Branko Lustig uistinu nema sreće s rodnim gradom koji mu je još 2004. dodijelio priznanje počasnoga građanina Osijeka. Najuspješnijem hrvatskom filmskom radniku svih vremena, dobitniku dvaju Oscara, to je priznanje, koje nije mogao primiti kada mu je dodijeljeno, trebalo biti uručeno prije dvije godine. Kako su tada zamislili osječki gradski oci, to se trebalo dogoditi kao usputni čin u povodu otvorenja jednog velikog trgovačkog centra gdje je gradski protokol Lustiga smjestio tik uz domjenak prigodnog švedskog stola. Dvostruki je oskarovac, naravno, takvo poniženje odbio.
Dječak u prugastoj pidžami
Sada je, međutim, doživio još veći skandal: da mu to priznanje, najveće koje Grad Osijek može dati, preda gradonačelnik Krešimir Bubalo, istaknuti član stranke koja se ponosi podrškom pravomoćno osuđenom ratnom zločincu, član stranke koja ne priznaje hrvatski pravni sustav. Bubalo je to učinio poslije projekcije filma o stradanjima u nacističkim konc-logorima u kakvom je, kao dječak, bio i Lustig, nakon što je u strahu od onoga što ga je ipak zadesilo, pobjegao iz Osijeka, poput drugih Židova, kad su ustaše došli na vlast.
Dok je zajedno s Lustigom na osječkoj projekciji gledao film “Dječak u prugastoj pidžami” o stradanjima Židova u logorima nacističke Njemačke, Bubalo se morao sjetiti da su u njegovu gradu prije dvadesetak godina, također zbog krivih krvnih zrnaca, ljudi bili prisiljavani piti kiselinu iz akumulatora. Oni koji su zbog toga pravomoćnom sudskom presudom osuđeni na hrvatskim sudovima, Bubalu su, međutim, i dalje uzor, dika i ponos. Da nije tako, ne bi bio u stranci čiji je osnivač odbjegli ratni zločinac kojemu Bubalo, zajedno s gradskom i županijskom kamarilom, svako malo hrli u posjet.
Branko Lustig možda i nije znao tko mu u Osijeku uručuje priznanje počasnoga građanina. Ne živi u tom gradu, posljednji je put ondje bio prije 25 godina, još dok je snimao “Rat i sjećanja”. No, jasno je rekao pred gradonačelnikom Bubalom - prije nego što će mu ovaj uručiti priznanje - kako bi mladi u Hrvatskoj sigurno manje hrlili na Thompsonove koncerte i ondje klicali “Za dom spremni” kada bi znali kakav je bio i što je sve činio ustaški režim.
Jasenovac i Gradiška
Predajući Lustigu priznanje, Bubalo se nije referirao, čak ni kurtoazno, na ono o čemu je govorio Lustig, iako mu je ovaj dao sjajan šlagvort. A prilika je bila sjajna: kinodvorana prepuna osječkih osnovnoškolaca pred kojima je Lustig, samo nekoliko minuta prije nego što će mu se obratiti Bubalo, rekao kako se u hrvatskim školama ne govori dovoljno “o našim koncentracijskim logorima u Jasenovcu i Gradiški”.
Bubalo, naravno, ništa slično nije mogao reći svojim mladim sugrađanima kada podržava zločine, koji su se u njegovu gradu dogodili prije dvadesetak godina, i njihove vinovnike.
No, Lustig je u Osijeku još dobro i prošao. Moglo mu se dogoditi da ga aktualna osječka gradska vlast pozove na uručenje priznanja počasnoga građanina nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona. Čovjek iz vrha osječke gradske vlasti, bivši gradonačelnik Osijeka i sadašnji predsjednik Gradskog vijeća, Gordan Matković, čija je nezavisna lista u osječkom Gradskom vijeću u koaliciji s Bubalom, još prije dvije godine najavio je kako će u Osijek na Dan pobjede, 5. kolovoza, dovesti Marka Perkovića Thompsona.
Bilo je to u jeku zabrana Thompsonovih koncerata u Europi, ali i Hrvatskoj. “Zbog poštovanja prema braniteljima i svim žrtvama Domovinskog rata mi danas nemamo pravo na šutnju i stoga pjevajmo pjesme naših branitelja, a njihova je pjesma i bojna Čavoglava”, govorio je Matković i potom javno obećao: “Sramotno je danas da pjesma nije dobrodošla u nekim dijelovima Hrvatske i s ovog mjesta poručujem da je bojna Čavoglava u Osijeku dobrodošla. Ako ne prije, onda se nagodinu nadam proslaviti pobjedu velikim koncertom koji će završiti upravo tom pjesmom”.
Kužna karantena
U izoliranom Osijeku, koji zbog aktualne vlasti mnogi zapadni diplomati obilaze u širokom krugu kao da je riječ o kakvoj kužnoj karanteni, Lustig je poslužio ne zato da bi mu grad čije je ime pronio svijetom uručio zasluženo priznanje, već zato da bi njegovom pojavom priznanje dobila vlast koja to ne zaslužuje.