mailu. Pokušajte odrezati emocije iz maila koliko god je to moguće pa vam se neće događati da vasša sarkastična primjedba bude razlog... štajaznam... otkazu ili barem dugačkom i neugodnom razgovoru sa sefom. A nisu rijetki ni oni koji su pod emocijama mail poslali na krivu adresu tako da... smirite se, izbrojite do 100 i natrag pročitajte što ste napisali i kome šaljete i tek onda kliknite na "Send".

Subject - Naslov

Meni ponekad stvarno nije jasno kako netko uspije poslati mail bez naslova, a neki naslovi me jednostavno "oduševljavaju" tipa ... "Hej" ili "Di si" mislim, super je to u međusobnoj komunikaciji, ali kad moraš između hrpe mailova od čega jedan dobar dio spama, "probrati" one za brisanje, naslov je jako važna stvar. I dajte ne budite lijeni pa umjesto da otvorite novi mail klikanjem na kontakte samo kliknete na neki prastari mail od onoga kome šaljete pa samo kliknete na "Reply" i obrišete višak i onda zaboravite promijeniti naslov... c'mon, kao da ja nisam lijen, ali kad to već radite... promijenite naslov. A tek kad se traži neki stariji mail... joj... treba se sjetiti koja je bila tema. Pokušajte staviti naslov koji ima smisla, što kraći, ali da opet bude jasan. Pretraživanje po naslovu je brže od pretraživanja po tekstu u poruci, kad vam se skupi par GB mailova, sjetit ćete se... garant.

CC i BCC ili Sretan Uskrs svima

Kao i za svaki malo veći blagdan osim mora spama u moj inbox stižu i potoci čestitki. Super je to i eto, ljudi su me se sjetili i sve pet ali... damn, ja samo na blogu imam 650 registriranih korisnika + kontakti privatni + kontakti poslovni + raznorazne prijave na kojekakve servise pa si vi sad zamislite na što mi sliči inbox kad je neki praznik... katastrofa. I sve bi bilo super da su to kratke čestitke ali neeee... treba poslati par MB sličica, animacija, zezancija (koje sam BTW vidio barem 10 puta do sad). Ajde' nije to strašno, ponekad me i nasmije neka fotka, ali ipak...

SMS i e-mail čestitke ne doživljavam kao prave čestitke, nekako su mi fejk, a posebno SMS. Mislim si, pa daj do-vraga i bez-traga i gad-demit dajte se naučite već stavljati stvari na taj internet i okolo slati linkove na majlove, a ne ovak drito u mailbox. Ima nas koji čitamo mailove i preko raznoraznih mobilnih napravica i ponekad plaćamo taj promet k'o da je od zlata. Kako biste se vi osjećali da vam stigne čestitka koju prvo morate platiti poštaru jer pošiljatelj nije nalijepio marku? Ne baš dobro, ha?

A zašto vam je teško naučiti čemu služi BCC? Zašto nikako da shvatite da kad kopirate cijeli svoj address book u TO: polje onda svi vide sve adrese. I zašto vam nije jasno da mi se to ne sviđa... nikako i nikad mi se to neće sviđati. Pa zašto svi oni kojima ste poslali neku čestitku moraju znati kome ste sve poslali čestitku. Prestrašno. Dajte naučite da se kod slanja takvih stvari koristi BCC polje. U TO: polje upišete vlastitu mail adresu, a u BCC sve one kojima želite poslati jednaku poruku. Na taj način TO: polje neće izgledati kao kopija nečijeg adresara. Pa ne moraju svi znati da u svom adresaru imate i moju mail adresu, a tu adresu i ne moraju baš svi znati. Dakle, koristite BCC... molim vas.

Forwardiranje

Kad prosljeđujete neki mail, obratite pozornost na sadržaj maila koji prosljeđujete. Neke stvari nisu za svačije oči i definitivno možete napraviti velike probleme onome čiji mail prosljeđujete. To ne moraju biti neki supertajni podatci, dovoljna je kriva riječ na krivom mjestu i netko će saznati nešto što ne bi trebao. Dobro prekontrolirajte i čuvajte se opcije "Replay to All", razmislite je li to uvijek baš najbolja opcija. I dajte pleeez, prestanite prosljeđivati mailove s megabjtima videoklipova, pa zar još niste naučili čemu služi Jubito aka YouTube i stotinjak sličnih servisa kojima je upravo to namjena. Znam, lijeni ste napraviti upload i onda čekati da vam se to kodira pa kopirati link, ali... ja nisam lijen napraviti filtar s automatskom redirekcijom maila na SpamCop servis pa si vi sad mislite.

Nemojte slati mail :-)

Ma šalim se, samo vi šaljite mailove. Htio sam spomenuti da ima situacija kad mail jednostavno nije dobro rješenje. Ponekad se stvari trebaju "odraditi" licem u lice. Dovoljno je komplicirano prenijeti emocije, a da ne govorimo o tome kako je teško prenijeti neku kompliciraniju ideju. Nemojte ni pokušavati, dogovorite ili sastanak ili makar telefonski kontakt.

Još nekoliko kratkih sugestija

Ako šaljete veeeeliki attachment, koristiti servise kao

http://www.yousendit.com/ (do 100 MB besplatno)

http://www.dropsend.com/  (do 250 MB besplatno)

Ako se registrirate na neki servis samo za probu, ne ostavljajte svoj mail, pa čak ni gmail account, koristite mail adresu za jednokratnu uporabu.

http://10minutemail.com/10MinuteMail/index.html

Video stavljajte na YouTube ako nije "dokumentarac", a ako je dokumentarac... pa imate i ... http://www.pornotube.com/

PowerPoint prezentacije ili PDF prezentacije, one kao jako smiješne, molim vas stavljajte na... http://www.slideshare.net/

Koliko god apokaliptičari trubili da internetska komunikacija donosi otuđenje, to jednostavno nije tako i stalno se pokazuje da ti elektronički kontakti prije ili kasnije završavaju sastancima uživo. Virtualni je svijet samo jedan komunikacijski kanal i ništa drugo. Istina, sve moćniji kanal, ali ipak samo kanal. Nema ništa efikasnije od kavice/pivice u nekom bircu. Komunicirajte i telekomunicirajte bez straha. Pa ako i ne primijenite odmah baš sve iz ovdje nabacanih sugestija... nema veze... već ćete to vi s vremenom. Ja sam vam samo htio skratiti vrijeme potrebno da shvatite zašto je nešto ovako, a ne nekako drugačije pa vi sad... kako vam drago. I ne klikajte na attachmente... stvarno... nemojte ako niste sigurni što klikate.

PS: Nevezano za temu. Ako vam zatreba besplatnih programa, pogledajte ovdje...

http://www.digitaldarknet.net/thelist/

A ako vam je dosadno, recimo u školi... budite kreativni

http://www.saynotocrack.com/index.php/2007/03/21/amazing-pencil-carvings/

Ili ofarbajte jajca...

http://www.youneed2see.com/other/135/Inspiring_easter_egg_designs

Piramide i mreže



Stalno slušam i čitam o nekim onim "gore" ljudima i nekim nama "dolje" ljudima. Slušam i čitam o nekim malim ljudima i velikim ljudima pa se pitam tko su to "oni gore" i tko su to "mali ljudi" ili "obični ljudi". Po tim definicijama, ako postoje "oni gore", to znači da postoje i neki "mi dolje". Ako postoje neki "obični ljudi", to bi trebalo značiti da postoje i neki "neobični ljudi"; ondje gdje postoje "mali ljudi" valjda postoje i "veliki ljudi"... Čudno je i pitam se odakle uopće takav način gledanja na stvari.



Kao ljubitelj teorija zavjere ja bih za to optužio piramide. Zapravo, sve što ima veze s piramidama i piramidalnim strukturama. Dakle, svaka struktura koja se gradi od široke baze prema uskom vrhu je piramidalna. Simpatičan simbol...



I sad, kao nema tu ništa čudno. Svi smo mi navikli razmišljati u nekim piramidama. Naši šefovi su "iznad" nas, iznad njih su njihovi šefovi i sve tako do vrha gdje je jedan jedini šef. Kompanija ima takvu strukturu, država ima takvu strukturu, vojska, policija... Kad tako razmišljamo, gotovo sve ima takvu strukturu, cijelo je društvo jedna piramida po kojoj se mi kao nešto penjemo ili padamo. Pa ako razmišljamo u formi piramida, onda su i izrazi "iznad" i "ispod" logični... hm... ili nisu...



Po meni je takvo gledanje na stvari potpuno pogrešno. Kriva percepcija stvarnosti kojom sami sebe stavljamo ispod ili iznad nekoga ili nečega. Stalno se osjećamo ispod svojih šefova jer oni su negdje "gore", dok nam političari izgledaju veliko ako sami sebi govorimo da smo "mali" ili su "neobični" ako sami sebe vidio kao "obične" ljude. Takvu nam percepciju usađuju od malih nogu pričama o kraljevstvima i princezama i vitezovima pa nas kroz školu treniraju na raznorazne predsjednike, ali najviše kroz svakodnevno ponavljanje i upotrebu tih istih izraza sve dok i sami ne počnemo razmišljati u kategorijama malih i velikih ljudi i onih gore i nas dolje.



E sad, postoji nešto što se zove mreža i mrežna struktura. Ako je piramida trodimenzionalan objekt i ima neku "visinu" po kojoj je nešto iznad ili ispod nečega, mreža nema visinu, postoje samo međusobno povezane točke. U mreži postoje samo točke na koje se spaja manje ili više drugih točaka, ali su sve u istoj razini. Kada bi se mrežna struktura primijenila na međuljudske odnose, nestala bi treća dimenzija i sve bi bilo bliže ili dalje od neke centralne točke, ali u istoj razini... Različito, ali skoro jednako po važnosti ili nevažnosti. E kako bi bilo lijepo primijeniti to i na terminologiju gdje ne bi bilo neobičnih ljudi niti onih velikih niti onih iznad... Svi bi bili na istom nivou, a samo bi nas broj dodirnih točaka oko nas definirao. Hm, da... idealizam ili...



Onda sam pokušao zamisliti piramidu... recimo žičanu strukturu... OK, nije teško zamisliti piramidu s više "nivoa". Od vrha ide nekoliko linija do prvog nivoa, a iz svake točke idu linije na niži nivo kao neke manje piramide. Tako se to vidi u tri dimenzije, ali... ako tu piramidu pogledamo odozgo... e onda ćemo vidjeti ... mrežu. Sve točke u istom nivou, stvar funkcionira i sve i dalje radi kako je radilo i prije, ali sad više nije piramida nego mreža... ha... ludo.



Zapravo, samo su nas istrenirali da se vidimo ispod i iznad nekog ili nečeg, stvorili su nam privid koji služi za manipulaciju jer... pa ako je netko "veći" od malog ili neobičniji od "običnog" čovjeka... eeee... onda on ima moć nad malim čovjekom... Kad bi mu oduzeli tu poziciju iznad, oduzeli bi mu i velik dio prividne moći. Da, ljudi su nekad dizali revolucije da bi maknuli "one gore", ali nakon svake revolucije piramida se sama od sebe vratila kao struktura... Sama od sebe, i onda je nešto što je bilo revolucionarno i težilo izravnavanju opet postalo piramidalno. Nitko se nije sjetio mreže i mrežne strukture jer.... pa tako su ih naučili. A stvar je tako jednostavno riješiti, treba samo u vlastitoj glavi promijeniti percepciju. Nikakva revolucija. Rušenje onih gore možemo "odraditi" u svojoj glavi.

Spin blogeri

Sigurno ste čitali o spin doktorima koji za razne kompanije i političare rade posao preokretanja javnoga mijenja. Svaki put kad se dogodi nešto loše, oni to nekom majstorijom preokrenu u nešto ne tako loše, a pravi majstori spina mogu preokrenuti katastrofu u nešto superpozitivno. Jedan od lošije odrađenih poslova jest izvještavanje o katastrofalnom nemaru u Karlovačkoj pivovari koji je rezultirao tragičnom smrću jedne osobe. Tragično, katastrofalno, bahatost uprave - to su riječi koje bi pravi spin doktor zamijenio s pogreška, incident i nesretan slučaj. Da, upravo tako, nečija bahatost i nedostatak ljudskosti koji rezultiraju svakodnevnim trovanjem svih nas samo zato što je netko odlučio uštedjeti par kuna za odlaganje opasnog otpada, u rukama pravog spin doktora postaju tek nesretan slučaj poručujući svekolikom pučanstvu da se ne brine jer ... ne, nije istina da nas svakodnevno truju, to je tek slučajnost, nespretnost.



No to je dio naše svakodnevice. Živimo u svijetu iluzija i iluzionista koji pred nama izvode manje ili više uspješne igre sjenki. Zapleteni smo u poluistinama i bijelim lažima, političari ne lažu nego izgovaraju neistine, a razlog je neinformiranost. Na osnovi takvih stvari većina ljudi stvara svoju percepciju stvarnosti i onda se prema toj percepciji ponašaju. Onaj tko uspješno kontrolira tu igru laži i poluistina taj kreiranjem percepcije upravlja ljudima. Taj posao je opće priznat i možete ga čak i naučiti na nekom seminaru ili iz neke knjige, dovoljno je da se zainteresirate za posao glasnogovornika, pi-ar ili PR ili public relations ili osobe zadužene za odnose s javnošću.



Stvar je na prvi pogled jednostavna. Neki političar ili neka kompanija želi utjecati na javnost, promijeniti neku percepciju, bilo da se radi o prikrivanju nečeg lošeg ili jednostavno o reklami najnovijeg proizvoda koji se želi izbaciti na tržište. Organizira se neka press konferencija na koju se pozovu određeni novinari koji onda napišu izvještaj s press konferencije. Ali pa zar nije malo naivno da je to sve, da je dovoljno natipkati neki "press release" materijal i poslati ga novinarima? Pa u većini slučajeva jest, ali ne uvijek, uvijek se nađe neki novinar koji bi postavio dodatno pitanje, neko nezgodno ili možda samo za tu priliku neprikladno pitanje. Pa kako onda kontrolirati i takve slučajeve. Ili još gore kako kontrolirati recimo blogere, tu hrpu luđaka i slobodnjaka koji čvrsto vjeruju da će ih istina osloboditi?



E pa postoji i za to lijek. Svaka poštena PR agencija ima dokumentaciju o svakom važnijem opinion makeru na "tržištu". Svaki poznatiji novinar ima detaljan opis načina na koji mu se neka stvar treba prezentirati da bi se dobila željena reakcija. Stvar je samo u organizaciji posla i održavanju baze podataka potencijalno interesantnih novinara. Nekom novinaru je dovoljno da dobije povremeno neku insajdersku informaciju pa mu se na taj način nekako približe slanjem informacija, novinar se navuče i vrlo brzo shvati što i kako i o čemu treba pisati da bi mu potencijalno zanimljive informacije nastavile dolaziti. Neki se pak novinari oduševljavaju gadgetima recimo IT novinari pa se tako redovito događa da se gadget koji dobiju na testiranje nekako zadrži u njihovom trajnom vlasništvu. Ali ima još tih sitnih trikova, kao što rekoh, bitno je imati dobru i detaljnu bazu podataka o ljudima koji pišu u medijima.



Ali zamislite da vam jednog dana na mail stigne kompletna dokumentacija o vama koju drži takva jedna agencija. Kako bi se osjećali da saznate da gotovo sve što radite netko kontrolira i da se podatci koji vam stižu ponekad tempiraju i prilagođavaju baš vama. E a upravo to se desilo. Microsoft je poslao kompletnu dokumentaciju o jednom novinaru... upravo tom novinaru.



Microsoft Sends Secret Dossier on Reporter, to Reporter



Simpatično, zar ne. A ja se pitam je li uopće moguće nekako izaći iz te mreže i stvari sagledati sa strane ili je jedini izlaz potpuno ignorirati sve oko sebe i svaku informaciju uzimati kao nečiji pokušaj manipulacije. Ne znam, meni je to sve potpuno novo i nepoznato i za sada jako zanimljivo. Na kraju krajeva, pa cijeli je život neka vrsta igre, neka vrsta filma u kojem glumimo i mi i oni oko nas. Iluzija, privid stvarnosti. Katkad mi dođe da parafraziram staru izreku: "Što više poznajem ljude, to više volim servere."



U zadnje vrijeme pažljivo pratim neke blogere i njihov način pisanja, predizborno vrijeme je jako interesantno vrijeme za uočavanje nekih sitnica i signala, a pomno pratim i "dojave" koje mi stižu na mail. Postaje zanimljivo, bliže se izbori. Vidim da je na HTV-u izabran v.d. hm... da... neka, to je dobro, sad bar znamo odakle vjetar puše i što će nam donijeti jesen 2007. ... Mislim, osim kiše i vjetra. Nekako imam jak osjećaj u kostima da će promjene izostati bez obzira na sve spin doktore ovog svijeta i sve blogove i blogere i demokraciju i internet i ... ma... nema veze, ionako se nikad ništa nije mijenjalo pa zašto bi se promijenilo baš sad.



Anyway, ja se i dalje igram s gadgetima jer su mi interesantniji od politike pa evo jedan programčić ako vam zatreba. Preletio sam preko mogućnosti spajanja BlackBerryem ili s MDA ili nekim PDA na udaljeno računalo i njegov desktop. To mali Windowsi Mobile imaju već ugrađeno u sebi, ali ono što nemaju je obrnuta stvar. Kako da se ja spojim sa svojeg kompjutera na ekran svog MDA. Evo, program se zove "Pocket Controller" 





Malo,sam se igrao i moram reći da me oduševio program. Ne samo da se dobije kompletan ekran nego ima još i hrpu mogućnosti kao što su snimanje desktopa bilo kao slike ili kao videa. Dobro dođe nekome tko želi napraviti neki tutorial, recimo za firmu u kojoj više ljudi koristi slične uređaje ili nekome tko jednostavno želi povremeno presložiti svoj MDA a lakše mu je raditi na normalnoj velikoj tipkovnici nego na maloj tipkovnici na uređaju ili na ekranu. Evo kako to izgleda na mom stolu...









VIDEO 1



VIDEO 2



Igrajući se tim programom odlučio sam prilagoditi svoj blog PDA, BlackBerry i sličnim uređajima. Mali plugin za WordPress i stvar je riješena. Pocket controller mi je poslužio da snimim rezultat i kako sad izgleda kad se pristupa blogu s nekom od mobilnih napravica ...



Ali to nije sve što se može s ovim malim simpatičnim napravicama tipa BlackBerry, MDA i slično. Recimo, nabavite si program mobi control i sve male mobilne igračkice koje ste podijelili zaposlenicima možete pratiti, gledati što se zbiva na njima, gdje su i što rade... simpatično. Evo kako to izgleda...





A kako se sve i na koje načine može iskoristiti činjenica da se u svakom trenutku možete spojiti na nečiji MDA ili BalckBerry, to ostavljam vama da si zamišljate. Recimo samo da su mogućnosti... paaa... dosta široke... ;-)

Tko su pirati

Slučajno sam naletio na vijest koja govori o ruskom profesoru koji je završio na sudu nakon što ga je BSA tužila zbog kupovine računala za školu na kojima su bile instalirane nelegalne kopije Widnowsa. Cijela je priča bila aktualna kad je Bill Gates putovao Europom i predstavljao Windows Vistu. Čak su i Gorbačov i Putin urgirali kod Billa Gatesa da nekako nagovori Microsoft da odustane od optužaba, ali je Bill Gates samo odmahnuo rukom. Izgledalo je da je sve sretno završilo i da profesor neće u zatvor kad je ruski sud zaključio da je optužba trivijalna i odbacio ju. Da, ali onda je sve otišlo na viši sud jer je netko uložio žalbu. A taj netko je zapravo BSA. I sad će profesor možda ipak završiti u Sibiru.



No dobro, koliko sam ja shvatio BSA i ZAMP uglavnom ganjaju osobe koje se bave preprodajom, a manje proganjanjem korisnika koji ponekad nešto skinu s interneta za vlastite potrebe. Dakle, pirati su one osobe koje neovlašteno preprodaju tuđa autorska djela. Nema tu ništa sporno, oni ne plaćaju porez i ne plaćaju naknade vlasnicima autorskih djela i takav je zakon i eto... tu smo gdje smo. Dočekali smo i porez na medije u organizaciji ZAMP-ira zakon po kojem ste unaprijed kažnjeni ako kupite prazan CD ili DVD, kao recimo da svaki put kad sjednete u auto platite paušal za nevezivanje pojasa i onda zaključite da... a zašto bi vezali pojas kad ste ionako platili kaznu za nevezivanje pojasa. OK, karikiram naravno.







A kad već karikiram, ne mogu ne usporediti jednu drugu vijest s nečim što se događa kod nas. Znam, kažu mi pravnici da se naš zakon ne može uspoređivati s američkim, ali ja svejedno neke stvari uspoređujem. A vijest otprilike kaže ovako. Cabelvision Systems Corp. izgubio je pravnu bitku protiv hollywoodskih studija i nekih televizija koje su ga tužile zbog toga što je pokušao uvesti uslugu mrežnog snimanja programa.



Cablevision Loses Network DVR Court Case



NEW YORK (Reuters)- Cablevision Systems Corp. has lost a legal battle against several Hollywood studios and television networks to introduce a network-based digital video recorder service to its subscribers.




Ako vam nije jasno što je to mrežno snimanje programa, sve će vam biti jasno kad pogledate stranice dodatnih usluga za MAXTV i potražite uslugu pod nazivom Snimalica. Ista usluga, ista potencijalna tužba. I dok su se svi članci na temu ilegalne distribucije programa preko MAXTV-a uglavnom bavili činjenicom da HT nema potpisan ugovor s HTV-om, HT se branio izjavama da to nije zakonom regulirano. Ne kužim kako to nije zakonom regulirano, a ja bio duboko uvjeren kako ZAMP radi svoj posao i kako mu je posao štititi autorska djela, i to po zakonu koji je to regulirao? Hm, ali HT kaže da to nije regulirano, a

kad to kaže HT, onda je to tako i nikako drugačije. No čak ako pristanemo i na takvu formulaciju da je HT u pravu, pa čak i ako se HTV i HT dogovore i potpišu ugovor o distribuciji i sve to amenuje ZAMP, ostaje jedan veliki problem. Ostaje problem Snimalice i preprodaje tuđih autorskih djela. Na koju foru HT i HTV mogu potpisati ugovor o preprodaji nečega na što nemaju pravo, recimo stranih serija i filmova. Koliko ja znam, HTV ima samo pravo emitirati filmove, već je i redistribucija preko kabela i IPTV-a diskutabilna, ali nitko, pa čak ni ZAMP ne može odobriti preprodaju stranih filmova.



Sad samo ostaje pitanje hoće li se ti veliki studiji polakomiti na laku lovu i jednostavno tužiti HT kao što su tužili Cabelvision ili će zaključiti da je to uzaludan pokušaj u zemlji u kojoj postoji "ličko rukovanje". A onda opet, tužili su i u Rusiji, tuže po cijelom svijetu, od

kućanica, preko studenata do velikih kompanija. Ne znam. Moglo bi biti svega i svačega. Dečki i dečkice iz HT-a... drž'te se, nemojte poslije reći da vam nitko nije rekao. Evo, ja sam vam rekao. :-)





Litavski parlament: Blogeri ne mogu biti novinari



VILNIUS - Litavski bloger uložit će žalbu protiv odluke parlamenta kojom mu je odbijen zahtjev za akreditacijom s obrazloženjem da nije profesionalni novinar.



I sad bi to kao trebalo biti nešto strašno. Pa lijepo su mu i rekli... biti blogerom ne znači baš ništa. Bloger može biti svatko i definitivno ne daje svakome pravo jednako profesionalnom novinaru, kao što biti blogerom ne daje nikome pravo da bude... štajaznam... kontrolor u tramvaju. Glupost. I onda se poziva na slobodu govora, damn, kakve veze ima sloboda govora i novinarske akreditacije i kakvog bi onda uopće smisla imale i akreditacije kad bi ih svatko mogao dobiti jer svatko može otvoriti blog.



A što se tiče blogera i bloganja, pogledajte tko sve danas bloga... evo, na ovom blogu blogaju ... golubovi. Da, golubovi na koje su zakvačeni senzori čiji se podatci automatski objavljuju na ... blogu. Golubovi ekološki reporteri, nešto k'o leteća Branka Šeparović. I što sad? Imaju li i oni pravo na akreditaciju? Ono, da se mene pita, ja bih ih pustio u Sabor da malo lepršaju iznad glava sabornika i rade im ono što političari rade svima nama, ali... ne ide to tako.



Ako netko baš jako želi raditi kao novinar, a nije novinar nego bloger, jedina ispravna taktika je gerilsko novinarstvo. Kao što postoji gerilski marketing, postoji i gerilsko novinarstvo. Bez akreditacija, bez dozvola, bez obveza i ograničenja. Doduše, teško je doći do nekih informacija bez klasične infrastrukture nekog medija, ali... hej, tekila guerila, ne možeš imati sve; sad ili si novinar ili gerilski novinar, tj. bloger.





Blogom do posla





Naziv kolumne je 'Sve što znam o internetu naučio sam na... internetu' i to je sasvim točno. Na internetu sam naučio i dalje učim sve što mi treba. Učim stvari koje mi trebaju za posao, učim stvari koje mi trebaju za pisanje bloga, učim stvari koje mi trebaju za bilo što u životu. Naravno, osnove se nauče u školi, a ja sam u svoje znanje ugradio i jednu Cisco akademiju i pripremu za CCNA. No ipak, najviše sam znanja jednostavno 'skinuo s neta' u vidu raznoraznih PDF knjiga, priručnika, online tečajeva i meni najdražih webinara. Radim na brzom čitanju s jednim programom koji se zove RocketReader i povremeno brusim brzinu i preciznost tipkanja s TypeMasterom. Sve se može naučiti, nije problem i nije ni skupo jer se većina programa može naći na netu u nekoj besplatnoj verziji, a ako ne u besplatnoj verziji, uvijek se može posegnuti za nekim p2p programom i 'nabaviti' neku piratsku verziju da se nauči raditi s nekim programom.

Sakupio sam i hrpetinu materijala, što isprintanih PDF knjiga, što pravih knjiga i tri 'torbe' krcate DVD-ima natrpane literaturom, programima, tutorijalima, webinarima i svime što mi je ikad zatrebalo. Teško da bih ikad nabavio svu tu gomilu materijala da nema interneta, za mene je to smisao flat-rate tarife. Bez flat-rate tarife nikad mi ne bi palo na pamet da iz čiste znatiželje 'skinem' kompletni SuSE, i to svaku verziju koja izađe, nikad ne bih skidao sve verzije Asterisk@Home servera ili more literature koju sam skinuo sa p2p mreže. Većinu toga nisam ni pročitao, ali od hrpe svega i svačega uvijek se pronađe točno ono što mi u nekom trenutku zatreba, pa ako nešto i zagubim po harddiskovima, uvijek mogu ponoviti download. Nekad je brže skinuti neku stvar još jednom s neta nego prekopavati po starim CD-ima i DVD-ima. I onda je došao blog...

Sve te stvari koje sam naučio same po sebi i nisu previše korisne ako ih ne mogu filtrirati i usporediti u komunikaciji s ljudima 'iz struke'. Teško je u moru svega i svačega na internetu pronaći uvijek ono što ti treba i da to bude najbolja informacija. Tek u virtualnim razgovorima u mojoj maloj blogu-birtiji došao sam do još boljih rješenja i informacija. Uvijek se nađe netko tko je isti problem riješio na drukčiji, možda i bolji način, tko je spreman ubaciti neki komentar, neku sugestiju ili link. Ali blog je postao i više od pukog nabrajanja događaja iz života, s posla i iz telekomunikacijskog svijeta. Blog su počeli čitati i ljudi iz svih telekoma, da, čak i iz zločestog T-Telekoma. U početku sam im vjerojatno bio smiješan u svojim skribomanskim ispadima ali, ako ništa drugo, pomoglo im je da sami sebe sagledaju u jednom drugom svjetlu. Nije čudno što su mi počele stizati i kojekakve informacije i sugestije o ovome ili onome. Na moju veliku sreću, nisu me doživjeli kao totalnog klauna pa me nisu samo popljuvali, nego su mi pružili i neka objašnjenja o tome kako stvari funkcioniraju, čisto da dobijem bolju sliku o tome o čemu pišem pa da pišem makar mrvicu korektnije. Javili su mi se doslovno iz svih telekoma, direktno ili indirekto. Nekad su informacije stizale pod nickovima, nekad direktno i svi kontakti su uglavnom završili na nekoj od brojnih informativnih kavica u nekom telekomu ili mojoj omiljenoj birtiji (pravoj birtiji, ne blogu).



OK, tako je to počelo. Prvo internet kao beskrajna knjiga znanja, pa onda blog kao način komunikacije da bi sve izašlo iz virtualnog svijeta u RL (Real Life). Dalo bi se pričati o tome jesam li ja uspješno pomaknuo te planine i vjetrenjače na koje sam navalio. Evo, baš sam neki dan 'jamrao' o tome kako se natežem s online pregledom računa kod T-Mobilea pa sam spomenuo i footer u kojem je jedan krivi link i datum zadnje izmjene od 1. 10. 2004. (službeni prvi dan rebrandinga, dobrodošli u T-Svijet). I hop... javljaju mi iz T-Mobilea da su pokrpali te stinice, maknuli datum, popravili link, ali su mi javili i da će napraviti kompletan redizajn stranica. Cool, nešto se mijenja, planine se pomiču. Ustvari, riješio sam ja još neke stvari sa T-Com problemima, ali nisam o svemu pisao. Slično se dogodilo i s Optimom kad je pustila u rad svoju uslugu ADSL Traffic pa je zaštekalo s uključivanjem i isključivanjem firewalla. Jedan mail u Optimu i drugi dan je stvar bila riješena. Slično smo 'komunicirali' i sa VM Mrežama kad im se sistem pod navalom p2p prometa počeo raspadati. Problem, doduše, nismo riješili, ali je barem sve što se događalo bilo napisano na blogu. Eto, može se komunicirati s telekomima... telekomunicirati. :-)

Ali, to je sve premalo za mene. Takvo komuniciranje je OK, ali ja sam si zamislio nešto mnogo više od toga. Presporo to ide s blogom, i kavicama i pisanjem. Ustvari, nekad je i kontraproduktivno jer je jednostavno presporo, a nekad se promjene i ne vide. E. pa da bi se planine pomaknule, treba zasukati rukave i početi kopati, dublje i jače, i treba biti znatno bliže mjestu na kojem se stvari mogu mijenjati. I sad, konačno, da vam saopćim glavnu vijest koja je rezultat svega što sam radio u posljednjih nekoliko godina, što u firmi, što na blogu.

Od 1. 4. 2007. počinjem raditi u Optima Telekomu. Danas su mi javili da je ugovor potpisan, papirologija sređena, Upravni odbor dao zeleno svijetlo i ja krećem. Krećem u nešto što bi, barem po meni, trebalo rezultirati promjenama na bolje. E sad, kako će se to dalje razvijati, to bumo videli. Ne bojim se posla niti nepoznatih stvari, imam hrpu ljudi koji mi pomažu i... hehe... tu je uvijek internet.



Ovo sam jednostavno morao napisati jer ne bi bilo fer da skrivam tu informaciju i bilo bi potpuno besmisleno jer, koliko sam čuo, informacija je ionako već izašla van, makar je tek danas za mene to definitivno. Morao sam to napisati da oni koji čitaju to što pišem imaju sve relevantne podatke da shvate ono što pišem a da se stalno ne pitaju jesam li se sad prodao ovom ili onom telekomu ako napišem nešto pozitivno... ili negativno. Dakle, eto, sad sam u Optimi. Dugo sam razmišljao o tome mogu li uopće nastaviti pisati blog ako sam direktno u nekom telekomu. Vjerujete, mnogo sam razmišljao, ali baš ništa nisam smislio. Informacije i tekstovi su i prije bili subjektivni pa će i dalje biti subjektivni i bazirat će se na mojoj percepciji svijeta. Kako se percepcija mijenja zavisno od informacija koje posjedujemo, vjerojatno ću stvari doživljavati na malo drukčiji način.

Razmišljao sam i da potpuno zatvorim blog jer bi sad ljudi mogli zaključiti da ću početi pisati reklame za Optima Telekom ili kritizirati samo konkurenciju, ali... ni to nema nekog smisla. Jednostavno ću pisati malo drukčije nego dosad, pa ćemo vidjeti ima li to ili nema smisla. Najlakše je prestati pisati ili zatvoriti blog, ali to mogu u bilo kojem trentuku.

Pa sad, nek' netko veli da broadband ne donosi nova radna mjesta i da je penetracija interneta tj. broadbanda samo floskula.

Mobilni broadband



U posljednje se vrijeme malo intenzivnije igram raznoraznim opcijama mobilnog pristupa internetu. Nije da to nisam koristio i do sada, ali to je bilo više-manje samo za pregledavanje mailova i nekoliko pokušaja pristupa udaljenom računalu preko RDP-a i SSH2. Nisam nešto lud za takvim opcijama i koristio sam ih samo kad sam morao. Da budem iskren, nisam baš osjetio neku potrebu za plaćanjem raznoraznih pretplata i uzimanjem paketa na sve ovo što već ionako plaćam, a cijene baš i nisu tako popularne kao ni način na koji su formirane pa mi je moj klasični ADSL sasvim OK za veliku većinu stvari koje mi trebaju.

http://img137.imageshack.us/img137/6323/bbsshfy3.jpg http://img137.imageshack.us/img137/6323/bbsshfy3.jpg

Nisam mogao ne primijetiti reklame koje se vrte na TV-u. Isprobao sam VIP-ov Homebox koji zapravo nije mobilni internet jer su mi ga isključili čim sam ga aktivirao na lokaciji izvan županije u kojoj sam ga prijavio. Krasno zamišljena kutijica koja se zove GlobeSurfer, što bi valjda trebalo aludirati na GlobeTrottera ili neku vrstu putnika, ali je zabranjeno bilo kakvo putovanje pa malo gubi smisao, a ako mobilni uređaj fiksiram na jedno mjesto i ako taj uređaj debelo zaostaje po karakteristikama (brzina interneta, brzina uspostave poziva, kvaliteta zvuka kao na mobitelu, cijena), onda se pitam zašto bi itko htio takav uređaj da njime "zamijeni" fiksnu liniju osim u slučaju da netko baš nikako ne može doći do te fiksne linije i baš mora imati fiksni broj telefona.

Koristio sam VIP-ove data pakete spajajući svoj kompjutor preko bluetootha na svom mobilnom telefonu i stvar radi odlično, jedini je problem bio što moj telefon nije podržavao ove UMTS načine prijenosa pa je bio nešto sporiji (dosta sporiji), ali s malo naprednijim telefonom tipa Vario II na isti sam način postigao brzine jednake onima na Homeboxu. OK, ostaje cijena od 0,10 kn za razgovore u fiksnoj mreži, ali samo za prvih 1000 minuta, kao i paket od 1GB prometa, ali nije fiksna linija, a nije ni mobilan... pa što je onda s njim?

http://www.dailymotion.com/tzombix/video/x1idut_homebox-ii/1 http://www.dailymotion.com/tzombix/video/x1idut_homebox-ii/1

Pošto sam odustao od ideje da koristim Homebox, prebacio sam se na kombinaciju telefon + bluetooth kao vezu na internet. Brzine koje sam dobivao slične su i na VIP-u i na TMHR-u i samo u rijetkim situacijama sam negdje naletio na neki trag UMTS signala. Što ću, valjda se krećem po pogrešnim kvartovima. Kako sve zajedno više koristim kad sam daleko od Zagreba ili bilo kojega većega grada za koji oni tvrde da imaju UMTS signal, dođe mi skoro na isto imam li uopće uređaj koji podržava UMTS ili nema.

Na kraju se sve svodi na upotrebljivost tehnologije i njezinu cijenu, ali i na činjenicu da su broadband korisnici postali poprilično razmažena skupina korisnika i teško im je "uvaliti" nešto novo ako to novo ne donosi nešto stvarno bolje, jeftinije ili barem drukčije. Problem sa širenjem mobilnog broadbanda isti je u Hrvatskoj kao što je i u Americi ili Engleskoj. Stvar je jednostavno lošija od broadbanda pa potencijalno najveća skupina korisnika, broadband korisnici, nisu pretjerano oduševljeni i ne žure se postati još i mobile broadband korisnici.

http://www.dailymotion.com/tzombix/video/x1j617_dscf3159/1 http://www.dailymotion.com/tzombix/video/x1j617_dscf3159/

Sjećam se prvih paketa koje je HT nudio sa svojom ADSL uslugom u kojima je najveći paket prometa bio 6 GB i sve preko tog prometa plaćalo se po cijeni od cca 0,50 kn po megabajtu bez ikakve mogućnosti uzimanja dodatnih paketa, dok je na spominjanje flat-ratea Ivana Šoljan samo odmahivala rukom i ne mogu ne zamijetiti sličnost s ovom novom mobilnom tehnologijom i paketima koji su limitirani i kod kojih se nakon prelaska inicijalnog paketa plaća papreni promet. Kao što je to bilo s ADSL-om koji je godinama imao svega nekoliko tisuća korisnika, tako i mobile broadband baš i nema previše korisnika i vrlo sporo se širi.

Jedan od razloga visokih cijena ADSL-a je bila neadekvatna mreža koja ionako nije moga podnijeti velik promet i mnogo korisnika. Pretpostavljam da se i kod mobilnog broadbanda radi o sličnoj taktici smanjenja opterećenja mreže koja još nije sposobna podnijeti veći broj korisnika, ali i izvlačenju maksimalnog profita od nove tehnologije. Nekako mi je jedno previše slično drugome da bi bilo slučajno. Pa sad, ako se stvari budu razvijale kao i kod ADSL-a, to znači da ćemo morati pričekati još koju godinu da se pojave isplativiji paketi ili možda čak i flat-rate paket pa da i mobilni broadband postane prihvatljivija opcija, a ne neka egzotika koju si rijetki mogu priuštiti.

Šteta što pri uvođenju novih tehnologija i usluga ljudi iz marketinga uvijek imaju glavnu riječ; njima nikako nije jasno gdje griješe i zašto im se usluge koje su same po sebi odlične zapravo ne prodaju kako bi trebalo. A ja im neću reći kako se slažu paketi... Što ja znam o marketingu i PR-u pa da njima objašnjavam gdje griješe u pristupu, naučit će. A opet, tko zna, možda namjerno ciljaju na neki uski krug ljudi koji su spremni skupo platiti uslugu koja još nije uhodana samo zato da budu prvi... hm... tko će ga znati.

Pravilnik o zaštiti zdravlja pri radu s računalom





Kako to obično biva, nakon pročitane vijesti počinjem nekim čudom bolje primjećivati stvari o kojima sam i prije razmišljao, ali sad ih jednostavno bolje zapažam. Tako sam pročitao vijest na business.hr o stupanju na snagu "Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom". Kaže vijest da Pravilnik stupa na snagu za dva mjeseca. Sjetio sam se svih svojih muka oko rada na računalu i potražio taj pravilnik da vidim što će to zapravo značiti za firme koje, da budemo iskreni, i ne paze baš previše niti na kvalitetu računala niti na pravilno opremljeno radno mjesto.



Kako sam baš usred mijenjanja kompletnog života naglavce i pokušavam srediti što je moguće više stvari u što kraćem roku, jedna od stvari koje su mi na listi za sređivanje je i zatvaranje obrta. Stvar je jednostavna i nezanimljiva, ali me odvela u poreznu upravu gdje sam išao provjeriti kolika su mi zaduženja. U minijaturnoj prostorijici, nekih 2 x 3 metra ili možda mrvicu više, stisnuta su 2 radna stola i jedan ormar. Dvoje ljudi stisnuti k'o sardine sjede ispred prastarih 15" monitora koji stoje na starim kantama od kompjutora. Mjesta jedva da ima za kompjutor i tipkovnicu, stolac se ne može pomaknuti baš previše od stola, a i sam stolac je jezivo neudoban, znam, imao sam takav doma. I taman sam pomislio kako će upravo njih ta vijest razveseliti ali... hm... netko se dosjetio i odredio da se za radna mjesta koja su otvorena prije svibnja 2005. usklađivanje treba napraviti tek za 4 godine, dok se samo za radna mjesta otvorena poslije svibnja 2005. usklađivanje treba napraviti u roku od 2 godine, što istječe za dva mjeseca.



Članak 11.



Novo radno mjesto ili ono koje se oprema računalom mora u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika ispunjavati zahtjeve za sigurnost i zaštitu zdravlja utvrđene ovim Pravilnikom.



Članak 12.



Poslodavac mora postojeće radno mjesto koje je u uporabi na dan stupanja na snagu ovog Pravilnika prilagoditi zahtjevima utvrđenim ovim Pravilnikom u roku od četiri godine od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.



Lijepo si je to Vlada namjestila. Većina Vladinih ureda i ovakvih uprava i sličnih mjesta izgleda upravo ovako. Neki stari stol, prastari kompjutor s malim monitorom, stara tipkovnica. Da, ali upravo ta prastara radna mjesta na kojima je prastara oprema bit će "usklađena" s Pravilnikom tek za dvije godine i dva mjeseca, a nova radna mjesta na kojima je vrlo vjerojatno i novija oprema, e oni će biti u skladu. Odlično su to poštelali. Baš kako im odgovara... kao i uvijek.







No, sam pravilnik je zapravo odličan kad bi ga se primijenilo odmah, a ne za 2 godine do kada će ljudi u ovoj Lijepo našoj e-Hrvatskoj iskriviti kralježnice, upropastiti vid i jako dobro naučiti što je to upala karpalnog kanala. Ja nisam imao pravilnik kad sam počinjao raditi na kompjutoru, ali sam sva ta pravila jako dobro naučio i osjetio na vlastitim očima, kralježnici i zglobovima.



Jedna od crtica je da se treba omogućiti svakom zaposleniku da napravi pauzu u radu s računalom, i to najmanje svakih sat vremena po pet minuta.



Jedna od crtica je da se treba omogućiti svakom zaposleniku da napravi pauzu u radu s računalom, i to najmanje svakih sat vremena po pet minuta
Članak 8.



Kako bi se smanjilo opterećenje pri radu sa zaslonom poslodavac mora na temelju mjera iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika planirati aktivnosti radnika na takav način da se rad sa zaslonom tijekom rada periodički izmjenjuje s drugim aktivnostima. Ako ne postoji mogućnost promjene aktivnosti radnika, odnosno radnik nema spontanih prekida tijekom rada, poslodavac mu ovisno o težini radnih zadataka i posljedičnog vidnog i statodinamičnog napora tijekom svakog sata rada mora osigurati odmore u trajanju od najmanje 5 minuta i organizirati vježbe rasterećenja. Način provedbe odmora i vježbi mora biti primjeren stručnim doktrinama sukladno preporukama specijalista medicine rada.



Ovo je odlično u kombinaciji s definitivnom zabranom pušenja u uredima koja se, kako vidim, baš i ne poštuje striktno. Eto, barem će pušačima dobro doći odredba da se moraju prošetati svakih sat vremena, a i manje će pušiti ako ne puše dok sjede za računalom. Uh, to sam isto naučio na vlastitoj koži, tj. plućima. Definitivno se ne smije pušiti dok se radi jer se čovjek zadubi i zaboravi koliko popuši i onda je kasno. Ja sam samom sebi zabranio pušenje dok radim čak i doma. OK, znam da bi bilo još bolje potpuno prestati pušiti, ali ovako sam prepolovio broj popušenih cigareta... barem nešto.



b) Zaslon



Određivat će se i kvaliteta radnog stolca, monitora te tipkovnice
1. Udaljenost zaslona od očiju radnika ne smije biti manja od 500 mm, ali opet ne tolika da bi radniku stvarala teškoće pri čitanju podataka sa zaslona. Slika na zaslonu ne smije treperiti i frekvencija osvježavanja slike zaslona mora biti najmanje 75 Hz za CRT zaslone i 60 Hz za LCD zaslone.

2. Znakovi na zaslonu moraju biti dovoljno veliki, oštri i tako oblikovani da ih se može razlikovati. Znakovi, razmaci između znakova i redova moraju biti dovoljno veliki, da ih je moguće razlikovati bez napora, ali ne preveliki kako bi tekst bio pregledan.

3. Osvijetljenost i kontrast na zaslonu moraju biti podesivi, tako da ih radnik bez teškoća može prilagođavati stanju u radnoj okolini.

4. Zaslon mora biti pomičan, tako da radnik njegov smjer i nagib može prilagoditi ergonomskim zahtjevima rada.

5. Mora biti osigurana mogućnost prilagođavanja visine zaslona visini očiju radnika, tako da oči radnika budu u visini gornjeg ruba zaslona, pravac gledanja u istoj ravnini ili ukošen prema dolje do 20°.

6. Na zaslonu ne smije biti odsjaja jer on smanjuje čitljivost znakova i uzrokuje zamor očiju.

7. Zaslon mora biti čist, kako bi slika na zaslonu bila jasna, a tekst čitljiv.







Kad sam počeo raditi, imao sam CRT, jedan, ali vrijedan, s oštrom slikom. Onda sam složio 3 monitora jedan pored drugog i oduševio se kako je odlično raditi na tako velikoj površini. Ali pogreška je bila što sam kupio 3 vrlo jeftina 17" monitora. Nakon duljeg rada koža lica mi se počela zatezati, glavobolje su postale redovite, oči su pekle, a nakon višesatnog buljenja u monitor pogled mi se čak mutio. Stvar je otišla predaleko i odlučio sam žrtvovati popriličnu količinu novca za istu tu konfiguraciju, ali s LCD monitorima. Vjerujte mi, osjeti se razlika. A u najgorim trenutcima kad vas oči počnu peći i pogled vam se zamuti, potražite u ljekarni neke od tableta s vitaminima za oči. Ja sam isprobao OcuGuard i Makulin i definitivno pomažu.



c) Tipkovnica



 OK je to da znakovi na tipkovnici budu čitljivi i jasni, ali ja bih prvo ljude naučio pisati na tipkovnici bez gledanja u tipkovnicu, kaže Zombix
1. Srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, kosina joj ne smije biti veća od 15°, a ako je njezin donji rub viši od 1,5 cm potreban je produžetak koji služi kao podloška za šaku. Tipkovnica mora biti slobodno pokretna po cijeloj radnoj površini, tako da omogućuje radniku prirodno držanje tijela i ruku. Mogućnost pomicanja i prilagođavanja tipkovnice ne smije biti ograničena sredstvima za priključivanje ili dužinom kabela.

2. Na radnom stolu ili radnoj površini ispred tipaka mora biti najmanje 100 mm slobodne površine za smještaj ruku radnika.

3. Tipkovnica ne smije imati sjajnu površinu.

4. Razmještaj tipki na tipkovnici i karakteristike tipki moraju odgovarati ergonomskim zahtjevima.

5. Tipke i simboli na tipkama moraju biti jasno označeni i moraju biti lako raspoznatljivi i čitljivi.



Slažem se sa svime, osim ovim zadnjim, tj. OK je to da znakovi na tipkovnici budu čitljivi i jasni, ali ja bih prvo ljude naučio pisati na tipkovnici bez gledanja u tipkovnicu. Osoba koja mora gledati u tipkovnicu da nešto napiše i nije jako produktivna za kompjutorom i zapravo se ne bi trebala smatrati sposobnom za rad na računalu, ali tko mene pita, neki se ljudi samo služe računalima u radu, a to nije isto kao i raditi na računalu. Bilo kako bilo, potražite na internetu igrice koje vas uče pisati bez gledanja, zabavne su, može se organizirati i natjecanje unutar firme, a brzo i točno tipkanje pomaže.



d) Radni stol ili radna površina



1. Radni stol ili radna površina ne smiju blještati i moraju biti izrađeni od materijala koji na dodir nije hladan.

2. Površina stola ili radna površina moraju biti dovoljno prostrani da bude moguć primjeren razmještaj zaslona, tipkovnice, pisanih podloga i ostale opreme, te da ima dovoljno prostora za rukovanje mišem.

3. Ispod stola mora biti dovoljno slobodnog prostora za udobno sjedenje.

4. Radni stol ili radna površina moraju biti stabilni i, ako je to moguće, podesivi po visini.

5. Držalo za predloške mora biti stabilno, podesivo i mora biti izvedeno i postavljeno tako, da ne opterećuje dodatno oči, vrat i/ili glavu.



Uf, ja sam si sam složio radni stol i na običnoj debeloj ploči postavio staklenu površinu. Izgleda dobro kad mi služi kao podloga za fotografiranje, ali je i sjajno i hladno na dodir.



e) Radni stolac



1. Radni stolac mora biti stabilan te mora radniku omogućiti udoban položaj i neometano pomicanje.

2. Visina sjedala radnog stolca mora biti podesiva.

3. Naslon mora biti oslonac za cijela leđa, podesiv po nagibu i visini.

4. Oslonac za noge mora biti osiguran svakom radniku koji to želi. Oslonac za noge mora biti dovoljno visok i stabilan, mora omogućiti udoban položaj stopala i nagib nogu i ne smije imati sklisku površinu.







Istina, čista istina. Ja sam umalo kralježnicu izgubio i plakao sam od bolova u lopaticama i leđima dok nisam nabavio stolac nešto skuplji od prvog koji je koštao 150 kn. Da imam dovoljno novca, nabavio bih si Aeron, ali je definitivno preskup za mene. Isprobao sam ga i... a što da vam kažem, hoću jednog dana.



U svakom slučaju, bez obzira na to radite li za računalom na poslu ili doma, pazite se na takve stvarčice jer se one skupljaju s vremenom, a kad dođu na naplatu, onda je kasno. Bit će zanimljivo za vidjeti kako će se firme prilagoditi i hoće li zaposlenici krenuti s tužbama zbog loših uvjeta na radu i smetnji izazvanih takvim radom na računalu. A najviše me zanima kako će i kad država zamijeniti sve one silne stare i prastare stolce, pretijesne urede, stare kompjutore i slično. Hoće li krenuti odmah i pomoći ljudima koji rade na takvim mjestima ili će ipak možda pričekati krajnji rok i početi razmišljati o takvim stvarima kad krenu tužbe zaposlenika... hm... zapravo, uopće se ne pitam.



Ako nekoga zanimaju detalji, može pogledati ovdje kako taj Pravilnik točno glasi i ... šta ja znam... početi pripremati tužbu da si osigura malo bolju penziju.



Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom Narodne novine br. 69 6. 6. 2005.

'Vlada RH - hrpa bezveznjaka'

Jučer je na Indexu osvanuo plaćeni oglas koji je podsjećao na činjenicu da je 67. dan od kada je Maček obećao objaviti račun s famozne večere u Veroni. Kao, nepoznati netko platio je objavu oglasa.

'Platio Indexu oglas protiv Ratka Mačeka

Oglasom se upozorava Mačeka da je prošlo 67 dana otkako je obećao otkriti detalje o Sanaderovim satovima i putu u Veronu'

Ništa strašno, to je samo potvrda moje tvrdnje da će najveću korist od predizborne kampanje imati mediji koji će ubirati lovu od reklama i 'reklama', tako je to oduvijek bilo pa će tako valjda biti još veoma dugo. Ali, malo mi je zasmetala činjenica da je osoba koja je platila oglas anonimna. Hm, ja sam imao dojam da se novinari svim silama zauzimaju za slobodu informacija i stalno se žale da im Vlada ne da ovu ili onu informaciju pa smo svi mi, kao javnost, neinformirani, a neinformiranim ljudima je lako manipulirati jer im se svašta može servirati. E pa, kako ću ja sada biti informiran kad ne znam tko je platio ovaj oglas. Kako ne znam tko je platio oglas, ne mogu znati niti s kojom namjerom je oglas postavljen jer nije svejedno želi li to netko podmetnuti SDP-u služenje ovakvim metodama ili je to netko direktno iz SDP-a, HSP-a, HSLS-a ili neke druge kratice, bitan je kontekst, barem meni.

No, sve to zajedno uopće me nije previše zainteresiralo i vrlo vjerojatno ne bih ni primijetio oglas kao ni linkove, a kad bih ih i primijetio, opet me ne bi ništa iznenadilo jer sam i sam linkao na neke od tih uradaka pa i u zaglavlju bloga imam link na Video Guerilu koju sam, doduše, prestao održavati. Ono što je meni upalo u oči su dva druga, neplaćena 'članka' od kojih je jedan filmić o Sanaderu i satovima, a naslov drugoga glasi 'Vlada RH - hrpa bezveznjaka' u kojem se u nekoliko crtica izvlači priča o Googleu koji će uskoro izbacivati rezultate pretraživanja prema podacima koje će skupiti od korisnika. Kao, evo što Google misli o Vladi RH... možda nas prisluškuje pa zna što ljudi misle. I onda link na Google pretragu koja na riječi 'hrpa bezveznjaka' izbacuje kao prvi rezultat stranice Vlade.

Ono, čekaj, daj sad stani malo. Jel' to netko meni pokušava prvo prodati priču o anonimnim dobrotvorima i slučajnom pojavljivanju drugih vijesti. Hm, želi li to sad netko meni objasniti da je to Google 'smislio'? Nekako mi je čudno da se nitko nije zapitao kako uopće nastaju takvi rezultati. Slučajno ili namjerno?

Nu, a kako se to radi? Pa ustvari, bolesno jednostavno. Ako imate blog i nešto poznanika koji imaju blog i mrvicu vremena za potrošiti, i vi možete povezati bilo koju frazu s bilo kojom web stranicom i tako nekome prirediti slično veselje. Sve što trebate napraviti je postaviti link negdje na svojim stranicama/blogu. Evo za primjer,  ako sad u Google upišete frazu 'stare komunjare' nećete dobiti neke značajne rezultate, nasumične stranice u kojima je spomenuta ta fraza. E sad, sve što ja trebam učiniti je od te fraze u ovom tekstu napraviti link na ciljanu stranicu dakle.... stare komunjare... ili stare komunjare... ako nisam lijen, trebam se malo prošetati po drugim blogovima gdje je dopušteno ostavljati komentare s linkovima, recimo neke političke blogove, i komentirati upotrebljavajući tu frazu od koje napravite link, kao recimo, odem ja do Davorka Vidovića i na neki njegov tekst u kojem se kritički osvrće na sadašnju Vladu napišem 'Ma pusti njih, oni su ti stare komunjare i onda odem na neki drugi blog i ostavim sličan komentar ali s drugim linkom. Pričekam koji dan i provjerim rezultate ove male akcije - i to je sve. Ista stvar je i s forumima na kojima se možete uključiti u neku raspravu i stavljati frazu s linkom. Jedino je dobro ne pretjerivati i u istom tekstu više puta ponavljati frazu s linkom, bolje po jedanput pa u više komentara.

Stvar je prastara i dobro dokumentirana na internetu, sličnih 'spački' je bilo i ima ih stalno. Termin pod kojim možete potražiti više o svemu je Googlebomb, a  majstori od zanata preporučit će vam da nikako ne 'pričate' na svom blogu o akciji i ne upotrebljavate izraz ako pišete o njemu jer Google traži upravo taj izraz i slične akcije 'uništava'. Tako je nedavno (krajem siječnja ove godine) promijenio rezultate za pretragu pojma 'total failure' koji je na prvo mjesto izbacivao stranicu Bijele kuće s Bushovim životopisom.

Naravno, ni sve to ne bi bilo ništa novo i možda ne bih ni pisao o svemu da se na neki način nije i mene uvuklo u cijelu priču. Zašto mene? E pa, lijepo. Kad se klikne na taj plaćeni oglas i dođe na famoznu stranicu s videoisječcima, dovoljno je kliknuti na ime autora da bi se došlo na njegov (bijesprvi) 'profil' na YouTubeu , a na njegovim stranicama pod 'Website' stoji link na jednu staru parodiju Otvorenih vrata koja je mojih ruku djelo ili, bolje da kažem da je to mojih ruku kopija stranice Otvorena vrata. I sad, kad je to izašlo na Indexu, koga su novinari prvo zvali? Pa Zobmixa. Kao, daj reci Zombix, što je sad tko, tko je taj bijesprvi i tko je taj velikihrvatina? A ljudi, odakle da ja znam, netko je proglasio moju parodiju za svoj 'Homepage' i što ja sad tu mogu, mogu se samo živcirati što me se bez veze uvlači u nečije igre o kojima nemam pojma, a kad o nečemu nemam pojma, onda mi se to odmah ne sviđa.

U vrijeme kad je ta parodija bila jako aktualna link na nju je stajao na naslovnici SDP-a. Ajd', onda sam mislio da je to cool, nek' se reklamira malo parodija. E sad mi se to više ne sviđa jer (barem prema Indexu) radi se o anonimnoj osobi. Vi sami zaključite tko je i u čije ime platio taj oglas, ja mogu samo pretpostavljati, ali tko god bio i u čije god ime plaćao takve oglase, neka zna da mi se cijela stvar uopće ne sviđa, ne zato što volim Sanadera, nego zato što ne volim kad mi se 'desi' ovako nešto. Ali ako im se igra... neka im bude, znam ja igrati te igre. ;-) Percepcija stvarnosti i blogosfera

Percepcija bi se mogla (onako laički) definirati kao rezultat stvarnosti koja informacijama napada naša osjetila i onoga što naš mozak 'misli' da zna o tim stvarima. Neka vrsta kombinacije stvarnosti onakve kakva je i onakve kakvom smo je naučili doživljavati. Svaku informaciju koju primimo ujedno doživljavamo - interpretiramo, a način na koji ćemo informaciju interpretirati ovisi o tome što već znamo. Ono što smo naučili tijekom odrastanja u školi, kod kuće, u društvu određuje kako ćemo neku informaciju interpretirati pa o tome ovisi i kako ćemo stvarnost oko sebe koja je tu informaciju uputila našim osjetilima doživljavati, interpretirati tj. percipirati.

U našoj glavi ne postoji stvarnost, postoji samo percepcija stvarnosti. Percepcija stvarnosti određuje naše ponašanje pa kako znamo da naš odgoj i ono što nas nauče utječe na našu percepciju, logički je zaključiti da će ljudi koji su odrasli u sličnom društvenom okruženju na sličan način percipirati stvarnost, dok će oni čije je odrastanje i učenje određeno znatno drukčijim okruženjem stvarnost doživljavati - percipirati drukčije.

Kako u našoj glavi postoji samo percepcija stvarnosti, a percepcija je rezultat unaprijed naučenih stvari, na tu percepciju može se i utjecati i može je se mijenjati tako da se ljudima ponude neke druge informacije na osnovu kojih će percipirati svijet oko sebe. I mi sami u svakodnevnoj komunikaciji drugim ljudima šaljemo određene informacije za koje bismo htjeli da djeluju na njihovo viđenje nas samih bez obzira na to je li riječ o odjeći, šminkanju, frizuri ili samo serviranju određenih priča koje bi kod druge osobe trebale izazvati da nas doživljavaju u drugom svijetlu (male ili velike laži ili odabir onoga što ćemo reći i što ćemo prešutjeti). Na isti način funkcioniraju i političke stranke, javne osobe ili korporacije, samo što oni imaju ljude koji su specijalizirani za mijenjanje percepcije svih nas i prikazivanje svojih klijenata u boljem svjetlu. Mediji se služe sličnim trikovima servirajući nam samo neke informacije dok druge prešute ili stave u drugi, treći ili deseti plan.

I onda je došao internet. Stvari su se počele mijenjati. Informacije se više nisu kontrolirale pa se i percepcija ljudi počela mijenjati. I svi su veselo zaključili kako je došla sloboda i da će od sada stvari biti drukčije, bolje i pametnije. No, je li tome tako? Istina je da je blog kao forma mnogo slobodniji od novinarske forme. Blogeri nemaju etičku komisiju, nisu članovi blogerskog društva koje bi kontroliralo ono što pišu, na prvi pogled, milina jedna. No, takva vrsta slobode ne daje samo dobronamjernim i pametnim osobama mogućnost da se izraze i plasiraju točnu i istinitu informaciju.

Takva sloboda daje mogućnost plasiranja bilo kakve informacije, točne ili netočne i, za razliku od klasičnih medija, za većinu napisanih stvari ne postoji nikakva korektiva niti sud časti koji bi oduzeo dozvolu za pisanje autoru koji se odluči na iskrivljavanje percepcije. Blogovi polako, kako postaju sve popularniji, postaju sve više metom svih mogućih zloporaba kao i bilo koji medij, ustvari zbog svoje veće slobode postaju na neki način još jači alat za mijenjanje percepcije, alat koji zbog nedostatka pravila i kontrole ima potencijal da stvarno promijeni svijet.





No, ja se pitam hoće li će se svijet stvarno promijeniti na bolje. Što će biti kad isti oni ljudi koji su nam punili glave glupostima preko klasičnih medija dograbe internet? Kakve li se stvari mogu ubaciti u nečiju glavu kroz medij nad kojim nema toliko kontrole kao nad drugim medijima?
No, ja se pitam hoće li će se svijet stvarno promijeniti na bolje. Što će biti kad isti oni ljudi koji su nam punili glave glupostima preko klasičnih medija dograbe internet? Kakve li se stvari mogu ubaciti u nečiju glavu kroz medij nad kojim nema toliko kontrole kao nad drugim medijima? Jesu li ljudi dovoljno 'pametni' da razlikuju smišljeno plasirane informacije namijenjene stvaranju željene percepcije od drugih informacija? Nekako sumnjam. Tijekom svih ovih godina pisanja dobio sam osjećaj da većina ljudi stvarnost i dalje percipira po starom modelu i da im je vrlo lako servirati određene informacije. Ma ne zato što bi te informacije bile točne ili netočne, ili možda zato što oni ne bi mogli doći do pravih informacija, nego iz jednostavnog razloga što većina ljudi bira informacije koje će prihvatiti, pa tako i bira izvore informacija čitajući samo one blogove koji pišu onako kako njima odgovara.

Ista je stvar i s novinama i politkom, pogledajte malo kako reagiraju ljudi kad pročitaju neki tekst koji ne odgovara njihovu svjetonazoru tj. njihovoj percepciji stvarnosti. Pokušajte se sjetiti koliko ste puta čuli reakciju na neku vijest koja je glasila: 'Ma te novine su glasilo (umetni: HDZ, SDP, bilo što).' A zašto? Zato što je netko napisao tekst koji je afirmativan. Istog trenutka afirmativni tekst postaje naručeni tekst i pamflet. Naravno, i negativno napisan tekst bit će ocijenjen kao plaćeni napad. I jedina razlika koju ja vidim je neko načelno slaganje s činjenicom da je uvijek popularno kritizirati vlast, nije popularno ikoga reklamirati, a kritizirati oporbu jednako je kao i smrdjeti na češnjak.

A što se blogova tiče, baš sam pročitao vijest o tome kako se ekipa dosjetila i iskoristila na stotine blogova za ubacivanje trojanaca ljudima na kompjutor Malicious Code Appears on Blogger.com http://www.fortiguardcenter.com/advisory/FGA-2007-04.html možda nebitna informacija, ali pokazuje kako blogovi nisu nimalo otporniji u serviranju kojekakvog smeća, bez obzira na to je li riječ o spamu, političkim parolama ili trojancima. Simpatične su mi i prve dvije reakcije na vijest http://www.dslreports.com/shownews/82340?brk=2 Naslov komentara je 'Većina korisnika interneta i nije baš previše bistra', a komentari glase otprilike 'Blogovi nisu ništa bolji od slušanja pijanca u birtiji' na što se nadovezuje 'Ali to čini interesantnu priču, a to ljudi vole'.



Ono što sam htio reći je da nikad nije pametno informacije primati kao gotov proizvod, barem ako želimo imati mrvicu realniju sliku svijeta oko sebe i bolju/korisniju percepciju koja će nam poslužiti da se bolje snađemo u realnosti. Ja već odavno klasične medije pratim tako da se prvo zapitam zašto je i s kojom namjerom neka informacija došla do televizije/radija/novina, a tek onda razmislim o samoj informaciji i pokušam je odvojiti od interpretacije fokusirajući se samo na osnovnu u samoj informaciji. S (nekim) blogovima se događa nešto vrlo slično u ovo predizborno vrijeme pa dodatne mjere opreza nije loše implementirati u svakodnevno čitanje nečijeg bloga.

Ne, ne trebate mijenjati svoju percepciju, samo je malo proširite i zapitajte se zašto je informacija koju upravo čitate tu ispred vas i tko ju je napisao i kako biste je vi interpretirali. Pokušajte shvatiti tuđu percepciju realnosti i shvatit ćete zašto neki ljudi 'kuže', a neki 'ne kuže'. Uz malo treninga, proširit ćete svoju percepciju i onda će vam se otvoriti cijeli jedan novi i drukčiji svijet. Pokušajte, neće vam štetiti, sigurno.

Windows Vista legalno bez aktivacije





Kako to obično biva s Windowsima, čim izađe nova verzija (a nekad i prije), pojavi se cijela hrpa hackova, crackova i načina da se ti Windowsi koriste a da ih se ne plati ili, u ovom slučaju, a da ih se ne aktivira.

 

M$ je počeo još sa svojim Windowsima XP tražiti da se operativni sustav aktivira. Aktivacija je jednostavna i može se izvesti ili putem interneta direktnim spajanjem na server ili, ako kompjuter nije spojen na internet, putem telefona. Ako se Windowsi ne aktiviraju nakon 30 dana, postaju praktički neupotrebljivi. Svrha cijele te priče je da se spriječi instalacija jedne te iste verzije na više kompjutera. OK, tako to funkcionira u teoriji i tako bi dečki iz Redmonda htjeli da funkcionira, ali ne funkcionira. Prije nekih godinu dana kemijao sam nešto po terminal serveru, pa kako ja volim imati i kućnu verziju onoga što radim na poslu i po toj verziji nemilice isprobavati dok ju totalno ne uništim, pojavio se problem ograničenja rada terminal servera koji je zbog mojeg kemijanja s datumima odbio raditi tvrdeći da je prošao rok za testiranje. Fino, istina je da rok nije prošao, ali tko mi je kriv što sam se igrao s datumima pa Windowsi sad misle da je 2033. godina davno prošla. 

 

Ali nisam bio lijen i potražio sam kako se to ograničenje možda može zaobići. Sve sam opisao u jednom  postu; zapavo radilo se u mom testnom slučaju samo o zaustavljanju Licencing servera nakon čega je trebalo izbrisati jedan fajl i ponovno startati Licencing server, e neš' ti teškog hakiranja.

 

Nešto slično je ostavljeno i u Visti, ali se ne odnosi na neke funkcije nego na aktivaciju kompletne Viste. Vrlo jednostavnim postupkom, točnije jednom naredbom moguće je odgoditi aktivaciju na 3 mjeseca. Iz Microsofta nisu reagirali na tu vijest s previše žara. Sve što je trebalo napraviti na neaktiviranoj verziji Viste jest izdati jednu naredbu i to je sve da se aktivacija odgodi za 30 dana. Stvar je (koliko sam skužio) radila dva ili tri puta zaredom, ehe, a danas čitam kako je zapravo vrlo jednostavno zaobići kompletnu aktivaciju zauvijek promjenom samo jedne vrijednosti u registryju s 0 na 1.  

Kad se to napravi, naredba za odgodu aktivacije se može izvršavati ... beskonačno. U stvari možete složiti mali BAT fajlić koji će ju izvršiti svaki put kad startate Vistu.

 

Ostavljanje ovakvih "backdoor" ulaza i mogućnosti vrlo jednostavnog hakiranja Microsoftovih proizvoda pa čak ni njihovo priznanje da im tako nešto u stvari koristi ne čine cijelu stvar legalnom.
Ali ono što je meni interesantno u cijeloj priči jest zašto je uopće tako nešto ostavljeno kao mogućnost. Čemu služi rupa u operativnom sustavu koja ne služi ničemu osim zaobilaženju licenci? Hm... da, osim sto se u zadnje vrijeme Vista slabo prodaje, a velike firme s desecima tisuća kompjutera čak izdaju i naputke svojim IT ekipama da NE instaliraju Vistu, a firmama poput Della ili HP-a prodaja kompjutera osjetno pada jer ljudi čekaju da Vista postane nešto stabilnija. Kad povežemo te vijesti s ovim naglim "otkrićima" rupa u sistemu, ispada da je Microsoftu u stvari u interesu da se njegovi proizvodi hakiraju i piratiziraju jer im to podiže zastupljenost na tržištu koja, doduše, nije tako profitabilna stvar kao direktna prodaja proizvoda, ali ipak znači puno na duže staze. Rumunjski predsjednik je već zahvalio Billu Gatesu na krekiranim verzijama Microsoftovih proizvoda za koje je rekao da su podigli rumunjsku IT industriju, a i neki čelnici iz Microsofta priznali su činjenicu da im pirati i piratiziranje u neku ruku pomažu i da od njih imaju itekako koristi. Teorija (ali i praksa) kaže da priča izgleda otprilike ovako, doma se igram s piratskom verzijom nekog softvera, recimo neki grafički program, naučim raditi s njime, zaposlim se negdje i firma pita što bi mi od softvera trebalo za rad i ... ja kažem upravo taj program s kojim sam naučio raditi.



Ali sad me muči jedno drugo pitanje. Ostavljanje ovakvih "backdoor" ulaza i mogućnosti vrlo jednostavnog hakiranja Microsoftovih proizvoda pa čak ni njihovo priznanje da im tako nešto u stvari koristi ne čine cijelu stvar legalnom. BSA u svakom trenutku može banuti na vrata naivne firme koja se "pomogla" s instalacijom više kopija nekog programa i naplatiti masnu kaznu. Dakle može se vrlo lako, uz par klikova mišem sistem upotrebljavati bez dozvole, ali je i dalje ilegalno. To mi sliči na ostavljanje otključanih vrata od auta, dapače čak i malo odškrinutih. Dakle, sve sto trebate je dogovor s nekim tko će auto "ukrasti" i vama dati samo dio cijene tog auta. Kad vam se auto "ukrade", vi pokupite novac od osiguranja i ... kupite novi auto. Kažu da je tako nešto ilegalno napraviti s autima i da se radi o prijevari, ali... zašto je legalno da Microsoft ostavlja odškrinuta vrata od svojih programa? Koga oni žele "navući" na ilegalno korištenje i onda mu poslati BSA u posjet?

Topless unlimited







Englezi pokušavaju zabraniti reklamiranje Unlimited usluga koje u uvjetima imaju ograničenje tipa fair-usage. Kažu da to baš i nije fair-usage od ISP-a da u small printu napiše da je Unlimited ipak... limited.



Ban 'unlimited' broadband ads Many broadband packages attract customers by offering unlimited downloads, but actually implement a policy that means some will be disconnected or charged extra if they are seen to be overusing the service.



Eto, ja još uvijek tvrdim da je puno bolje jasno i glasno uslugu nazvati točno onako kako je i navesti sva moguća i eventualna ograničenja nego ponuditi nešto što to nije pa se onda raspravljati s gomilom nezadovoljnih korisnika kojima možda to ograničenje i ne smeta toliko koliko ne vole kad ih se voza. Sad, ako ćemo baš iskreno, većina ljudi jednostavno pada na reklame pa se poslije buni da nisu pročitali uvjete korištenja ili nešto slično. Tko je tu kriv? Reklama kao takva kojoj i je cilj pružiti uljepšanu sliku nekog proizvoda (osim ako nije lažna) ili korisnici koji se ne potrude pročitati uvjete? Nije ni bitno, bitno je ne nasjedati na reklame i provjeravati. Tražite mjesec dana testnog korištenja usluge, raspitajte se, pomozite si sami pa će vam i zakoni pomoći... :-)



I nemojte se baš previše sramiti skinuti neki program i isprobati ga ili čak koristiti. Ako je za po doma, čak i veliki Microsft je na neki način priznao da ustvari ima koristi od pirata koji na neki način služe kao reklama za software. Ljudi koriste piratski program koji najvjerojatnije nikad ne bi ni kupili da moraju platiti i onda kad jednoga dana razmišljaju o legalizaciji, obično kupe ono na što su navikli. Ja znam da sam tako naučio raditi s Windowsima, a sad imam ne jedan, nego 2 licencirana XP-a, jedan na kompu, drugi na laptopu. Heh, nije im loša taktika... Microsoft Exec Admits ThatCompany Benefits From Piracy.



A što se tiče pronalaženja najbolje ponude i dobivanja najboljih uvjeta, evo što kaže jedan zaposlenik T-Mobilea u Americi kako to funkcionira. Neki od tih savjeta mogu se fino primijeniti i kod nas...



11 Confessions of a T-Mobile Sales Rep

T-Mobile doesn't want to be left out of the fun!

One of their sales reps has generously and selflessly written down his innermost thoughts and sent them to the Consumerist for your personal edification.

Bask in the glory of Confessions of a T-Mobile Sales Rep...



Nije njima lako s nama, a nije ni nama s njima. Ali jedan veeeeliki problem je očigledno postao ne samo hrvatski, nego i europski. Infrastruktura i bivši monopolisti. I što se EU dosjetila da bi trebalo napraviti s tim bivšim monopolistima koji sjede na infrastrukturi? Sjetili su se da bi možda ipak trebalo, makar su bili protiv toga na početku privatizacije, razdvojiti infrastrukturu od usluga i podijeliti velike telekome kao što su to napravili u Americi ili (otprilike) kako su kod nas odvojeni Odašiljaci i Veze od HRT-a.



EU threatens incumbent telcos with structural separation Frustrated by the incumbents' stonewalling and persistent efforts to prevent competitors from getting adequate access to their networks, the European Union is considering structural separation, in addition to functional separation, in its soon to be revised communications regulatory framework.



Ali mene polako počinje zabrinjavati ovisnost o kompjutorima i internetu. OK, kao zbog posla ionako sjedim cijeli dan pred kompjutorom, kao zbog bloga provodim i dobar dio vikenda za kompjutorom, kao učim, kao ovo, kao ono, a sve mi nešto sliči na ovisnost sličnu onoj o cigaretama. Kao nije to ništa, samo par cigareta, mogu ja prestati... hehe... mogu li? No nije to samo moje razmišljanje, sve više ljudi uviđa da je korištenje interneta polako postalo ovisnost kod onih koji ga previše koriste. Možete li bez kompjutora uopće, pa makar samo jedan dan? www.shutdownday.org se pita je li uopće moguće provesti jedan dan bez kompjutora i odredio 24. 3. kao dan kad preporučuje odlazak u prirodu i gašenje kompjutora. A Indian Institute of Technology otišao je još dalje i odlučio svim stanarima hostela jednostavno ugasiti internet između 23 sata do idućeg dana u 12.30 jer, kažu oni, studenti se premalo druže i komuniciraju direktno. Hm, malo drastično ako se mene pita, ali poanta je da se definitivno treba maknuti od kompjutora, posebno neki to trebaju uzeti vrlo ozbiljno, ja prvi gasim komp ove subote i nedjelje.



Nije tako loše ni u offline svijetu. Čujem za neki pokret koji se bori za

jednaka prava topless skakutanja u javnosti. Pa što da kažem, imate moju punu podršku jer ipak ih je ljepše vidjeti 'uživo' nego na internetu. Go Topless! Unlimited.



Prošle kolumne pročitajte na sljedećim stranicama

Mjesec, sunce i istina







Kaže Sidarta: "Mjesec, sunce i istinu ne može se vječno skrivati", a tako nekako kaže i http://wikileaks.org , servis namijenjen svima koji žele otkriti, razotkriti i objaviti informacije koje su svima nama skrivene i zbog čega nemamo pravu sliku stvari, što opet rezultira time da smo zapravo manipulirani uskraćivanjem informacija. Dečki su pokrenuli Wikileaks s namjerom da naprave jedno mjesto gdje će se moći, potpuno anonimno, objavljivati dokumenti i informacije o vladama ili korporacijama (kao da ima neke razlike).

E sad, zašto ja o tome pišem? Pa iz vrlo jednostavnog razloga. Sve što sam u zadnjih nekoliko godina radio, i pisao, i rantao, i rogoborio i njurgao upravo je to. Moja jedina motivacija je zapravo bila bijes izazvan pamfletima kojima su me zasipali iz svih klasičnih medija. Uvijek je išla ista šema, prvo se ljudi počnu buniti zbog nečega, onda to dođe do novinara, novinar ode do političara/direktora/glasnogovornika i dobije izjavu koju objavi kao odgovor na ono o čemu ljudi pričaju.

Bez veze, potpuno bez veze. Krene neka priča, optuže nekog političara ili direktora za nešto, novinar ode i pita tog nekog ili njegova glasnogovornika o čemu se radi, ovaj kaže da je sve pet i onda to ode u javnost kao čista istina. Glupost, tako nešto raditi je gore nego da nisu nikoga ništa pitali, to je isto kao kad bi lopovu sudili tako da ga sudac pita: "Gospon lopov, jeste li vi ukrali?", a lopov kaže: "Ma neeee, ni slučajno." I onda sudac odluči da je to sve u redu jer... eto, lopov je izjavio da nije ništa ukrao. A vi sami recite jel'  to ima nekog smisla.

Eto, iznerviran takvim stanjem ja sam počeo pisati svoj blog. Ne, nisam imao nikakvih posebnih informacija... u početku, ali sam pisao i pisao i stvarao teorije zavjere i svašta sve dok se nisu počeli javljati ljudi koji su ipak imali neke informacije. Ti ljudi su me informirali, slali dokumente, ispravljali moje lude teorije i usmjerili u kojem pravcu trebam kopati dalje, a gdje sam fulao i napravio priču ni iz čega. Negdje je moralo krenuti i dobro da je krenulo, ali to sve je pokazalo da taj princip funkcionira. E sad, još nam samo fali neko centralno mjesto gdje bismo anonimno mogli objaviti neke dokumente koji bi dokazivali naše teorije zavjere jer ako nema dokaza, onda teorija ostaje teorija, i još gore, može se proglasiti klevetom.

U svom postu http://zombix.net/glob/2006/12/10/anonimno-surfanje opisao sam kako je jednostavno koristiti TOR mrežu instaliranjem Vidalie. O TOR mreži pisao sam u prošlom postu. Ali to je samo prvi korak, spojiti se relativno anonimno je jedna stvar, ali što dalje? Slati informacije novinarima? Može i to, zašto ne, ali to baš i nije sigurno jer nikad se ne zna kome mi to ustvari šaljemo, tko kontrolira taj promet i što ako nas nešto pita da mu odgovorimo, kako ćemo dalje razraditi priču.

E pa, kad ste se uspješno i relativno anonimno spojili na net, prošećite se do Wikileaksa i jednostavno objavite dokumente i javite link nekome, evo možete i meni na blogu ostaviti komentar (bilo kojem blogu) ili poslati mail preko Gmaila koji ne prikazuje IP adresu pošiljatelja, možete sve zajedno poslati na adresu nekog novinara i preskočiti blog... kako god vam drago, ali jednostavno morate objaviti ono što znate, a znate da nije u redu. Jedino tako će se stvari početi raščišćavati i jedino potpuno transparentna vlada može biti nekorumpirana vlada i raditi u interesu onih koje predstavlja. Vlada koja donosi zakon o tome kako svaki činovničić može na neki dokument staviti oznaku tajnosti, baš i nije transparentna vlada niti to pokušava biti.

Svejedno koja je stranka na vlasti, ako vlast nije transparentna, ona je po definiciji već korumpirana jer obmanjuje skrivanjem informacija. Oni koji su glasali (će glasati) za takav zakon, imaju samo jednu namjeru, bez obzira na to iz koje su stranke... žele manipulirati. E pa na nama je da im to ne dopustimo.

Zombix: Što je bolje - monopol ili liberalizacija?







Nakon silnih godina bavljenja liberalizacijom i neke vrste borbe protiv groznih monopolista, slušam kako je Kina odlučila definitivno reći "ne" liberalizaciji u telekomunikacijama. Vijest koju sam upravo pročitao totalno me zbunila. Kaže www.sina.com da su se dva telekomunikacijska diva - China Netcom i China Telecom - odlučila prestati nadmetati i "drugarski" podijeliti teritorij Kine na sjeverni i južni. Potpisali su ugovor o nenadmetanju, odlučili prestati s reklamama na "tuđem" području, razmijenili IP adrese svojih broadband korisnika i odlučili ne uzimati poslovne korisnike jedni od drugih. Kažu, nadmetanje je preskupo za kompanije... super.

Kod nas bi se to zvalo kartelnim ugovorom i bilo čak i zakonom zabranjeno. Betoniranje stanja dogovorom između dva operatera jednako je monopolu i protivi se svemu što znam o prednostima slobodnog tržišta. No, je li to baš tako? Znam li ja stvarno mnogo o slobodnom tržištu ili su mi možda neke stvari u toj silnoj buci oko liberalizacije, privatizacije i globalizacije promakle?

Možda mi je stvarno nešto promaklo. Evo, gledam zagrebačke taksijanere i njihov monopolistički položaj pa ga uspoređujem s riječkim taksijanerima i njihovim cijenama i neke mi stvari nisu jasne. Tko je i u ime koga odlučio pogaziti hrvatske zakone o tržišnom natjecanju i taksijanerima u Zagrebu dati monopol. No, nisam se samo ja to pitao, pitala se i Juris Protecta, a pitali su i našu Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja. Evo što su im oni odgovorili:

"11.02.2005

Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (Vijeće) je na 34. sjednici, održanoj 10. veljače 2005., među ostalim, temeljem zahtjeva Udruge za unaprjeđenje pravosuđa u Republici Hrvatskoj Juris Protecta, dalo mišljenje u vezi s uređenjem autotaksi prijevoza u Zagrebu. Vijeće smatra da odluka Grada Zagreba koja uređuje sustav i način dodjela koncesija za obavljanje usluga autotaksi prijevoza i druga pitanja obavljanja te djelatnosti u Gradu Zagrebu sadrži niz odredbi kojima se ograničava pristup tržištu autotaksi prijevoza u Gradu Zagrebu, uspostavlja sustav formiranja cijena tih usluga na način koji znatno odudara od načela i pravila slobodnog tržišnog natjecanja te uređuje druga pitanja u vezi s obavljanjem te djelatnosti na način koji priječi njezin razvitak na tržišnim osnovama i čini je nekonkurentnom i neefikasnom. Posljedice slabe razvijenosti te djelatnosti najviše trpe potrošači, ali i poduzetnici kojima je otežan pristup tom tržištu."

Kaže Bandić da on želi uvesti reda, a ne da bude kaos na cestama. Da, krasno, i Kinezi uvode reda u svoje telekomunikacijsko tržište, pa to je barem lako, uvedeš diktaturu i da vidiš kako će biti reda na tržištu. Ali neka Bandiću njegovi taksijaneri, ionako mu ni AZTN ni država ne mogu ništa. Ma što ja znam, valjda Bandić i Kinezi znaju što je bolje.

I sad mene muči jedno pitanje. Što je ustvari bolje. Monopol ili liberalizacija? Je li monopol baš uvijek loša stvar i je li privatizacija i liberalizacija svega baš uvijek dobra stvar. Evo, gledam Amerikance, što je njima donijela liberalizacija. Nakon početnog cjepkanja velikog telekoma AT&T na male telekoma, ti mali telekomi počeli su se udruživati i međusobno kupovati dok ih na kraju nije kupio najveći od njih Cingular i promijenio ime u at&t i sad imaju potpuno liberalizirano tržište i jednoga glavnog igrača. Super. A gledam i ovaj naš kaos od liberalizacije i međusobne svađe i prepucavanja koja uvijek završe na stolu HAT-a koji onda određuje što i kako. Pa me sad nekako muči pitanje, čemu uopće imati više operatera kad postoji neki tamo HAT koji sve strogo kontrolira i regulira. Kao da je državni monopol zamijenila od države kontrolirana liberalizacija. Uh, previše pitanja u ovako lijeno kišno jutro. Idem si ja pustiti neku laganu muzikicu na Pandori, složio sam si radiostanicu baš za takavo kišno raspoloženje i nazvao je "LazzyJazzy Afternoon", slobodno poslušajte..., izbjegavajte samo "Radio Depresija"...

Da vam budem iskren, meni je dojadilo ovo s liberalizacijom i monopolima jer... pa što će mi sva ta silna liberalizacija ako zaboravim zašto sam uopće počeo vikati protiv monopola, a to su visoke cijene komuniciranja. E pa, sad je došlo vrijeme da se nastavim igrati s mojim igračkicama, OK, možda još nije, ali su cijene ipak pale i flat-rate je tu. Istina, u Engleskoj T-Mobile ima flat-rate tarife, kod nas web'n'walk od 1GB, ali svejedno, VIP mu baš i ne konkurira s cijenama pa se ne moraju previše brinuti. Glavno da se sad konačno mogu pretvarati da radim i kad odem "na kavicu", uspješno sam oteo jednog BlackBerryja i na njega instalirao Remote Desktop pa sad moj desktop ide skup' sa mnom u birtiju. Ali, o BlackBerryju i možda još jednom opakom malom stroju drugi .



Ostale kolumne pročitajte na sljedećoj stranici...

Liberalizacija i gušenje telekomunikacija





Ako nekome još nije jasno koliko je negativan utjecaj činjenice da je u Hrvatskoj još uvijek neriješeno pitanje DTK i telekomunikacijske infrasturkture i koliko je loša sama činjenica da je ta ista infrastruktura prodana Deutsche Telekomu, može se uvjeriti na stranicama  Europske Unije  i pročitati njihovo reagiranje na odluku njemačke vlade da Deutsche Telekomu zakonom omogući isključivo pravo na raspolaganje optičkom infrastrukturom koju, da se razumije, Deutsche Telekom kani graditi vlastitim sredstvima.

Sama činjenica da je Deutsche Telekom toliko jak da može uložiti milijarde eura u optičku infrastrukutur dovoljna je da Viviane Reading digne uzbunu dobro znajući što takva odluka znači za telekomunikacijsko tržište i kakve će posljedice imati na razvoj telekomunikacija, širenje broadbanda i gušenje konkurencije. U petak je na snagu stupio zakon kojim se daje "de-facto monopolistički položaj" i već danas je iz Komisije stiga tužba protiv njemačke vlade.

" Press release: Commission launches "fast track" infringement proceedings against Germany for "regulatory holidays" for Deutsche Telekom The Commission decided today to send Germany a letter of formal notice after repeated warnings not to adopt legislation that could grant Deutsche Telekom a 'regulatory holiday' in spite of its dominant position on the German broadband market. The case is being fast-tracked and Germany will only have 15 days to reply to this letter. The Commission intends to refer the case to the European Court of Justice as soon as possible."

U obrazloženju se navodi činjenica da je u Njemačkoj Deutsche Telekom svojom pozicijom već ionako usporio penetraciju broadbanda koja je daleko iza skandinavskih zemalja i izrazila svoje žaljenje nad odlukom njemačke vlade usprkos jasnim upozorenjima koja su stizala iz Komisije i činjenici da je odluka u suprotnosti s pravilima Europske Unije u vezi sa sektorom telekoma.

Cijela situacija kuha se već dulje vrijeme i najavljivana je nekoliko puta dosad, ali njemačka vlada se oglušila na upozorenja. Samo se nadam da će naša vlada na sljedećoj sjednici Sabora imati pameti i poslušati signale iz Europe, ali i glas građana koje predstavlja te donijeti pametnu odluku u vezi s DTK-om i na pravi način pokazati onima koji svim sredstvima guše liberalizaciju gdje im je mjesto. Ako se to ne dogodi, možemo se oprostiti od broadbanda i razvoja telekomunikacija, a samim time i od većih šansi da konkuriramo članicama EU jednoga dana kad, i ako uopće, uđemo u EU.



Za ostale kolumne kliknite na sljedeće stranice...

Tko nas to gleda







Sad kad smo zaključili da ima trottlanja Torrenta i da se enkripcijom može zaobići trottlanje, ali samo kod nekih providera, evo kratkog objašnjenja zašto se to nekad može zaobići, a nekad ne. Ono trotlanje koje se može zaobići uglavnom se bazira na određivanju prioriteta prometa na osnovu porta po kojem dolazi i analizom headera paketa prometa koji prolaze kroz neki router/firewall. Firewall pogleda header nekog paketa i ako odgovara p2p prometu, ograniči ga ili ograniči promet po nekom portu. To je relativno stara i ne više efikasna metoda postavljanja QoS-a i davanja prednosti onim paketima koji jednostavno moraju imati prednost zbog svoje funkcije, streaming audio, video ili voice (VoIP) jednostavno ne mogu kasniti dok neki download, posebno p2p može ići sporo, imati čak i pogreške i ništa se neće dogoditi fajlu koji se skida. E, ali to nije dovoljno da bi bilo previše korisno providerima pa su se mrežolozi pozabavili nečim što se zove "Deep Packet Inspection".



Ukratko, "Deeep Packet Inspection" (DPI) je metoda koja se bazira na analizi sadržaja paketa prometa, a ne samo na prepoznavanju headera ili detekciji porta po kojem dolazi. Koristi se za raznorazne svrhe i u početku je bila namijenjena za detekciju zločestih radnji tipa crvuljaka, trojanaca, spamanja, DDoS napada i sličnih stvari jer su zločesti dečki skužili kako mogu prevariti jednostavne routere mijenjanjem headera nekim paketima. DPI ide dublje i analizira sam sadržaj paketa i na osnovu sadržaja donosi odluku o tome kakav je paket i kakav je to promet pa ga na osnovu toga uspori ili blokira ili mu dade prioritet nad drugim paketima.



Nakon početnog uspjeha s detekcijom zločestog prometa, mrežolozima je vrlo brzo palo na pamet da bi to, osim kao zaštita, moglo jako dobro funkcionirati i kao izvor dodatne zarade jer implementacijom DPI-a provider može mnogo bolje shvatiti što njegovi korisnici rade na mreži, što ih zanima, kako optimizirati mrežu da bi korisnici imali recimo bolji ping u igricama, stabilniji voice signal, stabilniji video i slično. Čista matematika. Kako je broadband uvijek dijeljenje resursa, najjednostavniji način da se svima omogući sve je gooolemi bandwidth, e ali, to onda postaje neisplativo. Druga metoda je upravo DPI. Evo kako je to simpatično prikazao Cisco na seminaru negdje prije pola godine. Obratite pozornost na dvije strelice s prepoznatljivim znakom $ … :-)

 

Ali to nije sve što providerima nudi DPI. Detaljnije praćenje prometa može poslužiti i u još neke svrhe koje na kraju mogu rezultirati boljim poslovanjem i zadovoljnijim korisnicima i… naravno… većom zaradom jer, nemojmo se lagati, pa ne rade ISP-ovi iz altruističkih pobuda, valjda žele zaraditi neku lovu, a da bi se zaradila lova, treba ljudima (barem većini) pružiti ono što žele tj. ono što žele platiti. DPI je koristan u marketingu, NOC-u ili planerima mreže. Teško je kontrolirati i podešavati i planirati nešto što ne vidiš pa… eto… oni gledaju.





 

Naravno da sve to zvuči jako 1984., a svi se mi polako počinjemo osjećati kao Winston Smith ili Julia kojima upravljaju razni O'Briani i mlate neki Mr. Charringtoni, a sve za nekog tajanstvenog BigBrothera. Ali, 1984. je odavno prošla i sad smo već u 2007. BigBrother je nešto na što smo navikli, dapače, nešto što ljudi gledaju na TV i baš im je super (nekima). Špijuniranje i voajerizam postali su trend, i to toliko da se neki ljudi jako trude da baš njihova intima bude najgledanija, a na kreditne kartice preko kojih banke znaju što i koliko čega kupujem ili na one nagradne kartice s popustima više se, izgleda, nitko ne obazire. Pa eto, imaju i ISP-ovi svoj način kontrole prometa koji koriste za optimiziranje usluga. Baš kao što Konzum svojim karticama prati navike kupaca kako bi optimizirao dostavu robe, tako i ISP-ovi prate navike korisnika kako bi optimizirali dostavu "paketa". Evo kako izgleda anketa napravljena na seminaru između predstavnika ISP-ova i nekih firmi.

 





Ustvari, nitko više i ne razmišlja o tome implementirati DPI ili ne, razlike su samo u vremenu implementacije i vrlo vjerojatno u motivaciji zbog koje se DPI implementira. A sad, zašto baš p2p promet. U posljednjih nekoliko godina p2p je postao toliko popularan i korišten da, bez obzira na to što ga u maksimalnom opterećenju 24/7 koristi relativno mali postotak korisnika, dok većina p2p koristi samo povremeno, p2p promet ipak čini od 60% do 90% prometa u nekim mrežama i definitivno ima najveći utjecaj na kvalitetu svih ostalih vrsta prometa pa ISP-ovi moraju na neki način kontrolirati taj promet ili vremenski ili dinamički, zavisno od opterećenja mreže. Podsjeća li vas gornji grafikon na nešto? :-)





 

Svrha cijele te nauke oko kontrole prometa je kreiranje novih "proizvoda" na broadband tržištu nuđenjem određene, zajamčene razine usluge onima koji tu uslugu i trebaju kako se ne bi događalo da ja koji koristim broadband za posao plaćama jednako kao i netko kome broadband služi za razmjenu sličica; kao što smo mi nekad mijenjali sličice danas se razmjenjuju fajlovi preko p2p-a, svaka generacija valjda mora imati svoje sličice. Bedasto je da netko tko želi odigrati nekoliko sati Warcrafta mora patiti zbog nekoga tko se odlučio skinuti s neta cijelu sezonu "West winga". Cilj bi bio kreiranje posebnih paketa po sistemu za svakoga po nešto. Ili možda još fleksibilnijih paketa, tako da ako nekome zatreba neka posebna usluga, možda samo na jedan dan, da je aktivira s korisničkom web sučelji i nakon toga aktivira i na taj način plati samo za onoliko vremena koliko je tu uslugu trebao.

 





Eto, nije daleko dan kad će ISP-ovi uvesti DPI i pomoću njega ponuditi hrpu odličnih servisa bilo da se radi o garantiranom bandwithu u nekom skupljem paketu, bilo da se radi o vrlo jeftinom paketu namijenjenom onima koji upravo prelaze s dialupa na broadband i ne žele plaćati više da bi imali mogućnost koristiti nešto što im možda i ne treba ili će ponuditi zabrinutim roditeljima mogućnost uključivanja i isključivanja filtera sadržaja kako bi djecu zaštitili od nepoželjnih sadržaja na internetu. Only sky is the limit, samo mašta sposobnog product managera koji će se ekipirati s ekipom iz marketinga, a sve u suradnji s dečkima zaduženima za mrežu mogu kreirati stvarno nešto što se zove dodana vrijednost na goli i glupi broadband. Pa čak i ne treba limitirati p2p majstore, samo im se dodatno naplati, tj. ponudi paket u kojem im se neće limitirati p2p … hehe… ali ne po istoj cijeni koju plaća netko tko koristi samo web i pošalje 3 maila dnevno. Kolko para tolko muzike, jer ovo sad polako ali sigurno gubi svoj smisao. Oni koji pate samo na p2p ljute se jer ih se guši, ako ih se ne guši, ljute se oni kojima p2p ne treba ali i njihov doživljaj broadbanda pati, svi imaju jednaku uslugu i svi su podjednako nezadovoljni. Jedini način da svi budu zadovoljni je da se svakome ponudi točno ono što želi umjesto da se pokušava (uzaludno) svima omogućiti sve.



A ja se idem sad pozabaviti žaruljom u kupaonici koja svako malo gubi kontakt. Problem sam detektirao i nije na "Aplication layeru" (žarulja) niti na "Transportation layeru" (grlo), nego negdje na "Network layeru" (žica u zidu). Ako me ne pukne 220V, razmišljat ću o tome zašto električari imaju veću satnicu za (krivo) postavljanje žica nego što ja imam za podešavanje QoS-a.



Za arhivu kolumni, otiđite na sljedeće stranice...

Zombix: Liberalni okrugljak



Pošto svi pričaju o nekom građanskom novinarstvu i o blogerima koji, kao, postaju neki građani novinari, ja reko', ajd' da probam. Ono, zašto ne. Čula moja bolja polovica jučer ujutro na "Dobro jutro, Hrvatska" neki poziv da se danas prisustvuje okruglom stolu na kojem će nam likovi iz EU ispričati svoje iskustvo u liberalizaciji telekoma. Pa ono, di me nađe buraz, pa to je tema ko stvorena za mene. Ja piskaram čitajući na netu kojekakve tekstove, a sad, opa, dolaze stručnjaci pričati o tome. Odmah sam nazvao u HGK i predstavivši se kao bloger iz Jutarnjeg (skoro sam čuo kako upitnici padaju po podu s druge strane), pitao kako, gdje, kada i kome da se javim. Ma ono, sve pet, samo vi dođite, javite mi se pa vas ja uvedem. Super.

 

I dođem ja danas ujutro u HGK, zasjednem na press galeriju i čekam što će sada biti. Kakve li ću to pametne stvari danas saznati i naučiti. Pa ono, možda i riješimo problem liberalizacije danas pa sutra možemo početi s "penetracijom" broadbanda, onak kak se šika.

 

OK, uvod je bio sasvim OK. Nakon uvoda, moderator nas obavještava da će mister eHrvatska održati uvodni govor jerbo mu se strašno žuri, zaposlen je jako na projektima eHrvatske pa može ostati samo do 10, a ovo bi trebalo trajati barem do 13. I dođe mister eHrvatska i počne. Pričam ti priču, mi trebamo, mi možemo, mi hoćemo, a kad mi krenemo i nisam zadovoljan s gotovo 300.000 broadband korisnika, ni sa 500.000 do kraja 2008., to treba biti i više. I tak sve nešto već poznato i očekivano, ali u jednom trenutku se trgnem iz laganog sna i ne mogu vjerovati što čujem. Kaže Miroslav da će država poticati razvoj broadbanda u dijelovima gdje nije financijski isplativo pružati takvu uslugu. Državni poticaji za broadband... woooo, to će biti ludnica, dobit će i Jole svoj broadband kad oni krenu poticati broadband. Naravno, to je sve bilo bez ikakvih datuma kad će se to ustvari dogoditi pa imam laganini osjećaj da će se Jole još načekati na Dialupu i pisati svoj blog.

 

Nakon Miroslava, nastupio je jedan Irac. Gary Healy inače iz Irskog regulatora koji je počeo opisivati situaciju u Irskoj. Uspoređivao je cijene od prije nekoliko godina i cijene danas pa mudro zaključio kako je, što su cijene broadbanda manje, penetracija veća. Ideš. I još je pričao o tome kako se vlada aktivno uključila u razvoj broadbanda gradeći prstenove i povezujući gradove infrastrukturom tamo gdje nije bilo monopolista i tako ga natjerala da snizi cijene koje su sad, kaže... 24,99 eura. Ne piše koja brzina, ne spominje se promet, ali su 24,99 eura. Dakle, jedino pametno što sam čuo, a nadam se i oni koji odlučuju o tome, je da nema ništa ako se vlada ne uključi jer privatno vlasništvo nije idealno rješenje za infrastrukturu. Ajd, slažem se.

 

Nako toga, prezentaciju je imao Ivan Jenka iz Varaždina. On je nahvalio Varaždin kao najbolji grad na svijetu u kojem cvatu ruže po pitanju broadbanda, opisao kako su sve gradske službe povezali optikom i da se ne žele svađati kao neki s 'nekima', nego žele privrednim subjektima omogućiti povezanost i žele da svi operateri rade pod jednakim uvjetima. Krasno, jedino je zaboravio spomenuti rezanje optičkih kabela, čupanje optičkih kabela i slične stvar, ali to valjda nije za ovakav okrugli stol. Da, još je spomenuo kao primjer liberalizacije i jednu (nije rekao koju) kabelsku firmu koja nudi TriplePlay, no to i nije baš pravi TriplePlay, ali gotovo da je TriplePlay jer nude šezdesetak TV kanala, telefoniju i Internet preko kabela, i to za samo 130 kuna, i to brzinu od 1Mbps s uključenih 2GB prometa što je svima dosta za normalan rad?!? Da, da dobro ste pročitali, Varaždincima je 2GB sasvim dosta za normalan rad, veselite se Varaždinci. Kako nije naveo ime firme, mogu samo pretpostaviti da se radi o OVOJ firmi  koja nudi brzinu "preko 1.500 kbps, ovisno o udaljenosti o centrali". E neš ti liberalizacije, ali tako je on rekao pa ja moram vjerovati jer nisam iz Varaždina pa nisam pobliže upoznat sa situacijom. Hehe... siguran sam da će se Varaždinci izjasniti u komentarima na ovaj tekst.

 

E sad, dolazi neki lik kojeg meštar ceremonije iz EU predstavlja sa "pogodite što je on po struci?" i priopći svekolikom slušateljstvu da je lik profesor tjelesnog, ali inače odličan prodavač. No, veseli neki lik iz Cisca, kaže on da će malo promijeniti prezentaciju i prilagoditi je situaciji. I krene on pričati kako doma surfa sve u šesnaest i skida fajlove s YouTubea, neke prezentacije od Cisca i istodobno nešto radi na kompjutoru te mu je još uključen Second Life gdje on, eto, ima svog avatara. Sve to gleda njegova četverogodišnja kći i pita ga što je to, a on joj pokaže avatara i kako može letjeti po Second Lifeu i mala se zapali pa ga sad stalno pita da se igra Second Life. I kao to je tak cool da nemrete bolivit. I onda u jednom trenutku valjda skuži da većina nema blage veze o čemu ovaj priča, pita tko je čuo za Second Life, uh... podigle se dvije-tri ručice, ostali tupo zure. No krasno. Tu je odustao od pričanja o tome kako će broadband promijeniti svijet i kako današnji klinci imaju multitasking i istodobno pišu zadaću, čataju na netu i slušaju mp3 i... ono, nije baš multitasking, ali je fast switching. Zabrije tip i počne pričati o infrastrukturi koje je network layer, pa layer ovo pa layer ono, a ja se pitam tko od prisutnih uopće kuži Ciscov OSI model i kome to on priča s takvim usporedbama. Damn, po facama prisutnih (čast izuzecima) odmah ti je jasno da ljudi nemaju pojma o čemu ovaj priča.

 

Prezentacija mu je bila u PDF-u i kad sam je doma otvorio, Reader se zablokirao. Pokušao sam je ubaciti na SlideShare da oni to možda konvertiraju ali... hm... no ovdje je, ali OPREZ... ne radi ni tamo kako treba. Ah ti foliranti iz Cisca,moraju oni sve posebno.

 

Što da mi radimo kad ni pitanje vlasništva nad DTK-om ne možemo riješiti, imaju li neki savjet', pitao je Damir Hajduk iz DCM-a
I taman nekako kad sam pomislio da neću više izdržati s otvorenim očima i lagano počeo tonuti u san... gotovo. Gotov je prvi dio pa ako netko ima pitanja, ajmo, navali narode. Pitanja sam više naslutio kao i odgovore jer je ozvučenje radila osoba superosjetljivog sluha pa ja svojim sluhom iz niže muzičke nisam dorastao toj tehnologiji slušanja. Srećom, nakon nekoliko mrmljavih pitanja i mrmljavih odgovora koje nisam baš skroz pohvatao, mikrofon je uzeo Damir Hajduk iz DCM-a i onak, drito u glavu, pitao jedino konkretno pitanje na cijelom okruglom stolu. Parafraziram 'što da mi radimo kad ni pitanje vlasništva nad DTK-om ne možemo riješiti, imaju li neki savjet', na što se javio veseli moderator iz EU i rekao da nitko od prisutnih nije upućen u situaciju u HR pa će on pojasniti. I objasnio da je u svakoj zemlji situacija drukčija, evo kod njega u Engleskoj nema tog problema jer je konkurencija postavila svoje kabele i nitko se nije zamarao oko toga, u drugim zemljama je drukčije, a on zna za našu situaciju i EU može samo sugerirati, što i piše u nekim tamo naputcima, da vlada to jednostavno mora riješiti kako god zna i umije. Ali je onda dodao da je kod nas pravno nesređeno pa vlada ustvari ništa ne može riješiti jer sve mora prvo biti pravno riješeno tako da... ono... on ne zna kako to riješiti. Super, jedino pravo pitanje i odgovor glasi... nemamo pojma što bismo vam rekli. Pa što onda uopće dovode ljude da nam pričaju o svojim iskustvima u drugim zemljama kad ne možemo primijeniti ta iskustva? Kaj, ko da nisu mogli poslati 6 PowerPoint prezentacija i staviti ih na net. Prestrašno, koji gubitak vremena. I onda skužiš da su to ljudi koji na ovaj ili onaj način odlučuju o broadbandu pa se pitaš... pa dobro, kako to da uopće imamo broadband. E da, i onda je još Petar Čavlović dodao da je on već rekao kako treba hitno preuzeti nadzor nad DTK i početi njime upravljati. Odlično, isto to je rekao i Gaćina... prije nekoliko mjeseci... pa ništa.

 

OK, pauza od 25 minuta. Taman da skoknem u Pressclub na duplu kavicu da se malo razbudim i dupli pelin da ne poludim i skočim s galerije.

 

Nakon pauze, najava još PowerPoint prezentacija. Nigdje više nikoga na galeriji, ostali još ja i jedan lik. I počne neki Čeh pričati o penetraciji u fiksnoj telefoniji od 27%... kao imaju Česi 10 milijuna stanovnika i 2,7 milijuna fiksnih priključaka pa je to pentracija od 27% ?!? A kućanstva, djeca, obitelji? To ništa, pa kaj se tak računa penetracija fiksne telefonije? A ajd', dobro onda. I nastavi s pentracijom u mobilnoj od 122%... i ... i... nisam više mogao. Ostao sam sam na galeriji i jednostavno to više nisam mogao slušati. Čemu? Kome? Zašto i što da ja radim s hrpom statističkih podataka o tome kako je kojim tempom u nekoj zemlji bradband bio ovoliko posto, a onda druge godine onoliko posto? Ne znam. Ostao sam razočaran... ničim. Sve te podatke odavno može skinuti bilo tko s neta. Irac nije spomenuo IrelandOffline stranicu... naravno, pa došao se hvaliti. Nitko nije spomenuo baš ništa pametno. Je li na kraju nastala neka zanimljiva rasprava s puno pitanja i korisnih odgovora, to će mi ostati tajna jer... eto, nisam izdržao. Nekako sam dobio dojam da bi jednako uspješno našu broadband politiku vodio ministar Jubito. I dobio sam dojam da se još jako dugo ustvari ništa bitno neće riješiti. Nisam ostao na 'Networking buffet lunch - courtesy of the Croatian Chamber of Commerce', to mora da je ludilo neko, networking buffet.

 

E, i onda dođem doma i dočeka me ova vijest...

 

VLASNIK HRVATSKOG TELEKOMA NE ŽELI DA GRAĐANI HRVATSKE POSTANU NJEGOVI SUVLASNICI I TRAŽI DA VLADA ZAUSTAVI PRODAJU DIONICA

Deutsche Telekom odgađa privatizaciju T-HT-a



Predsjednik Uprave T-HT-a Ivica Mudrinić, otkrivaju naši izvori, upozorio je Vladu na to da će njezina zarada od prodaje dionica biti nedovoljna za isplatu umirovljeničkog duga, ako njegovoj kompaniji ne pripadne telekomunikacijska infrastruktura



 

PS: Ako ikoga zanima kako izgledaju PowerPoint prezentacije s današnjeg okrugljaka, nek svrati na moj blog, sve je tamo.

 

Zombix: Broadband naš svagdašnji





nastavak jučerašnje rasprave o broadbandu (dostupne na 2.stranici)....



Postoje razni modeli koje koriste provideri kako bi na neki način ograničili "potrošnju" bandwitha. HT se dugo koristio jednom njima dragom ali vrlo nepopularnom metodom zvanom "visoka cijena" i nije čak ni spominjao flat-rate kao opciju, nego je naplaćivao ukupni promet, i to po paprenim cijenama, tako da nikome nije padalo na pamet koristiti broadband onako kako je broadband zamišljen i kako su ga reklamirali. Sjećate se one reklame o "dokumentarcu" u kojem se vodi razgovor o tome kako je ona, eto, jučer pogledala "dokumentarac" na internetu. Da, ali kad se veličina jednog filma (recimo DVD veličine) preračunala u kune, ispadalo je da je jeftinije otići pogledati nešto u kino, nakon toga otići na večeru i to sve zagrebačkim preskupim taksijem. Ili jednostavno kupiti DVD u dućanu. E, a onda se počelo šuškati o liberalizaciji i počeli su dolaziti neki novi telekomi i ISP-ovi koji su znali što je flat-rate i "kako to dobro zvuči" kad se prodaje. Ponudio je i HT flat-rate i nešto spustio cijene, ali problem je ostao isti, providerova "veza sa svijetom", taj famozni backbone i dalje je ostao usko grlo, a pojavilo se i usko grlo na dijelu mreže kojim je HT preusmjeravao promet korisnika na alternativnog operatera "resellera". Kako bi riješili taj problem, provideri su se počeli "snalaziti" na različite načine pa je tako svaki od njih smislio neki svoj paket.

Voljatel je, recimo, smislio paket po kojem bi dopustio flat-rate po sniženoj cijeni, ali tako da smanji brzinu pa je ponudio pakete sa smanjenim brzinama po smanjenoj cijeni i brzinama 256K i 512K. Sličan paket, no još jeftiniji, ali i sporiji, ponudio je i Amis s Amis Flat 128 paketom za 20 kn. Optima je malo promijenila taktiku i napravila FlatMINI paket u kojem je flat-rate ograničen na vrijeme 22:00 - 07:00, a Iskon je ponudio plaćanje po potrošnji do određene granice, tj. plaćaš svaki potrošeni paket, ali kad potrošiš 13 paketa, više se dalje ne naplaćuje nego se smatra da imaš flat-rate. To je najbolji paket jer daje mogućnost da ako ne trošiš promet, i ne plaćaš, a ako ti zatreba, opet možeš potrošiti koliko hoćeš, a račun ti neće biti nekoliko tisuća kuna kao što mi je prije nekoliko godina poslao HT, nego maksimalno 300. Nekako bi mi bilo drago da i drugi operateri preuzmu takav način plaćanja kao najfleksibilniji model ali... eh... tko sam ja da im solim pamet.





Ali, koliko god mi računali i preračunavali, nekako uvijek ispadne da je taj famozni flat-rate ili skup ili na neki način ograničen, a bojim se da će tako i ostati čisto zbog toga što se "apetit" korisnika gladnih sadržaja povećava pa provideri imaju opciju ili ograničavanja ili podizanja cijene. Kako vidim, ni vani situacija nije drukčija. Provideri se dovijaju na različite načine kako bi ograničili ili na bilo koji način prisilili korisnike da troše manje. Od definicija o fair-usage po kojoj se određuje koliko se može skidati dnevno (što onda nije više flat rate nego veliki paket prometa), pa do posebnih mašina koje filtriraju promet najvećih gutača prometa kao što su P2P programi, eMule, Torrenti i slični. Pa čak i uvođenje famoznog FTTH tj. optike ne rješava problem jer korisnici stalno traže više, i brže i bolje. Koliko ja vidim, trenutačno je situacija nekako na rubu pucanja. Niti jedan provider ne usuđuje se jasno i glasno reći da mu se nekotrolirano skidanje cijelog interneta baš i ne isplati i da je, na kraju krajeva, i neostvarivo kao model. Nitko od providera se, isto tako, ne usuđuje reći što sve radi kako bi ograničio promet da ne naljuti korisnike... čeka se da se vidi tko će dulje izdržati.

I kako sad odabrati providera?

Vrijeme je da SVI operateri shvate da im sve antene i sva silna optika, i serveri, i centrale, i DTK i zgrade ne vrijede niti jednu jedinu kunu i da su samo i isključivo korisnici ono po čemu se mjeri vrijednost nekog operatera.
Ne znam, ustvari, da vam iskreno velim, nije me ni briga. Jedino pravilo koje sam naučio u ovih nekoliko zadnjih godina je NE POTPISUJ DUGOTRAJNE UGOVORE, nikad i ni u kojem slučaju se ne treba obvezivati na 12, 18, 24 ili tko zna koliko mjeseci... nikome. Što je ponuda primamljivija, veće su šanse da će se nakon X mjeseci pokazati da ste zapravo nasjeli na štos i da će vam biti žao što ne možete prijeći na nekog drugog operatera bez obzira na to je li u pitanju cijena usluge ili kvaliteta. Ono što je konkurencija donijela nije samo rušenje cijena koje je btw ili nebitno ili čak i nemoguće. Ono što su donijeli je upravo mogućnost prelaska s jednog operatera na drugog.



Ako je jedan loš, prijeđeš na drugog, ako treći ponudi bolju cijenu, prijeđeš kod njega, ako se kod operatera kvaliteta pokvari, prijeđeš natrag na prvog i tako u krug dok se stvari ne stabiliziraju. Znam, ne da vam se stalno nešto kemijati i prelaziti, komplikacije, zahtijevi ovo-ono, ne da se ni meni, ali to je tako, ako vam i dalje bude tlaka prelaziti i mijenjati operatere, budite sigurni da će onaj operater čije usluge koristite shvatiti to kao vašu inertnost i to dobro iskoristiti. Pa sad, vi birajte. Ja sam odabrao... pomjenu, i to stalnu promjenu zavisno od cijene i kvalitete. Pa ako bude trebalo svaki mjesec mijenjati, mijenjat ćemo, nije ni to tako komplicirano. Ovo s ugovornom vremenskom obvezom vrijedi i za mobilne operatere, možda čak i više. Razmislite koliko će vas "stvarno" koštati jeftini mobitel koji ste dobili u zamjenu na 24-mjesečnu vjernost. Dobro izračunajte. ;-)

Vrijeme je da SVI operateri shvate da im sve antene i sva silna optika, i serveri, i centrale, i DTK i zgrade ne vrijede niti jednu jedinu kunu i da su samo i isključivo korisnici ono po čemu se mjeri vrijednost nekog operatera. Bez korisnika svaki je operater samo hrpa žica i elektronike. Vrijeme je i da se korisnici probude i postanu svjesni da su svi oni, svaki pojedinačno, najvrjednija imovina nekog operatera i da se svaki operater mora dobro potruditi da tu "imovinu" zadrži jer korisnici nisu nekretnine, naučit će se i oni "kretati" i teško ih se može zadržati ako im se nešto ne sviđa. Ako vas netko želi za korisnika, neka vas uvjeri, nagovori, neka vam se smješka i bude ljubazan, neka on vama izlazi u susret, neka on rješava vaše probleme, a ne vi njihove. Jednostavno, sve je u rukama korisnika, sad je samo pitanje kad će to korisnici shvatiti.

A da ne krenem sad s usporedbom izbora i potpisane obveze na četiri godine. Huh, naši političari nam svake četiri godine ponude, uglavnom slične opcije i pakete i onda mi svojim križićem na izbornom listiću njima potpišemo vjernost na sljedeće četiri godine. Malo me čudi kako su ljudi spremni potpisivati sve te ugovore nakon svega što se događalo u prošlosti, ali... eto... političari su shvatili što znači inertnost i... iskoristili je, i iskorištavaju je svake četiri godine. Operateri? Političari? Stranke? Liberalizacija? Demokracija? Damn, pa kakva je to liberalizacija ako sam potpišeš monopolistu na 24 mjeseca? Kakva je to demokracija ako nekoj stranci potpišeš na 48 mjeseci? Gdje je tu mogućnost izbora?

Posljednjih nekoliko tjedana intenzivno uspoređujem kvalitetu i brzinu između tri operatera koji nude ADSL promet.  Počeo sam s VM Mrežama koje su me oduševile superniskom cijenom od 50 kn mjesečno za flat-rate paket, što je bilo neodrživo pa se usluga ugasila, nakon toga sam prešao na Voljatel, a ubrzo nakon toga i Optima je ponudila ADSL promet pa sam nažicao account i od njih kako bih se mogao spajati i uspoređivati.



Na mom blogu možete pogledati grafikone brzina i usporedbu koja jasno pokazuje kako Optima ima ozbiljnih problema s opterećenjem, uglavnom u noćnim satima. I dok brzina kod Voljatela tek neznatno oscilira, kod VM Mreža ta je brzina gotovo pa idealna. Prije malo više od mjesec dana na VM Mrežama je bila katastrofa, sad je fenomenalno. Zašto? Pa nemaju mnogo korisnika, a oni korisnici koji su ostali ne koriste svoju vezu 24/7 pod maksimalnim opterećenjem.

I sad dolazi glavni problem za sve operatere koji žele ponuditi broadband. Svi znaju da je broadband budućnost, isto tako znaju (naučili smo ih) da je flat-rate najbolji način da se proda broadband jer ljudi jednostavno žele iskoristiti taj famozni broadband i sva čudesa na njemu. Ali kako sad? Kako sad nakon četiri godine kočenja liberalizacije nešto početi kad su korisnici naučili stvarno maksimalno koristiti svoj broadband. Da, bilo je lako u početku kad je samo vrlo mali broj korisnika koristio broadband 24/7 maksimalnim opterećenjem, ali sad su ljudi postali zahtjevniji, a i količina sadržaja je narasla, došao je video (Jubito), P2P danas svi znaju koristiti... hm... a resursi su ograničeni i dijele se između svih korisnika, nitko ne može zakupiti backbone link prema "van" tolikog kapaciteta da bi se svima omogućilo maksimalno korištenje brzine cijelo vrijeme, a opet, svi bi htjeli flat-rate, i to još da bude jeftin i kad ga dobiju, željeli bi taj flat-rate koristii 24/7 maksimalno jer... pa zove se flat-rate, zar ne?





Osnovni i nerješiv problem kod ove ali i nekih drugih usluga je sam princip rada koji se zasniva na pretpostavci da neće svi korisnici u isto vrijeme koristiti uslugu i da neće svi korisnici uslugu koristiti stalno 24/7. Takav princip dijeljenja resursa je isti i u telefoniji. Na jednoj strani su korisnici koji se spajaju na centralu, centrala se spaja na drugu centralu, ali ne na taj način da za 100 korisnika ima 100 linija prema svakoj drugoj centrali, nego se izračunava neki prosječni promet. Zato se u iznimnim situacijama, kad mnogo ljudi iz nekog razloga odluči telefonirati, događa da nema slobodnih kanala. Ako nekoga zanima izračun, može pogledati ovdje  ili tko je bio Agner Krarup Erlang ili se poigrati s Erlang kalkulatorima.

No, broadband je ipak nešto drugo, nije to telefon koji koristiš povremeno. Broadband veza koristi se stalno, tako je barem rekalmiraju kad kažu "stalna veza na internet". Istina, ne koriste svi stalno punu brzinu, ali ipak, način korištenja se mijenja. Sve je više sadržaja koji postaju sve veći, filmovi, programi, video i audio streamnig, sve je to krasno za poslušati, pogledati, isprobati, ali to je jako puno downloada i kapaciteti postaju sve zagušeniji. Nisu čak ni problem tzv. leecheri koji skidaju sve što im padne na pamet 24/7, nema njih toliko puno, kažu mi provideri da je to negdje 4% ili 6% korisnika.





Problem je u promjeni načina na koji prosječni korisnici koriste broadband i sve više koriste nešto za što smatraju da je neograničeno imenom flat-rate... a nije. Nije iz jednostavnog razloga što flat-rate ne znači isto što i unlimited ili dedicated. Flat-rate znači da, bez obzira na količinu napravljenog prometa, plaćaš uvijek jednako, e da, ali ne ako svi u isto vrijeme koristimo maksimalnu brzinu. Za tako nešto bi nam trebala "dedicated" zagarantirana brzina, rezervirani kapaciteti, a to sigurno nećemo dobiti za nekih stotinjak kuna, pa čak ni za nekoliko stotina kuna. Flat-rate je odličan ako je većina korisnika svjesna da dijeli tu vezu s drugima na istoj mreži i da dijeli kapacitete, ali kad se pojavi veći broj onih koji misle da flat-rate znači unlimited ili čak dedicated... e tu sad nastaju problemi. Ja ne koristim 24/7 maksimalnu brzinu, ali kad mi zatreba, ako je mnogo onih koji tako rade, ja neću imati maksimalnu brzinu, a neće ni oni i svi ćemo biti razočarani kvalitetom veze.

Kako sad to riješiti? Nastavak za dan-dva...



Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. travanj 2024 23:48