Već dugo mislim da je novi predsjednik Obama katastrofa za ovu zemlju, ljutito mi je rekao dr. Sam Vujich, jedan od mojih suradnika s programa Apollo, kada je prošli tjedan američki predsjednik Barack Obama odustao od programa Constellation. Oko 40 milijardi dolara vrijedan program Constellation, koji je pokrenuo bivši predsjednik George W. Bush, trebao je rezultirati povratkom američkih astronauta na Mjesec i osigurati vodeću ulogu SAD-a u daljnjim svemirskim tehnološkim pothvatima. Bijes moga kolege dijele i brojni političari. Već se čuju bučni prosvjedi senatora iz Floride, Teksasa i Loiusiane i ostalih američkih država zbog gubitka devet milijardi dolara, koliko je dosad utrošeno u razvoj programa Constellation. Senatori upozoravaju da će odustajanje od Constellationa uskoro rezultirati otpuštanjem desetak tisuća tehničara koji su sada zaposleni na raznim dijelovima toga programa.
Smisao postojanja NASA-e
Obamina odluka o odustajanju od ponovnih letova na Mjesec te kasnije na Mars važna je tema američkih medija. No, to je bio i glavni predmet razgovora koje sam u prošlu subotu vodio s nekolicinom bivših kolega s programa Apollo na ručku nakon sprovoda supruge Dale Myersa, bivšeg glavnog direktora NASA-e.
Složili smo se da je uspješnim slijetanjem misije Apollo 11 na Mjesec u srpnju 1969. godine, što je bilo gotovo šest mjescei prije roka koji nam je bio postavio pokojni američki predsjednik John F. Kennedy, svrha NASA-ina postojanja bila ispunjena. Nažalost, snaga koja je dovela do uspješnog završetka projekta Apollo polako se raspršila po različitim američkim industrijama izvan NASA-e. Primjerice, Frank Borman, kapetan misije Apollo 8, postao je predsjednik Eastern Airline, dok je njegov kolega Bill Anders iz iste misije postao predsjednik Convair Aircraft.
I ja sam u ljeto 1975. godine napustio Apollo program i krenuo u poduzetničke vode nakon uspješno završenog prvog spajanja u orbiti oko Zemlje našeg Apolla s ruskim Sojuzom.
Rizičnost letova u svemir
Iako je izgubila golemi tehnički potencijal ljudi, kao i uspješan menadžment koji je prije 40 godina radio na programu Apollo, NASA je tražila nove projekte i odgovarajuće financiranje kako bi opravdala svoje postojanje. Tako je nakon programa Apollo tadašnjem američkom predsjedniku Nixonu predložila gradnju goleme svemirske stanice za posadu od 100 astronauta koji bi u orbiti oko Zemlje sastavili letjelicu upućenu na Mars.
Planovi za takvu kompleksnu, veliku i jako skupu misiju pokazali su svu naivnost NASA-ina rukovodstva. Tadašnja američka administracija zaprepaštena tim NASA-inim planom odobrila je manju svemirsku stanicu za šest astronauta i program Space Shuttle za transport astronauta i potrebnog tereta u orbiti oko Zemlje. U međuvremenu, veliki problemi potresali su NASA-u. Katastrofe shuttla Challenger, koji je eksplodirao nakon uzlijetanja 1986., te Columbije, koja je eksplodirala prilikom ulaska u atmosferu 2003., odnijele su u smrt 14 astronauta te potvrdile da je svaki let u svemir rizičan.
Kriza kroji programe
To, kao i problemi u dovršenju Međunarodne svemirske stanice (ISS), uvelike je poljuljalo povjerenje u NASA-u. Ni program Constellation, koji je 2004. godine inaugurirao bivši predsjednik Bush s ciljem povratka astronauta na Mjesec te njihove daljnje ekspanzije na Mars, nije bio lišen velikih teškoća i problema.
U situaciji kada je Amerika u velikoj gospodarskoj krizi, racionalno gledajući, nije se ni moglo očekivati nešto drugo nego da predsjednik Obama odustane od programa Constellation. Osobno sam bio i ostajem protivnik skupih NASA-inih projekata poput programa Space Shuttle i Međunarodne svemirske stanice, koja još nije ni dovršena. Mislim da tom odlukom Obama otvara mogućnost izmjene buduće američke politike osvajanja svemira.
Kapital u svemiru
Mnogi sada u medijima kalkulkiraju da će idući čovjek na Mjesecu biti Kinez. Po meni, možda to neće biti Kinezi nego Rusi ili čak Indijci. Ne treba zaboraviti da su prije 40-ak godina, u vrijeme misije Apollo 8 i misije Apollo 11, Rusi bili jako blizu toga da prvi slete na Mjesec. No, njihova je nova velika raketa u prosincu 1968. godine eksplodirala i razorila lansirnu rampu, što su dokumentirale tajne snimke američkih špijunskih satelita koje su nedavno objavljene u javnosti.
Moj prijatelj Sam Vujich smatra da bi Rusi mogli poželjeti napraviti na Mjesecu vojnu bazu. Također, moguće je i da neka druga velika sila, poput Kine ili Indije, odluči na Mjesecu uspostaviti vojnu bazu. U tom slučaju bila bi ugrožena američka sigurnost i povratak na Mjesec postao bi NASA-in prioritet koji bi dobio i odgovarajuće financiranje.
Ako ne dođe do takvog političkog poticaja, privatna će industrija razvijati svemirsku tehnologiju na ekonomskom principu. Ja se, naposljetku, samo nadam da ću poživjeti još dovoljno dugo da ponovno vidim astronaute na Mjesecu, bez obzira na to jesu li oni Amerikanci, Kinezi ili Rusi.