Kada suradnja na istom projektu spoji talentiranu mladu glumicu Tihanu Lazović i hrabru redateljsku debitanticu Barbaru Vekarić, a u kreativnu “zdjelu” umiješa se i ludo zanimljiva te pomalo kontroverzna filmska priča, rezultat ne može izostati.
Neobičan i hrabar
Upravo taj spoj ostvaren je u filmu “Aleksi”, prvom dugometražnom igranom filmu scenaristice i redateljice Barbare Vekarić, koji već tjednima privlači pozornost javnosti, otkako je premijerno prikazan na otvaranju prošlogodišnjeg Pula film festivala. Osim što je film u Puli izuzetno kotirao kod publike, u drugi krug izbora medijske nagrade Zlatni Studio poslali su ga i sami čitatelji Jutarnjeg lista, među zahtjevnom konkurencijom u kategoriji Film godine.
Aleksi govori o djevojci s Pelješca koja, samo naizgled, živi u apsolutnom raju. Unatoč ljepotama koje je okružuju, Aleksi ima drugačije planove i sanja umjetničku karijeru u Berlinu. Tihana u filmu tumači djevojku svojih godina koja nakon završetka studija ne uspijeva pronaći posao. Besparica i besperspektivnost tjeraju je na povratak u roditeljski dom, a kako bi začinila učmalost života s roditeljima, upušta se u avanture s više muškaraca: američkim fotografom, lokalnim glazbenikom i starim, šarmantnim i bogatim slovenskim plejbojem. Iako redateljica kaže kako je to prvenstveno “feel good” film, izbor teme dosta je neobičan i hrabar za našu filmografiju.
- Vremena se mijenjaju, s time i obrasci ponašanja mladih ljudi. Htjela sam napraviti priču o jednom liku te generacije, generacije “koja čeka red” da se oslobodi to radno mjesto, da se uštedi za taj stan, zapravo čeka priliku da postane najbolja moguća verzija sebe - i dok čeka, peru je frustracije, donosi impulzivne odluke i prepušta se kratkoročnim užicima - kaže nam redateljica Barbara Vekarić. Otkriva kako Aleksi predstavlja mnoge djevojke koje su joj itekako poznate.
- Ona predstavlja dio cura moje generacije, dio mene, dio glumice Tihane Lazović koja je oživila lik Aleksi, donijela svoju nestašnost, živost, strast, nagone. Aleksi smo sve mi, cure od krvi i mesa koje vole osjećati i koje žele malo više od života - otkriva.
Autentična lokacija
Snimanje je bilo na krajnje autentičnoj lokaciji, u Orebiću, gdje je Barbara kao dijete ljetovala u kući bake Vesne i djeda Stjepana. Redateljica ne skriva da je zbog toga čitavo vrijeme snimanja osjećala blagu nostalgiju, a bilo je i zabavnih anegdota. - Najviše interesa je bilo kada je na set došla Lidija Bačić.
Ispred seta me dočekalo stotinjak ljudi i baš sam se ponadala da ćemo, evo barem jednom, imati dovoljno statista. Entuzijazam je splasnuo kad sam shvatila da to nisu statisti, nego fanovi koji čekaju autogram (smijeh). Goran Marković se ozlijedio na predstavi u splitskom HNK-u baš koji dan prije nego što smo snimali scenu tučnjave, gdje se morao hrvati sa Sebastianom Cavazzom i padati na tlo. Iako mu je bilo teško, obavio je posao bez prigovora, u sebi trpeći bol.
Neda Arnerić i Aljoša Vučković su bili najtraženija roba na poluotoku. Rijetko bi mogli tijekom doručka u hotelu Bellevue uspjeli ponoviti tekst a da im netko ne dođe i ne zamoli ih za fotografiju ili poželi proćakulati s njima... - otkriva nam Barbara neke od anegdota. Veseli je drugi krug izbora za Zlatni Studio jer smatra da je Aleksi film koji bi ljudi trebali pogledati pa je i ovo, ističe, odličan način promocije.
