“Odlazi iz HDZ-a!”,”Izdaja, izdaja!” tek su neki od uzvika sa subotnjeg ultrakonzervativnog prosvjeda protiv Istanbulske konvencije adresirani izravno na aktualnog predsjednika HDZ-a i Vlade premijera Andreja Plenkovića. Od početka katolički kler u Hrvatskoj, stvarni inspirator subotnjeg prosvjeda, Plenkovića smatra uljezom u HDZ-u.
Rušili bi njega desni biskupi još onomad kad je onako hladnokrvno iz vladajuće koalicije najurio Most, ali su se suzdržali jer bi time izravno razotkrili ono što uporno žele ostaviti u ormaru - da je Most upravo njihov politički projekt. Međutim, Istanbulska konvencija sačinjena od 12 poglavlja, koje je malo tko pročitao, prilika je koju kler nije htio propustiti. Dokument čije usvajanje u Austriji ili Njemačkoj nije izazvalo spomena vrijedne rasprave, u Hrvatskoj je pretvoren u bauk.
Plenkovićev paradoks.
Od dolaska na čelo HDZ-a Plenković je činio niz ustupaka kako bi se spasio od bijesa ultrakonzervativnog i nacionalističkog klera. Hrastovca Hrvoja Zekanovića postavio je na dobitno mjestu na HDZ-ovoj izbornoj listi u IX. izbornoj jedinici. Tim je potezom Plenković minornom Hrastu, čiji je Zekanović osvojio samo manje od 2 posto preferencijalnih glasova, osigurao parlamentarni status i poziciju igrača na nacionalnoj političkoj sceni.
Obiteljaša Ladislava Ilčića koji je prošlog proljeća u utrci za varaždinskoga gradonačelnika u svom rodnom gradu osvojio samo 571 glas (2,90 posto) velikodušno je počastio funkcijom savjetnika ministrice kulture. Vrlo je skrupulozno aktualni premijer zaštitio i ranije osvojene pozicije ultrakonzervativaca u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Propustio je naložiti skidanje HOS-ovih ploča s ustaškim pozdravom iz javnog prostora. Dopustio je da Kaptol nastavi kadrovski i programski gospodariti HRT-om. Čestitao je imendan kardinalu Bozaniću... I sve to uzalud.
Sve se čini da ultrakonzervativna crkvena desnica voli čvrste vođe na čelu HDZ-a, a popustljivost vidi kao slabost.