Theresa May odlazi kao jedna od uvjerljivo najgorih premijera u povijesti. Njezinom ostavkom počinje razdoblje otvorenih sukoba u borbi za nasljednika, koji bi mogli završiti i raspadom konzervativaca, nakon što su 185 godina bili jedna od dviju vodećih stranaka u Britaniji.
May je dolaskom na vlast postavila visoke ciljeve - isporučiti Brexit, produžiti životni vijek siromašnijih, reformirati kazneni sustav, obrazovati više djece, poboljšati skrb za duševne bolesnike i očuvati uniju Engleske, Walesa, Škotske i Sjeverne Irske.
Nakon zadnje odgode izlaska iz EU nije ispunila nijedan od ciljeva - čak je i odlazak Škotske i raspad unije moguć - ali je sebi postavila novi cilj, ostati na vlasti duže od Gordona Browna. To je jedino i uspjela - odlazi nakon dvije godine, deset mjeseci i 25 dana, deset dana dulje nego što je izdržao Brown.
Za sobom ostavlja duboko podijeljenu zemlju u kojoj su se svi gorući problemi - od rastuće nejednakosti do propasti zdravstva i policije - ignorirali nauštrb Brexita. Neuspjeli pokušaj izlaska iz EU dominirao je njezinom vladom, koja je oborila rekord po broju ministara što su dali ostavke zbog neslaganja s premijerkom - čak 38.
May odlazi u povijest i kao premijerka koja je doživjela najveći poraz u gotovo dvjesto godina modernog parlamenta UK. Uspjela se čak dvaput upisati na listu pet najvećih poraza - njezin drugi pokušaj proguravanja svojeg sporazuma postao je četvrti najgori u povijesti. Neuspjeh u postizanju sporazuma s EU ozbiljno je narušio i međunarodni ugled države, a premijerka je postala globalni predmet poruge.
Utrka za nasljednika počinje 10. lipnja. Najglasniji pretendenti - bivši ministar vanjskih poslova Boris Johnson i bivši ministar Brexita Dominic Raab - mogli bi doslovno raskoliti stranku. Johnson prijeti izlaskom bez sporazuma, što je većina u parlamentu već nekoliko puta odbila, dok Raab čak prijeti da bi ignorirao parlament kako bi progurao Brexit.
Do 22. lipnja parlamentarni zastupnici torijevaca trebali bi odabrati dva kandidata, o kojima će potom odlučivati svi članovi nakon serije skupova i televizijskih debata. Pobjednik će se znati oko mjesec dana poslije.
Bilo koji novi premijer vjerojatno će se smjesta suočiti s glasanjem o opozivu ako ne ispuni nemoguću zadaću zadovoljiti sve konzervativne zastupnike te sjevernoirske unioniste, a onda slijede opći izbori na kojima stranci prijeti potpuni pomor.